Full text of "Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga drutva"

See other formats

FOR THE PEOPLE 


FOR EDVCATION 
FOR SCIENCE 


LIBRARY 


OF 


THE AMERICAN MUSEUM 


OF 


NATURAL HISTORY 


4 I iza ul e pe »x m: 


tn 


x è Ri a i 
\ IN NY 27) > 
masna i 
: A Nu 


HRVATSKO NARAVOSLOVNO DRUSTVO. 
(SOCIETAS HISTORICO-NATURALIS CROATICA.) 


= == —— —_ — o-.+ - > 


M 


GLASNIK 


NARAVOSLOVNOGA DRUŠTVA. 


S. BRUSINA. 


N” 


dle" 
GODINA IX. BROJ 1-6. 
SIJEČANJ — PROSINAC. 


S JEDNOM SLIKOM U TEKSTU. 


————=BEE=-——- 


s AN 
ZAGREB 1896. - 1444 
VLASTNIŠTVO I NAKLADA DH USTA: 


KR. ZEMALJSKA TISKARA. 


A eV 
un (SI O bi 


PAR a 
MUZLUMMAĐIRANI ro a 
= | YEOIEITDARU TANK Er re 


i N 
' Narav mati želju dade 
A Da istinu svak poznade: 
Lj = - - e. —c — 
sa Zato pamet razboritu 
Zadobismo mi na svitu 
Da se čovik uvik uči 
Stvari pravo da dokuči, 
Ida pamet nepočine | - 
È Dok ne stigne do istine. 
Ù Vid Dosen. 
b 
: > 
hi 
7 
er 
a 71-1064 Go Mai 
i. 
imi | ; 
A v 


A 


Ravnatelistvo. 


Predsjednik: 

S. Brusina, 
profesor u kr. sveučilištu u Zagrebu. 
Potpredsjednik: 

Dr. Antun Heinz, 


profesor u kr. sveučilištu u Zagrebu. 


Tajnik: Blagajnik: 
Dr. Andrija Mohorovičić, Antun Malčević, 
profesor u kr. realnoj gimnaziji asistent u zoološkom muzeju 

u Zagrebu. u Zagrebu. 


Knjižničar: 


Cesar Hasek, 


umir. profesor kr. preparandije. 


Odbornici: 


Dr. Mijo Kišpatić, Dr. Ivan Hoić, 
profesor u kr. sveučilištu profesor u kr. gimnaziji i ravnatelj 
u Zagrebu. liceja u Zagrebu. 


Zamjenici: 


Dr. Dragutin Zahradnik, Dr. Milan Šenoa, 


profesor u kr. sveučilištu profesor u kr. vel. gimnaziji 


u Zagrebu. u Zagrebu. 
* 


Clanovi drustva 


Začasni: 


Blanchard dr. Raphaél, aca medicin. fakul- 
Leto Paid. DE: m 
+ Bogdanov Anatole Pin) sveuč. o nei 
Erua Spiridion, kr. sveučilištni profesor, pravi 
član jugoslavenske akademije i t. d. . 
+ Doderlein dr. Pero, sveuč. profesor zoologije i 
poredne anatomije 
Friedel dr. Ernst, gradski SE 
muzeja grada Berlina ' 
Horvath dr. Geza de Brezovica, ee er 
moloske postaje I 
i Pančić dr. Josip, državni ne prese ve- 
like škole, predsjednik srpske akademije, do- 
pisujući član jugoslavenske akademije zna- 
nosti i umjetnosti . 
+ Štur Dionis, ravnatelj c. kr. len IRA 
počasni član jugoslavenske akademije zna- 


nosti i umjetnosti 


ravnatelj zem. 


Utemeljitelji: 
Grad Karlovac. 
Grad Zagreb. 
Petrovaradinska imovna općina 
Prva hrvatska štedionica 
Trgovačko-obrtnička komora 
Trgovačko-obrtnička komora 


* * 
k * 


Banjavčić dr. Ivan, odvjetnik . SA RE 

Barač Milutin, ravnat. čistionice mineralnog ulja 
i Danilov dr. Franjo, um. savjetnik e. kr. namjest. 
T Jäger Lovro, veletržac 

Nj: preuzv. 


Dragutin, ban kraljevina Hrv. Slav. i Dalm. 


Khuen-Hedervary s Helena È 


Paris. 
Moskva. 


Zagreb. 
Palermo. 
Berlin. 


Budapesta. 


Beograd. 


Mitrovica. 
Zagreb. 


„ 
Osijek. 
Karlovac. 
Rijeka. 
Zadar. 


Osijek. 


Zagreb. 


r Nj. u. Mihalović Josip. stožernik sv. R C.nadbisk. Zagreb. 


Nemičić dr. Milan, gradski fizik. . . . . - . Karlovac. 
Normann-Ehrenfeški grof Rudolf . . . . . . Valpovo. 

+ Ožegović barun Metel, c. kr. državni savjetnik Hietzing k. Beča. 
BERICOVIG grof Patao 3a i. 4 0 <“ «Podgorač 
PaliccAnun, veleitzae s... iui goa APO Rijeka 
Nj. preuzv. Posilović dr. Juraj, nadbiskup . . Zagreb. 


Schwarz dr. Vatroslav, kr. zem. zdravstveni 
savjetnik, ravnatelj i o liječnik Osječke 


kalnice“ +, jaa sd sra zdra ka Kk See 
+ Šest Franjo, ljekarnik < Sons RE E ANNA II 
Vancaš Josipa... LASA E E Zane 
Vranyczany barun Be A a SNA E. 2 
Vranyczany barun. Vladimir; 2 Bou e Laduč. 
aSuerjavić dr. Juraj, župnik: 22 2. 00. Mar. Bistrica. 


Iedoviti članovi: 


Amruš dr. Milan, narodni zastupnik . =) SHE Zagreb; 
Auer Rob. Ferdo, trgovac . . . 3 4 
Balaško Ivan, umir. ravnatelj ale lee u 

Petrimji uu é 3 È 
Beyer Josip, Pen li. le wine gim- 

nazije Ra ara N: È 
Bombelies grof testa ii ig titan O pela EM ce: 
Borellisaraf Hugo: EA Zad 
Barosa: dr. Stjepan, župnik ..c., 22.2 ae Zagreb! 
Bešnjaković dr. Srecko . . . . - JE È 
Brusina Spiridion, kr. sveučilišni ofen Ja E 
Car dr. Lazar, privr. docent kr. sveučilišta . . È 
Čakanić dr. Josip. kr. sveučilišni profesor . . È 
Deželić Gjuro Stj., gradski senator . . . . . i 
Domae dr. Julijo, profesor realne gimnazije . š 
Dvorak dr. Vinko, kr. sveuč. profesor . . . . A 
Re.) e order 
Folnegevié Fran, narodni zastupnik . . . . . Zagreb. 
Fischbach Robert, šumarski nadzornik... = 
Gnezda Antun, trgovac... ICE N 
Goglia Ferdo, učitelj kr. vel. Bein: gimnazije . 5 


Gorjanović dr. Dragutin, kr. sveuč. profesor . S 


VI 


Hasek Cesar, umir. prof. kr. preparandije 

Heinz dr. Antun, kr. sveuč. profesor 

Hoić dr. Ivan, prof. kr. vel. gimnazije . 

Hranilovié dr. Hinko, profesor kr. gimnazije 

Hržić Antun. profesor kr. realne gimnazije 

Jakopović dr. Bogdan, liječnik 

Janeček dr. Gustav, kr. sveuč. profesor 

Jurišić Živko, profesor velike škole 

Kiss pl. Dragutin . | 

Kišpatić dr. Mijo, sveuč. profesor . 

Korlević Antun, profesor gimnazije 

Kosirnik dr. Ivan, primarni liječnik bolnice mi- 
losrdnih sestara . Fe a 

Kosovac Stjepan, vijećnik dh stola 

Kučera Oton, profesor realne gimnazije 

Langhoffer dr. August, prof. gimnazije 

Malčević Antun . ER 

Prukner Josip C., ravnat. a ed 

Miletić dr. Stjepan pl.. intendant nar. zemalj. 
kazališta . 


Mohorovičić dr. Mano protest Kehle gimn. 


Muzler Josip, umirov. podžupan 
RadoSevic Mijo, Sumarnik 
Pavlovic P. S., profesor gimnazije 
Pavičić Pero, lučki kapetan 
Popović Oton, posjednik 
Rakovac dr. Ladislav, umirov. 
vlade 
Ruvarac dr. 
Rušnov Antun, predsjednik bafiskoga soja ' 
Schwarz dr. Dragutin, primarni liječnik bolnice 
mil. braće see EO 
Šandor Franjo, een kr, a ua gimna- 
zije NR ir 
Senoa Milan, ae kt) vel. gimnazije 
Štambuk dr. Ivan, općinski liječnik 
Torbar Josip, umir. ravn. kr. vel. 
Turčić Luka, župnik 
Turković Petar, posjednik 


tajnik kr. zem. 


Vaso 


realke 


Zagreb. 
A 
„ 
„ 
» 


” 


Beograd. 


. Saulovec k. Varaždina. 


Zagreb. 


» 


Zagreb. 


Osijek. 


Zagreb. 
Beograd. 
Spljet. 
Brod n./8. 


Zagreb. 


» 


n 

, 
Jelsa. 
Zagreb. 
Kalnik. 
Zagreb. 


60 


VII 


Vidričžde? Lovro odvjetnik. .-. ila Ni. 4 "Zagreb; 
Mereto an, ad. rn a 
Vranyczany barun Gjuro . . . Rijeka. 
Wickerhauser dr. Franjo, primarni a Kik Boll 

micesmilostdruh sestara ., . i... è. Zagreb 
Winkler dr. Eugen, liječnik . . . . 2.2... A 
Zahradnik dr. Dragutin, sveuč. profesor . . . a 

* x * 


Dubrovnik. Domorodni muzej. 
Gospié. Kr. velika gimnazija. 
Ivanic grad. Gradsko poglavarstvo. 
Krizevac. Kr. gospodarsko i šumarsko učilište. 
Mitrovica. Hrvatska skola. 
Osiek. Kr. vel. gimnazija. 
Rieka. Kr. vel. gimnazija. 
Senj. Trgovačko-obrtnička komora. 
Spljet. C. i kr. gimnazija. 
Valpovo. Čitaonica. 
Vinkovci. Kr. vel. gimnazija. 
Zadar. C. kr. realka. 
Zagreb. Kr. vel. gimnazija. 

È Kr. realna gimnazija. 

a Kr. učiteljska škola. 


Sid mar. Zou sir ia WEITERE, 1 u 


/ = 
di - LE 
št 
È ar 
La 
x » 
i 
iL 
i 
, 
> 
* 
. 
» 


A 


HRVATSKO NARAVOSLOVNO DRUSTVO. 
(SOCIETAS HISTORICO-NATURALIS CROATICA.) 


— .0— 


\ 


GLASNIK 


A HRVATSKOGA 


NARAVOSLOVNOGA DRUŠTVA. 


UREDNIK 


S. BRUSINA. 


GODINA IX. — BROJ 1—6. 
SIJEČANJ 23 PROSINAC. 


S JEDNOM SLIKOM U TEKSTU. 


. 


===> 
u > 


& e “ 
Kniižnica 
pbieničke Une u Zagreb 
ZAGREB 1896. 
VLASTNISTVO I NAKLADA DRUSTVA. 


KR. ZEMALJSKA TISKARA. 


] 


Obznana. 


N . 
Jruštvena je uprava obećala, da će svakako izdati IX. knjigu 


za god. 1896. i evo održala je svoje obećanje, podavši p. n. gg. 
članovima knjigu od blizu 23 tabaka, veća je dakle ma koja 


prijašnjih godina. Najveći dijel ove knjige zaprema opis puto- | 


vanja i znanstvene rezultate yachte ,Margite“. 

Upravo zato, što ova knjiga nadmašuje druge i što društvo 
ne će moći namiriti troškove, ako mu ne će u pomoć priteći — 
kao što se nadamo — vis. kr. zem. vlada — ravnateljstvo je u 
svojoj sjednici od 8. prosinca o. g. jednoglasno zaključilo, da se 
knjiga ima odmah doštampati i razaslati, a da će se izvješće 
glavne skupštine štampati u X. knjizi , Glasnika“ za g. 1897. 

Lijepo za to molimo gg. članove, da bi imali dobrotu 


poslati članarinu ravno blagajniku Antunu Malčeviću 


(Demetrova ulica br. 1). 

Nadamo se od većine gg. članova, koji su dosele ostali 
vjerni našemu mladomu društvu, da će nastojati te društvu pri- 
baviti novih postojanih članova, te da bi se ovo prvo 
» Hrvatsko naravoslovno društvo“ na Slavenskom jugu moglo 
uzdržati u korist nauke i na čast domovine. 


U Zagrebu, 24. prosinca 1896. 


Uprava. 


P. S. Radi preobilna gradiva nastavit če se članak ,Obik 
zemlje od Dra. Hranilovića u X. svesku ovog časopisa. 


Foraminifere jadranskoga mora. 


Napisao Velimir Deželić. 


Uvod. 


Već od najranije mladosti veselilo me je promatranje pri- 
rode, pak sam već onda, dakako ne sustavno, kupio vrlo rado 
pojedine prirodnine u sbirku. Vrhu svega zanimalo me je prou- 
čavanje hrvatske faune, pak i sada mi lebde pred očima rieči 
poznatoga prirodoslovca Karla Moebius-a: ,Faunen miissen 
geschrieben werden, ehe alle Eigenschaften, der gefundenen Arten 
bekannt sind. Sie sollen die ersten sicheren und anregenden 
Grundlagen für weitere Untersuchungen darbieten. Wer fau- 
nistische Arbeiten anfängt, hat viel Zeit auf das Durchsuchen 
der Gebietes, auf Bestimmungen und Literaturstudien zu ver- 
wenden. Doch sind diese Vorarbeiten unerlässlich für alle weiteren 
morphologischen, embriologischen und biocenotischen Studien!“. 

U ovoj svojoj razpravi nakanio sam, da progovorim o fo- 
raminiferah jadranskoga mora. 

O foraminiferah jadranskoga mora nije se u nas posve 
ništa pisalo, a i iztraživači stranih literatura niesu se gotovo ništa 
obazirali na naše hrvatske strane. To me je i potaklo, te sam 
stao da razmatram, ove većinom mikroskopski sitne životinjice 
koje se u miriadah nalaze na svietu, koje sastavljaju materija 
jedne od najvećih egipatskih piramida i stvaraju često čitave gore 
sa svojimi sitnimi kućicami. 

1 Moebius Karl. Bruchstücke der Rhizopodenfauna der Kielerbucht. 

1 


Gledao sam, da iza uvoda, koji mi se u nasih obstojnostih 
vidi neobhodno nuZdnim, podam povjestni razvitak literature o 
foraminiferah jadranskoga mora, u koliko se o takvoj u obće 
govoriti može. 

Zatiem sam priobcio one vrsti, koje sam našao prouča- 
vanjem onog materijala, koji je iz naših krajeva prikupio vele- 
možni gosp. prof. S. Brusina u narodnom zooložkom muzeju 
u Zagrebu. 

Mislim, da mi neće nitko zamjeriti, što posvuda rabim stari 
naziv „foraminifere* (od foramen i ferre) umjesto novijega na- 
ziva ,talamofora“. Stariji naziv u istinu nije baš prikladan, 
jer ne odgovara činjenicam. Zato se i jest u novije doba stao 
sa mnogih strana napuštati i zabacivati. Medju protivnici naziva 
sforaminifere“ ima, mora se priznati, i takovih, kojih rieč u 
učenjačkom svielu mnogo vriedi. Nije mi ovdje dakako zadaćom, 
da ih sve spomenem i nabrojim, a ne bi imalo ni prave svrhe. 
Budi mi ipak dozvoljeno, da samo spomenem medju ostalimi prof. O. 
Bütschli-a, prof. Ernsta Haeckl-a, prof. Huberta Ludwig-a, 
te prof. R. Hertwig-a. Svi ti ustaju protiv naziva „foraminifere* 
te ga zamienjuju drugojačijim. Unatoč tomu zadržao sam stari 
naziv s dva razloga, prvo jer ga još velika većina pisaca, pa i 
u najnovijih svojih spisih rabi, a drugo, jer mi je na umu kako 
bi takovom purifikacijom tehničkih i udomljenih naziva, nastao 
kaos, iz kojega bi se jedva moglo naći pravoga izlazka. Toliko 
je množtvo krivih naziva, koji su se danas udomaćili i ukorenili 
u raznih znanostih, da nitko ni ne misli, te bi se svi mogli od- 
straniti. Zašto dakle da baš foraminifere budu iznimkom. 

Ovu sam radnju načinio u narodnom zooložkom muzeju u 
Zagrebu. 

Ugodna mi je dužnost, da i na ovom mjestu zahvalim rav- 
natelju spomenutoga zavoda, velemožnomu g. sveučilišlnomu pro- 
fesoru g. S. Brusini, što mi je sborom i tvorom pri ovoj 
radnji podpomagao. Isto se tako zahvaljujem g. A. Malče- 
viću, asistentu istoga zavoda, koji mi je u svemu bio na ruku. 


Vrela. 


Bianchi (Janus Plancus Ariminensis) De Conchis minus 
notis Liber, cui accessit specimen Aestus reciproci Maris Superi 
ad littus portumque Arimini. Venetiis 1739. 

Brady. Report on the Foraminifera dredged by H. M. S 
Challenger, during the years 1573.—1876. 

Bronn H. G. Klassen und Ordnungen des Thierreiches 
wissenschaflich dargestellt in Wort und Bild. Erster Band. Pro- 
tozoa von Dr. O. Bütschli. Leipzig und Heidelberg 1880.—1882. 

Brusina Sp. Prinesci malakologiji jadranskoj izvadjeni iz 
rukopisa ,Descrizione de’ crostacei* itd. Zagreb 1870. (preštam- 
pano iz XI knj. Rada jug. ak. znanosti). 

Carpenter W. B., K.Parker W. and T.RupertJones. 
Introduction to the Study of the Foraminifera. London 1862. 

Fichtel et Moll. Testacea microscopica aliaque minuta ex 
generibus Argonauta et Nautilus ad naturam delineata et descripta 
a Leopoldo a Fichtel et Jo. Paulo Carolo a Moll, cum 24 tabulis 
aeri incisis. Wien 1803. 8° 
= anzen u A. Fossile _Foraminiferen von Markuševec. 

x a od +). Zagreb 1594. 8° 

Fornasini Carlo. Foraminiferi illustrati da Soldani e citati 
dagli Autori. Contribuzione allo studio dei Foraminiferi fossili negli 
strati neogenici d’ Italia e viventi nel Mediterraneo. Roma 1886. 

Fornasini Carlo. Di alcuni Foraminiferi provenienti dalla 
spiaggia di Civitavecchia. Lettera al prof. Romolo Meli. (Estratto 
dal Bollelino della Società geologica italiana. Vol. VI. fase. 3.) 

oFornasini Carlo. Intorno ai caratteri esterni delle Textu- 
larie. (l. c.) 8° 

Fornasini Carlo. Indice delle Textularie italiane. Appunti 
per una monografia. (1. €.) 5% 


Forse, 


* 


Fornasini Carlo. Sulle Textularie „abbreviate“ (1. e.) 8° 

Fornasini. I Foraminiferi della collezione Soldani relativa 
al „Saggio Orittografico“. Bologna 1894. 

Ginanni G. Opere postume nelle quali si contengono 114 
piante che vegetano nel Mare Adriatico. Tomo primo. Venezia 
1755. Tomo secondo. Venezia 1757. 

Goés Axel. A Synopsis of the arctie and scandinavian 
recent marine Foraminifera hitherto discovered by A. G. with 
twenty-five plates. Communicated to the R. Swedish Academy 
of Sciences. October 12. 1892. Stockholm 1894. 40 

Grube Ad. E. Ein Ausflug nach Triest und dem Quarnero. 
Beiträge zur Kenntniss der Thierwelt dieses Gebietes. Mit 5 Kupfer- 
tafeln. Berlin 1861. 8° 

Gualtieri N. Index Testarum Conchyliorum, quae adser- 
vantur in Museo Nic. Gualtieri. Florentiae 1742. 

Haeckl Ernst. Systematische Phylogenie der Protisten und 
Pflanzen. Erster Theil des Entwurfs einer systematischen Phylo- 
genie. Berlin 1894. 

Hertwig Richard. Lehrbuch der Zoologie. Stuttgart 1893. 

Hoernes Rudolf. Elemente der Palaeontologie. Leipzig 
1584. 8° 

Kennel Julius. Lehrbuch der Zoologie. Stuttgart 1893. 

Lamarck. Histoire Naturelle des animaux sans vertèbres. 
Deuxième édition par M. M. G. P. Deshayes et H. Milne 
Edwards. Paris 1835.—1845. 

Leunis Johannes. Synopsis der Thierkunde. Hannover 
1886. 8° 

Linné. Systema Naturae. Ed. X. .Holmiae 1758. Ed. XII. 
Holmiae 1766. 

Martens Georg. Reise nach Venedig. Ulm 1838. 

Nardo G. Dom. Sinonimia moderna delle specie registrate 
nell’ opera intitolata: Descrizione de’ Crostacei, de’ Testacei e de’ 
pesci, che abitano le Lagune e Golfo Veneto rappresentati in 
figure dall’Abate Stefano Chiereghini Ven. Clodiense. Ve- 
nezia 1847. 

Neugeboren J. L. Die Foraminiferen aus der Ordnung 
der Stichostegier von Ober-Lapugy in Siebenbürgen. (Denkschr. 
d. K. Akademie der Wissenschaft. Bd. XII) Wien 1856. 


5 


Neumayr M. Die natürlichen Verwandschaftsverhältnisse 
der schalentragenden Foraminiferen. (Sitzungsberichte k. k. Aka- 
demie der Wissenschaften. Math. naturw. Classe. Wien 1887. Bd. 
95. I. Abth.) 

Olivi G. Zoologia Adriatica ossia Catalogo ragionato degli 
Animali del Golfo e delle Lagune di Venezia, preceduto di una 
dissertazione sulla Storia Fisica e Naturale del Golfo, e accompa- 
gnato da Memorie ed Osservazioni di Fisica Storia Naturale ed 
Economia. Bassano 1792. 

Orbigny Alcide de. Die fossilen Foraminiferen des tertiaeren 
Beckens von Wien. Foraminiferes fossiles du bassin tertiaire de 
Vienne. (Autriche.) Paris 1846. 

Orbigny Alcide de. Tableau methodique de la Classe des 
Cephalopodes precede d’ une Introduction de M. de Ferussac. 
(Annales des Sciences Naturelles. Tom VII. Paris 1826.) 

Parker W., K. Rupert Jones and H. Brady. On the No- 
menclature of the Foraminifera. (The Annals and Magazine of 
Natural History. Fourth series. Vol VIII. London 1871 ) 

Reuss. Entwurf einer systematischen Zusammenstellung der 
Foraminiferen. (Sitzungsberichte der k. k. Akademie Bd. 44.) 
Wien 1861. 

Reuss. Beiträge zur Kenntniss der tertiären Foraminiferen- 
fauna. (Sitzungsberichte d. k. k. Akademie d. Wiss. Wien 1863. 
Bd. 48. Abth. I.) 

Reuss A. E. Zur Fauna des deutschen Ober-Oligocins I 
Abth. (Stzb. d. K. Akad. Wiss.) Wien 1864. 

Schultze Max. Ueber Polytrema miniaceum. (Archiv für 
Naturgeschichte J. XXIX. Berlin 1863.) 

Schultze Max. Ueber den Organismus der Polythalamien 
(Foraminiferen) nebst Bemerkungen über die Rhizopoden im All- 
gemeinen. Mit VII. illum. Kupfertafeln. Leipzig 1854. 

Schwager C. Fossile Foraminiferen v. Kar-Nicobar. No- 
vara Expedition. Geol. Theil Bd. II. Wien 1866. 

Silvestri A. Su di alcuni foraminiferi del Mare Jonio 
(Memorie della Pontificia Accademia dei Nuovi Lincei. vol IX.) 
Roma 1893. 

Stache G. Meeresgrundproben bei Pola und d. Brionisch. 
Inseln in Istrien eingesandt v. Tobias Oesterreicher. (Verh. der 
k. k. geolog. Reichsanstalt. Jahrg. 1867.) 


Stache G. Die Foraminiferen der tertiären Mergel des 
Whaingaroa Hafens (Provinz Auckland) Novara Expedition. Geol. 
Theil. Bd. I. Palaeont. Wien 1864. 

Terquem O. Essai sur le classement des Animaux qui 
vivent sur la plage et dans les environs de Dunkerque. Premiere 
Partie. Paris 1875. Deuxičme fascicule 1876. Troisieme Fascicule 
1877.—1879. 

Williamson W. CG. On the Recent Foraminifera of Great 
Britain. London 1858. 

Zittel Karl. A. von. Grundzüge der Palaeontologie. München 
und Leipzig 1895. 


Foraminifere u obće. 


Foraminiferae (Thalamophora, Reticularia, Acytharia, 
Thalamaria) kako je poznato jesu prazivi (protozoa) i to ripozoda 
sa retikularnimi panožicami (pseudopodijami) bez središnje kap- 
sule i bez sistoleta. One imadu raznolike ljušture (kućice) koje 
imadu izprvice samo jednu kletku (komoru), a poslie ih obično 
i više nastaje. Te su ljušture sazdane većinom iz vapnenca. Sve 
ovakove jednostanične živinice nose obično ovu kućicu posve 
tvrdu — thalamium ili stanično okućje (Zellgehäuse, Pythecium). 
Uviek se u takove ljušture nalazi jedan oveći otvor za izlazak 
protoplazme, koji nazivljemo — usta. Što se tiče samoga oblika 
kućice, taj je kako rekoh raznolik i često veoma čudnovat, sad 
okrugao, sad opet jajolik, sad produljen, sad opet jednovit. 
Kadkad je nalik puževim kućicam, kadikad opet sastoji od više 
kletaka i komorica, koje se nalaze ili u ravnom pravcu ili pako 
u zavojitoj crti. Površinu kućice uviek oblieva protoplasma, kano 
da je ovija i omata poput pelenice. 

Sama je kućica ili s tudjih tjelešaca sliepljena, aglutino- 
vana ili chitinozna, ili kremična ili što se u istinu zbiva u naj- 
većoj većini slučajeva, vapnena. Stiene su u tih ljuštura ili je- 
dinstvene — /mperforata, ili su pako luknjicami (porami) pro- 
bušene — Perforata. Imadu li samo jedan otvor — usta, to iz- 
gledaju u upadnom svjetlu biele, neprozirne, porculanaste, inače 
su smedje. Imadu li u svojoj stieni fine pore to izgledaju obično 
staklene, prozirne ili su ponješto mliečne prozirnosti, riedko su 
pako posve neprozirne. Boje obično neimadu nikakove ili su 
biele, ali imade ih i modrih i crvenih, a i crnih, ali ovo potonje 
uviek samo kad su impregnirane muljem. Pore su najkrupnije 
kod Globigerinae, finije i poteste kod Nummulinae, a naj- 


8 


finije i najgušće kod Lagenae. Kroz sve ove Supljinice, koje 
čine kućice sitastimi, izlaze u nebrojenoj množini tanke vlasaste 
niti. To su baš gore spomenute retikularne panožke (i Česi istim 
imenom nazivlju pseudopodija). Kućica ima ili samo jednu kletku 
(komoricu) dakle je jednokomorna (Monothalamia, Monostegia) 
ili ima više kletaka (Polythalamia, Polystegia). Pretinci se ko- 
mora obično već s vana vide po raznih udubinah i vo stegnutih 
mjestih. Primjer jednostavnih kuća je Lagena, a visekomornih 
Oristellaria. Jednokomorne foraminifere imadu ako pravo uzmemo 
malo oblika. Kod mnogokletka (Polythalamia), pojedine ko- 
more imadu većinom nepodpune stiene pak su te stiene prepune 
luknjica. Većinom su te stiene zavojito poredane. Tako nastaju 
kućice, koje su vrlo slične kudicam mnogih mekušaca naročito 
cefalopodam, te nije baš takovo čudo, da su i foraminifere, su- 
deći ih samo po vanjštini, ubrajali u prvo vrieme medju cefa- 
lopode. Kod mnogih politalamijah idu mnogi zavoji uzporedo 
u kući dočim se u nutrini komore opet tvore paralelne stiene. 
Kod velikih orbitulitah i numulitah jesu ovakve komorice da- 
pače poredane u više ,spratova“ jedne nad drugimi. Redovi 
su komora ovdje sada u zavojnih linijah kao kod Nummmlitida, 
sada u koncentrijskih prstenovih kao kod ogromnoga Cyclopeus-a. 
Kućište ovoga potonjega jesu okrugle ploče koje se mogu naj- 
bolje prispodobiti palači, kojoj su pogranične zidine sazidane po 
nacrtu rimskoga amfiteatra. Više spratova leži jedan nad drugim 
u svakom se nalazi centralna glavna komora, koju obkoljuje 
mnogo prstenastih koridora, a svaki je koridor mnogimi pretinci 
razdieljen u komore; svi ti mnogobrojni spratovi, koridori i ko- 
more jesu medjusobno u savezu sa vratima i mali prozorci u 
vanjskoj kućnoj površini spajaju nutrinu sa vanjskim svietom, 
dok kroz njih idu malene panozke!. One kućice, koje nastaju 
tako, da se u njima sliepe razni predmeti sastoje često iz vrlo 
mješovitih i čudnih predmeta. U njima se nalaze zrnasca pješ- 
čana, oklopi od diatomeja, a često odlomci od drugih kućica, 
tudjih foraminifera itd. Prvobitno je kućica svih foraminifera 
prava kuticula t. j. skrućeni izlućak citosoma. Lučbena gradja 
njegova tvori izprvice chitin ili neku organsku galertnu dušičnu 
tvar, koja je najsrodnija chitinu. Medjutim malo imade  fo- 


! Haeckl Ernst. Das Prolistenreich. Leipzig 1878. str. 36. 


9 


raminifera, koje bi ostale nepromienjene. Medju ovima može 
se iztaknuti: Gromia, Myxotheca pa i neke druge vrsti podraz- 
reda Ammodinetta po Haeckel-u. Obično se pojačava kuća 
vapnom i to ugljikokiselim vapnom, kremiéninom, i da prima 
u sebe razne zaljepine pjeska, školjčica itd. Oblik kremičnine 
dosta je riedak, pak se nalazi samo kod miliolida iz velike du- 
bine, orbitulina i nodosareta. Tielo žive foraminifere jest 
protoplasma, jednostanična masa, bez oblika, a sa vrlo mnogo 
staničnih zrnaca. Sa površja toga tiela izpružuju se upravo one 
panožice, koje su vrlo gibive, pak se lako razgranjuju, razvlače 
i opet slievaju, mrežkaju, a na posljedku se kano umorne od te 
čudesne igre povlače opet natrag u tielo protoplazme. Timi pseu- 
dopodijami giblje se Zivinica puzajući po dnu mora ili ploveći. 
Panožke joj rabe ujedno i za hvatanje hrane, približi li joj se 
n. pr. kakva bacilarija. 

Promjenlivost citoplasmine mreže i struj zrna naliči onom 
micetozoa i radiolarija. Od micetozoa razlikuju se što imadu 
kućice, a od radiolarija što nemaju središnje kapsule. Kao kod 
amebah, tako može i kod foraminifera svaki dio tiela biti 
probavilom. 

Foraminifere živu u morskoj vodi većinom blizu obale, gdje 
plaze po dnu. Nego ima i takvih vrsti, koje često u velikoj mno- 
Zini plove na povišini! morskoj izmiešane sa radiolarijami. 
Takove su mnoge pulvinuline, globigerine itd. 

Foraminifere imadu u tvorbi zemlje mnogo veću važnost 
nego sve ostale više životinje. Tako su se tečajem vjekova na- 
kupile padajući na dno mora, pak su stvarale čitave brdine. 
Kako su često ogromne naslage ripozoda vidi se što je od njih 
složen gotovo velik dio krednih pećina, kojim Englezka zahva- 
ljuje ime Albion, a koje se protežu kroz franceske gore, sve do 
Španjolske, a zatim kredne brdine Grčke — brdine po kojih su 
dobile ime Kreta i Albanija. Vapno parižko, kojim su sagradjene 
mnoge palače toga velegrada, sastoji većinom od foraminifernih 
kućica. 

U svakom najmanjem zrneu naše krede vidimo pod sitno- 
zorom mnogo liepih kućica. U kamenolomih gentilskih ima 
jedan kubični centimetar vapna do 20.000 kućica, dakle jedan 


! Gdjekoje i u dubini od ćak 3.000 metara. 


10 


kubični metar 20 miljuna kućica. Najveće su foraminifere Zivile u 
najstarijem tercijaru — Nummuliti sa pločastimi kućami veli- 
kimi ko škude. Oni su stvorili vapno iz kojega su kako sam na 
početku ove radnje spomenuo sazdane egipatske piramide. Silne 
brdine numulitskoga sistema, jednog od najgolemijih, protežu se 
od Španije i Maroka do Indije i Kine. Alpe i Libanon, Kavkaz: 
i Pireneji, Altaj i Himalaja dobrano se sastoje od numulita 


Ali i recentne se foraminifere nalaze u ogromnoj množini 
u morskom piesku. Tako n. pr. ima mjesta u sredozemnom 
moru, gdje je piesak sastavljen iz većega diela politalamija. Već 
je Bianchi g. 1739 nabrojio u žlici morskoga pieska Rimin- 
skoga 6000 individua, a glasoviti anatom Max Schulze u istoj 
mjeri u pjesku od Gaete više od 100.000. 


Računa se, da broj poznatih vrsti iznosi 3000, od ovih ima 
1000 živih a 2000 fosilnih vrsti. 

Glasovita iztraživanja dubina morskih, koja su sliedila iza 
postavljanja atlantskoga brzojavnoga kabela, pokazaše, da još 
uviek postaju pečine od mulja u kojem se foraminifere nalaze. 
U tom je pogledu od osobite znamenitosti i vriednosti glasovita 
ekspedicija Challenger-a, koja nas je obogatila obilnom i zani- 
mivom gradjom za mikrogeologiju i za život u morskih dubinah. 

U obće se je razvila fauna rizopoda morskih ponajjače 
u litoralnoj zoni pak sve do ne baš velikih dubina. To vriedi 
osobito za vapnena imperforata. Ako i imade baš i od ovih gdje- 
koja vrst n. pr. miliolina koja i duboko size, to možemo redo- 
vito uvjeriti, da su takovi eksemplari zakržljati i maleni. Perfo- 
rata nalaze se u najvećih množinah u dubini od kakovih 300 
niti, ali mnogi oblici na daleko nadkriljuju tu dubinu. U naj- 
dubljih dubinah možemo još naći vrsti kao što su: Orbulina, 
Globigerina, Pullenia i Sphaeroidina. Ove potonje nalaze se ne 
samo u dubljinah već i pelagijski. Njekoji iztraživači misle, da 
se ovakve foraminifere za dana po volji spuštaju u dubinu, da 
na večer iza zapada sunčanoga izadju na povrsje. Iztraživalo se 
je još i to, kako uplivaju velike dubine na organizaciju onih fo- 
ramifera, koje obično živu u manjih dubinah. Tako se je našlo 
da imperforata u velikih dubinah zakržljaju i postaju manjimi. 
Noviji izlraživači misle, da se ovaj zanimivi pojav ima pripisali 
temperaturi a ne dubini ili tlaku. 


11 


Našli su naime u dubinah (600 niti) vrlo velike eksemplare 
Cornuspirae, Biloculinae i Cristellariae, ali samo u toplijih morih. 
Zatim djeluje na kućice i manja ili veća množina soli. 


Zanimivo je svakako, da je fauna praziva slanih ko- 
pnenih voda više slična fauni morskoj, nego li onoj u sladkih 
kopnenih vodah. To je mnienje osobito jasno izrazio prof. Dr. 
Geza Entz u svojih iztraživanjih slanih potoka kod Torde i 
Szamosfalve!. 7 

Njegov učenik Evgen pl. Daday, koji se je više godina 
uspješno bavio studijem krustacea sedmogradskih, našao je iz- 
medju kopepoda u velikoj množini prazne ljušture jedne poli- 
talamije. Poslie se je uvjerio, da takova politalamija doista 
žive i on je utemeljio novi rod, kojemu je dao na čast svomu 
učitelju ime Entzia. Njegova Fnizia tetrastomella slična je 
oblikom surodiei Aotalina_ iz grupe Globigerina, strukturom 
ljuštura naliči rodu Trochammina, imperforatnih Polythalamia ; 
a gradjom stiene, koje čine pretince, odgovara perforatnim 
politalamijam. Gradnja otvora njezinih pretinaca nalik je na 
Lagenidae. Lučbenu sastavinu ljuštura ima sličnu Difflugia i 
Polymorphina silicea, rodu Trochammina i hrpi Globigerina?. 
Ta Entzia tetrastomella svakako je vrlo zanimivi oblik, s njom 
je obreo Daday prvu Zivu poznatu politalamiju, koja se je 
nasla izvan mora. Ova je politalamija i zato zanimiva, jer po 
svojoj luébenoj strukturi sadrZava u sebi ona svojstva, koja obi- 
lježuju chitinske i pješčane ripozode. 

O razplodu znalo se još do najnovije dobe vrlo malo, ali 
znalo se to, da se razplodjuju paulosporama. Obično se stvaraju 
ameboidne Paulosporae, posto mnogozrni citosom razpada u 
mnoge male komade citoplasme, od kojih svaki ima jezgru. Pra- 
vilno izlučuje svaka mala ameboidna spora već u nutrini maj- 
čine ljušture jednu malu, jednokomornu kuću. Samo pojedine 
vrsti (osobito Globigerinae planktona) tvore gole Zoosporae sa 
jednim ili dva biča. One foraminifere koje neimadu tvrde kućice 
podaju nam manje potežkoća razmatranju od onih sa tvrdimi 

1 Entz Geza: Über einige Infusorien des Salzteiches zu Szamosfalva 
Naturhistor. Hefte. Bd. II. p. 33—72. 

* Daday Eugen: Uber eine Polythalamie der Kochsalztümpel bei Deva 
in Siebenbürgen. Zeitschrift für wissenschaftl. Zoologie. Leipzig 1884. str. 476. 


ljušturami. Na čudni način razvija se dieljenje u monotalamija, 
koje imadu kućicu'. Kod ovih, koje imadu vrlo tanke, povr- 
sini tiela prilježne stiene, kao što je Lieberkühnia, često se 
sgadja zanimiv pojav, da se tielo zajedno sa ljušturom dieli. 
I tielo i kućica sužuje se na jednom mjestu pak se raztavljaju. 
Monotalamija debele kože naravski ne imadu takov način die- 
ljenja, tu je nuždno, da se za novo biće stvori nova ku- 
ćica. Jedan dio protoplasme izadje k otvoru i tuj se stvara 
nova ljuštura, a onda nastaje dieljenje. Često izlučba kućice biva 
tek poslie diobe, koja se je zbila još u staroj kućici i iza kako 
je novo tielo izašlo na polje. Točnija iztraživanja o umnažanju 
Miliolina i Rotalina poda nam prvi Schultze. On je našao u 
potrtoj kućici male rotaline sa 10 kletaka 20—30 mladih Zivi- 
nica svaku sa 3 komore. Tim je prvi put obreo kod morskih 
oblikah rizopoda razvoj mladih sa kućicami u staroj kućici. 
Dakle se tuj ljuštura stvara još prije izlazka iz matere foramini- 
fere. Ali to je kako rekoh samo kod morskih rizopoda. 

F. Schaudinn bavio se je mnogo zadnje tri godine iztra- 
živanjem razploda kod foraminiferah. Obširno je opisao ciklus 
razvoja kakov imade Caleituba polymorpha Roboz? a 21. svibnja 
1895. govorio je u berlinskom družtvu prirodoslovnih prijatelja 
o dimorfizmu foraminifera, te o tom, kako se razvija Polysto- 
mella crispa L. Ova vrst od osobite je zanimivosti poradi 
svoga dimorfizma. Budući da dimorfizam foraminifera nije 
obćenito poznat, to ću ovdje malo porazgovoriti i o njemu prema 
iztraživanju Schaudinn-a. Obreo je dimorfizam foraminifera 
M. Handtken. Ovaj geolog našao je kod numulita ugar- 
skoga tercijara svaku zooložku vrstu u dvie razliéne forme. 
Dočim su se obe forme slagale u svih karakterih obiljeznih za 
vrste, razlikovale su se veličinom i centralnimi komorami. In- 
dividui od većega ljušturnoga promjera imali su uviek centralnu 
komoru neznatne veličine, dočim su manji individui imali veliku 
nutarnju komoru. Handtken mislio je, da ima posla sa dvie 
različne ako i srodne vrsti. Tek kad se je saznalo, da se kadikad 
nalazi velika razlika u brojnom odnošaju obih oblika u istih lo- 


! Bütschli: Protozoa str. 136. 
* F, Schaudinn. Untersuchungen an Foraminiferen I. Caleituba poly- 
morpha Roboz. Zeitschrift f. w. Zool. Bd. LIX, 1895. 


13 


kalitetah (geolozkih slojevih) došlo se je na misao, da su oba 
oblika samo stadiji iste vrsti. Nije se moglo razjasniti kako je to, 
da se oblici, koji se u svih važnijih značajkah slažu u istih ži- 
votnih odnošajih ne mogu jednako jako razplodjivati. Munier- 
Ghalmas (Etudes sur les Nummulites ete. Bull. Soc. Gćol. Franc. 
1880. Ser. 3 vol. VIII) izrazio je prvi onu misao o numulitih, 
ali ni on nije mogao dašto opravdati svoje tvrdnje bez pozna- 
vanja razploda foraminifera. 


Munier-Ghalmas i njegov suradnik Sehlumberger 
dokazali su u nizu razprava dimorfizam kod velikoga broja 
oblika. 


Već g. 1870. izrazio je Fischer nazor, da se dimorfisam 
može raztumačiti dvojakim načinom razploda!; ali ta se hipo- 
teza nije razširila. 

Istom g. 1893. govorio je o toj hipotezi Ernest van de 
Broek? Po njemu razdieljeni su megalosferički i mikrosfe- 
rički oblici već od početka a uvjetovani su dvojakim načinom 
razploda: Megasfera imala bi postati dieljenjem plasme u maj- 
činom tielu (fissiparite, ectogenèse), a mikrosfera nutarnjim 
pupanjem (geminiparite, endogenese). | 

Važne činjenice je za upoznaju dimorfizma donjeo J. J. 
Lister (Contributions to the Life-History of the Foraminifera. 
Proc. Royal Soc. 1894. Vol. 56), koji je obreo dimorfizam po- 
listomele, te ujedno dokazao, da se oba oblika razlikuju ne 
samo veličinom svojih središnjih komora već i odnošaji jezgara. 
Mikrosferički oblik jest u najduljem razdobju svoga života 
mnogozrnat, a megalosferski jednozrn. Isto tako mu je pošlo 
za rukom dokazati i isopore a jednom i anisopore kod ove fo- 
raminifere. 

F. Schaudinn napokon mogao je izreći, da Polystomella 
imade dva načina razploda i to tvorenje embrija ili die- 
ljenje plasme i tvorenje, te emisiju spora. Prva da 
je tipička za mikrosferički oblik i da producira megalosfe- 

ı Fischer. Bryozoaires, Echinodermes et Foraminiferes marins ete 
Actes de la Soc. Linnéenne de Bordeaux 1870. 


2 E van de Broek. Etude sur le dimorphisme des Foraminifères. 
Bull. Soc. Belg. Géol. 1893. tom VII. 


14 


riöne individue, a potonja, da je karakteristična za megalosfe- 
rični oblik i tvori mikrosferičke individue. 

Dimorfizam se dakle u istinu temelji na izmjeni generacija. 

I u najnovije doba pisao je vrlo zanimivo F. Schaudinn 
o plastogamiji foraminifera. (Sitzungs-Berichte der Gesellschaft 
naturforschender Freunde zu Berlin. Jahrgang 1895. Berlin 1595). 

Poblize izučao je slievanje plasme kod Patellina corru- 
gata Will. i Discorbina globularis Orb. 

Patelinu je moći lahko čuvati u akvariju. Glavni zahtjev, 
da to uzmogne biti, jest da se regulira množina soli u vodi i da 
imadu dovoljno hrane. 

Patelina je veći dio svoga života sa jednom jezgrom. 
Umnožanje jezgre sbiva se redovito tek pred razplodom. Velika 
fino strukturirana jezgra leži u miru uviek u embrionalnoj ko- 
mori. Istom kad se sprema na djeljenje ide u spiralu i protegne 
se u duljinu. Zatiem uzme u se tekućinu i vakuolizira, kromalska 
se substancija odieli u dobro već vidivoj jezgrinoj koži u više 
po redu nanizanih odiela. Onda nestaje membrane, pojedini 
tjelesni segmenti odružuju se jedan od drugoga. Kad plasma struji 
raztepe ih po cielom mekom dielu tiela i za nekoliko vremena 
naliče starim jezgram. Broj odieljenih česti bio je većinom 7—10. 
Pojedine kćeri jezgre mogu se opet na sličan način umnazati. 

Jedini način razploda kod pateline jest stvaranje embrija. 
Slično kao kod polistomele iztice plasma iz kućice i nakuplja 
se u šupljini t. z. pupnoj, koja služi za ležište, i dieli se u to- 
liko česti koliko imade jezgara. Ako su jezgre embriji bilo razne 
veličine to su i zametci. 

Sehaudinn je promatrao i kopulaciju pateline. 

Kad se dva individua sposobna za kopulaciju tako približe, 
jedan do drugoga, da im se pseudopodije dotiču, lo se na mjestu 
doticaja sliju. Na to se ondje opaža jači struj plasme k onom 
mjestu. Za kratko vrieme bili su svi pseudopodiji obih životinja 
izpruženi jedni napram drugim i kućice se životinja sve više bli- 
žahu dok se nedoticahu rubovi. Pseudopodija se medjutiem raz- 
šire u široki plasmatski most, koji izpod kućica spaja oba meka 
tjelesa. Kad se taj nješto odeblja, uzdignu se obe ljušture po- 
nješto na mjestu njihovog doticaja; zatim se kontrahira most 
sve jače i poteže jedan rub ljušture do pol visine druge ljušture. 
Gledamo li od zdola izgledaju rubovi ko dva kruga koji se sieču. 


15 
. 

Obe pupne šupline (Nabelhöhlen) komuniciraju na plasmatskom 
mostu medju sobom i tvore zajedno Supljinu elipsoidealnoga 
nacrta. Na uzduZnih stranicah stojala je ova Supljina u savezu sa 
vanjštinom sa dvie uzdužne rezotine, koje su nastale uzdržajem 
ljuštura. Ovi otvori začepljuju se kamenčići, oklopi diatomeja i 
drugim detritusom koji mogu pseudopodije zahvatili. Kupovi de- 
trilusa s obe strane rabe ujedno za podlogu i temelj uzdignutih 
ljušturnih rubova, tako da i onda kad prestane natega plasmalskog 
mosta ove ljušture i dalje ostaju u svom položaju. Dok se sve 
to sbiva, postajao je plasmatski most sve debljim, trošeći oba 
meka tjelesa. Na koncu izleče ciela plasma iz komora obiju lju- 
štura, pak se sjedini u skupinu u zajedničkoj odasvud zatvorenoj 
šupljini. Sve se ovo dogadja kadkad već u jedan sat. Kadkada 
pako traje taj proces i 2 do 4 sata. Iza njekoliko vremena razpada 
se ona zajednička plasmatska skupina u brojne komade, koji se 
na jednaki način kao što one nekopulirane životinje razvijaju u 
okućene embrije, te izbacivši detritus izlaze iz svojega legla. 

Na sličan način kao dva individua može se i više patelina 
sjediniti u razplod. 

U svih slučajevih bile su životinje na početku sa jednom 
jezgrom, a umnožile se tek jezgre poslie sjedinjenja sa plazmom, 
ali nigdje nije opazio Schaudinn za kopulacije ni da bi trag 
slievanja jezgara. Zato misli, da je kopulacija pateline jedno- 
stavna plastogamija. 

Mladi individui mogu ili odmah s početka biti posve nalik 
na majku, ili se pako od ove dosta razlikuju, pak nam tako po- 
daju mladenačke oblike, koje su prijašnji prirodoslovci često 
uzeli za posve nove vrsti. Tako je n. pr. d’Orbigny pobr- 
kao mnoge vrsti, te ih i razstavio jer se razlikuju u mladosti 
od svojih starijih oblika. Ova činjenica jest još i danas raz- 
logom mnogoj potežkoći u opredieljivanju foraminifera, a tih je 
više. Tako ima vrlo često odlika u obliku, poredbi i veličini 
komora i to u jedne te iste vrsti, tako, da nije čudo, kako veli 
Schultze, da se je tako malo zoologa našlo, koji bi se bavili 
ovim dielom zoologije. 

„Das Studium der Rhizopodenschalen ist mit schwierigen 
und zeitraubenden Arbeiten verbunden. Ausschlieslich durch mi- 
kroskopische Untersuchung der meist mit blossem Auge kaum 
erkennbaren kleinen Kalkgehäuse, können Form und Anordnung 


16 


der Kammern, Struktur und Sculpturverhaltnisse der Wan- 
dungen unterschieden werden. Es genügt nicht, wie bei andern 
mikroskopischen Beobachtungen, die auf ein Glasplättchen ge- 
brachten Objekte von einer oder zwei Seiten zu betrachten, 
von allen Richtungen müssen die vielgestaltigen kleinen 
Schalen untersucht werden, um diejenigen Eigenthümlichkeiten 
festzustellen, nach denen die Artbestimmung erst möglich und 
sicher wird“. 

Po Schultze-u izabiru rizopoda morska najradje takova 
mjesta za boravak, gdje imadu bogatom vegetacijom zastitu pred 
valovi i gdje se mogu svojimi nježnimi gibali učvrstiti. Tako, da 
se osobito rado drže alga. Rado odabiru i spužve za svoje bo- 
ravište. Isti učenjak kazuje, da su vrsti u jednom te istom moru 
vrlo nejednako razporedane, a na to da djeluje tlo. fotalta ve- 
neta, koju je našao na mletačkih lagunah, bila je još nadjena 
samo u Muji. Kod Jakina na podmorskih vapnenih pećinah 
vrlo česta Polystomella strigillata ne može se naći kod Mljetaka 
i Trsta. Nodosariae, koje su u riminskom pjesku česte, tražimo 
utaman na jakinskoj obali. Rotalia Beccarii nalazi se pako na 
ovima obima obitavalištima. Peneroplis planatus spada u piesku 
istarske obale od Citta nuova do Pulja medj najobičnije fo- 
ramifere. Nema ga pako kod Trsta, Mljetaka i Jakina. To sve 
dokazuje, da lokalne faune vrlo variraju. 


!Sehultze Max, Sigmund: Uber den Organismus der Polythalamien 
(Foraminiferen) nebst Bemerkungen über die Rhizopoden im allgemeinen. Mit 
VII. illum. Kupfertafeln. Leipzig 1854. str. VIII. 


Poviestni pregled. 


Kako je veličina gdjekojih foraminifera prilična, a mnogih 
množina silna, bilo bi čudo, da jih niesu već za rana opazili 
učenjaci. Naročito su numuliti pobudili već u starom vieku na 
sebe pozornost. Tako govore već Strabon i Herodot o onih 
u Egiptu i maloj Aziji. Nummulites planulata imade do 6 cmt. 
u promjeru, pak je već i ta veličina bila posve lako navukla 
pozornost naravoslovaca na te živinice. Uza sve to trebalo 
je, da proteče mnogo i mnogo vremena, dok su se učenjaci stali 
ozbiljnije, da bave iztraživanjem foraminifera. Uzprkos onoj sili 
i množini ovakovih stvorova, koji se na zemlji nalaze, nije sve 
do druge polovine prošloga vieka nitko ni pomislio na to, da 
-pobliže promatra i proučava foraminifere. 

Prvi put su kućice našli kod Riminia, poslie u piesku 
svih mora. Beccari ih je našao 1731. fosilne kod Bologne, 
te ih je i prvi opisao!. Već godinu za tim izdade J. Breyn 
svoju: Dissertatio physica de Polythalamiis, nova Testaceorum 
classe. Gedani 1732. Tako je dakle trebalo da dodje 18. sto- 
“ljeće, pak da smetne koprenu sa ovih zanimivih bića. U koliko je 
to s jedne strane i čudno s druge strane valja se sjetiti, da su 
foraminifere, kako već rekoh, većinom mikroskopski sitne živi- 
nice. Dokle dakle nije bilo sitnozora, nije se ni moglo pomišljati 
na ozbiljniji rad oko foraminiferah. 

Što više trebalo je, da istom dodje 19. viek, u kom se je 
za pravo utemeljio ovaj zanimivi študij. Može se naime punim 
pravom reći, sa glasovitim d’Orbigny-em, da je sve do konca 


! Beecarius: De Bononiensi arena quadam (Commentarii de Bonon' 
Scient. et Art. Inst. Bononiae Vol. I. 1731. p. 68). 
a 2 


18 


prošloga stoljeća bio studij mikroskopskih foraminifernih ljuštu- 
rica ,pukom zabavom“!. Svi pisci prije ovoga za študij fo- 
raminifera velezaslužnoga, da neprecienivoga čovjeka, imadu tek 
manje više samo povjestnu vriednost, u koliko najme hoćemo, 
da prispodabljamo položaj i razvoj ondašnje znanosti sa ogromnim 
razvojem današnje. 

Liepo se medjutim diže nad ove prve pisce učenjak, 
koji je g. 1739. prvi izdao slike foraminifera. To je bio J. 
Bianchi ili kako se je u učenjačkom svietu u ono doba nazivao 
latinskim imenom Janus Plancus. O njemu ću u ostalom 
još obširnije govoriti, kad budem spominjao naposeb one pisce i 
ona djela, koja su specijalno spominjali i foraminifernu faunu 
jadranskoga mora. Medju prvimi pisci treba, da se zahvalnošću 
spomenemo i imena: Gualtieri (Index Testarum, Conchyli- 
orum, quae adservantur in Museo Nic. Gualtieri, et methodice 
distributae exhibentur. Florentiae 1742) Ginanni, Leder- 
müller (1736)? Spengler (Beskrivelse over nogle i Havsandet 
nylig opdagede Kokillier. Kiöbenhawn vol 1. 1781) Gronovius 
(Zoophylacium Gronovianum. Lugduni Batavorum 1781) Schroeter, 
Lister, Turton, Montfort, Defrance, Blainvillješne: 
russac i dr. 

Svi ovi pisci imali su slabo pojma o foraminiferah. Breyn 
im poda prvi ime Polythalamia i uvede ih kao novi red me- 
kusaca. U to su ih vrieme gotovo svi prirodoslovei postavljali 
pokraj nautilusa i amonitesa. Stavljali su ih medju me- 
kusce, pak se je obćenito mislilo, pa kao da je bilo izvan svake 
sumnje, da u ljušturicah stanuje životinjica nalik sepii ili nau- 
tilusu. 

To mišljenje, da su kućice ostanci cefalopodnih kućica, 
dugo je vremena vladalo medju učenjaci. 

Breyn-ov naziv politalamia zadrža još i Linné. U 12 
izdanju svojega Systema Naturae navadja on u svemu 15 vrsti 
i stavlja ih u rod Nautilus i Serpula. Gotovo sva prva iztra- 
živanja ticala su se sredozemnoga mora. Boys i Walker bili 
su prvi koji su pisali o foraminiferah englezke obale. 

ıD Orbigny Alcide: Foraminiferes fossiles du Bassin tertiaire de 


Vienne. Paris 1846. str. 5. . 
2Ledermiller Mart. Mikroskopische Gemüts- und Augen-Ergötzungen. 


Nuremberg 1763. : 


19 


NajobseZnijimi iztraZivanji zadivio je sviet Abbe Soldani, 
o kojem će još poslie biti govora. d’Orbigny smatra još naj- 
boljim djelo Njemaca Fichtel-a i Moll-a: Testacea microsco- 
pica aliaque minuta ex generibus Argonauta et Nautilus ad na- 
turam delineta et descripta. Vindobonae 1803. 

Ni Guvier ni Lamarck niesu mnogo mienjali. Potonji 
skupi poznate mu kućice i opisa u svojem djelu. Glavna su mu 
bila iztraživanja fosilija parižkoga vapna!. 

Blainville? nazva Breyn-ove politalamije Cellulacea ; 
odieli ih od pravih nautileja. Prvi je on bio, koji je posumnjao, 
da su prijašnja opažanja prava. On je vidio na francezkoj obali 
živu miliolu o kojoj reče: J’ ai vu la coquille d’ une miliole 
vivante dans la collection de M. Castelin, et j en trouvé moi- 
meme une avec l’ animal fixe sur un Murex des cötes de la 
Manche. 

Sve do ovoga vremena bila je organizacija mikroskopskih 
politalamija malo poznata, a i oblika je bilo dosele razmjerno 
malo poznato. 

Tuj’se diže slavni učenjak Alcide Dessalines d’Orbigny, 
(rodjen u Coneronu g. 1802., umro kao profesor paleontologije 
u Parizu g. 1857). Taj veliki čovjek bio je prvi koji je dublje 
proniknuo u tajne ovih malenih praživa. On ih stade temeljito 
proučavati. On upozna i umnoži veliki broj poznatih oblika. 
On im poda prvi naziv foraminifera. On postavi politalamija 
kao poseban red sa šest razreda. Pa ipak i taj toli glasoviti i 
umni poznavalac foraminifera priključuje ih u svom epokalnom 
djelu velikoj skupini mekušaca i mnogo višim cefalopodam? a to 
poradi njekojih sličnosti. 

D’ Orbigny predloži g. 1825. akademiji u Parizu svoje 
djelo: ,Tableau methodique de la classe des Céphalopodes. 
(U Annales des Sciences Naturelles. Tom VII. prvi put štampano). 
U tom djelu razlikuje d’Orbigny ,Cephalopodes testaces“ u tri 
skupine : 


! Lamarck J. B. Histoire Natur. des Animaux sans Vertebres. Paris 2 
ed 1835— 1845. 
* Blainville H. Ducrotay de. Faune francaise, Malacozoaires ou Ani. 
maux Mollusques. Paris 1820—1830. 
* D Orbigny Alcide: Tableau methodique de la classe des Céphalo- 
podes, prćećde d’ une introduction de Férussac. Paris 1826. str. 43, 
* 


les Cryptodibranches, 
les Siphoniferes et 
les Foraminiferes. 

Dakle se još i ovdje ubrajaju foraminifere k cefalopodom. 
U istom tom prvom svom djelu dieli d’ Orbigny foraminifere 
u 5 velikih porodica : 

les Stichostegues, 
les Enallostegues 
les Helicostegues 
les Agathistegues 
les Entomostegues. 

Ovu svoju diobu temelji on na rastu i geometrijskom na- 
mjestaju kljetaka, koje sačinjavaju kućicu foraminifere. Ovo die- 
ljenje dašto ne može danas više biti od prave vriednosti, premda 
ima i dandanas učenjaka, koji ga hvale. Da pako taj princip 
sam po sebi neodgovara svrsi, razlog je tomu, što se je sve više 
i više vrsti upoznavalo, što su se iztraživanja sve više i više raz- 
prostranjivala po čitavom svietu i napokon što se je unutarnji 
ustroj ovih Zivinica obreo učenjačkim očima. Svi ovi razlozi 
nuždno su zahtjevali, da se d’Orbigny-evo dieljenje napusti. 

Prvo djelo d’Orbigny-evo temelji se na iztraživanju od 
kakovih 700 vrsti, od kojih je više od polovine bilo do njega 
neopisano. God. 1825.—1826. izdao je na svjetlo 3 svezka „Mo- 
dèlles“. God. 1839. opisa foraminifere na Kubi i kanarskih otocih, 
na obalah južne Amerike i parižke krede, g. 1846. tercijarne 
bečke, a g. 1852. izdao je pregled fosilnih rodova. 

Istom od onoga trenutka, kad je sviet upoznao d’Orbi- 
gny-eve spise, počimlje nješto laglji študij foraminifera. 

Njegovi spisi, naročito njegovi opisi vrsti, pak i sistematski 
razpored imadu donekle još i dandanas vriednosti. 

Ali još je zanimivo nješto drugoga kod toga glasovitoga 
učenjaka. Gotovo nebismo vjerovali u kakove je zablude upao 
taj toli triezni i ozbiljni izlraživalac, kojemu inače nema na da- 
leko ravna. On je naime stvorio sam sebi posebno i čudno 
mnienje o ustroju mekoga tiela foraminifera. I tako je vidio 
posve jasno, da su ti stanovnici foraminifernih kućica posve 
slični sipam (Tintenfische). I on liepo opisuje čitavo tielo ta- 
kove foraminifere. Tako veli da imadu tielo vreći nalično, kojim 
se nalazi kućica na otražnjem dielu. On razlikuje glavu od osta- 


21 


loga tiela, pak veli da je glava mnogo manja od ostaloga tiela 
Ovo tielo dapače može biti i pravim zaštitnikom glave, pak ju 
brani od opasnosti omotavši je sasvim, ako li bi to radi budi 
kojega mu drago razloga, bilo od potrebe za tielo. d’Orbigny 
nam pripovieda, da je glava u foraminifera veoma sitna i ma- 
lena pa da ima tentakule, koje okružavaju u okrug usta. 

Tako i slično tomu opisuje nam evo d’Orbigny stanara 
ljuštura, a njegov je ugled učenjačkim svietom vladao, te su svi 
u ono doba mislili to je cefalopod i baš ništa drugo nego 
cefalopod. Ta to je vidio 4 Orbigny. Pa ipak, kako je poznato 
nema tielo foraminifera, a ma bas nikakove sličnosti sa cefa- 
lopodi. Ta ono je jednostanično i posve jednostavno. 

Eto to je i opet jedan od onih čudnih primjera, koji nam 
je dokazom, kako mnogo toga, što i veliki učenjaci vide ne mora 
baš uviek, da bude istina. A opet s druge strane pokazuje nam 
to, kako moramo biti oprezni u osudjivanju tudjih nehotičnih 
pogrešaka. Nama se danas čini upravo smiešnim, što je sve 
d’Orbigny-eva fantazija vidila, pa ipak ovo neće ni ne može 
potamniti njegove slave. 

Trebalo je, da proteče opet čitavih deset godina, prije no 
što se izmienilo ovo, tolikim auktoritetom utvrdjeno mišljenje. 
Trebalo je punih deset godina, da se je u obće usudio učenjak 
ustati protiv uvriežene bajke o cefalopodih, stanarih naših fo- 
raminifernih ljušturica. 

Protiv Orbigny-eva pribrajanja ustade prvi F. Dujardin, 
koji je iztraživši vrsti Melöola, Vorticialis i Cristellaria opisao 
prvi tjelesa foraminifera, kao vrlo nizke organizme; kojim manjka 
vanjska koža i koji ne imadu posve nikakovih nutarnjih tje- 
lesnih organa. U jednoj sjednici akademije znanosti u Parizu, 
mjeseca lipnja g. 1835. izjavi on prisutnim akademikom, pozi- 
vajući se na svoja dugotrajna i pomna opažanja na najnižih or- 
ganizmih, da se je uvjerio, da izmedju mnogih arcela i ameba, 
te opet izmedju foraminifera postoji velika sličnost, koja ga 
upravo sili, da te životinje spoji u jednu skupinu. On se 
je ujedno uvjerio, da posve vanjskim obličjem slične kučice 
spadaju jedanput vrlo visoko organizovanu mekuscu — nauti- 
lusu, a drugi put vrlo jednostavnoga ustroja rizopodi forami- 
niferi — polistomeli. Dujardin je dakle u obće bio prvi, koji 
je dokazao, da foraminifere spadaju t. z. infuzorijam. Moram 


9 


Lo 


tuj pridometnuti, da im je Dujardin dao opetnovo Rhizopoda. 
U obće se je ime foraminifera mienjalo od učenjaka do učenjaka, 
a čini se da im ta povlastica nije ni danas prestala. Englez 
Gray prozva ih Nautilophora i pribra im opet nautileje. Karl 
Menke! nazva ih opet, da bude malko promjene Trematophora, 
Deshayes pako: Polypoda. G. Ch. Ehrenberg nehtjede ih 
ubrojiti u infuzorije, već ih metnu u prvi razred svoga reda 
Bryozoa. Oko g. 1831. i 1839. bavio se je iztraživanjem fo- 
silnih ostanaka mikroskopskih organizama i to poglavito onih 
krede. Proučiv foraminifere vidio je on u njima komplikovani 
ustroj, tako je mislio da vidi crievo, ovarije i dapače vrečicu 
s jaji koja da visi izvana na ljušturi. 

Tako imamo i opet primjer kako i veliki učenjak, poznat sa 
svoje opreznosti i uma, može grdno zalutati ako misli, da je baš 
onako pravo kako on misli i nikada drugačije. A to bi još bilo 
i oprostivo, ali on je uztrajao kod toga svoga prvobitnoga 
mnienja i onda, kad su se dokazi protivnički sve više i više go- 
milali, dok on nije mogao pružiti bas nikakovih novih dokazala 
svojoj tvrdnji. On je uviek vidio u foraminiferah tielo višega 
ustroja, a ne samo puku protoplazmu bez crieva, bez želudca, 
bez organa. Njegova iztrazivanja pokazuju se, rekao bih, više 
kao nazadak nego li napredak u proučavanju foraminifera. I to 
tim više što njegovo izučanje oblika podaje slabo koristi radi 
loših slika. Nije u ostalom čudo, da je tako veliki prirodoslovac 
kakov je bio u ostalom Ehrenberg, znao prikupiti oko sebe i 
pristaša. Tako su u to doba stajala dva protivna logora Ehren- 
berg-ov i Dujardin-ov. 

Potanje su iztrazivali kućice: Williamson, Carpenter, 
Carter, Parker i Jones. Ovim Englezom, koji su se pogla- 
vito bavili ljušturom pridružio se je Max Schultze, koji je iztra- 
zivao meko tielo. Od velike znamenitosti bilo je njegovo djelo: 
„Ueber den Organismus der Polythalamien“. 

On je konačno učvrstio naziv Dujardin-ov. 

Nije mi zadaćom, da ovdje nabrojim sve one pisce, koji su 
se od onoga doba bavili iztraživanjem foraminifera, a koji se 
brojem sve više množali. 


! Menke Carl, Theodor. Synopsis ınethodiea Molluscorum generum 
omnium et specierum quae in Museo Menkeano adservantur, Ed. 2. auc. et 
emend. Pyrmonti 1830. 


23 


Carpenter! u svojem krasnom djelu: „Uvod u študij fo- 
raminifera“ dieli cielu povjest naučnog iztrazivanja foraminifera 
u četiri razdoblja. 

Prvi period traje do d’Orbigny-a (g. 1825.), kad ih je 
ovaj uz naziv foraminifera postavio kao posebni red. 

Drugi period traje do Dujardin-a, kad je u akademiji 
znanosti g. 1835. prvi poveo rieč o jednostavnom tjelesnom 
ustroju foraminifera, koji da je bitno identičan onim ameba. 
Tim začimlje treći period i traje po Garpenter-u do izlazka 
djela prof. W. Williamsona g. 1847. 

S ovim potonjim ,periodom“ glasovitoga Engleza, koji je 
za cielo iz ljubavi napram svojem sunarodnjaku, htjeo sa nje- 
govim djelom začeli novi period, ja mislim, da se ne valja ni- 
pošto složiti, jer i uvaživajuć neprocjenive i bez sumnje vrlo ve- 
like zasluge Williamson-ove, mislim, da se neudaljujem od 
istine, kad velim, da ovo djelo nije opet od takove epokalne 
vriednote kakovo joj Garpenter pripisuje. Neznam zašto se nebi 
taj period protegnuo do Schultze-a ili Brady-a ili radje do 
danas ? 


! Carpenter William B. Introduction to the Study of the Foraminifera 
London 1862. str. 5—9. 


Fosilne foraminifere. 


Velik broj fosilnih foraminifera, bezbroj kuća, koje kako 
sam spomenuo, stvaraju čitave brdine i pečine, i jest razlogom, 
da su se foraminiferami bavili osobito paleontolozi, te su ovi po- 
tonji i sistematsku nauku ovoga razreda unapredili. U najstarijih 
fosilifernih formacijah u kambriju i siluru a i devonu ima samo 
malo oblika foraminifera. 

Najstariji oblici dolaze u petrogradskom, sibirskom i škotskom 
siluru. Oni su najvećim dielom zlo uzčuvani, (oni iz Petrograda 
tek obilježeni glaukonitskom kamenom jezgrom), te spadaju ili 
foraminiferam sa kremenom kučicom Placopsilina, Saccamina 
ili stakleno-Supljikavom skupu Nodosaria, Lagena, Globigerina, 
Rotalia. 

U najnovije doba objavio je M. L. Cayeux?, da se fo- 
raminifere nalaze u prekambrijskih slojevih u Bretagni (koji se 
zato nepravom nazivlju azoičkimi). Ove foraminifere spadaju u 
Acervulinae, a kuće su im kremene. Inače se najstarije forami- 
nifere nalaze još osim gore spomenutih mjesta najviše u sjevero- 
američkom piesku. 

U karbonskoj formaciji dolazi najednom vanredno obilna 
i bogata fauna foraminifera, n. pr. Saccamina, Nodosaria, Den- 
lalina, Textularia, Valvulina, Nummulina, Fusulina itd. Njeke 
foramifere kao Fusulina, Schwagerina, Saccamina, Endothyra, 
sastavljaju počesto čitave vapnene naslage i brdine. Mnogobrojne 

1 Zittel Karl A. von. Gründzüge der Palaeontologie (Palaeozoologie). 
München und Leipzig 1895. 

®GayeuxL. Sur la presence de restes de foraminiferes dans les 
terrains prècambriens de Bretagne. Compte rendu des seances de la Sociètè 
Geologique de France 1894. Juin. 


25 


lagenide (Nodosaria, Dentalina) tekstularide, rotalide i numilitide 
prate ove oblike, koje hridine grade, pak idu većim dielom i u 
permske naslage. Fussulinae, koje dolaze u karbonu u tako go- 
lemoj množini ograničene su što se tiče trajanja svojega života. 
One su ograničene na karbon i perm. Fusuline su upravo zna- 
čajka za karbon (Leitfossil). U triasu ima mnogo manje vrsti. 
Osobito dolaze globigerine. Usuprot su brojne vrsti u juri, dje- 
lomice još u kredi. U starijoj tercijarnoj dobi postizava razvoj 
svoj najbujniji cviet. Silene, goleme, orijaške skupine foramini- 
fera tvore čitave gore, a tuj dolaze i najveći i najsavršeniji oblici, 
nada sve ogromni numuliti, alveoline, orbituliti i miliolide. U 
mladjoj tercijarnoj dobi izumro je veći dio ovih orijaških oblika 
‘1 fauna foraminifera, dobiva pomalo karakter kakov još danas 
posjeduje. U nas u Hrvatskoj moram spomenuti, da od fosilnih 
foraminifera dolaze osobito u doljno eocenskom numulitnom vap- 
nencu kod Kosavine u Vinodolu: Nummulites planulata, (velike 
do 6 em. u promjeru); N. complanata, N. primiaeva, N. per- 
forata, N. granulosa. Iz istoga mjesta ima još Atveolina, Orbi- 
toides i Operculina. Ova treća dolazi i u Banovini kao: Poly- 
stomella, Amphistegina, Biloculina, Triloculina, Quinqueloculina 
i Textularia, zadnje se pojavljaju u badenskih ilovinah. Južno 
od Gline spominje Tietze u pješćenjaku Nummulites lacusana 
Defr. Kompaktni piesak u Markuševcu sa mekušci kongerijskih 
slojeva koji poznajemo po radnji g. prof. Brusine! ima u sebi 
osim mekušaca i drugih primjesa još i velik broj foraminifera. Te 
je opisao u Glasniku naravoslovnoga družtva A. Franzenau?. 
Spomenuvši hotice ta dva tri imena, spomenuo sam gotovo sve, 
koji su o fosilnih foramiferah naše domovine i to mimogred pi- 
sali, a o recentnih, kako sam u uvodu spomenuo nije gotovo 
ništa pisano. 

No ako i nije pisano o foraminiferah, koje se nalaze s ove 
strane jadranskoga mora, to tiem niesam rekao, da nije u obće 
ništa pisano o foraminiferah jadranskoga mora. 


! Brusina. Die Fauna der Congerien Schichten von Agram in Kroa- 
tien. Beitr. zur Palaeontologie Oester.-Ungarns und des Orients Wien 1894. 
p. 125. — Fauna fossile terziaria de Markusevec in Croazia. Glasnik hrvat- 
skoga naravoslovnoga druztva. Zagreb 1892. VII. godina. 

? Glasnik nar. dr. God. VI. br. 6. Zagreb 1895. str. 249, 


26 


Zanimive su u tom pogledu rieči poznatoga učenjaka Willi- 
amson-a!. On veli doslovce ovo: ,The abundance of these 
objects in the Adriatic early attracted the attention of the Ita- 
lian conchologists, and during the first half of the eighteenth 
century the writings of Beccarius, Planchus, Gualteri, and Gin- 
nani had laid the foundations of their systematic study. But the 
most remarkable of these writers was unquestionably the Abbé 
Soldani, whose large works, with their profuse illustrations, are 
monuments of industry and enthusiasm. 

Zaista! Obilje foraminifera i njihovih oblika, koji se nalaze 
u jadranskom moru, potaklo je motrioce, da ih iztraživaju i pro- 
učavaju. Baš imena prvih iztraživača, koji su se foraminiferami 
bavili uzko su skopčana sa jadranskim morem. Valja mi dakako 
odmah ovdje spomenuti, da su to većinom stariji pisci, koji za 
nas i za današnji stepen znanosti ne imadu onaku važnost, kako 
bi to možda mnogi pomislio. Neimadu toliku važnost, bilo zato, 
što nijesu rabili Linné-ovu binomsku nomenklaturu, bilo zato, 
što su podali nepodpun ili nikaki opis vrsli i slike posve loše ili 
nikakove. Tako, da nam je danas doista često veoma mučno, 
dapače kadikad upravo nemoguće odgonetati one vječite zago- 
netke, koje se kriju pod imeni dotičnih vrsti, imeni, koja čitamo, 
a ne znamo što znače, na što pokazuju i komu rodu, kojoj vrsti 
bismo ih pripisali, a da ljuto nezalutamo i nepogriešimo. Unatoč 
ovoj nestašici prave vriednosti, dužnost mi je, osvrnuti se na po- 
vjestni pregled. Dužnost mi je, da bar u krupnih crtah, u 
glavnom, prikažem trud i brigu onih ljudi, koji su svoj život po- 
svetili baš foraminiferam ili njihovom proučavanju. 


ı Williamson W. Crawford. On the Recent Foraminifera of Great 
Britain. London 1858. str. VIII. 


Pregled literature jadranskog mora. 


G. 1739. izaslo je djelo Janusa Plancus-a (ili kako mu je 
bilo pravo ime Bianchi-a). Beccari ima slavu, što je prvi od- 
krio foraminifere i iznjeo ih na svjetlo, ali Bianchi je bez 
sumnje onaj po kojemu ih je sviet bolje upoznao, jer je on bio 
prvi, koji ih je naslikao. Dakako, da je istina, on je tek nješto 
vrsti opisao, a i slike su mu vrlo lose, ali za ono vrieme bio je 
to učiti napredak. 

Prvi iztraživaoci našli su svoje ljušture gotovo sve u rimskom 
piesku. Veliki dio foraminifera, koje je Plancus opisao, smatrao 
je da su ,corni d’ Ammone“. U ove je računao Rotaliae, Cristel- 
lariae, Polystomellae, te Nodosariae itd. 

Njegovo djelo imade naslov : 

Jani Planci Ariminensis, de Conchis minus notis Liber, cui 
accessit Specimen Aestus Reciproci Maris superi ad Litus Por- 
tumque Arimini. Venetiis. Anno 1739. Prvo je izdanje toga djela 
izašlo kako se vidi u Mljetcih sa pet bakroreznih pločica, te je 
njegov sadržaj upotrebio i Linne. 

Za jadransko je more ubilježio Janus Plancus sljedeće 
vrsti, kojim stavljam diagnoze uzpored. 

1) Cornu Hammonis Littoris Ariminensis vulgatissimum. Ri- 
mini, Lido di Venezia (Tav I. fig ABC pag. 8). Ovo je danasnja 
Rotalia Beccarti (L.). 

2) Cornu Hammonis Littoris Ariminensis minus vulgare 
orbiculatum, striatum, umbilico prominente ex quo striae et lo- 
comenta omnia prodeunt. Rimini (Tav Ì. fig 2. DEF pag. 10). 
To je Polystomella crispa. (L). 

3) Cornu Hammonis Littoris Ariminensis tertium itd. (Tav 1. 
fig 3. GHI pag. 12). Rimini. Danas Cristellaria rotulata La- 
marck. 


28 


4) Cornu Hammonis Littoris Ariminensis. Quartum itd. (Tav 
I. fig 4. LMN pag. 13). To je Cristellaria cassis d’ Orbigny. 

5) Corna Hammonis Lit. Arim. erectum minus vulgare 
laevissimum, siliquam Radiculae perfectissime referens. Rimini. 
(Tav. I. fig.5. ABC pag. 14.). To je Nodosaria radicula Linne. 

6) Gornu Hammonis Lit. Arim. erectum, vulgare, striatum 
siliquam Raphanistri perfectissime referens. Rimini. (Tav I. fig 6. 
DEFGH pag 15). To je Nodosaria raphanus Linné. 

7) Corna Hammonis Lit. Arim. erectum, depressum, stri- 
atum, vaginulam gladii referens. Rimini (Tav I. fig 7. GHIL pag 
16. 82). To je Vaginulina legumen Linné. 

8) Cornu Hammonis Lit. Ariminensis erectum globosius. 
(Tav. II. fig II. DEE pag 16). Rimini. To je Nodosaria laevi- 
gata d’Orb. 

9) Operculum minimum Lit. ariminensis durissimum de- 
pressum, Cornu Hammonis quodammodo referens. Rimini (Tav 
HI. fig 1. ABC pag. 18). To je Operculina complanata Defr. 

10) Conchula minima Litoris Ariminensis arcte in se con- 
torta, albissima, laevissimaque, extrinsecus Concham Veneream 
referens (Tav Il fig 1. ABC pag 19). Rimini. To je Miliolina 
seminulum Lin. 

11) Corpora rotunda minima vulgatissima Lit. Ariminenssis. 
An Echini quoddam genus (Tav II fig 4. DEF pag 19). Rimini. 
To je Orbulina universa d’ Orb. 

12) Conchula minima Lit. Ariminensis altera parte albis- 
sima semen Milii perfectissime referens. Rimini (Tav II. fig 6. 
GHI pag 23). To je Biloculina bulloides d’ Orb. 

Drugo je izdanje ovoga djela izašlo 21. godinu poslie pr- 
voga izdanja, dakle g. 1760 i to sa dvostrukim dodatkom, po- 
množano sa njekoliko pločica. U to je doba bio Plancus pro- 
fesorom sveucilistnim u Sieni, ali svoje djelo izdao je u Rimu. 


G. 1742. izašlo je djelo: Index Testarum, Conchyliorum quae 
adservantur in museo Nic. Gualtieri et methodice distributae 
exhibentur Florentiae 1742 fol. Pisac toga djela bio je Nikola 
Gualtieri konhiolog r. 1688 umro kao tjelesni liečnik velikoga 
vojvode toskanskoga u Fiorenci 1744. dakle dvie godine poslie 
no što je izašlo ovo djelo. Fichtel i Moll govoreći o njegovom 
djelu bez sumnje su odviš strogi, kad vele o njemu, Ledermül- 
ler-u Martini-u, da se ne mogu uračunati u napredne iztraži- 


29 


vate, jer da imadu većom stranom samo kopije iz drugih pisaca, 
a gotovo ništa svojega!. Čini se da je već i onda bilo u običaju 
navaljivati na zaslužne pisce, da se tako na jeftini način i lako 
stekne slava ozbiljnoga iztraživača. Ima se to u ostalom pripisati 
tomu, što je sam Gualtieri spomenuo o svojih foraminiferah 
„Hae Testae omnes minimae humanissime communicatae mihi 
fuerunt ab eruditissimo Jano Planco*. 

One foraminifere, koje je Plancus označio pod imenom 
corni d Ammone nazivlje Gualtieri Ammonia. Ono što na- 
zivlje Plancus Cornua Ammonis erecla odgovara onom što Gu al- 
tieri zove Orthoceras. Ovo su vrsti, koje Gualtieri spominje 
za jadransko more, odnosno riminski piesak : 

1. Tubulus marinus inregulariter intortus vermicularis. Ind. 
Test tav. X. fig S. To je Miliolina seminulum Linné. 

9. Nautilus minimus Ind. T. tav. XIX. f. A. F. Ovo je da- 
nasnja Polystomella crispa. 

3. Nautilus minimus non umbilicatus (tab. XIX. fig BB). 
To je Cristellaria cultrata Montfort. 

4. Nautilus minimus, non umbilicatus costa acutissima mar- 
ginata, margine tenuissimo quatuor angulis acutis veluti . 
(Tab. XIX. fig UG) = Cristellaria calcar Brady. 

5. Ammonia unita Ind. tav. XIX. = Rotalia Beccarii L. 

6. Orthoceras minimum itd. Index. Test tav. XIX. fig L. Ovo 
je danas Nodosaria raphanus. Linné. 

7. Orthoceas Index tav. XIX. fig. M. Danas Vaginulina 
legumen d’Orb. 

8. Orthoceras minimum, siphunculo axem transeunte, lente 
decrescens, thalamis amplioribus, aliquantulum inflexum ... 
tav. XIX. fig. N. To je Nodosaria obliqua Brady. 

9. Orthoceras minimum, siphunculo axem transeunte, lente 
decrescens, obscure striatus, in thalamorum commissuris veluti 
fasciis cinctum, candidum (tab. XIX. fig 00). Ovo je Nodosaria 
fascia Linné. 

10. Orthoceras minimum, lentissime decrescens, thalamis, 
cylindricis superextantibus siphonem amplissimum axi concen- 
tricum ad aequalia intervalla anulariter ambientibus, candidum. 
(Tab. XIX. fig RRS). Ovo je po Fornasini-u (čije djelo treba kao 


! Fichtel L. i G. Moll Testacea microscopica. Wien 1803. str. VII. 


30 


vrlo liepo za Plancus-a i Gualtieri-a spomenuti). Nodosaria 
culus Lamarck. Po ovoj je slici Linné utemeljio svoj Nautilus 
Siphunculus. 

G. 1755. izasto je djelo Ginanni-a. 

Grof Giuseppe Ginanni Ravenjanin, pote se na savjet 
svoga liečnika profesora Valisnieri-a, da izlieči svoju hipohon- 
driju, baviti sa prirodnimi znanostmi. To ga i zbilja ozdravi. Nje- 
govo obilno djelo o testaceah, zoofitih i morskih rastlinah Adrije 
izašlo je sa 93 bakrorezne, al dakako loše pločice. Naslov mu je: 
Opere postume del conte Giuseppe Ginanni Ravennate, Tomo primo 
nel quale si contegono cento quattordici piante che vegetano nel 
Mare Adriatico, da lui osservate e descritte. In Venezia 1755. 

Dvie godine poslie izišao je drugi svezak toga djela. Po- 
četak naslova kao gore: Tomo secondo, nel quale si contegono 
testacei marittimi paludosi e terrestri dell’ Adriatico e del terri- 
torio di Ravenna da lui osservati e descritti. In Venezia 1757. 

Ali u ovom djelu negovori ništa o foraminiferah, što nije 
već Plancus, kojega navodi — izrekao. 

G. 1760. Glasoviti Padovanac Vitaliano Donati iztra- 
živao je oko g. 1750. obale dalmatinske. Od njega je izašlo ma- 
leno djelce u Mletcih: Saggio della Storia naturale marina dell’ 
Adriatico. Venezia 1750 mali folio. Isto je djelce izašlo u fran- 
cezkom i njemačkom jeziku. 

To djelce ima 10 bakroreznih ploča, a od ovih samo 4 
ploče bilja i 6 zoofita. O foraminiferah našega mora ne govori. 
To je i onako slabi pokus iztraživanja naše faune, koji ovdje na- 
ročito spominjem, jer spada medju one riedke, koji su se ticali 
baš naše obale. Donati bi bio bez sumnje svoja iztraživanja na- 
stavio, da nije umro u perzijskom zaljevu na povratku sa naučnoga 
puta, koji je učinio podporom sardinskoga kralja u Siriju, Pa- 
lestinu i Egipat. Svi se njegovi rukopisi i zbirke izgubiše, a osim 
toga stiže ga iza smrti kleveta, da je putne novce za sebe za- 
držao, pak se tako liepo nastanio negdje na iztoku. 

Ova posljednja dvojica priznatih i uvaženih prirodoslovaca 
iztrazivata faune jadranskoga mora, nije nam dakle ništa o»fo- 
raminiferah nova na svjetlo izniela, pak se tako ni ne ćemo više 
na njih da osvrćemo. 

Od 1789.—1899. izlazilo je djelo Soldani-a. Ambrozij Sol- 


dani rodio se je u Prato-Vecchio u Toskanskoj g. 1736. Već za 


31 


rana udje u red sv. Romualda, gdje se je bavio velikom mar- 
ljivošću i divnom uztrajnošću sa prirodnimi znanostmi, na poseb 
sa geologijom te izpitivanjem i izučavanjem mikroskopskih lju- 
Sturica. Mnogo je dana a i noći probavio proučavajući foramini- 
fere, pak je vanrednim uspjehom znao pobuditi pozornost svojih 
suvremenika na svoja djela. Tako je stekao zaštitu velikoga tos- 
kanskoga vojvode. Ovaj ga je poradi velikih zasluga za znanost 
imenovao profesorom matematike na Sienskom sveučilištu. Od 
svih strana čašćen, bio je kasnije imenovan i dosmrtnim tajnikom 
akademije fiziokritika u Sieni. Mnogo se je bavio i meteorologijom. 
Uz ova javna odlikovanja bio je odlikovan i od vlastitoga reda. 
Tako je postao gjeneralom reda Kamalduenžana. Umro je 14. 
srpnja 1808. u Florenciji. 

O njemu piše Carpenter'): „By far the most elaborate of 
all the older contributions to the study of Foraminifera were 
contained in the works of Soldani (C. CI) on the recent and fossil 
shells of the Mediterranean an its shores. These works, the pro- 
duct of long — continued and careful research, added very lar- 
gely to the knowledge previously existing of the microzoic forms 
belonging to this group, of which a vast number (many of them 
only entitled to rank as varieties) are figured, usually with such 
accuracy as to admit of being at once recognised; but from the 
binomial nomenclature not having been adoptet by the author, 
his materials were not rendered so available as they might have 
been to subsequent systematists, and many of the types well fi- 
gured and described by him have received a multitude of sy- 
nonyms at the hands of his successors“. 

Uza sve zasluge Soldani-eve ne može njegovo djelo danas 
igrati onakove uloge, kakovu bi imalo, da je učeni pisac prisvojio 
onakvu binomičku nomenklaturu, kakovu je na sreću znanstvene 
zoologije uveo genijalni Linné. 

Djelo Soldani-evo ima sljedeći naslov: 

» Testaceographiae ac Zoophytographiae parvae ac microsco- 
picae“ ima 2 knjige, a izašlo je u Sieni od g. 1789—1798. Ovo 
krasno djelo ilustrovano je sa 228 tablica. 

Žalibože niesam ja to djelo uz sve nastojanje i brigu mogao 


!) Carpenter: Introduction to the study of the foraminifera. London 1862. 
str. 3. 


32 


dobiti u ruke, pak se nebi mogao osvrnuti nanj, da nije izasla 
vrlo pou@na razprava Fornasini-eva o foraminiferah naslikanih 
kod Soldani-a. 

Ovakovo je djelo od prieke nuZde bilo, a ne jedanput spo- 
menuo je potrebu takove knjige prof. Silvestri. Od 170 vısti i 
odlika nabrojenih 83 Zivu po Soldani-u u toskanskom moru, to 
jest u Livornu, Portoferraju, na otoku Giglio i drugdje; 23 vrsti 
se nalaze fosilne u toskanskom piesku, 18 ih se nalazi na ri- 
minskoj obali. Žalibože nije naposeb označeno jadransko more, već 
sa tirenskim zajedno, tako da ostaje sumnja jeli dotične foramini- 
fere potiču iz obiju mora ili pako samo iz jadranskoga ili samo 
iz tirenskoga. 

U svakom slučaju ovaj je popis uslied toga mnogo veći, 
sadržaje: više vrsti no što bi smio i ne služi nam za ravnanje. 
Mi si dakle ne možemo po njemu stvoriti mnienje, koje forami- 
nifere jadranskoga mora jest za pravo Soldani poznavao. To 
se dašto mora žaliti, može naslućivati, ali ne dade izpraviti. 

Nepreostaje drugo, nego da ih ovdje sve nabrojim po redu 
i to ponajprije one, za koje je Soldani zabilježio jasno, da ih 
je kod Rimina našao, a onda one pomiešane. 

Kod Rimina veli Fornasini po Soldani-u da su se našle 
ove vrsti: 

. Biloculina elongata d’Orb. 

4 depressa d’Orb. 

. Triloculina gibba d’Orb. 

. Bigenerina laevigata. 

. Schizophora pennatula Batsch 
5 pupa d’Orb. 

. Glavulina communis d’Orb. 
. Bulimina aculeata d’Orb. 

. Nodosaria clava Micht. 

S raphanistrum Lin. 
11. Dentalina substriata d’Orb. 
12. Marginulina laevigata d’Orb. 
dai 5 lituus d’Orb. 
14. = costata Batsch. 
15. Cristellaria italica Defr. 

16. Uvigerina pygmaea d’Orb. 
17. Orbulina universa d’Orb. 


Oooo wIo 


33 


U moru jadranskom i u tirenskom našao je Soldani sljedeće 

vrsti: « 

1. Spiroloculina depressa d’Orb. 
x nitida d’Orb. 
rotundata d’Orb. 
3 plicata d’Orb. 
. Triloculina trieostata d’Orb. 
: Brongniarti d’Orb. 
. Quinqueloculina reticulata d’Orb. 
. Textularia sagittula d’Orb. 
4 Soldanii Forn. 
5 gibbosa d’Orb. 
. Gaudryina badensis Reuss. 
. Nodosaria Soldanii d’Orb. 
5 scalaris Batsch. 
. Dentalina farcimen Sold. 
a Verneuili d’Orb. 


” 


e mucronata Neug. 
x carinata d’Orb. 
E aciculata d’Orb. 


rem 
ST m Dve ot e u co, oo ne Buen 


È cornicula d’Orb. 
20. Cristellaria auris Defr. 
. Polymorphina compressa d’Orb. 

99. > Soldanii d’Orb. 

93. Dimorphina tuberosa d’Orb. 

94. Globigerina helieina d’Orb. 

25. Rotalia Beccarii Linnè 

26. „ italica d’Orb. 

27. » ammoniformis d’Orb. 

G. 1792. Gotovo najviše ima zahvaliti stara jadranska zoolo- 
gija opatu Giuseppe Olivi-u iz Chioggie. Osim više omanjih 
djela izda g. 1792. svoju knjigu Zoologia Adriatica, od koje je 
izašao samo prvi dio. On je na veliku štetu znanosti umro u 
26. godini na proljevu krvi. Vieće mu je rodnog mjesta podiglo 
u glavnoj crkvi spomenik. — Što se tiče foraminifera ni on nije 
daleko došao. 

Zaslužni dakle opat Josip Olivi u svojoj knjizi jadranska 
zoologija u odielu Vermes spominje: 


LO 
peu 


2 
DI 


© 
o 


34 


Nautilus erispus Linn. sp. 275. 

N. testa spirali, apertura semicordata, anfractibus con- 
tiguis geniculis crenatis. 

Nautilus Beccarii Linn. sp. 276. 

N. testa spirali, apertura obovata, annfractibus contiguis 
torulosis, geniculis insculptis. 

Abitano entrambi probabilmente sopra produzioni animali, 
e vegetabili in vicinanza alla spiaggia occidentale, alla quale ven- 
gono le minute spoglie fra i tritumi e | arena. 

Stefano Chiereghini vrlo uvaženi zoolog, koji se je rodio 
g. 1745. u Chioggi u zavičaju većine jadranskih zoologa, a koji 
je umro 4. septembra 1820., napisao je djelo: „Descrizione de’ 
crostacei, de’ testacei, e de’ pesci che abitano le lagune e golfo 
Veneto, rappresentati in figure, a chiaro-scuro ed a colori“. Kako 
je ovo djelo ostalo u rukopisu, nebi se za pravo morao nanj 
osvrtati. Unatoč tomu, čini mi se, da ne će biti s gorega, dai to 
zabilježim, da mi bude tako povjesni pregled što podpuniji. 

Ghiereghini je dakle spomenuo sljedeće foraminifere, koje 
da se nalaze u jadranskom moru. Brojevi, koji su izpred imena 
znače njegov red. 

1) 495—496 Nautilus crispus L. 

2) 497—498 Nautilus plicatus Ch. 

Testa spiralis, subconvexa, aeque umbilicata, apertura sub- 
cordata ab umbilico ad periferiam triginta plicis incurvatis ra- 
diata atque circularibus striis transversium donata. Trovato fra 
il sedimento delle spiagge. 

3) 499—500 Nautilus Beccaril L. 

4) 1227—1228 Serpula seminulum L. 

Pošto rukopisa niesam imao u ruci mogu to zabilježiti po 
djeleu dr. Narda!. G. profesor S. Brusina napisao je jasnu i 
liepu sinomiju Chierighini-u, koja odgovara napredku znanosti 
i popunjuje Narda? On veli, da je prva Polystomella crispa L. 


! Nardo Giov. Domenico: Sinonimia moderna delle specie registrate 
nell’ opera intitolata: Descrizione de' Crostacei, de’ Testacei e de’ Pesci che abi- 
tano le lagune e Golfo Veneto rappresentati in figure . . . del Abate Stefano 
Chiereghini Ven. Clodiense. Venezia 1847. 

? Brusina. Prinesci malakologiji jadranskoj izvadjeni iz rukopisa „De- 
acrizio de crostarei itd.“ Zagreb 1870. (Preštampano iz XI. knj. Rada jug. 
sk. zn.). 


39 


O tom kako ja mislim ne može biti dvojbe pomislimo li, kako je 
upravo ta vrst poznata i raširena u našem moru. Za treću veli, 
da je to Rotalia Beccarii, a za četvrtu napominje samo da 
spada u foraminifere, al ne veli koja. Za drugu ne moze dakako 
drugo ništa reći, jer je Ghiereghini-eva oznaka po Linné-evom 
sustavu odviš kratka i po tom nerazumljiva. Nardo nije pako za 

Ja mogu samo tomu dodati, da je Serpula seminulum L. 
zbilja foraminifera i to bilo zato što je Linné g. 1767. u svom 
Syst. Nat. 12 izd. na str. 1264. opisao pod tim imenom, a imala 
bi biti Mzliolina seminulum Will., bilo zato što g. prof. Brusina 
jamči za to u rečenom spisu. 

G. 1803. izašlo je djelo Fichtel-a i Moll-a: , Testacea mi- 
croscopica aliaque minuta ex generibus Argonauta et Nautilus 
ad naturam delineata et descripta a Leopoldo a Fichtel et Jo. 
Paulo Carolo a Moll, cum 24. tabulis aeri incisis, — Microsco- 
pische und andere kleine Schalthiere aus dem Geschlechtern 
Argonaute und Schiffer. Wien 1803. Ova dva iztraživača složila 
su se četiri godine prije no što su izdali svoje djelo, da iztra- 
žuju foraminifere, pak su odlučili, da izdadu bakroreze. Posljedak 
ove zajednice bio je, da su „skupili do 900 slika bilo vrsti bilo 
odlika“, kako sami vele u predgovoru svojega djela. Od ovoga 
rada bilo je spomenuto djelce prvi plod, gdje su prikazali Ar- 
gonauta ili kako su ga oni prozvali latinski Nautilus, njemački 
Schiffer. 

Oni spominju u jadranskom moru: 


1. Nautilus erispus današnja Polystomella crispa L. 

2. Nautilus strigilatus. Patria: copiose ad Poville prope Novi 
in littorali Austriaco maris adriatici. 

3. Nautilus Calcar Varietas a, 8, y, €, 1, 0, Patria mare 
adriaticum, to je današnja Cristellaria calcar, Linné. 

4. Nautilus papillosus današnja Oristellaria papillosa Parker 
and Jones 1860. 

9. Nautilus Spengleri, sada Calcarina Spengleri, Linné. 

6. Nautilus Faba. Za ovoga veli, da je domovina ljušturni 
pjesak poglavito riminske obale, pa i na drugih mjestih jadran- 
skoga i sredozemnoga mora. 

7. Nautilus Scapha. Ovo je danasnja Nonionina scapha 


Fichtel et Moll. 
* 


36 


8. Nautilus Melo = Der Melonen-Schiffer. Ovo je danasnja 
Alveolina melo Fichtel et Moll. iOvo je već eto druga forami- 
nifera za koju naročito spominje, da se nalazi na našoj obali, jer 
veli, da se nalazi na obali jadranskoga mora i to kod Dujna ili 
da doslovce citiram: „colore albo in lapide suillo (vulgo mar- 
more) nigro ad Duinum in litorali Austriaco maris adriatici*. 
(str. 122. spomenutoga djela). 

G. 1826. Tako sam došao svojim nabrajanjem i do A. D. 
d’Orbigny-a. O njemu sam već napred govorio obćenito, spo- 
menuvši ga kao čovjeka, koji je zaslužan po izučavanje forami- 
nifere. Sad mi je ponovno dužnost, da se nanj osvrnem, jer se 
bavio i foraminiferami jadranskoga mora. On sam veli: „Il en 
existe des myriades sur tous les bords de mer; les cötes de I’ 
Océan européen sont peu riches en espèces et elles y sont très- 
petites. Les bords de la mer Adriatique paraissent 
étre les plus favorisés sous ce rapport; on y trouve 
des genres et des espèces variés et d’ une taille plus grande!. 
Na drugom mjestu istoga djela veli: , plusieurs espèces presentent 
des analogues vivans dans des pays trés-éloignés; d'autres, celles 
de la mer Adriatique ont des analogues fossiles absolutement ' 
semblables dans les environs de Sienne, ce qui est assez remar- 
quable“. (str. 81). „Au plus une centaine d’espèces étaient bien 
connues jusq’ a present; nous en avons beaucoup augmente le 
nombre, puisque nous présentons six à sept cents espèces bien 
distinetes“ (str. 82). 

d’Orbigny nam je u svojih dielih podao i slike foraminifera. 
Kako su njegovi nazivi mnogi već zastarjeli, njegova imena bez 
opisa, to bi bilo danas upravo nemoguće saznati za pravo zna- 
čenje njegovih foraminifera. Da unatoč tomu možemo ipak upo- 
znati, koje je on vrsti mislio, tomu poglavito pomažu slike. 

Ja sam se potrudio, da u koliko je iole moguće sastavim 
čim točniji popis svih foraminifera, koje je d’Orbigny u svom 
djelu spomenuo, da se nalaze u jadranskom moru. Uza to gdje 
sam mogao pridodao sinonim, da će potanji iztraživači odmah naći, 
što je bila dotična vrst d’Orbigny-eva. U tom poslu služio sam 
se kao poglavitimi pomagali, Brady-em, Fornasini-em i dr. 


1d'Orbigny: Tableau methodique de la classe des Céphalopodes .. . 
(Extrait des Annales des Sciences d'Histoire Naturelle. Janvier 1826. Paris 1826. 
8 str. 81. 


37 


d’Orbigny opisivajući foraminifere jadranskoga mora, nije 
se, a ma bas ništa obazirao na krajeve naše hrvatske obale. 
Ona je ostala i dalje netaknuta. 

Kako sam već prije natuknuo, d’Orbigny-evo djelo na- 
prama današnjemu položaju znanosti već je zastarjelo. On je 
spomenuo mnogo više vrsti nego ih u istinu ima, nego što su 
t. zv. dobre vrsti. Dogodilo mu se je to i tako, da je mlade fo- 
raminifere opisao kao posve novu vrst, posve drugu od starih, 
pa i radi dimorfizma. Uza sve to, izcrpivši njegovo djelo i pro- 
tumačivši ga tako treba, čitalac će dobiti liepu sliku onostrane 
obale jadranshoga mora. 

Foraminiferna je fauna naše obale slična, ako i ne posve 
identična, onoj talijanske obale, kako se može uviditi iz mojih 
opažanja, koja sliede, zato mislim, da ovaj moj posao neće biti 
bez zanimivosti, za one, koji će se još baviti foraminiferami na- 
šega mora. 

Mislim, da će taj posao biti tim praktičniji po njih, što 
danas djela d'Orbigny-eva više nije tako lako dobiti. 

d’Orbigny navadja sljedeće foraminifere, kao stanovnice 
jadranskoga mora. 


d’Orbigny: Sadanje ime: 
I-e Famille. Les Stichostegues. 
Genre I-er Nodosaria Lam. 
I-er sous-genre Les Glandulines. 


1. Nodosaria laevigata d’Orb. = N. (Glandulina) laevigata 
21. 10. fig 1.23 Sold: 2. d’Orb. 
tab. 118. fig. E. p. 115. 

2. N. glans d’Orb. Modeles = N. comata Batsch. 
no 51. III-e livraison 


II-e sous-genre. Les Nodosaires 
proprement dites. 


3. N. Radicula Linné. (Modèles = N. radicula L. 
N. 1. 1-re liv.) Nodosaria 
radicula Lam. 

4. N. brevis d’Orb. 

5. N. elongata d’Orb. 


I 
% 


38 


d'Orbigny: Sadanje ime: 
6. N. hirsuta d’Orb. = N. hispida d'Orb. 
7. N. lamellosa d'Orb. Pl. 10. = N. raphanus var. Brady. 
fig. 4. 5. 6. 
8. N. scalaris d’Orb. Sold. 2. = N. raphanus var. Brady. 


tab. 94. fig. 9. 
9. N. oblonga d’Orb. == 
10. N. sulcata d'Orb. Sold. 2. = N. scalaris Batsch. 
tab. 127. IgG. 
11. N. fascia Lam. = 
12. N. costata Montagu. = 
13. N. gibba d’Orb. = 
14. N. undulata d'Orb. = 
15. N. Rapa Lam. — N. raphanus var. Brady. 


III-e sous-genre. Les Dentalines 


16. N. communis d’Orb. Sold. == N. communis d’Orb. 
9. tab. 100,97 0% gate 
Nautilus rectus Montagu. 

17. N. obliqua d'Orb. Modèles == N. mucronata Neugeb. 
no 5 1-re livre. Sold., 2 tab. 
107, fig. ff., et tab. 105, fig. V. 

18. N. arcuata d’Orb. Sold. 2. == N. (Dentalina) arcuata d’Orb. 
tab. 97. fig. ee. p. 92. : 

19. N. carinata d’Orb. Sold. 2. = N.(Dentalina) carinata d’Orb. 
tab. 105. fig. N. p. 98. 


20. N. Scorpionus Montf. Sold. = Reophax scorpiurusMontfort 
3. tab. 162. fie. K. 

21. N. acieulata d’Orb. Sold. 2. = N. (Dentalina) aciculata 
tab. 103. fig Lp. 97. d’Orb. 

92. N. Ferussaei d’Orb. =? 


| 


93. N. Cuvieri d'Orb. Sold. 2. N. (Dentalina) obliqua Linne 


tab. 103. fig. I. pag. 97. 


V-e sous-genre. Les Mucronines 
d’Orb. 


94. N. hasta d’Orb. =? 


d'Orbigny: 
Genre II. Frondicularia Defr. 


25. Frondicularia rhomboidalis 
d’Orb. Modèles. Nro. 3. 1-re 
livraison. 

96. Fr. alata d’Orb. Sold. 4. 
tab. 1. fig. ©. pag.’13. 


Genre III. Lingulina d’Orb. 


27. Lingulina alata d’Orb. Sold. 
2, tab. 99, fig. N. p: 94: 

28. L. Soldanii d’Orb.; Sold., 2. 
tab: 108, fie. EF, ps 99. 


Genre IV. Rimulina d’ Orb. 


29. R. glabra d’Orb., Modeles, 
nro. 53, Ill-e livr. 


Genre V. Vaginulina d’Orb. 


30. Vaginulina elegans d’Orb. 
Modeles nro 54. II. livr. 

31. V. Legumen Linne. 

32. V. striata d’Orb. Sold. app. 
tab: 6. fie. N. pi 141. 

33. V. tricarinata d’Orb. Mo- 
deles nro 4, 1-e livraison. 


34. V. undata d’Orb. 

3. V. costata d’Orb. 

36. V. marginata d’Orb. Sold. 
Dabo 105: fig. M. 

37. V. caudata d’Orb. Sold. 4. 


tape 1. te. EG, p. 14 


Genre VI. Marginulina. 
38. M. Raphanus Lin. Modeles 


nro. 6. 1-re livr. PI. 10. fig. 
bed; 


39 


Sadanje ime: 


= Frondicularia alata d’Orb. 


= Fr. alata d'Orb. 


= Lingulina alata d’Orb. 


= Bigenerina pennatula Batsch. 


= Vaginulina margaritifera. 
Batsch. 

= V. legumen Linné. 

= V. striata d’Orb. 


— Rhabdogonium tricarinatum 


d’Orb. 
Mt 
i 9 
— Vaginulina marginata d’Orb. 


= Vaginulina caudata d’Orb. 


— Marginulina costata Batsch. 


40 


d’Orbigny: 


39. M. bifurcata d’Orb. 

40. M. cylindrica d’Orb. 

41. M. hirsuta d’Orb. Sold. 2. 
tab. LOL.2EH 2700. 

. M. Cornucopiae d’Orb. 

. M. sublituus d’Orb. Sold. 2. 
tab. 10412.207G. p. 98. 

. M. laevigata d’Orb. Sold. 2. 
tab. 100. fig. BB. CC. p. 95. 

. M. Lituus d’Orb. Sold. 2. tab. 

106. fig. aa. bb. pag. 99. 

M. lobata d’Orb. Sold. 2. 

tab. aul7 0 sà pr Sta. 


46. 


Genre VII. Planularia Defr. 


47. Planularia Cymba d’Orb. 
Modèles nro 27. 11 livr. PI. 
10. 08: 9. 

Pl. auris d’Orb. Sold. sous le 
nom d’Orthoceras Auris 2. 
tab. 104. fig. A. p. 98. 


48. 


II. famille Enallostegues d’Orb. 
Genre I-er Bigenerina. 
I. sous-genre. Les bigénérines. 


49. Bigenerina Nodosaria d’Orb. 
pl. 11. fig. 9—12. Modeles 
nro 57. II-e livr. 

50. B. truncata d’Orb. 

51. B. laevigata d’Orb. Sold 2. 
p. 96. tab. 103. fig. D. 


Genre II. Textularia Defr. 


52. Textularia obtusa d’Orb. 
Soldani 2. tab. 127. fig. H. 


p. 118. 


Sadanje ime: 


Marginulina hirsuta d’Orb. 


n 
M. raphanus var. 


M laevigata d’Orb. 
M. lituus d'Orb. 


M. lobata d'Orb. 


Cristellaria cymba d’Orb. 


Cristellaria cymba, var. auris 


B. nodosaria d'Orb. 


? 
B. laevigata d’Orb. 


T. gibbosa d’Orb. 


64. 


dede o 


= 40 30 444 


d'Orbigny: 

. laevigata d'Orb. Sold. 2. 
119. tab. 132. ig: LM? 
punctulata d’Orb. Sold. 
app. p. 141. tab. 7. fig. E. 
. digitata. 

gibbosa d’Orb. Modeles 
nro 28. 11-e livr Sold. 2. 
tab. 132. fig. I. K. p. 119. 


. T. oviformis d’Orb. 
. T. pygmea d’Orb. Modeles 


nro 7. 1-re livraison. 


Mibacaciculata <d'Orb.plò 1. 


pei s2. dA 

. angularis d’Orb. 

. carinata d’Orb. 

. echinata d’Orb. Sold. 2. 
Ulov tab. 327. fig. K. 

‚ caudata d’Orb. Sold. 2. 
119. tab. 132. fig. G. 

. tuberosa d’Orb. Sold. 4. 
239: tab. 14. De. H. 


Genre III. Vulvulina d’Orb. 


65. 


66. 


Vulvulina Capreolus Defr. 
d’Orb. pl. II. fig. 5—8. Mo- 
deles nro. 59. II-re livr. 
Y. Pupa Orb. “Sold. 2. p. 
39. tab.71082 fig. dux 


Genre V. Polymorphina. 


I-e sous-genre. Les Polymorphines. 


67. 


Polymorphina Soldanii d’Ob. 


»olde 2 p. 99% tab 1407. 


fig. nn. 


41 


Sadanje ime: 
T. gibbosa d’Orb. 


T. gibossa d’Orb. 
T. gibbosa d’Orb. 
T. gibossa d’Orb. 


T. pygmea d’Orb. 


T. acieulata d’Orb. 


9 
T. carinata d’Orb. 
? Bulimina aculeata d’Orb. 


T. gibbosa d’Orb. 


Bigenerina capreolus d’Orb. 


Grammostomum pupa d’Orb. 


P. Soldanii d’Orb. 


42 


d’Orbigny: 
II. sous-genre. Les Guttulines. 


68. G communis d’Orb. Modeles 
nro 62. IIl-e livraison p. 12. 
fie. 1, 282 Ar 

69. G. caudata d’Orb. 

70. G. lucida d’Orb. 

71. G. laevigata d’Orb. 


. sous-genre. Les Globulines 
d’Orb. 


72. Gl. gibba d’Orb. Modeles 
nro 63. III livr. 
1.3..Gl. “ovala d’Orb. 
tab. 132. fig. gg. 
Gl. translucida d’Orb. 


Sold. 2 
74. 


Genre VII. Spheroidina d’Orb. 


75. S. bulloides. d’Orb. Modeles 
nro. 65. Ill-e livraison. 


III-e Famille. Helicostegues d’Orb. 


1. section. Turbinoides d’Orb. 
Genre I. Clavulina d’Orb. 


76. Cl. communis d'Orb. 


Genre II. Uvigerma d’Orb. 
77. Uvigerina nodosa d’Orb. Sold. 
2. p. 118. tab. 126. fig xx. 
yy. zz. A.B. 


Genre III. Bulimina d’Orb. 


78. B. striata d’Orb. 

79. B. sulcata d’Orb. 

80. B. marginata d’Orb. pl. 12. 
fig 10-12. 


Sadanje ime: 


= Polymorphina communis 
d’Orb. 


IA I 


— Polymorphina gibba d’Orb. 
— Polymorphina ovata d’Orb. 


=? 


= Sphaeroidina bulloides 


d'Orb. 


= Clavulina communis d'Orb. 


— Uvigerina nodosa d’Orb. 


? 


? 
— Bulimina marginata d’Orb. 


| 


| 


d'Orbigny: 
81. B. trilobata d’Orb. Sold. 2. 
pP» 11% tab. 131 De, xx: 
82. B. aculeata d’Orb. Sold. 2. 
p. 119. tab. 127 fig L.? tab. 
130 fig VV. 

83. B. Ariminensis d’Orb. 

84. B. elongata d’Orb. 

85. B. elegans d’Orb. Modeles 
nro 9. 1-re livr. 

86. B. punctata d’Orb. 

87. B. brevis d’Orb. 

88. B. laevigata d’Orb. 

89. B. caudigera d’Orb. Modèles 
nro. 68. Ill-e livraison 


Genre VI. Rotalia Lam. 
I. sous-genre Rotalies propres. 


90. R. Pileus d’Orb. 

91. R. subrotunda d’Orb. 

92. R. punctulata d’Orb. Modeles 
nro. 12. 1-re livraison 

93. R. Menardii d’Orb. Modeles 
nro. 10. 1-re livr. 

94. R. limbata d’Orb. 


IV. sous-genre Les Turbinulines. 


95. Turbinulina tortuosa Fischer; 
d’Orb. Modeles nro. 74, IIl-e 
livr. 

96. T. Maremini d’Orb. 

91. T. inflata. d’Orb. 

98. T. umbilicata d’Orb. 


Genre VIII. Globigerina d’Orb. 


99. G. bulloides d’Orb. Modeles 
nro. 17. 1-re livr et adulte 
IV-e livr. no 76. 


43 


Sadanje ime: 


— B. aculeata d’Orb. 


— B. aculeata d’Orb. 


. elongata d’Orb. 
. elegans d’Orb. 


II | 
Bra 


I 


gel G9 29 


. pyrula d'Orb. 


2 
? 


I 


— Pulvinulina punctulata d’Orb. 


= P. Menardii d’ Orb. 


| 


Rotalia Beccarii var. 


— G. bulloides d’Orb. 


44 


d’Orbigny: Sadanje ime: 
100. G. elongata d’Orb. Sold. 2. = Cassidulina oblonga d’Orb. 
p. 117, tab. 12071028. 


101. G. helicina d’Orb. Sold. 2. p. = Gl. helicina d’Orb. 
118. tab. 130. fig. qq. rr. pp. ? 
102. G. punctulata d’Orb. =; 


Genre IX. Gyroidina d’Orb. 


103. G. orbicularis d’Orb. Mo- = Rotalia orbicularis d’Orb. 
deles no 13. 1-re livraison. 

104. G. laevigata d’Orb. Sold. 4. = Rotalia orbicularis d’Orb. 
appendix p. 141. tab. 8. fig. 
aa. bb. 

105. G. laevis d’Orb. == 

106. G. ombilicata d’Orb. =? 


107. G. Soldanii d'Orb. Modeles == Rotalia Soldanii d’Orb. 
no 36. Il-e livraison 


108. G. contecta d’Orb. ==; 


Genre X. Truncatulina. 


109. Tr. refulgens Montf. VOrb. == Tr. refulgens Montfort. 
PI. IV. fig 8—11. Modeles 
no 77. IV-e livr. 

110. Tr. Ariminensis d’Orb. cd 


2. section Ammonoides d’Orb. 
Genre XI. Planulina d’Orb. 


111. Pl. Ariminensis d’Orb. PI. V. = Anomalina ariminensis 
fig. 1. 2. 3. bis. Modeles no d'Orb. 
39. Il-e livraison. 

112. PI. incerta d’Orb. Sold. 4 = Truncatulinalobatula W. & J. 
append. tab. 3. fig g. R. q. 140. ? Juv. 


3. section Nautiloides d’Orb. 
Genre XVI. Anomalina d’Orb. 


113. A. Ariminensis d’Orb. — A. ariminensis d’Orb. 
114. A. orbicularis d’Orb. = 


d’Orbieny: 


Genre XVIII. Polystomella Lam. 


115. 


P. crispa Linne d’Orb Mo- 
deles no 45. II-e livr. 


Genre XXII. Robulina d’Orb. 


116. 


WR 
118. 


R. cultrata Montf. d’Orb. Mo- 
deles no 82. IV-e livraison 
R. costata d’Orb. 

R. marginata d’Orb. Sold. 
I. p. 54. tabl. 33. fig L. 


. R. Galcar Linné. XII. p. 1162. 
Re 


costata Fichtel et Moll 
aculeata d’Orb. Sold. I, 
p. 54, tab. 58, fig. hh, mm 


. R. Ariminensis d'Orb. 
3. R. laevigata d’Orb. 


. virgata d’Orb. Modeles 
no 14. 1-re livraison 


25. R. discoides d’Orb. 


bo. 


rotunda d’Orb. Sold. I, 
p. 66. tab. 55, f. yy. 


Genre Cristellaria Lam. 


. Cr. Cassis Ficht d’Orb. Mo- 


deles nro. 44. Il-e livr. et 
RTO. 83. IV. Ir; 


. Cr. depressa d’Orb. 
= 


costata d’Orb. Modeles 
nro. 84. IV-e livraison. 


. C. translucida d’Orb, 
. G. tuberculata d’Orb. 
er 


italica Defr. d’Orb. Mo- 
deles nro. 19. I-relivr. et nro. 
83. IV-e JIvr-*Sold$ 1. pe 
62. tab. 53. fig. AB. 


| 


45 


Sadanje ime: 


P. crispa Linné 


Cristellaria cultrata Montf. 


Cr. costata Ficht. et Moll. 
Cr. cassis Ficht. et Moll. juv. 


Gr 


Gr 
Cr. 


calcar Linné 
costata Fich. et M. 
ealear L. 


costata Ficht. et Moll. 
calear Linné. 


r. calcar Linné. 


r. cassis Ficht. et Moll. 


GE? 
r. costata Ficht. et Moll. 


r. italica Defr. 


46 
d'Orbigny: 
Genre 


133. N. laevigata d’Orb. 
134. N. umbilicata d’Orb. Modeles 


nro. 86. IV-e livre PI. 15. 


feet, 12, 

N. pohita d’Orb. 

. N. limba d’Orb. Modeles nro. 

11, I-e livr. 

. N. communis d’Orb. 

. N. faba d’Orb. Ficht. et Mol. 
pP 103, tab 19, fig. abe. 


famille: Les Agathistegues 
d’Orb. 
Genre I-er Biloculina. 


B. bulloides d’Orb. Modeles 
nro: 90/1. iyr SRI Tone. 
144. 

B. longirostra d’Orb. 

B. depressa d’Orb. Modeles 
nro. 91. IV-e livraison. Sold. 
3 p. 231. tab 156. fig yy. zz 


139. 


140. 
141. 


Genre III. Triloculina d’Orb. 
142. T. gibba d’Orb 
143. T. rotunda d’Orb. 
144. T. oblonga Mont d'Orb. Mo- 
deles nro. 95. IV-e livr. 
145. T. striata d’Orb. 


Genre IV. Quinqueloculina d’Orb. 


146. Q. elegans d’Orb. 

147. Q. ariminensis d’Orb. 

148. Q. undulata d’Orb. 

149. Q. oculus d’Orb. 

150. Q. vulgaris d’Orb. Sold. 3. 
p. 228. tab. 152. fig E.? 


XXIV. Nonionina d’Orb, 


| 


I | 


| 


| 


Sadanje ime: 


? 
N. pompilioides Ficht et M. 


B. bulloides d’Orb. 


? 
B depressa d'Orb. 


Miliolina tricarinata d’Orb. 
È 
Miliolina oblonga, Montagu. 


? 


CATO RT a 


iliolina secans d’Orb. 


47 


151. Q. triangularis d’Orb. — Miliolina seminulum Linne 
152. Q. bicarinata d’Orb. oe 
153. Q. affinis d’Orb. =: 


154. Q. secans d’Orb. Modeles Miliolina secans d’Orb. 
nro. 96. IV-e livraison. Sold. 


3. p. 228 tab. 152. fig C.? 


155. Q. seminulum Linné, Serpula = Miliolina seminulum Lin. 
seminulum Linné Syst. nat. 
XII. p. 1261 

156. Q. Lyra d’Orb. Modeles nro. = ? 


8. I-re livraison. 


Genre VI. Adelosina. 


157. A. semistriata d’Orb. Sold. = ?Quinqueloculina seminulum 
p. 232. tab. 158. fig. R. Linne 
158. A. Soldanii d’Orb. Sold. 3,p. = Q. pulchella d’Orb. juv. 


932. tab. 157. fig. M. 


G. 1838. izdao je njemački zoolog Gjuro pl. Martens svoj 
»put u Mletke“!. U tom djelu kuša on sistematiski nabrojiti mle- 
tačke kopnene i morske životinje O foramiferah gotovo tuj nema 
ni spomena. U poredbi svega držao se je strogo Guviera, premda 
mu je to podavalo težkoće jer C. ne napominje sve vrste. 

On u tom djelu medju mekušće i lo cefalopode broji: 

Nautilus Calcar L. Br. O. Plancus 1. 3. 4. Martini I, 19. 
168—171 i 20. 180— 183. 

Nautilus crispus L O. PI. 1. 2. Ginani IL 14. 112. Mart I. 
20. 172— 174. 

Nautilus Beccarti L. O. Pl. 1. 1. Ginnani I[ 14. 111. Mart 
72419, 178, 179 120, 178—177. 

Nautilus Legumen L. O. Pl. 1. 7. Martini I. Vignete I. E. J. 

Nautilus Raphanus L. O. PI. 1. 6 Martini 1. c. A—C. 

Nautilus Radicula L. O. PI. 1. 5. Mart. 1. c. G. 

Nautilus Fascia L. Gualt. 19. O. Mart. 1. c. D. 

Nautilus obliquus L. Gualt. 19. N. Mart. 1. c. H. 

Jadranski nautili — veli on — zadivljuju nas koliko neiz- 
mjernim brojem, toliko svojom vanrednom sitnošću. Uz vrlo pra- 

1 Martens Georg v. Reise nach Venedig. Zweiter Theil. Woflfeile 
unveränderte Ausgabe. Ulm. 1838. str. 436. 


48 


vilnu gradnju i uz razdiobu u 40 pretinaca razdieljenih kljetaka 
nije N. Beccarii mnogo veća od zrna pieska, tako da 130 njih 
imade težinu jednoga pšeničnoga zrna. Nalazimo svježe kućice u 
morskom piesku na kraju obale i to u tolikoj mjeri da Plancus na- 
lazi u 6 uncah ovoga morskog mulja 618 N. Calcar 130 N. crispus 
6700 N. Beccarü 900 N. Raphanus i 4 N. Radicula skupa 
8452 komada. Martens tvrdi, da još ni jednu foraminiferu ne 
nadjoše živu, al njeke u želudcu mekušaca. 

Isti pisac medju Articulata, Annellata i to Tubicolae računa : 

Serpula Seminulum L. testa regulari, depressa, ovali, glabra. 
O. R. Plancus 2, 1 Martini I 3. 22. biela,, ue Madia 
crnosiva ali uviek sa okerZutim otvorom; u duljini jedne parizke 
linije. 

S. angulosa mihi, testa regulari, angulosa, inflata. ovali, 
libera, glabra. Tabla 3. fig 8. Manja, samo u veličini pješčanog 
zrna i oblikom slična žitnom zrnu. 

S. lenticularis mihi testa regulari, spirali, orbiculata, opaca, 
libera, anfractibus teretibus aequalibus, apertura rugosa augu- 
stata. Taf. 3. fig. 9. Nješto manja od prijašnje. 

Ove tri serpule opazane su kao i jadranski nautili samo 
mrtve u skoljéanom piesku, nikad Zive na pravom mjestu. Prva 
je najčešća, treća najredja. 

G. 1846. izdao je d’Orbigny djelo o bečkih fosilnih fora- 
miniferah: „Foraminiferes fossiles du bassin tertiaire de Vienne 
(Austriche)“, djelo koje je izašlo uz pomoć Nj. Vel. austrijskoga cara. 

Ovdje veli za sljedeće bečke foraminifere, da se nalaze ta- 
kodjer i u jadranskom moru: 


Monostegues 
1. Orbulina universa d’Orb. 
Stichostegues. 


9, Glandulina laevigata d’Orb. 
3. Nodosaria hispida d’Orb. 
4. Dentalina floscula d’Orb 
5. Marginulina hirsuta d’Orb. 


Helicostègues. 
6 Cristellaria cassis Lamarck. 


7. Robulina ariminensis d’Orb. 
8. : cultrata d’Orb. 


9. Robulina calcar d’Orb. 
10. a echinata d'Orb 
11. Nonionina communis d’Orb. 
12. Polystomella erispa Lamarck. 
13. Rotalina Boueana d’Orb 
14. È Soldanii d’ Orb. 
15. = Brongniarti d’Orb. 
16. Globigerina bulloides d’Orb. 
17. Planorbulina mediterranensis d’Orb. 
18. Truncatulina lobatula d’Orb. 
19. Uvigerina pygmaea d’Orb. 
20. Clavulina communis d’Orb. 
Enallostegues. 
. Guttulina problema d’Orb. 
5 communis d’Orb. 
. Globulina gibba d’Orb. 

24. Textularia laevigata d’Orb. 

ID: 3 carinata d’Orb. 

Agathistegues. 

26. Triloculina gibba d’Orb. 

27. Quinqueloculina triangularis d’Orb. 

U tom svom djelu, koje je d’Orbigny sastavio tezkim trudom 
u dvie godine dana po sakupljenom materijalu, koji je sakupio 
vitez Josip Hauer, kaže d’Orbigny, da je našao u fauni An- 
tilla samo 118 a u jadranskom moru samo 140 vrsti foramini- 
fera, dočim se u bečkoj kotlini nalazi 228 vrsti. Ovaj broj vrsti, 
koji on spominje za jadransko more jest u istinu nješto veći, 
kako sé vidi po onom što sam napred pisao, ali samo onda kad 
bi bile one vrsti u istinu dobre vrsti. Tomu nije tako! Danas je 
taj broj dosele poznatih dobrih vrsti svakako mnogo manji. 

God. 1854. izašlo je jedno od glavnih djela, koja rade o 
foraminiferah. Glasoviti iztrazivalae foraminifera Max Sigmund 
Schultze dr. filoz. i med. iztrazivao je organizam rizopoda, na- 
ročito politalamije sa vapnenimi kućicami. Počeo ih je iztrazivati 
pako, kako sam izpovieda, bas na obali jadranskoga mora. Do- 
bivši g. 1853 Blumenbach-ov štipendij liečničkoga fakulteta na 
berlinskom sveučilištu, putovao je više mjesesi. Mjeseca augusta 
iste godine izlraživao je tubelarije i slične živolinje. Već u Trstu 

4 


50 


se ipak zače baviti traženjem živih politalamija, a to ga je, kako 
veli stojalo mnogo muke. 

„Aber trotz des vielgepriesenen Reichtums des adriatischen 
Meeresbodens an jenen oft bewunderten, zierlichen, mikroskopi- 
schen kalkschalen, fanden sich in dem schlamigen Grunde des 
dortigen Hafens und der Bucht von Muggia nur wenige, zwar 
oft noch mit thierischen Materie erfüllte, aber abgestorbene Arten. 
Noch weniger ergiebig war die Untersuchung des Sandes der 
einige Seemeilen von Triest entfernten Sandbank, welche den 
Fischern die als Speise beliebten Solen und andere Mollusken lie- 
fert. Erst in Venedig und Ancona erreichte ich, was ich in Triest 
vergeblich gesucht hatte, lebende, mit ausgestreckten Bewegungs- 
organen umherkriechende Formen . . .! On je žive politalamije 
iz jadranskoga mora sretno prenjeo u Greisswald, pak ih je 
još više mjeseci mogao promatrati i to nekoliko vrsti On veli, 
da su njeke foraminifere gotovo godinu dana odkako ih je sa- 
brao u Mljetcih i Jakinu još ipak bili za porabu, te od ovih iz- 
rično spominje da su bile: Polystomella strigilata, Gromia, fo- 
talia € Miliolina. Schultze je osim toga dobio iz jadr. mora 
i pieska tako od Freyera iz Trstai to piesak iz Gitta nuova 
i Pulja, zatim je dobio svježi mulj iz zaljeva Muggie kod Trsta, 
a od g. Hagenova piesak od Rimina. Sam je sakupio, kako 
veli, obilnu gradju sa raznih točaka jadr. morskog žala i sredo- 
zemnoga mora. 

Glavna zadaća njegove radnje bila je razmatrati gradju i ži- 
votne pojave ljušturnih morskih rizopoda, a uz to, da poda dobre 
slike. On je imeo razmjerno malen broj živih vrsti. Osobito malo 
pošlo mu je za rukom proučiti spolni razvitak, te je to i prepu- 
stio potlanjim iztraživačem. Schultze spominje da u jadranskom 
moru dolaze sliedeće vrsti: 

Cornuspira planorbis Schultze (Tab. II fig 21) dolazi često 
u mulju od Mozambique, odkud ju je donio dr. Peters. Schultze 
spominje da dolazi, ali riedko u-Mulju od Muggie kod Trsta. 

Gromia oviformis Duj. (Tab I, fig. 1—6; Tab. VII, fig 
8—12). Schultze je promatrao ovu Dujardinom kod Toulona, 


! Schultze Max.: Über den Organismus der Polythalamien (Foramini- 
feren) nebst Bemerkungen über die Rhizopoden im Allgemeinen. Mit VII Kupfer- 
tafeln. Leipzig 1854. str. V, 


5Ì 


Marseilla, Zette 1 na Zalu Calvadosa nadjenu vrst u izraslih exem- 
plarih u morskom vodom izpunjenih jamah Lida i mljetačkih 
laguna. Osim toga ih spominje kod Jakina. 

Gromia Dujardinii Schultze. (Tab. VII fig. 1—7). Ovu je 
vrst nasao u staklenkah sa foraminiferami od Jakina, pak ju je 
Jos preko 9 mjeseci uzdrZao na Zivotu. 

Squamulina laevis Schultze. (Tab VI. fig 16. 17). Nadjena kod 
Jakina. 

Miliola obesa Schultze (Tab II. fig 1—9). Jakin. Schultze ju 
je promatrao živu na malom hridnom otoku južno od luke u 
piesku izmedj alga, malo stopa pod morskom površinom. 

Miliola anconensis Schultze. S istog nalazišta kao predjašnja. 

Miliola cyclostoma Schultze. (Tab II. fig 14. 15). Isto nalazište. 

Miliola tenera Schultze. (Tab Il. fig 17) Lido kod Mljetaka. 
Isto nalazište kao kod Gromia oviformis. 

hotalia Veneta Schultze. (Tab III. fig 1—5; Tab VII. fig 
22—24). Mletci, Lido, Muggia kod Trsta, u potonjem riedko. 

hotalia Freyeri Schultze. (Tab HI. fig 6. 7). Jakin. 

hosulina varians Schultze. (Tab HI. fig 8—13) Jakin. 

Polymorphina silicea Schultze. (Tab VI. fig 10. 11). Jakin. 

Texlilaria picta Schultze. (Tab VII. fig 25—27). Jakin. 

Polystomella strigilala (Fichtel u. Moll). 

Schultze veli za ovu politalamiju da je vrlo česta u jadran- 
skom moru, on ju je vidio kod Jakina, te mnoztvo exemplara na 
istarskom žalu izmedju Citta Nuova i Pulja. Fichtel i 
Moll dobili su ju iz Novoga blizu Rieke To je ujedno jedino 
mjesto iz naše uže domovine, koje Schultze spominje. Schultze 
misli, da d'Orbigny nije ove vrste vidio kad je svoje djelo u Ann. 
d. science. natur 1826 izdao, on da ju spominje tek po Fichtelu 
i to krivo. Poslie je nespominje nigdje više. Schultze s pravom 
misli da je često zamjenjivana sa P. crispa Lam. 

Polystomella gibba Schultze. (Tab VI. fie 1—4). Jakin. 

Polystomella venusta Schultze. (Tab VI. fig 7—9). Jakin. 

Acervulina inhaerens Schultze (Tab VI. fig 12). Jakin. 

Acervulina globosa Schultze. (Tab VI. fig 13. 14). Jakin. 

G. 1861. Iz putopisa Adolfa Eduarda Grube-a! profesora 


! Grube Dr. Adolf, Eduard: Ein Ausflug nach Triest und dem Quar- 
nero. Beilräge zur Kenntniss der Thierwelt dieses Gebietes. Mit 5 Kupfertafeln, 
Berlin 1861 str. 132. 

* 


92 


zoologije na brestavskom sveučilištu, u kojem putopisu opisuje 
svoj put u Trst i Kvarnero, nalazim, da je sabrao u Kraljevici i 
na otoku Cresu ova Rhizopoda : 

Miliola Lam. Schultze. 

M. obesa Schultze. Gres. 

Rotalia (Lam) d’Orb, 

R. Freyeri Schultze. Kraljevica. 

kosalina d’Orb. 

R. varians Schultze. Gres. 

Polystomella (Lam) d’Orb. 

P. strigilata Schultze. Kraljevica. 

Acervulina Schultze. 

A. inhaerens Schultze. Cres. 

Kako se vidi dolaze ovdje dva nasa predjela, koji kad bi 
po ovomu sudili ne bi bas obilovali sa raznimi vrsti forami- 
nifera. 

G. 1866. ima jedna sitna vjestica u godisnjaku c. kr. drz. 
geolozkoga zavoda. Tu je viest napisao dr. Stache, koji javlja, 
da je @astnik kr. mornarice barun von Skribanek sakupio kod 
sabiranja podataka za karte, razne foraminifere i to kod 21. po- 
kusa sa morskoga dna. 

Te foraminifere da poticu sa raznih mjesta istarske, al- 
banske, a isto tako i sa dalmatinske obale. Skribanek je 
ove foraminifere poslao na dar c. kr. geoložkom zavodu. Sve po- 
slane vrsti potiču iz različitih dubina izmedj 1—23'/, niti. 

Stache veli, da su najobičnije na ovoj 21. tački ove vrsti: 

Rotalina Beccarii Lamarck. 

Polystomella erispa Lam (strigilata Schultze). 

Miliolina seminulum Linné. 

Miliolina trigonula Lam. 

Miliolina bicornis Walk. 

Samo na malo točaka dolaze (al onda čiste): 

Peneroplis planatus Fichtel i Moll. 

Truncatulina lobatula Walcker. 

Jos njesto malo drugih oblika, veli Stache naslo se je, ali 
it su u vrlo neznatnom broju. 

Stache konačno izjavlja, da će još obširnije govorili o ovih 
iztraživanjih u jednom od sljedećih svezaka istoga godi njaka. 
(Sr. Jahrbuch der k. k. geologischen Reichsanstalt od g. 1866). 


53 


Kako ćemo odmah viditi ovo obećanje ostalo je samo pustim 
obećanjem, kao što se to mnogo puta dogadja. 

G. 1867. ima „Jahrbuch der geologischen Reichsanstalt“ opet 
ovu viest: 

God. 1866. mjeseca oktobra, prigodom znanstvenog iztraži- 
vanja c. kr. marine pod upravom g. kapitana Tobije Oester- 
reichera! učinjeni su pokusi glede morskoga dna u okolišu 
brionskih ostrva i puljske luke u Istriji. Tom zgodom je Karl 
Sinkowsky izradio liepu malu kartu. Ta karta obsiže obalu 
izmedj St. Giustiniana i Fort-Musila kod Pulja sa brionskimi otoci, 
dakle najjužniju litoralnu crtu zapadne strane istarskoga polu- 
otoka. Ovdje su zabilježene sliedeće činjenice: 1. nalazišta dig- 
nutih 29 pokusa uz oznaku dubine u bečkih stopah. 2. sve točke 
sondiranja po dubini u bečkih stopah. 3. općeniti petrografski 
ustroj morskoga dna (glinovito, pjeskovito, muljevito, pećinasto 
ili koraljno tlo) napokon 4. prispodobna opažanja topline koja 
su se na raznih točkah dubine učinila, dakako uz oznaku dana. 

Medju pokusi nalaze se dielom takovi, koji sastoje gotovo 
posve iz ljušturnih ostanaka malih pužića i školjkica, briozoja i 
koralja, a uz to samo pojedinih usamljenih foraminifera. Dielom 
obstoje ti pokusi iz pjesčanoga ili glinasto-ilovnoga mulja i imadu 
samo riedke male ljušturne, briozojske ostanke, te ili prostim okom 
vidive ili mikroskopske foraminifere. 

Da se o načinu razdiobe mekušaca i koralja na morskom 
dnu dobije prava slika trebalo bi iztraživati veći dio obale. 

Prvo iztraživanje foraminifera, koje su potekle iz dubine od 
13—130 bečkih stopa, pokaza, da u ovih dubinah nema baš oso- 
bite razlike glede nadjenih oblika i njihovih skupina, gledamo li 
na razne manje dubinske razlike. Jedina je razlika u količini po- 
jedinih oblika. Ciela fauna ima po G. Stache-u samo dvie 
vrsti, koje su česte, a to su: 

Polystomella crispa Lamk. i 

Rotalia Beccarii Linn. 
te iz pojedinih oblika, koji da su po nalazku pretraženih pokusa 
riedje : 

1 Stache G. Meeresgrundproben aus der Brionischen Inseln in Istrien, 


eingesendet v. Tobias Oesterreicher (Verh. k. k. geolog Reichsanstalt. Jhg. 
1867. p. 62—63). 


Miliolina (Triloculina) trigonula Lamk. 

Miliolina (Quinqueloculina) seminulum Linn. 

Miliolina (Quinqueloculina) bicornis Walk typ. 

Miliolina (Quinqueloculina, bicornis var. angulata. 

Spiroloculina depressa d’Orb. Napokon dolazi riedko u ma- 
njih dubinah 

Peneroplis planatus Ficht. e. Moll. 

Ovaj potonji oblik dolazi često, kako se vidi iz iztraživanja 
baruna Skribaneka na njekih mjestih litoralne zone Dalmacije 
i to na samo ograničenom stepenu dubine, tako da se njezinim 
razprostranjenjem označuje podrazdio te litoralne zone. 

Stache je konačno odlučio glede male faune u pulskom 
primorju, da spada posve litoralnoj zoni i da osim nestašice 
oblika nepokazuju drugačiji značaj no litoralna fauna britskih 
otoka. Ipak je izjavio nadu, da če dalnja iztraživanja povećati 
broj oblika. 

Kako sam već spomenuo ova potonja iztraživanja ostala su 
puko obećanje. Ja sam pregledao sve godišnjake ovoga zavoda, 
pak se niesam mogao namjeriti na ništa više od ovoga, što sam 
ovdje spomenuo. Nigdje nema ni traga da bi samo bilo kakove 
bilješke. O ovećoj pako kakovoj radnji o foraminiferah naše obale 
nema ni govora. 

Eto tako sam nastojao podati, kako mislim, prilično podpunu 
sliku onoga, što se je dosele o foraminiferah našega mora pisalo. 
Ta) povjesni pregled književnosti foraminiferne faune našega mora 
pokazuje jasno ono što sam na početku svoje radnje izrekao: 
da se o foraminiferah hrvatskog mora nije dosele ništa pisalo, 
pa da se i strani istraživači niesu gotovo ništa obazirali na naše 
hrvatske strane. Završujući povjestni pregled moramo dapače 
priznati, da ni talijanska obala jadranskoga mora nije dovoljno 
obradjena Istina doduše, da su prvi spisatelji, koji su u obće o 
foraminiferah pisali, imali obilnu gradju baš iz jadranskoga mora, 
ali trebat će da proteče još mnogo vremena dok se E .ie i ona 
strana našega mora obradila kako to zahljeva današnji napredak 
znanosti. 


Sistematika foraminifera, 


Treba, da još njesto reknem o sistematskoj razdiobi fora- 
minifera. Od uviek je ona podavala iztraživaćem velikih briga, 
pak su oni po raznih metodah nastojali ustanoviti medjusobne 
odnošaje srodnosti. I ovdje biva ono isto, što kod većine zoo- 
ložkih kategorija. Poznato je, da je sa sistematikom u obće ve- 
lika neprilika u zooložkoj nauci. Kud i kamo je to gore ovdje 
kod naših foraminiferah. Tuj vlada kaos kako se je to posve 
pravo izrazio neki učenjak. 

Glavne radove, koji govore o sistematici foraminifera zabi- 
lježio je Brady u svojem krasnom djelu! glasovite Ghallen- 
ger-ove ekspedicije. Kako nije ovdje mjesto, da se o svih tih 
radovih pobliže govori, a nema za to ni prostora, to mi budi do- 
pušteno, da bar nješto progovorim o glavnijih pokušajih siste- 
. matske razdiobe foraminifera, u koliko je to uprav nuždno, da 
' označim svoje stanovište. Uviek imam na umu i naše okolnosti, 
tako sam možda i gdjegodj što i više spomenuo, što baš strogo 
uzamši nebi spadalo u obseg ove razprave. Ali kako u nas nije 
baš o tom predmetu ništa pisano, to će mi se to lahko oprostiti 
tim više, što su vrela za ovu nauku težko pristupna, njeka već 
razprodana, a njekih ne ima ni u najvećih knjižnicah. 

U svakoj grani prirodnih nauka pojavlja se želja iza uspješ- 
noga obradjivanja pojedinih vrsti, da se ova gradja postavi u 
stanoviti sustav. Ovakovi su sustavi osobito na početku vrlo manj- 
kavi i bez osobite vriednosti, jer je znanje onih predmeta jošte 
maleno. Mnogi su učenjaci zato još u ovom vieku bili mnienja, 
da su takovi sustavi kod foraminifera posve nezreli i prerani po- 
kušaji. Garpenter se je još g. 1856. izrazio na takav način, a 
Williamson nazvao je u svom poznatom djelu sve ovakove 


! Brady, Report on the Foraminifera dredged by H. M. S. Challenger sv. IX. 


56 


pokuse posve promasenim i bez ikakve ciene. Profesor Aug. 
E. Reuss opire se ovakovim nazorom, te veli posve liepo: Bilo 
da su sistematski pokusi još kako nedostatni, to su ipak uviek 
ponajprije razširili znanje o predmetu, a za tiem očitije pokazali 
one praznine, koje valja izpuniti, pa su tako dobro djelovali na 
razvoj znanosti Samo na razvali prvih promašenih sustava bilo 
je moguće sagraditi bolji i zgodniji sistem 

Oni, koji su prvi kušali foraminifere staviti u nekaki, bilo 
ma kakvi sustav imali su obično posla sa praznom kućićcom u 
kojoj već nije bilo ni traga ni spomena stanaru ove kućice. 
Samo se po sebi razumije, da su bili prinuždeni paziti lih na 
vanjski oblik ovakovih kućica, a da se niesu, a ma baš ništa oba- 
zirali na unutrašnjost dotične foraminifere. Odkako su forami- 
nifere obretene pa gotovo sve do danas osnivali su se prema 
tomu bez iznimke svi sustavi na vanjskom obliku kućice, pak 
na obliku, poredku i sastavbi klietaka odnosno pretinaca. Ali 
i to promatranje nije bilo potanko, nije uzelo još u obzir finiji 
ustroj i lučbenu sastavbu. Dok se je jošte mislilo, da su forami- 
nifere viša bića, slična cefalopodam, osvrtali su se osobito iztra- 
živači na sve, pak su nastojali, da iznadju ovdje i ondje gotovo 
jednaki gradjevni nacrt. To je prispodabljanje dakako moralo 
posve pasti, kad je Dujardin dokazao jednostavnu sarkodnu 
narav jednostraničnoga foraminifernoga ustrojstva. 

Izprvice je VOrbigny poznavao samo politalamne kućice 
pak se je g. 1826 samo na ove osvrtao. Njegov se je sustav te- 
meljio na načinu, kako su sazdane i složene klietke. Tako se još 
ni najmanje neobazire na imperforata i perforata pak je mnogo 
toga zajedno smjestio, što skupa nespada. Kad je upoznao poslie 
i jednokljetne oblike stavi ih kao posebni dio: Manostegia!, a 
mnogokljetne razdieli u: : 

I. Stichostegia sa jednom i to nezavojnoj osi. 

2. Enallostegia sa 2 ili 3 osi, ali bez pravilne zavojne poredbe. 
Tuj je smjestio Textulariae i dr., dočim je u stihostegija stavio 
Nodosariae. 

3. Helicostegia sa puzastim poredkom klietaka u jednoj ili 
dvie osi pravilno zavojito poredanih. Amo je medju ostalim stavio 
Rotalinae. 


! Bütschli O. Protozoa (Bronn's Klassen u. Ord.) str. 181. 


57 


4. Agathistegia. Medju ove je stavio milioline. 

5. Entomostegia. Ovdje su klietke odieljene pretincima u 
još manje suklietke n. pr. Orbiculina. 

6. Cyclostegia. Okruglasti oblici n. pr. Orbitolina d’Orb. 

d’Orbigny je dakako svojim sustavom pogriesio. Bilo je od 
njega posve krivo, sto je odabrao za osnovu svojega sustava tako 
neznatnu oznaku kao što je natin poredka pojedinih klietaka. 
Uza sve to pošlo mu je za rukom postaviti liepi broj rodovnih 
tipova i upoznati srodstvo mnogih oblika, koje je i nepoznavajući 
njihova nutarnjega razdjelba, posve sretno postavio zajedno. Ovaj 
veliki reformator naše nauke i ovdje gdje nije bio sretne ruke 
ipak je svojimi djeli podao temelj daljnim radnjam. 

Ehrenberg podao nam je drugi sustav Kako je i ovaj 
učenjak o foraminiferah imao krive fizioložke nazore, to je u svom 
sustavu pomiešao foraminifere i briozoje. Uz to je Ehrenberg 
mislio, da foraminifere stvaraju nalik briozojem životinjske kolo- 
nije pa za to je i dielio monosomatske i polisomatske. Njegovi 
se pododieli takodjer osnivaju na poredbi kljetaka. 

Slično d'Orbigny-u obazirao se i Max Schultze glede 
sustava, poglavito na vanjski oblik. Sehultze-ov sustav nije 
se već zato mogao uzdržali, jer je taj poglavito bacio oko na 
tielo živinice, pak se je zato osobito bavio onimi foraminiferami, 
koje je mogao žive motriti. Kad se je Garpenter s njekim 
omalovaženjem izrazio o njegovom sustavu, onda se on sam iz- 
pričavao na sličan način i dodaje, da mu nije bilo ni moguće sve 
vrsti kakove je želio pribaviti, unatoč tomu što je imao mnogo 
prijatelja učenjaka. Tako priznaje, da nije mogao da dobavi žive 
vrsi Carpentero-vih numulinida, za to i nije mogao, da 
vidi Carter-om opisani razgranjeni sistem cjevèica!. Uza sve 
to čini mu Garpenter krivo, kad kaže, da se nije posve ništa 
obazirao na ustroj kućica. Schultze se sam brani protiv toga 
prigovora, te pokazuje medju ostalim na ono, što je pisao kakvu 
strukturu ima na pr. Polystomella strigilata, Pol. gibba itd. Za 
čudo mi je, da je ova obrana, da se tako izrazim, bila upravo 
ono što naš narod kaže bačen bob o stienu. Gotovo svi pisci, 
koji su mi pod ruke došli, a koji su poslie pisali neosvrću se na 


! Schultze: Ueber Polytrema minimaceum Archiv f. Naturgeschichte 
Berlin 1863. str. 6. 


98: 


tu obranu posve ništa i samo ponavljaju posve nekritički ono, 
što je Carpenter o Schultze-u napisao. Bilo kako mu 
drago, činjenica jest, da seniSchultze-o v sustav nije mogao 
uzdržati. Carpenter ga je svladao, akoprem se već sami te- 
melji Garpenter-ova sustava nalaze u knjizi Sehultze-ovoj. 
Tako veli na str. 12. svog glasovitog djela o politalamijah : In 
Bezug auf die feinere Struktur der Schale lassen sich die kalkigen 
Foraminiferen in zwei Reihen sondern, in solche, deren Schale 
durchweg von zahlreichen feinen Löchern oder Kanälen durch- 
bort ist, und andere, deren Schale homogen und solide erscheint“. 
„Hinreichend durchsichtige Formen oder dünne Schliffe undurch- 
sichtiger, bei durchfallenden Lichte unter dem Mikroskop unter- 
sucht erscheinen entweder farblos wie Glas oder zeigen eine braune 
Färbung. Zu letzteren gehören alle soliden nicht fein porösen 
Schalen. also sämmtliche Milioliden, die Ovulinen, Gornu- 
spira planorbis, die Peneropliden“. Po njemu i Orbicu- 
lina i Sorites spada ovamo, ali je tuj pogriešio, jer neimadu Su- 
pljinica, koje je on mislio. Ovim vapnenim rizopodom stavio je 
u suprot silicijske i to jedinu, njemu poznatu jakinsku a to je: 
Polymorphina silicea. 

Pa ipak opetuje M. Neumayer' u svojih razpravi ,0 pri- 
rodnih srodstvenih odnošajih okućenih foraminifera“ staru priču 
kako je Max Schultze ,samo vanjske odlične odnošaje uzeo 
u obzir“. Nesjećam se, da bi tko dosele izpravio tu po svoj pri- 
lici nehotičnu pogrešku Neumayer-ovu. Svakako mi se čini da 
nije pravo, kad on apodiktički tvrdi, da je tek Reuss i Car- 
penter upozorio na finiju strukturu kućica. 

Reuss? je izdao g. 1861 novu razdiobu foraminifera. Tuj 
je on odielio kućice jednovite od šupljikastih, a kod potonjih 
pjeskovite od vapnenih oblika. Za tim je potanje porodice raz- 
družio prema finijem ustrojstvu i vanjskom obliku. Schultze 
misli da je taj sustav bolji od Garpenter-ova. 

G. 1862 izadje djelo Carpenter-a, Jones-a i Parker-a": 


1! Neumayer M. Die natürlichen Verwandschaftsverhältnisse der scha- 
lentragender Foraminiferen. Sitzungsbericht der k. Akad. d. Wies. (math. naturw. 
Classe) Wien 1887. Bd. 95. str. 156. 

2? Reuss. Entwurf einer systematischen Zusammenstellung der Forami- 
niferen. Sitzungsberichte d. k. Ak. d. W. Wien 1861. Bd. 44. str. 339. 

8 Carpenter W. B., W. Parker i Rupert Jones, Introduction to 
the Study of Foraminifera. London. 1862, 


59 


„Uvod u nauku foraminifera“. U tom se djelu u mnogom slažu 
s Reuss-om. U obće djele oni foraminifere u 6 skupina. Cini 
dobro mi se, da Neumayer ima pravo kad veli, da ove skupine 
niesu obilježene, već da te skupine: nun so vag, und unbestimt 
ausfallen, das von eine Charakterisirung bei einem grossen Theile 
derselben gar keine Rede sein kann und in Folge des übetrie- 
benen Umfanges die Abgrenzung nur um so schwankender wird!. 

Carpenter je u ostalom pokazao divnu uztrajnost i veliku 
pomnju, i neizrecivu marljivost, kad je godine i godine iztraživao 
kućicu za kudicom iztraživajući njihov ustroj. On je bio tako sretan, 
te mu je bio pri ruci upravo ogromni materijal sa svih i najdaljih 
strana svieta i uz to iz najraznovrstnijih podnebja. Nema gotovo 
strane svieta od koje nije materijal prošao kroz njegove ruke. 

Poglavita razlika njegove razdiobe sistematske jest ta, slo 
poglavito pazi na njeke biljege ustroja kućice, da timi biljezi 
ograniči glavne skupine i porodice. Na ono pako, na što su prije 
osobitu važnost polagali, a to je poredak komora, u raznih osih, 
na to on ni ne gleda. Glavna dva podrazreda Garpenter-ova 
t. j. Perforata i Imperforata bez sumje niesu zlo odabrana, jer 
se vrlo jasno jedan od drugoga luče. Al šta ćemo, kad je i ovo 
razlučivanje uza svu naravitost ipak umjetno, a žalibože neda se 
ni pravo provesti. Tako ima Cornuspira jedna vrst kućice 
smedju, prozirnu, neprobušenu, a druga staklovitu, probušenu, 
dok su si inače rek bi na vlas slične i ustrojem komorne šupljine 
i veličinom itd. 

Garpenter da bude dosljedan samomu sebi bio je dašto 
prinužden da ih odružuje u dva razreda, što je dakako od vrlo 
sumnjive vriednosti, te što se nemože a ma baš nikako da opravda. 
Garpenter razlikuje 6 porodica i to: 

I. Imperforata 1. Gromida sa kućicom membranskom. 
9. Miliolida , A vapneno-porculan. 
3. Lituolida , 5 kremenom. 
II. Perforata 4. Lagenida sa posve finimi cjevčicama. 
5. Globigerinida sa većimi cjevčicami. 
9. Nummulinida, kod kojih se uz posve 
sitne šupljikave cjevčice nalaze i razne drugačije, te tako poda- 
vaju ljušturam često vrlo zamršen oblik. 


1 Neumayer M. Vidi gore str. 157, 


60 


Iza Garppenter-ove radnje većina je iztraživača po- 
primila njegov sustav. Sam Sehultze pozdravio ga je radostno, 
kao pravi napredak na polju foraminifernoga izučavanja, zabo- 
ravivši pri tom veledušno nepravedne Garpenter-ove napa- 
daje, koji u ostalom niesu ni njega minuli. Carpenter je kako 
sam već upozorio baš ono omalovaživao na što su prijašnji uče- 
njaci najviše pazili. Trebalo je u tom reakcije. Ta se je pojavila 
u radnji €. Schwager-a, koji je opet podao više važnosti 
obliku kućice. On postavlja 4 glavne skupine po sastavbi i struk- 
turi, ali u ovima opet dieli samo po vanjskom obliku. Neumayr 
misli da je u potonjem opet predaleko išao. Brady opaža, da 
je razdielio srodno a sdružio različno. 

Brady, učenjak toli često spominjane Challengerove ekspe- 
dicije, sastavio je za svoju svrhu svoj sistem. Kako mi je nje- 
govo djelo osobito dobro došlo za obilježbu pojedinih vrsti, jer 
je tako reći jedino svoje vrsti, te i za to, što mi se u ovaj par 
njegov sistem čini najrašireniji i najpraktičniji, ja niesam oklievao, 
da ga u toj radnji usvojim. Moram ipak naročito da spomenem, 
kako mi niesu ostale nepoznatimi vrlo odsudne rieči jenskoga 
prof. Ernesta Haeckl-a, koji svojom poznatom oštrinom da- 
kako ovaj put bez sumnje prevrsuje. Haeckl konštatira kako 
su baš njeke od najvećih i najobširnijih monogratija novije dobe, 
kao što i neki pokusi paleontoložki o povjesti foraminifera doveli 
do najraznijih mnienja. Onda veli: Današnji položaj klasifikacije 
kakav je n. pr. u nelogičkih definicijah foraminifera 
Challengerove ekspedicije ne može se označiti kao 
sistem već kao kaos. Jer se tuj odreklo — jer se je dapače 
označilo pogreškom! — podati jasne definicije većih i manjih 
obličnih hrpa. A ipak su prije svega nužni jasni i sjegurni poj- 
movi o ovih, prije no što se može misliti na težku zadaću od- 
gonjetke pravoga filogenetskoga snošaja. Tuj je bila osobito kobna 
bludnja, koja se i drugud vraća, da se tobož nesmiju dvie srodne 
oblične grupe u sistemu odieliti, jer se prelaznimi oblici neraz- 
družno spajaju. Po tom bi načelu u obće morali, da se odrek- 
nemo, da postavimo bilo ma kaki sustav, jer svi organski oblici 
spadaju izprvice s drugim zajedno. Ove stroge rieči Haeckl-ove 
ako i niesu posve na mjestu imadu ipak dosta istine. Sam Haeckl 
pokušao je novi sustav. Al o tom za časak. 


61 


Budući da sam ja ostao kod Brady-eva sustava iz gore 
spomenutih razloga, to moram da ga ovdje u krupnih crtah 
označim. Brady tako dieli: 


I. Gromidae 
II. Miliolidae Nubecularinae 
. Miliolininae 
. Hauerininae 
. Peneroplininae 
. Alveolininae 
. Keramosphaerinae 
. Astrorhizinae 
Pilulininae 
Saccammininae 
Rhabdammininae 
Lituolinae 
. Trochammininae 
. Endothyrinae 
. Loftusinae 
Textularinae 
. Bulimininae 
. Cassidulininae 


= obo = 


III. Astrorhizidae 


DEZE 


> 00 


IV. Lituolidae 


VI N 


V. Textularidae 


19 — Bi 


DI 


VI. Chilostomellidae 
VII. Lagenidae Lageninae 

. Nodosarinae 

. Polymorphininae 


. Ramulininae 


> co ho 


VIII. Globigerinidae 
IX. Rotalidae . Spirillininae 

. Rotalinae 

. Tinoporinae 

. Fusulininae 

. Polystomellinae 

. Nummulitinae 

Cycloelypeinae 

. Eozoöninae. 

Ako pozorno promotrimo sve ono što se u istinu dade upo- 
rabiti za sistemaliku, to ćemo u brzo uviditi, da tuj ne može 
biti govora o stanaru, koji prebiva u kućici. Ta njegovo tielo 
nije ništa drugo već živa stanica, jednostavno gradjena, bez pravih 


00 bo = 


X. Nummulinidae 


DI N = 


ov = 


62 


organa. Ovo je tielo jednostavno, mehko pak je gotovo kod svih 
foraminiferah jednako gradjeno. Isto nam tako nepodaje razplod 
baš ništa za klasifikaciju. Ostaje nam dakle puka kućica. Od 
česa sastoji ta kućica? Rekao sam već, da sastoji bilo od ugljično- 
kiseloga vapna ili kremičnine ili chitina. 

Kušali su dakle stvoriti sustav po tom lučbenom nalazku, 
pak su sbilja razlikovali 4 glavne skupine foraminifera. 


là 


. Chitinosa 

2. Arenacea ili Ayglutinantia 

3. Stlicea 

4. Calcarea. 

Veé na prvi pogled vidi se, da je to vrlo nepraktiéno die- 
ljenje, jer lučbeni se sastav često ne može odmah upoznati, već 
tekar ako ga pobliže iztražujemo, a pri tom i nehotice moramo 
oštetiti kućicu, koja je više put unikum. Ali ako to i neuzmemo 
na um, to valja znati, da je lučbena sastavba kućice vrlo ovisna 
o okolišu i o morskom tlu na kojem foraminifere živu. Često se 
dogadja, da je lučbena sastavba razna kod posve istih vrsti. 
Mnoge Mitiolidae gube postepeno svoje vapno u koliko voda 
gubi na soli, tako da može konačno ostati sama čista chitinska 
kućica. Ova chitinska kućica može sada da u sebe uzme piesak 
i tako da se po malo pretvori u pjeskovitu itd. Vidimo dakle, da 
lučbeni nalaz ne može da bude kriterij za razdiobu foraminifera. 
Ja mislim, da je to posve jasno, te da o tom više netreba ni gu- 
biti rieči. Teoretski mnogo toga liepo zvuči, što se onda u praksi 
nedade izvesti. Tako su opet drugi došli na misao, nebi li se dao 
stvoriti uspješni sustav na filogentskom osnovu. Nije to na 
prvi pogled loša misao, pak je i dosta brzo našla zagovornika u 
učenom svictu, koji se stadoše za nju boriti. 

Reklo se je i kušalo se je postaviti teoriju, da sve vapnene 
foraminifere potiču od pjeskovitih i da su Astrorhizidae, koje 
nepravilno aglutinuja zajednička praskupina iz koje, da su najprije 
potekla 4 paralelna reda. 

I. Cornuspiridae 

2. Textularidae 

3. Lituolidae 

4. Fusulinidae. 

Odovud da su se za liem razvila 4 vapnena reda. 


63 


Nego u istinu tomu nije tako, ako u pojedinih slučajevih 
ovako biva. Haeckl sam veli, da paleontologija ništa ne govori 
u prilog ove teorije, pak misli. da je ovo mnienje većim dielom 
posve krivo. Kako on misli, imale su najstarije foraminifere chi- 
tinozne ljušture, kao Gromia. Jedan dio njihovih potomaka po- 
jačao se je izlučbom vapnene zemlje, drugi : priljepkom pieska i 
stranih tjelešaca, a u trećem slučaju kombinovala se je ili izmie- 
njivala ova dva načina. 

Eto dakle ni lučbeni ni filogenetski sustav nedade se nipošto 
utemeljiti na ovakov način, kako se odatle jasno vidi i razabire. 

Ostaje nam dakle za sustavni razpored samo vanjski oblik 
sa sitnijim ustrojem. 

Bilo je učenjaka, koji su tvrdili radi silne promjenljivosti, 
koja se upravo kod foraminiferah nalazi, da tuj nema vrsti, već, 
da su samo rodovi, Ovo je mnienje palo i nestalo. Tuj valja oso- 
bito s Haeckelom iztaknuti, da je nemaleni broj vrsti „od milijun 
godina svoju kućicu zadržao nepromienjenu. Dokazuju nam to baš 
liepo dvie vrsti: Lagena laevis i Lagena sulcata. 

Haeckl je kako sam gore spomenuo, pokušao stvoriti novi 
sustav i to kako sam veli, pokupivši i posabravši sve ono, što 
mu se je činilo vriednim i dobrim od starijih pisaca. Nastojao je 
tako složiti cjelinu izlučivši ono, što je nevaljalo. Nije za sad, ko- 
liko mi je poznato, nitko obširnije govorio o tom Haeckel-ovom 
sustavu, a bar za sada niesu ga ni učenjaci prihvatili. Meni se 
Haeckel-ovi popravci i dodatci zaista svidjaju. U ostalom ja 
ne bih mogao i uz najbolju volju prihvatiti ovaj sustav, jer bih 
za sada bio posve osamljen, dok se Brad y-ev sustav dakako 
iz praktičnih razloga unatoč svojim očitim manam sve većma širi. 
Mislim medjutiem, da ću čitaocu ugoditi, ako mu i taj najnoviji 
sustav priobćim. 


m 
> 


Sustav talamofora 


(po Haeckel-u Syst. Phylogenie 1894. str. 190, $. 134). 


Razredi 


Podrazredi 


| Obiljezje porodiea | 


Porodice 


I. razred 
Monostegia 
Imperforata unicel- 
laria 
sa jednovitom kući- 


I. Ammodinetta 
(Monostegia arena- 
cea) 

(sa pješćanom 
kuéom) 


II. Ovulinetta 
(Monostegia porcel- 


Kućica jednoosna, 
| chitinska, jajolika 
K. okrugla 

K. planospiralna, 
| cjevasta 

K. neprav., radialna 


K. jednoosna, jajast. 


1. Gromiada 


9. Pilulinida 
3. Ammodiscida 


4 Astrorhizida 


5. Ovulinida 


com bez Supljinica lanea) K. planospiralna 6. Cornuspirida 
(sa vapnenom ku- |F. nepravilna 7. Squamulinida 
ćicom) 
III. Lituoletta (Cenobi rabdoidan | 8. Hormosinida 
II. razred (Polystegia arenacea)|}(C. arboralan 9. Dendrophryida 
Polystegia (sa pješćanom ku- |G. planospiralan 10. Lituolida 
I ada GA ćicom) GC. turbospiralan 11.Trochamminida 
mperforata pluricel- KI 3 WR: 
ara IV. Milioletta | (i. katenalan 12. Calcitubida 
cenobijonti sa jedno- | (Polystegia porcella- |) Klietke poluzavojne, 13. Miliolida 
vitom nešupljikavom nea) produljena zav. os| 14. Alveolinida 
kućicom sa vapnenom ku- [e lepezast 15. Peneroplida 
ćicom C. okruglo zavojit | 16. Orbitulitida 
V. Orbulinetta 
(Monothalamia glo- |Kućica pješćana 17 Psammosphae- 
inizia bosa) rida 
ass (sa kruglastom |K vapnena 18. Orbulinida 
Monothalamia kućicom) 
Perforata unicellaria VI. Lagenetta 
samoživi sa Suplji- | (Monothalamia tu- | jajolika ili boci | 19. Lagenida 
kavom kučicom bulosa) nalična 
(sa jednoosnom (i planospiralna 20. Spirillinida 
kuéicom 


IV. razred 
Polythalamiu 
Perforata pluricel- 
laria 
ecnobionti sa šuplji- 
kavom kućicom 


VII. Nodosaretta 
(Polythal. nodosalia) 
Systegium catenal, | 
rabdoidan ili zavo- | 
jit. većinom sitno 
šupljikav bez septal- 

nih cievi 


VIII. Globigeretta 
(Polyth. globigeralia)) 
Syst. turbospiralan, 
nepravilan sa krup- | 
n mi šupljinicami 
(bez septalnih ejev- 

čica) 


IX. Nummudlinetta 
P. nummulitalia 
Systeg. planospiral | 
(nautiloid) 
sa septalnimi eier 
čicami) 


[e ‘enobij rabdoidan 

planospiralan 

i. turbospiralan 

' nepravilan 

i. subsferican sa 

pi mjehurastih 

kljetaka 

(4. involutan sa veli- 
likimi kljetkami 
[2 ili 3 altern. redka 2 
(. plosno-turbospir. 
(i. nepravilan 


zavoj. os produljena 3 


[redovi kljet. ureza 


koncentrijski prste-; 
novi 


dvostruka septa leće : 


sa razvitimi cievi 


. Nodosarida 
9. Gristellarida 
93. Uvigerinida 
24. Polymorphi- 
nida 


25, Globigerinida 


26. Chilostomellida 


. Textularida 

. Rotalida 
Tinoporida 

. Fusulinida 

. Polystomellida 

2. Gyeloelypeida 


3. Nummulitida 


Popis vrsta. 


Porodica Miliolidae. 
Surodica Miliolininae. 
Rod Biloculina d’Orbigny. 


Biloculina ringens (Lamarck). 
» 


1804. Miliolites ringens 


1826. Biloculina 
1839. 


1846. 


1846. 
1858. 


1884. 
1893. 
1894. 


» 


» 


canariensis 
elypeata 


simplex 
ringens 


Lam. Ann. du Museum, V, p. 351; IX 
ee È 

d’Orb. Ann. -Sei. Nat., VII, p. 297. 
dOrb: Foram. Canar., p. 139, Is 
f. 10—12. 

d'Orb. Foram. foss. Vien. p. 268, T. 15, 
f. 19—21. 

d'Orb. 1. & pr 26% T. 15, f. 397. 
Williamson. Rec. For. Gr. Brit. p. 79, 
16 PETOJ R70! 

Brady. Challenger, p. 142, T. 2, f. 1,8. 
Silvestri For. del Mare Jonio, p. 183. 
Gočs. Arctic and Scandinav. Foram. 
p. 116. 


Biloculina ringens nalazi se živa gotovo dandanas u svakom 


moru pak i gotovo u svakoj dubljini do 3000 niti. Fosilna je na- 
djena sa drugimi miliolami u tercijarnih slojevih, u Eocenu pa- 
rizkom. Silvestri ju je našao u jonskom moru u dubini od 
100—1700 metara. 


Naši su eksemplari slični citiranim gore slikam i opisom, 


poglavito onim u djelu Brady-a, na koje smo se u ovom našem 
opisu poglavito osvrtali, kao na djelo epokalne vriednosti i poradi 
obilne sadržine i poradi prekrasnih slika. 


5 


66 


Neki se eksemplari približuju obliku B. elongata d’Orb. i 
B. bulloides d’Orb. Medju našimi eksemplari koji su većinom 
vrlo sitni nalazi ih se ipak i nekoliko krasnih i prilične ve- 
ličine. 

Hab. ,Dosta je obična na podanku Plumularia iz Otoka 
(= Punte Bianche) Dugog otoka nedaleko Zadra; preko 50 pri- 
mjeraka“ (Brus.)!. 


Rod Spiroloculina d'Orbigny. 
Spiroloculina planulata (Lamarck). 


1805. Miliolites planulata Lam. Ann. du Museum V, p. 352. 
1826. Spiroloculina depressa d’Orbigny Ann. Scient. Nat. VII. 
p. 298. Modele nro. 92. 


1846. 5 badenensis d’Orb. For. foss. Vien. p. 270. 
TG: 

1846. 3 dilatata d’Orb. 1. c.p. 271. T. 16, f. 16—18. 

1858. ; depressa var. 

rotundata Wiliamson, Rec For. Brit. p. 82. 
Telo 1248. 

1866. . planulata Jones, Parker, and Brady, Foram. 
Crag. p.15, "7.9, W280 

1884. A > Brady, Challenger p. 148, T. 9, 
di ab. 

1894. 2 = Goés A. Artic and Scand. Forami- 


nifera. p. 107. T. 18, f. 836 — 836 e. 

Eliptiéna, s obe strane udubljena foraminifera, sa rubom sada 
zašiljenim, sad zaokruženim, sa otvorom ovalnim, a sa jedno- 
stavnim ili razrašljenim jeziécem. Geografsko razprostranjenje ove 
spiroloculine jest vrlo veliko osobito u morih umjerenoga pod- 
neblja. U arktiénih krajevih nije još dosele nadjena. Ne nalazi 
se ni u velikih dubinah osim u vrlo riedkih slučajevih. 

Neki drže ovu za prostu odliku od vrsti, koja sliedi, možda 
nemaju krivo, al ćemo ju radije sa Brady-em i Gočs-om sma- 
trati kao poseban oblik. 

! Posto je, kako već rekoh, cijelu zbirku sastavio velem. gosp. profesor 
S. Brusina, to mi je dakako samo on mogao podati podatke o razprostran- 
stvu naših foraminifera, za to sam ovdje i svuda tačno naveo što je bilježio 
g. profesor. Na to mu i ovdje napose izričem osobitu hvalu. 


1826. Spiroloculina limbata 
depressa 


1858. 


1875. 


1884. 


1893. 
1894. 


1767. 
1826. 
1826. 
1826. 
1826. 
1858. 
1866. 


1883. 
1894. 


67 


Hab. ,Otok 3 primjerka, 1 prim. iz pijeska vagjenog iz du- 
bine konala od Spalmadora ne daleko luke grada Hvara na istom 
otoku“ (Brus.). 


” 


” 


” 


Spiroloculina limbata d’Orbigny. 


limbata 


» 


n 


d’Orbigny. Ann. Sc. Nat. VII. p. 299. 
Williamson. Rec. For. Great. Brit. 
nas Ta rina. 

Terquem. Anim. de Dunkerque p. 
Serra. 18; 
Brady. Challenger, p. 190, T. 9, 
f. 15 —17. 

Silvestri. For. del Mare Jonio, p. 186. 
Gočs. Arct. and Scand. Foramin. 
pe 10113 1990837: 


Hab. „Vrlo je rasprostranjena: Otok preko 20 prim., Rt Mika 
(= Punte Mica) kod Zadra 2 prim., otok Pazman 3 prim., Spljet 
preko 20 prim. konao od Spalmadora preko 150 pona“. 

sOdlika elongata nesto je manje obiéna, al isto je tako raz- 
prostranjena kao tip: Otok 20 prim., Rt Mika 4 prim., Pazman 4 
prim., Spljet 10 pr., konao od Spalmadora preko 50 prim.“ (Brus.). 


Serpula seminulum 


Rod Miliolina Williamson. 


Miliolina seminulum (Linné). 


Linné. Syst. Nat. 12 izd. p. 1264. 
nro. 791. 


Quinqueloculina laevigata d’Orbigny. Ann. Scien. Nat. VII. 


” 
Miliolina seminv 


n 


aspera 
triangularis d’Orb. 1. €. p. 302 nro. 34. 
seminulum d’Orb. 1. e. p. 303 nro. 44. 
lum 


Pp. 301. nro. ‘è, 
d'Orbigny. l 6. p 301. nze. LL 


Williamson. Rec. For. Great Brit. 
p. 85, T. VII, f. 183—185, 


Quinqueloculina seminulum Jones, Parker and Brady. Foram. 


Miliolina seminulum 


» 


” 


Crag. p. 9, E. 3, 2.392596: 
Brady. Challenger p. 157, T.5. 1.6. 
Goîs. Artic and Scandinav. For. 
pe 108: E 1890 M98 o I 
840—843. 

* 


68 


Pojedini se primjerei jedan od drugoga dosta razlikuju, po 
poznatoj nestalnosti oblika ove vrsti, bilo ugljatoséu, bilo zaokru- 
ženošću segmenata. Ta je vrst vrlo razširena u svakoj širini a u 
dubini sve do kakovih 5550 metara. 

Linné je zabilježio o njoj u Syst. Naturae g. 1767 vol. I. 
p. 1264: 

Serpula Seminulum 791. S. testa regulari ovali libera glabra 

„Planchsconch..\..2. 1612. 

>Gualt:ztest 1710. 1.8. 

„Habitat im M. Adriatico; minuta. 

Testa recedit a congeneribus, quod libera sit nec adhaeraet 
aliis corporibus, quamvis anfranctus inter se uniti, et quod aper- 
tura in mea non conspicua“. 

Rek bi, da su primjerci iz Dalmacije plosnate odlike. Vrst 
je ova dosta obi@na, a najvise kod Hvara. 

Hab. ,Otok 1 prim., Rt Mika kod Zadra 10 prim., otok 
Pazman 2 prim., Spljet 2 prim., konao od Spalmadora preko 100 
prim., Lopud kod Gruža od Dubrovnika 2 prim.“ (Brus.). 


Miliolina oblonga (Montagu). 


1803. Vermiculum oblongum Mont. Test. Brit., p. 522, T. 14, f. 9. 

1826. Triloculina oblonga d’Orbigny. Ann. Sc. Nat. VII. p 500, 
nro. 16, Modčle nro. 95. 

1858. Miliolina seminulum var. 


oblonga Williamson. Ree. Foram. Great Brit. 

P: 86. 7.2 VIIS E 186,0187 
1884. a oblonga Brady. Challenger p. 160, T. 5, f. 4. 
1893. 3 > Silvestri. For. del Mare Jonio, p. 186. 
1894. x 2 Gočs. Artic and Scandinavian Foram. 


p. 110, T. XX, £. 850—850 f. 
Hab. „Cini mi se, da ova vrst nije litoralna, jer imademo 
preko 100 primjeraka jedino iz dubine konala od Spalmadora 
kod Hvara“. (Brus.). 


Miliolina Auberiana (d’Orbigny). 
1839. Quinqueloculina Auberiana d’Orbigny. Foram. Cuba, p. 167, 
T. XII, f. 1—3. 
Ungeriana d’Orb., For. foss. Vien., p. 291., 
T. 18, f. 22—24. 


1846. 


” 


69 


1884. Miliolina auberiana Brady. Challenger p. 162, T. 5. 
ri 89% 
1894. 3 5 Goes. Artic and Scandin. For., 


p. 109. T. 19, f. 844—844. e. 

Njezino je nalazište različno. Dolazi u sjevernom antlantičkom 
oceanu, te jugozapadno od Irske 2435 niti, u zapadnoj Indiji 390 
niti i na zapadnoj obali Patagonije 245 niti. D’Orbigny-evi exem- 
plari bili su nadjeni na Kubi i Martiniku, a Max Schultze za- 
bilježio je isti il bar slični oblik za jadransko more. Gočs ju je 
vidio kraj zapadnih obalah skandinavskih u dubljini od 50 me- 
tara, ali ju spominje kao riedku. Silvestri ju pak u jonskom 
moru nije vidio. i 

Hab. „Rt Mika I prim., otok Pazman 6 prim., konao od 
Spalmadora blizu 100 primjeraka. 

„Od odlike tenuistriata našlo se jedno 20 prim. kod Spal- 
madora“. (Brus.). 


Miliolina trigonula (Lamarck). 


1804. Miliolites trigonula Lam Ann. du Mus. V, p. 351, No 3. 
1826. Triloculina „ d’Orbigny. Ann. Se. Nat. VII, p. 299, 
T. 16, f. 5—9; Modèle No. 93. 

1546. A austriaca d’Orb. For. foss. Vien, p. 275, T. 16, 

f. 25—27. 
1858. Miliolina trigonula Williamson. Rec. For. Gr. Br., p. 83, 
T. 7, £. 180—182. 


1584. x a Brady. Challenger, p. 164, T. 3, f. 15—16. 
1893. : È Silvestri. For. del Mare Jon., p. 187. 
1894 : > Goés. Artic and Scandin. Foraminifera 


p. Elo 1.22,1..870. 

Dok su neki eksemplari posve nalik onim, kakve je na- 
slikao Brady drugi se razlikuju tim, što su nešto jače uglasti. 
Moglo bi se u ovoj vrsti možda razlikovati više odlika, kako to 
prof. Silvestri čini sa onimi jonskoga mora. Najobičnije živi ova 
vrst u umjerenoj zoni, mnogo više no u tropskoj. 

Hab. ,Nije baš obična. Otok 10 prim., otok Pazman 2 prim. 
konao od Spalmodora preko 50 prim“. (Brus.). 


70 


Miliolina Fichteliana (d’Orbigny). | 
1839. Triloculina Fichteliana d’Orbigny. Foram. Cuba p. 152, 


T. 9, £8—10 

1839. A suborbicularis d’Orbigny. l. c. p. 156, T. 10, f. 
9-11. 

1883. Miliolina fichteliana Brady. Challenger p. 169, T. 4, f. 9. 


Dosta je razprostranjena, poznata je iz Madagaskara, iz 
Kine, iz Japana itd. 

Hab. „Svakako je kod nas rijetka, jer smo našli samo 2 prim. 
u pijesku u konalu Spalmadora kod Hvara“. (Brus.). 


Miliolina bicornis (Walker et Jacob). 


1798. Serpula bicornis Walk. and Jakob in Adam's Es- 
says, p. 633, I: 14,722 

1826. Triloculina Brongniartii d’Orbigny. Ann. Sc. Nat. VII, p. 
300, Nro 23. 

1849. Quinqueloculina striolata Reuss. Denkschr. d. k. Akad. Wiss. 
Wien 1, p. 385, T- 1, 2. 90: 

1858. Miliolina bicornis Williamson. Rec. For. Great Br. 
N26 Te ma odo! 

1871. Triloculina Brongniartii Parker, Jones and Brady. Ann. 
and. Mag. Nat. Hist. VIII, p. 250, 


TEE, 

1884. Miliolina bicornis Brady. Challenger p. 171, T. 6, 
ig ARI DI a O 

1891. 2 n Goćs. Artic and Scandinavian For. 


p., 113,7. 51, 18606961 

Ova je vrst dosta rasprostranjena. Najčešće se nalazi u Lrop- 
skih i umjerenih zonah. Najviše se nalazi u dubini od 40 do 50 
niti, u riedkih slučajevih do 120. 

Mladji su primjerci sasma druga oblika, imamo ih 5 s otoka 
Pazmana. 

Hab. ,Kod nas veoma rasprostranjena i obična. Otok 30 
prim., Rt Mika 2 prim., otok Pazman 40 prim., Prokljansko je- 
zero 80 prim., Spljet 6 prim., konao od Spalinadora preko 100 
prim.“ (Brus.). 


71 


Miliolina pulchella (d’Orbigny). 
1826. Quinqueloculina pulchella d’Orb. Ann. Se. Natur. VII, p. 303. 


Nro 42. 

1846. 3 Schreibersii d’Orb. For. foss. Vien, p. 296, 
T. 19, f. 22—14. 

1871. = pulchella Parker, Jones and Brady. Ann- 
and Mag. Nat. Hist. VIII, p. 250, 
Ire 49. 

1884. : PA Brady. Challenger, T. 3, f. 10—13, 
a ia 


Nasi se eksemplari približuju svojim oblikom citovanim 
slikam, a neki se i posve s njimi sudaraju, drugi opet niesu 
posve nalični, ali to je od malene važnosti, kod tako promjen- 
ljive vrsti kao sto je upravo Miliolina pulchella d’Orb. Ovu je 
vrst poznavao već Soldani, te ju je nazvao Frumentaria Semi- 
nula. D'Orbigny je kušao razne osebine ove vrsti razdieliti u 
više vrstih, ali to mu nije pošlo za rukom, premda bi bilo že- 
ljeti, da se ovdje nesbaca mnogo toga zajedno, što ne spada 
skupa 

Hab. ,Nije obična, i svakako nije litoralna, jer ih imademo 
najviše iz dubina gdje pribivaju Plumularia kod Otoka t. j. 
blizu 50 prim., zatim 10 prim. iz Otoka Pazmana, 30 prim. iz 
konala iz Spalmadora“. (Brus.) 


Miliolina separans Brady. 


1881. Miliolina separans Brady. Quart. Journ. Mier. Sei. XXI, p. 45. 
1884. A È Brady. Challenger, p. 175, T. 7, £ 1-4. 

Dugo sam oklievao, ne bi li ovih par eksemplara opisao kao 
novu vrst, ili barem kao variatetu ove milioline. Cini mi se, da 
sam pravo učinio, što sam taj naum napustio, jer su prelazni 
oblici tako brojni, mladi oblici tako razni, da ih ne možemo odie- 
liti, ako i jest naš oblik prilično različan od Brady-eva opisa 
i slike. | 

Može biti nije prava vrsta, nego samo odlika od prijašnje, 
no kako sliedim Brady-a, koji ju je naveo kao samostalnu vrst, 
tako neću da mu se tu iznevjerim. 

Hab. „Cini se da nije litoralna, jer smo našli samo 3 prim. 
u pijesku iz dubine konala od Spalmadora kod Hvara“. (Brus.). 


Miliolina undosa (Karrer). 


1867. Quinqueloculina undosa Karrer. Sitzungsb. d. k. Ak. der 

= Wiss. Wien CV, p. 361, T. 3, f. 3. 

1884. Miliolina undosa Brady. Challenger, p. 176, T. 6, 
f. 6-38. 


Kućica je ponešto stlačena, dosta široka, gladka, gore od- 
rezana, dolje nepravilno zaobljena. Kletke su četverouglaste, go- 
tovo nevidivo postrance izdubljene, na periferiji pako veoma jako, 
tako, da nastaje duboka rezotina. Naprvo se znatno uzdiže treća 
kletka od kraja. Uz to su sve te klelke po mnogo puta zavijene, 
valovito ocrtane. Usta su dugoljast nepravilan četverokut sa 
dugim, uskim šiljkom. 

Ovomu Karrer-ovomu opisu i njegovoj slici nalikuju naši 
oblici. On ih je našao vrlo često u Lapugyu (Erdelj), te ih prvi 
put opisao sa ostalimi novimi foraminiferami iz porodice Mzliolidae 
iz neogenih slojeva kod Holubice, Lapugya i Buitura. 

Hah. „Rek bi da i ova nije pravo litoralna, jer imademo 
samo 10 primjeraka iz dubine konala od Spalmadora. Ovi se pri- 
mjerei ne sudaraju baš sasvim sa tipičnim oblikom; mogli bi 
reći, da pripadaju odlici striata (Brus.). 


Miliolina reticulata (d’Orbigny). 


1826. Triloculina reticulata d’Orbigny. Ann. Sc. Nat. VII, p. 
299, Nro 9. 

1861. Quinqueloculina reticulata Karrer. Sitzungsberichte d. k. Ak. 
Wiss. Wien, XCIV, p. 449, T. 2, 


(9: 

1871. È + Parker, Jones, Brady. Ann. and 
Mag. Nat. Hist., VII, n-:229 22 
Badela. 

1884. Miliolina reticulata Brady. Challenger p. 177., T.9., 
f. 2—4. 


Već je Soldani poznavao ovu vrst, te ju je po svojoj 
Testaceographi opisao pod imenom Frumentaria reticulata i 
pridao tomu sliku. Miliolina reticulata je dosta poznala u trop- 
skih i subtropskih krajevih, pak dolazi i u samom sredozemnom 
moru. 


73 


Prvi ju je možda Soldani našao u jadranskom moru, ako 
se to može i smije naslućivati pod onom obćom oznakom : more 
jadransko ili tirensko. d’Orbigny ju u jadranskom moru ne- 
spominje, a Parker, Jones i Brady vele da su ju Soldani 
i dOrbigny našli u sredozemnom moru. Ako je tomu tako, 
onda bi ove naše foraminifere ove vrsti bile prve, koje su kon- 
štatovane u jadranskom moru u obće, a prve su za stalno, što 
se tiče naše obale. Svi su naši primjerci krasni i dobro izraženi, 
te se gotova ništa jedan od drugoga ne razlikuju. Čudo mi 
je, da Silvestri u jonskom moru nije našao ni jednoga pri- 
mjerka. 

Hab. ,Prilično rijetka; 1 prim. iz otoka Pazmana, 2 prim. 
iz Spljeta, 6 iz konala od Spalmadora“. (Brus). 


Miliolina agglutinans (d'Orbigny). 


1839. Quinqueloculina agglutinans d’Orbigny. Foram. Cuba, p 168, 
Fi T. 12, £. 11—19. 


1884. Miliolina agglutinans Brady. Challenger, p. 180, T., 8, 
fron 2 

1893. N > Goés. Artic and Scandin. Foram. 
Di 110,772 19.7182, 122 
f. 849. 


Struktura se kucice ove vrsti vrlo razlikuje od svih ostalih 
svojom pjeskovitošću. Naše na vlas naliče Brady-evim slikam. 
Prvi put ju je opisao d’Orbigny sa Kube. Razprostranjena je ova 
foraminifera dovoljno u svih većih morih izim južnoga atlanskoga 
oceana, a nalazi se u sredozemnom i u crvenom moru. Meni je 
vrlo drago što mogu prvi konštatovati ovu vrst za hrvatsko more, 
što, kako mi je bar poznato, dosele još nitko nije opazio. To će 
čitalac uviditi i iz mojega povjestnoga pregleda Silvestri jeu 
svom djelu o jonskom moru nigdje nespominje, dočim po Gočsu 
dolazi i u Skandinaviji, na obalah Švedske i Norvežke u 90—180 
metara dubljine ali u vrlo malenom broju. 


Hab. Imamo samo jedan primjerak od ove milioline iz 
konala od Spalmadora, a drugi je primjerak iz Spljeta; ali je 
ovaj potonji i mnogo manji od prvog, te nije ni tako debelo 
zrnat. 


74 


Surodica Peneroplidinae. 
Rod Cornuspira Schultze. 


Cornuspira foliacea (Philippi). 


1844. Orbis foliaceus Phil. Enurn. Moll. Sicil. II, p. 147, T. 25, 
126. 

1854 Cornuspira planorbis Sehultze. Organism. Polythal. p. 40, T. 2, 
ER. 

1858. Spirillina foliacea Williamson. Rec. For. Gt. Br. p. 91, T. 7, 
f. 199— 201. 

1884. Cornuspira „ Brady. Challenger, p. 199, T.11.f.5—9. 

1893. u z Silvestri. Foram. del Mare Jonio p. 191. 

1894. 5 4 Goés. Artic and Scandinavian Foram. 


p. 106,713, 1,83% 

Iz Spljeta dobili smo upravo jedan orijaski eksemplar. Ve- 
cina njih odgovara točno slici 6 na tabli XI. Brady-evoga 
djela, a tako isto i onoj u Gočsa. Tipična Cornuspira foliacea 
dolazi malo ne u svakoj strani svieta. Ova je veoma zanimiva 
vrst, oblika Planorbis-a, za to nije čudo, što ju je Philippi prvi 
opisao kao gasteropod. 

Hab. ,Dosta je rijetka, 1 prim. na rtu Mika kod Zadra, 
prvi i jedini tamo nadjeni, Otok 2 prim, Spljet 2 prim., konao 
od Spalmapora 25 prim“. (Brus ). 


Rod Peneroplis Montfort. 


Peneroplis planatus (Fichtel et Moll). 


1803. Nautilus planatus var. 8 Ficht. et Moll. Test. Mieros. p. 91, 
TESTO fa Doe 


1816. Cristellaria planata Lamarck. Tableau Encyel. et Méth. 
T 481.1. ade: 

1826. Peneroplis planatus d’Orbigny. Ann. Seient. Nat. VII, 
p. 285 Modele No 16. 

1858. ” E Williamson. Rec. For. Gr. Br. p. 
43, T.“3, f. 84.785: 

1884. * 2 Brady Challenger, p. 204, T. 13, 


f. 12—25. 
Nasi eksemplari u glavnom su svi nalični slikam u eitiranih 
djelih, te se samo u svojoj veličini razlikuju i u usnom obrub- 


75 


ljaju jedne od drugih. Zanimivi su osobito neki eksemplari sa 
spljetske obale, koji imadu upravo neobičnu veličinu, pak su i iz- 
vrstno sačuvani. Osim toga imade i nekih oblika ponješto izvr- 
nutih anomalija. 

Hab. ,Kod nas veoma obična i rasprostranjena vrst, ako 
ne navadjamo primjeraka iz svakog pojedinog mjesta, to je po- 
glavito za to, jer nijesmo uvijek imali vremena da se njimi ba- 
vimo. Otok 3 prim., Rt Mika preko 50 prim., otok Pazman 15 
prim., Spljet preko 300 prim., konao od Spalmadora 4 prim., 
Lopud 8 prim.“ (Brus.). 


Peneroplis pertusus (Forskal). 


1:75 Nautilus pertusus Forscal. Descr. Anim. p. 125. 

1803. 5 planatus var. «. Fichtel et Moll. Test Micr. p. 91 
Me on Mn 

1826 Denditrina arbuscula d’Orb. Ann. Sc. Nat. VII p. 285, 
T. 155756. 7; Modele nro“*2! 


1846. È Haueri d’Orbigny. For. fossil. Vien. p 134 
SR 2 

1846 : juleana d' Orb: eps 131772 7, 93028 

1816 A elegans 4 Orbe Le prison PoE 

1858 Peneroplis planatus Wiliamson. Rec. Foram. Grt. Brit 
pP. 43. 1.3.1089. 

1884. x pertusus Brady. Challenger p. 204. T. 13. 
f 160014. 


D’Orbigny je ovu vrst odielio od peneroplisa te utvrdio 
genus Denditrina, ali su noviji pisci napustili to dieljenje, medju 
njima na čelu Brady. Meni se čini ovo novije mišljenje izprav- 
nije. Ova je foraminifera dosta razprostanjena na obalah sredo- 
zemnoga mora, a nalazi se i u drugih morih, ali u dubini ne većoj 
od 466 met. Redovito je nastanjena u dubini manjoj od 55 met. 

Hab. ,Ovaj je oblik puno redji od tipičnog oblika. Otok 6 
prim., otok Pazman 4 prim, Spljet blizu 50 prim.“ (Brus ). 


Peneroplis arietinus (Batsch). 


1791. Nautilus arientinus Batsch. Conch. Seesandes p. 4, 


TB 
1767. r umbilicatus Linné. Syst. Nat. ed. 12 p. 1163. 
1767. a semilituus Linné 1. ce. 


1826. Peneroplis planatus d’Orb. Ann. Sc. Nat. VII, p. 285. 
Modèle Nro 48. 
1865. x arietinus Parker, Jones and Brady. Ann. 


and Mag. Nat. Hist. XVI, p. 26, 
MINI SS, 
1884. Peneroplis pertusus forma 
arietinus Brady. Challenger p. 204, T. 15, 
12183194592: 

Od ove vrsti, ili kako Brady veli tipa, imamo nekoliko 
eksemplara, koji nalikuju Brady-evoj slici, kako je gore na- 
vedeno, i to posve dobro. Drugi se od te slike ponešto udaljuju 
poglavito tim, što se prema gore na duljem kraju gdje se usne 
nalaze, mnogo više raširuju, nego li je to kod Brady-a viditi. 
Ovi primjerci u svojoj formi približuju se na prvi pogled onoj 
foraminiferi, koja je naslikana kao Orbiculina adunca Fichtel 
i Moll, ali imadu ostalo sve što ih veže sa ovim imenom, pod 
koje smo ih metnuli. Meni se razlika čini odviše malenom i ne- 
znatnom, a da bih pored nje pokušao stvoriti novu odliku, nekmo 
li možda ćak novu vrst. Mislim dakle da niesam u tom pogriešio, 
što sam ih zajedno stavio. 

Hab. ,Ovaj je oblik još redji od prijašnjeg, a mnogi drže 
ovaj a i prijašnji oblik da nijesu drugo nego odlike P. planatus. 
Otok 2 prim, Spljet 18 prim., konao od Spalmadora 2 prim.“ 
(Brus.). 


Porodica Textularidae. 
Surodica Textularinae. 
Rod Textularia, Defrance. 


Textularia agglutinans d’Orbigny. 
1839. Textularia agglutinans d’Orbigny. Foram Cuba. p. 136, T. 1, 
f.517:418,32 32. 
1869. Plecamum s Reuss. Sitzb. d. k. Ak. Wiss. Wien, I, 
p: 004. Mai MI. 


1884. Textularia 3 Brady. Challenger. p. 363, T. 43. f. 


1-3. 
1893. > A Silvestri. For. del Mare Jonio. p. 196. 
1891. x ; Goös. Artic. and Scandin. Foram. p. 


35, T. 7, f. 281—284. 294—303. 


17 


Texgtularia agglutinans d’Orb. razširena je po čitavom svietu. 
Kod Textularidae nalazimo visoki spiralni rast, što u savezu sa 
tim, da mladje kletke sve više rastu. podaje ovoj vrsti podobu 
čunjka; pak isto tako kaošto kod Lagenidae prilično je nestalan 
broj komora, koje se nalaze na svakom obodu, tako da možemo 
razlikovati dvoredne, troredne i više ili manje pravilno spiralno 
poredane komore. Tkan je ovdje zrnata i porozna. 


Naše se textularie u glavnom slažu sa opisi slika gore spo- 
menutih djela, neke su malko nepravilnije, te se odaljuju od 
šeme, a gdjekoje su ovelike. U glavnom su to ipak karakteristični 
primjerci. Po Brad y-u dolazi Textularia agglutinans batimetrički 
izmedj 5—3125 niti. On medju ostalim spominje da ju je Karrer 
našao i u miocenu zapadne Slavonije. 


Genus Textularia utemeljio je prvi Defrance g. 1824 rad 
jedne vrsti pjeskovite, fosilne iz taljanskoga pliocena. koja je već 
bila ilustrovana po Soldani-u. Ova se vrst nazivlje 7. sagittula. 
Dvie godine za tiem pomnožao je 4Orbgny u svom , Tableau“ 
ovaj rod sa njekoliko novih vrsti. Mislim da ne griešim, ako 
ovdje mimogred spomenem, da je za poznavanje taljanskih Tex- 
tularia osobito zaslužan Seguenza sa svojim djelom o terci- 
jarnih formacijah u Kalabriji, te Fornasini koji je izdao više 
monografija o taljanskih Textularia. 

Hab. ,Sabrao sam više stotina primjeraka ove vrste na po- 
danku Plumularia iz blizine Otoka, gdje su i primjerci veliki ; 
oni iz konala Spalmadora — blizu 100 prim. — jesu sasvim ma- 
leni. Iz Crkvenice samo 3 prim., no ne može se za to reći da je 
. ova vrst kod Crkvenice rijetka, nego nijesmo imali nego veoma 
mato pijeska. a još manje vremena, da ih vadimo“. (Brus.). 


Textularia eoniea d’Orbigny. 


1839. Textularia conica d’Orb. Foram. Cuba. p. 135, T. 1, £. 
23.220. 

1884. ši » Brady. Challenger. p. 365, T. 43, f. 13, 14; 
Umor AR ab 

Hab. „Od ove vrsti vadili smo takodjer više stotina pri- 

mjeraka iz pijeska od konala od Spalmadora, dok samo dva ili 

tri primjerka iz okolice Otoka, i to dakle sve iz veće dubine“. 

(Brus.). 


78 


Porodica Lagenidae. 
Surodica Nodosarinae. 
Rod Nodosaria Lamarck. 


Nodosaria eonsobrina (d’Orbigny). 


1846. Dentalina consobrina d’Orbigny. For. foss. Vien. p. 46, 
7.2, 8 13, 

1856. > Haidingeri Neugeboren. Denkschr. der k. 
Akad. d. Wiss. Wien XII, p. 85, 
LA An A 

1856. x consobrina l: &9. 86: "M19, E12 

1856 1 Reussi Merap- 83.1. SW 

1856. A abbreviata 1.6.7986. TI. 13 

1870. Nodosaria consobrina Reuss. Sitzungsb. d. k. Akad. d. 
Wissensch. II, p. 473. 

1885. a (D.) consobrina Brady. Challenger, p. 501, T. 62, 
L29024 


Nodosaria consobrina spada medju vrsti, koje imadu vrlo 
različite oblike. Svi po nju značajni biljezi vrlo su promjenljive 
naravi. Sada su gotovo sve kletke ponješto osvodjene i razdie- 
ljene sa udubinami, eliptičke. veće visine nego širine; sad su opet 
doljne kletke valjkaste, kraće sa linearnimi suturami; sad se to 
potonje vidja kod svih kletaka izuzmemo li posljednju ili obje 
zadnje kletke. Primordialna je kletka u jednom slučaju nješto 
veća od one, koja ju sliedi, u drugom slučaju je isto toliko ve- 
lika kao sliedeća, a ima slučajeva, gdje je još i manjom. Pri- 
mordialna komora imade centralni trn ili je bez njega. Pa i sama 
kućica sada je deblja sad opet vitka. Veličina je 1—2 min. 

Hab. ,Jedan jedini primjerak ove vrste, i to valjda odlike 
emaciata Reuss, iz konala Spaldamora, ali na žalost i taj je komad 
veoma oštećen“. (Brus.). 


Rod Marginulina d’Orbigny. 
Marginulina costata (Batsch). 


1797. Nautilus (Orthoceras) costatus Batsch. Conchyl. des Seesandes. 
P::2, Te Bra 

1826. Marginulina raphanus d’ Orbigny. Ann, Scient. Nat. 
VIL. p. 258, T; 10 zomi 
Modele Nr. 6. 


79 


1861. Marginulina obliquestriata Karrer. Sitzungberichte d. k. 
Akad. Wiss. Wien XLIV, p. 


446, T. 1, £. 8. 

1862. 5 striato-costata Reuss. l. c. XLVI, p. 62, T. 6, 
br 

1862. ke turgida I 6% 63; T3 5 

1884. P costata Brady. Challenger. p. 528, T. 
65, f. 10—13. 

1893. x n Silvestri. Foram. del mare Jo- 
nio p. 206. 


Ovu je vrst već dobro opisao i naslikao g. 1871. Batsch. 
Najviše razprostranjena u sjevernom atlantskom oceanu u du- 
binah od 370 do 1240 niti, u južnom atlantskom oceanu u još 
većih dubinah. Brady ju u svom velikom djelu spominje da 
dolazi u sredozemnom i jadranskom moru. Da se nalazi i ovdje 
na naših hrvatskih stranah to evo mogu potvrditi. U jonskom 
moru po Silvestri-u dolazi riedko i to u dubinah izmedju 300 
do 400 te 700—800 m. 

Hab. ,Jedan jedini primjerak iz konala Spalmadora, i to 
baš odlike elongata“ (Brus). 


Marginulina fissicostata (Gümbel). 


1868. Dentalina fissicostata Gümb. Abhandl. matem. physik. Classe 
d. k. bayer. Akad. d. Wiss. X, p. 626, 
Tod; 1846. 
Nisam siguran, da sam ta@no opredielio ovu vrst, ved za 
to sto je Brady nigdje ne spominje. Gümbel ju je prvi opisao 
iz eocena sjevernih alpa; za to, rek bi, da je dosele nije još 
nitko našao i naveo kao recentnu vrst. 


Hab. ,Samo 8 prim. iz podanka Plumularia s okolice Otoka“ 
(Brus.). 


Rod Cristellaria Lamarek. 
Cristellaria erepidula (Fichtel et Moll). 
1503. Nautilus erepidula Fichtel et Moll. Test. mier. p. 107, 
T. 19, f. g—i. 
1846. Cristellaria eymboides d’ Orbigny. For. foss. Wien p. 85, 
I. dpf 805 dl 


80 


1558. Cristellaria subarcuatula Williamson. Rec. For. Gr. Brit. p. 
29 50 OTA 

1862. a grata Reuss. Sitzungsb. d.k. Akad. Wiss. 
KLVI, p-070 MT rpm 


1862. 7 planiuscula Ea Pe Dee 

1864. Hemirobulina galeola Stache. Novara. Geol. Theil. I. 
Palaeont.'p: 229, Te 
ab: 

1884. Cristellaria crepidula Brady. Challenger, p. 542, T. 67, 
f; 119,2057. 68.0. 100 

1894. È p Goés. Artic and Scandin. Foram. 


p. 62, T. 11, f. 596—613. 

Fichtel i Moll opisali su ju prvi pod imenom Nautilus 
crepidula, „der Pantoffelähnliche Schiffer“, te su je i naslikali. 
Kućica je ova djelom spiralna, zavinuta, u duljinu protegnuta, 
nešto svinuta, gladka, prozirna, spljoštena, 12 do 13 vidivih čla- 
naka je plosnato, izuzev posljednjega, koji se nešto uzdiže. Pre- 
tinjske stiene unapred su osvodjene te idu pravcem iz zajed- 
ničkog središta. Boja je biela ili biserna. Za domovinu rekoše 
Fi chtel i Moll da je iz Livorna u Toskani. Oni je dakle još 
niesu konstatovali u našem moru. Medjuto je ova Cristellaria 
dosta obična u umjerenom pojasu. 

Hab. ,Veoma rijetka, jer uza sve pomno pretraživanje našli 
smo samo tri primjerka u pijesku iz kanala od Spalmadora“ 
(Brus.). 


Surodica Polymorphininae. 
Rod Polymorphina d’ Orbigny. 


Rod Polymorphina obuhvada pod svojim imenom silu razno- 
likih oblika. Kako je poznato kušao je Orbigny razne modifika- 
cije razdieliti u 4 skupine: 

1. Polymorphina, 2. Guttulina, 3. Globulina, 4. Pyrulina. 

Geografsko razprostranje Polymorphina jest vrlo veliko. 

Već je d’ Orbigny izrekao o tih polusferičkih, staklovitih 
kućicah, da živu u piesku na obalah oceana, sredozemnoga i ja- 
dranskoga mora, Antilah i u Patagoniji. 

I baš našu je vrst poznavao već Soldani pak ju je opisao 
riečmi: Polymorpha Subeordiformia vel Oviformia. 


81 


Tako barem čitam kod Fornasini-a, ali Soldani je spo- 
minje, da se nalazi u tirenskom moru, dok je ni za Rimini ni za 
jadransko more ne spominje. U naših je stranah dakako, kako se 
vidi nije nitko dosele spomenuo. 


Polymorphina gibba d’ Orbigny. 


1526. Polymorphina (Globulina) gibba d’Orbigny. Ann. Sci. Nat. 
VII, p. 266. 


1546. Globulina gibba d’Orb. Foram. foss. Vien, 
pie224> PB 13, 1.13, 1% 

1846. : punctata d'Orb. ep: 229: Var 
ro LS: 

1854. Polymorphina gibba Brady. Challenger. p. 561. 
META CHE PRE db: 

1594. È ie Gočs. Arctic and Scandin. 
Foram:. 9,155, T..9, 41.520 
do 526. 


Hab. „Jedan jedini primjerak iz kanala Spalmadora, nijesmo 
osobito na ovu vrstu pazili, ali je svakako rijetka. Od odlike tubulosa 
d'Orb. uspijelo nam je naći dvadesetak primjeraka“. (Brus.). 


Polymorphina problema d’ Orbigny. 


1526. Polymorphina (Gut.) problema d’Orbigny, Ann. Scient. Nat. 
VII, p. 266. Modèle Nro 61. 


1846. Guttulina problema d'Orbigny. For. foss. Vien. p. 
924, T. 12, f. 26—28. 

1846. a austriaca d’Orb.1. c. p. 223, T. 12, f£.23—25. 

1854. Polymorphina uvula Ehrenberg. Mikrogeologie. T. 
26: T. 28. 

1864. Guttulina rotundata Reuss. Sitzunber. d. k. Ak.d. 
Wiss. Wien I. p. 469, T. 3, f. 4. 

1884. Polymorphina problema Brady. Challenger. p. 568, T. 
TIT: 2050-70 

1894. È 5 Goés. Arctic. and Scandin. For. 
Pio 


Najvece dubine u kojih su se dosele nasle jesu od 150 m. 

Reuss ju u svojih prilozih k fauni njemačkoga gornjega 

oligocena, spominje kao jednu od najviše razširenih vrsti, te 

ujedno veli, da je jedna od vrsti, koje se najraznovrstnije mie- 
6 


82 


njaju, dočim se kučica čas skraćuje, čas produljuje, a u potonjem 
slučaju naprama gore i zašiljuje. Klietke se sad više uzbočuju, 
sada opet postaju plosnatije, pak su odieljene plitkimi suturami. 
Na takav način možemo lahko doživiti čitav red prelaza, koji 
imade sjedne strane Polymorphina problema dOrbigny, a s 
druge strane P. austriaca d’Orbigny. To i jest bilo razlogom 
zašto se je već Reuss našao prinukanim, da te dvie vrsti d’O r- 
bigny-eve spoji u jedno. Prvi put je to zahtjevao Reuss. 
Ovomu zahtjevu Reussov-u pridružio se je poslie i Brady, 
pak i drugi noviji iztraživači, a to tiem više, što su tipički oblici 
mnogo redji od raznovrstnih prelaznih oblika. 

Hab. ,I od ove vrste našlo se je jedan jedini primjerak u 
pijesku iz kanala od Spalmadora“ (Brus.). 


Polymorphina communis d’Orbieny. 
) eny 


1526. Polymorphina (Gut.) communis d’Orbigny. Ann. Scient. Nat. 
VII, p. 266, T. 12, ft 1 
Modèle No. 62. 


1846. Guttulina communis d’Orb. Foram. foss. Vien. p. 
294, T. 13, f. 6—8. 

1846. È irregularis d’Orb. 1. c. p. 226, T.13, 1. 92% 

1865. x fissurata Stache. Novara. p. 263, T. 24, 
fi 19, 

1865. 5 obliquata Stache. l. €. p, 264, T 2A PAR 

1570. Polymorphina semiplana Reuss. Sitzungsberichte d. k, 
Akad. d. Wiss. Wien LXII, p. 488. 

1534. A communis Brady. Challenger. p. 568, T. 
12, A119. 


Mladi obliei imadu jako zasiljen kljun, Ta vrst imade pre- 
lazne oblike do P. problema. 

Hab. „Svakako je redja vrsta, budući da smo našli samo 
jedan primjerak kod Otoka, jedan iz Spljeta, a četiri iz konala 
od Spalmadora“ (Brus.). 


Polymorphina oblonga d’ Orbigny. 
1846. Polymorphina oblonga d’Orb. For. foss. Vien. p. 232, 
T. 12, f. 29—31. 
1855. 5 uvaeformis Reuss. Zeitschrift deutsch. geol. 
Gesell. VII, p. 259, f. 5. 


83 


1870. Polymorphina guttata- Reuss. Sitzungsber. d. k. Ak. Wiss. 
Wien. LXII, p. 487. 
fx oblonga Brady. Challenger. p. 569. T. 73, 
f. 2-4. 
Ovo je dugoljasti oblik, koji se nalazi njekako u sredini iz- 
medju Polymorphina problema i P. compressa. Kučica je manje 
više spljoštena i imade sedam do osam vidljivih segmenata, pri- 
liči malomu produljenom grozdu. Kako to zgodno opaža Reuss. 
U ostalom dolaze i kod nje kao i kod ostalih Polymorphina 
vrlo različite promjene u poredku i obliku kletaka. Posljednja se 
komora zašiljuje u kratki šiljasti kljun, na kojem se nalazi izlaz. 
Površina je kućice staklena, sjajna te se cakli. Kletke od kojih 
se više od tri i iz vana vide, zavijene su. 

Hab. ,Veoma rijetka, jedan primjerak s Otoka drugi iz ko- 
nala od Spalmadora, i to tipična oblika. Osim toga našlo se je 
od odlike fistulosa 4 prim. kod Otoka, a jedan iz konala od 
Spalmadora“ (Brus.). 


1834. 


Porodica Globigerinidae. 
Rod Globigerina d'Orbigny. 
Globigerina bulloides d’Orbigny. 


1826. Globigerina bulloides d’Orbigny. Ann. Sci. Natur. VIL, p. 
277. Modeles Nro. 17 i Nro. 76. 


1546. È dI d’Orbigny. Foram. foss. Vien. p. 163, 
To 9 fi 1518: 

1849. È concinna Reuss. Denkschr. d. k. Akad. Wiss. 
Wienz 17 Pp..32737 5 417-228: 

1875. = detrita Terquem. Anim. de Dunkerque fasc. 
pr al PA da = 

1875 S bulloides Terquem. 1. c. p. 31, T. 4, £.5a—b. 

1584. : z Brady. Challenger. T.77; T.79, f. 3—7. 

1894. 7 È Goés. Artic and Scandin. Foram. p. 


84, T. 14. f. 754—762. 
Priličan broj eksemplara i raznih oblika većinom malenih. 
Ovo je jedna od onih foraminifera, koja je nadjena gotovo u svih 
morih, a dolazi u dubljini od 22 do 2063 metra. Od Globigerine 
je to najobičnija vrst. Ove su foraminifere sastavljene iz njekoli- 
cine sferičkih kletaka. koje nam u cjelini prikazuju spiralnu masu 
* 


84 


malih kugljica, sa otvorom na lik polumjeseca. Njeke vrsti po- 
davale su d’Orbigny-u osobitih potežkoća radi toga što sa jed- 
nakimi sferičnimi komorami imadu jedne otvore posve sitne, koji 
pokrivaju zadnju komoru, druge opet imadu otvore na više zadnjih 
komora. Uz to se nalaze najrazniji prielazi; d’Orbigny je od 
Globigerina našao živih 18 vrsti i to u jadranskom moru, kanar- 
skih otocih, na Antilah, na Île-de-France i sv. Heleni, pak naro- 
čito kaže, da se Globigerine u mnogo većoj mjeri nalaze u ja- 
dranskom moru i na Antilah nego drugdje. 

Hab. ,Kako je sitna nijesmo dosele našli nego samo tri pri- 
mjerka u pjesku iz konala od Spalmadora“. (Brus.). 


Globigerina rubra d’Orbigny. 
1839. Globigerina rubra d’Orbigny. Foram. Cuba, p. 94. T. 4, £. 


12— 14. 
1854. $ » ‘Brady. Challenger. p. 602,7 TI 7952 
11—16. 
1893. 3 » Silvestri. Foramin. del Mare Jonio p. 209. 
1594. & » Goés. Arctic and Scandinavian Foram. 


p. 185, PA (7661 

Jedan jedini primjerak iz konala Spalmadora otoka Hvara, 
ali ta) je vrlo liep i izrazit, ako i veoma sitan pak je u svojoj 
cjelosti crvenkasto bojadisan. Globigerina rubra nadjena je u 
sjevernom i južnom atlanskom oceanu. u sjevernom i južnom pa- 
cifiku. u indijskom oceanu i u sredozemnom moru. Najobilnija je 
u tropičkoj česti atlanskoga oceana, a dosta je riedka u sjevernom 
pacifiku. Veličina je 0:5 mm. 

Silvestri je u jonskom moru našao prilično brojne eksem- 
plare od ove vrsti. 


Rod Orbulina d'Orbigny. 


Orbulina universa d’Orbieny. 


1839. Orbulina universa d’Orb. Foram. Cuba, p. 3, T. 1, £. 1, 


1858. > s Williamson. Rec. Foram. Gr. Brit. p. 2, 
gi ga PART! 
1884. 5 ; Brady. Challenger. p. 608, T. 78; T. 81, 


f. 8—26; T. 82, f. 1-3. 
1893. È si Silvestri. Foram. del Mare Jonio. p. 210. 


85 


Hab. Ova je vrsta veoma razprostranjena; fosilna je po 
svuda obična, imamo ih na stotine iz neogena kod Markusevca. 
Recentna je upravo kosmopolitska; čini se da — barem u nas — 
nije litoralna u užijem smislu riječi, jer nijesmo nikada našli u 
pijesku od obale, nego samo 18 primjeraka u pijesku iz konala 
od Spalmadora“. (Brus.). 


Porodica Rotalidae. 
Surodica Rotalinae. 
Rod Discorbina Parker et Jones. 


Diseorbina turbo (D'Orbigny). 


1826. Rotalia (Trochulina) turbo d’Orbigny. Ann. Sc. Nat. VII, p. 
274, Modeles Nro 73. 


1562. Discorbina turbo Carpenter. Introduct. For. p. 204. 

1865. = 5 Parker, Jones and Brady. Ann. 
Mag. Nat. Hist. XVI, p. 30, T. 2, f. 68. 

1884. 3 5 Brady. Chalenger. p. 642, T. 87. 
IMSS, 


Challengerova ekspedicija našla je medju ostalim liepe kućice 
ove vrsti u St. Vincentu, Cape de Verde Islands, na obali južne 
Amerike u 350 niti dubine, na Port-Jacksonu, u Australiji itd. 

Hab. ,Kod nas je prilično rijetka, jer smo našli samo 2 prim. 
u pijesku okolice Spljeta, a 20 u pijesku od konala od Spalmadora“. 
(Brus.). 

Discorbina rosacea (d’Orbigny). 
1826. Rotalia rosacea d’Orbigny. Ann. Sci. Nat. VII, p. 
273. Modèle Nro. 39. 
1846. Asterigerina planorbis d’Orb. Foram. foss. Vien. p. 205, 


ROLE, fa: 

1858. Rotalina mamilla Williamson. Rec. For. Gr. Brit. p. 
DA VT: bi 1. (109= 111. 

1884. Discorbina rosacea Brady. Challenger. p. 644, T. 87, 
End yi 


Discorbina rosacea je nadjena skoro u svakom moru. Geo- 
ložki počinje se pokazivati tek u tercijaru. 

Hab. ,Dosele smo sabrali mnogo više od 100 prim.. ali to 
samo iz podanka Plumularia okolice Otoka“. (Brus.). 


86 


Rod Planorbulina d’ Orbigny. 


- Planorbulina mediterranensis d’ Orbigny. 


1526. Planorbulina mediterranensis d’Orb. Ann. Sc. Nat. VII, p. 
250, T. 14, f. 4-6 Modele 


No 79. 

1846. 5 5 d’Orb. Foram. foss. Vien. p. 
166,, 7.79: 4. 15% 

1871. : 3 Parker, Jones a. Brady. Ann. 


and Mag. Nat. Hist. VII, p. 
178,1 12,9: 


1884. 5 1 Brady. Challenger, p. 656, T. 
92, f. 1-3. 
1894. ; x Goös. Arctic and. Scandin. 


Foram »p. 91, T. 5. re 

Kučica je ove foraminifere spiralna, tanka, okrugla, veoma 
spljoštena sačinjena od nepravilnih krugolikih ploha. 

Iz Spljeta imamo samo četiri primjerka, a iz Spalmadora 
kod Hvara desetak raznolikih primjeraka ove zanimive vrsti, koju 
je već Soldani upisao u svojoj Testaceografiji pod imenom 
» Gorpuscula plano — papillosa“. 

Ova je vrst nadjena u umjerenih i tropskih krajevih. 


Rod Truncatulina d' Orbigny. 
Truncatulina refulgens (Montfort). 


1808. Cibicides refulgens Montfort. Conchyl. System. I. p. 122. 
1326. Truncatulina refulgens d’Orbigny. Ann. Sci. Natur. VII, p. 
279, T. 13, f. 8—11; Modele Nro 77. 
Brady. Challenger p. 659. T. 92, 
f. 7—9. 

Truncatulina refulgens dolazi u sjev. atlantskom oceanu 
izmedju 47° i 62° širine i to u dubinah od 45— 2400 niti. Brady 
spominje i za ovu foraminiferu da dolazi u sredozemnom i ja- 
dranskom moru. Dolazi i na rtu dobre nade (150 niti), na izločnoj 
obali Australije i na njekih mjestih Patagonije u dubinah od 
50—250 niti. 

Hab. ,Dosele imamo samo dvadeselak primjeraka iz pijeska 
od konala Spalmadora“ (Brus.). 


1884. 


87 


Truncatulina lobatula (Walker et Jakob). 


1798. Nautilus lobatulus Wal. a. Jacob in Adams’s Essays 
poeni To Va He 

1826. Truncatulina tuberculata d’ Orbigny. Ann. Sci. Nat. VII, 
p. 279. Modele No. 37. 


1816. : lobatula d’Orbigny. For. foss. Vien. p. 168, 
TI. 376-1893. 

1846. È Bouèana d'Orb.-1.:c.p.169; T. 9, 124226: 

1846. Anomalina variolaria dO. L.ep.170 TT KOJE 

1858. Truncatulina lobatula Williamson. Rec. For. Great. Brit. 
pe 00.5, 1712121238. 

1584. n a Brady. Challenger, p. 660, T. 92, 


5 e e a e 14058 
Ova se foraminifera nalazi vrlo često u raznih krajevih i 
raznih litoralnih zonah. Znade je biti i u dubljini do 5500 m. 
Vrlo je obična i u neogenskih slojevih Italije. 
Hab. ,Jedan jedini primjerak iz pijeska kod Spljeta, i taj je 
anomalna oblika“ (Brus.). 


Truncatulina variabilis d’Orbigny. 
1826. Truncatulina variabilis d’Orbigny. Ann. Sc. Nat. VII, p. 279. 


1871. m tuberosa Parker, Jones, Brady. Ann. and Mag. 
Nat. VII pe LIZA 201221 
1884. 2 variabilis Brady. Challenger. p. 661, f. 6, 7. 


Dosta veliki broj ove vrsti, koji imade raznih oblika prema 
svojoj promjenljivosti, ali koji u glavnom dobro nalikuje sliei, a 
| Jos više opisom navedenih pisaca. 

Hab. ,Jedan primjerak s otoka Pazmana, jedan iz Spljeta 
a 25 iz konala od Spalmadora“ (Brus.). 


Rod Pulvinulina Parker et Jones. 
Pulvinulina repanda (Ficht. et Moll.) 


1503. Nautilus repandus Ficht. et Moll. Test. mikroscop. p. 35 
a a N 

1884. Pulvinulina repanda Brady. Challenger, p. 684, T. 104, f. 18. 

1884. 3 exigua) i Brady. 1. e. p. 696, 7.103.113 1%, 

1864. repanda Goés. Arct and Scandinav. Foram. 
pi ABT. 6,.-2.:80E 


» 


88 


Imademo dovoljan broj ove vrsti, koje bez dvojbe najbolje 
naliče slici, koju je Brady u svom djelu podao s napisom Pulv. 
exigua. Meni se čini da Gočs ima pravo, kad zabacuje tu Bra- 
dy-jevu novu vrst, te kad ju meće zajedno pod ime Pulvinu- 
lina repanda. 

Hab. „Do 30 primjeraka iz Spljeta. a 20 iz konala od Spal- 
madora“ (Brus.). 


Rod Rotalia Lamarck. 
| Rotalia Beccarii (Linne). 
1767. Nautilus Beccarii Linné. Syst. Nat. 12 ed; p. 1162. 
1816. Discorbula ariminensis Lamarck. Tabl. Encycl. et Meth. 
T22466,71.36. aib. 
1826. Rotalia (Turb.) Beccarii d’Orbigny. Ann. Se. Nat. VII, p. 
275 — Modele. Nro 74. 


1826. 5 corallinarum : d'Orb. 1. c. p. 275. Modele Nro 75. 

1820. È tortuosa dOrb. l.7e- Pp: 275: 

1858. 4 Beccarii Williamson. Rec. For. Grt. Brit. 
p. 48, T. 4, f. 90-92. 

1584. s 5 Brady Challenger. p. 704, T. 107, 
f. 2-3. 

1893. x i Silvestri. Foram. del Mare Jonio, 
p- 215. 

1894. Rotalina : Goés. Arctic and Scandin. Foram. 
92.99: 


Ovo je jedna od najrazprostranjenijih vrsli jadranskoga mora, 
pak se s jedne i s druge strane često može naći. U naših hrvat- 
skih stranah vrlo je obilna, te su ju, kako se vidi iz mojega po- 
vjestnoga pregleda, gotovo svi pisci i našli. Najobičnije živi u 
malih dubinah i to do kakovih 90 metara. Ali to je ne prieči, 
da se nebi mogla naći i u dubinah mnogo većih dapače do 
5400 m. 

Kod rotalije su obe strane prilično jednako izbočene, ali jer 
se inače ipak nalaze raznoličnosli na svakoj strani, to se moraju 
ubrojiti ove prilično biconveksne kućice med asimetričke. 

Hab. ,Samo dva primjerka od tipičnog oblika iz Otoka, tri 
iz otoka Pasmana, 12 iz konala od Spalmadora, dva iz Lopuda“ 
(Brus. ). 


89 


Rotalia papillosa Brady. 


1854. Rotalia papillosa Brady. Challenger. p. 708, T. 106, f. 9. 
TINA] o VGA 
Običnija je i više razprostranjena od prije navedene, koju 
je Brady prvi izlučio i opisao, dok ju drugi drže za prostu od- 
liku od A. Beccarii. 
Hab. ,Otok 19 prim., rt Mika 10 prim., otok Pazman 25 
prim., Spljet 4 prim., konao od Spalmadora blizu 50 prim., Lopud 


9 


5 prim., otok Lokrum 3 primjerka“ (Brus.). 


Porodica T'inoporinae. 
Rod Gypsina Carter. 


Gypsina globulus (Reuss). 


1847. Ceriopora globulus Reuss. in Haiding. Naturw. Abhandl. II, 
proso te Mi e 

1860. Orbitolina laevis Parker and Jones. Ann. and Mag. Nat. 
Fhst. VI D- 31. 

1876. Tinoporus pilaris Brady. Ann. Soc. Malac. Belg. XI. p. 103. 

1584. Gypsina globulus Brady. Challenger. p. 717. T. 101, £. 8. 

Hab. ,Otok 20 prim., otok Pazman 1 prim., konao od Spal- 
madora 40 prim“. (Brus.). 


Gypsina vescicularis (Parker et Jones). 


1860. Orbitolina vescicularis Parker and Jones. Ann. and Mag. 
Nat., Hist, VI peak 


1884. Gypsina : Brady. Challenger. p. 718, T. 101, 
f. 9— 12. 


Hab. „Blizu 100 primjeraka a medju ovima jedan anormalan 
iz konala od Spalmadora. Nijesam je nigdje nasao u pijesku od 
obale“. (Brus.). 

Rod Polytrema Reuss. 


Polytrema miniaceum (Linné). 


1788. Millepora miniacea Linné. Syst. Natur. I3ed Gmelin p. 
3784. 
1816. 5 rubra Lamarck. Hist. Nat. Anim. sans Vert. 


p. 202. 


90 


1826. Polytrema corallina Risso. Hist. Natur. Europ. Méridion. 
V, p. 340. 

1862. . miniacea Carpenter. Introduct. of the Foram. 
p. 235, Toe 20 

1863. 3 miniaceum Schultze in Wiegmanns Archiv für 
Naturgeschichte XXIX, p. 81. 

1876. n 5 Carter. Ann. ad Mag. Nat. Hist. 


XVII, p. 185, T. 15,30 28; 


1880. 5 3 Moebius. Foram. v. Mauritius p. 85, 
TM 
1884. o A Brady. Challenger. p. 721, T. 100, 


izbo: RS ONEBI I. 

Ovo je vrlo zanimiva foraminifera, zanimiva od vanjske slič- 
nosti sa korali i radi morfoložkog odnošaja napram drugim ti- 
povom foraminifera. Pod imenom Polytrema corallina opisao 
ju je Risso. On ju je opisao kao sitne parazitne koralom nalike 
vapnene tvorine, koje se nalaze na morskih biljkah, ljusturah od 
školjaka, i na drugih morskih životinja. Ove su foraminifere 3 do 
4 milimetra u promjeru, a obično su crvene boje. Ima dakako i 
jedna posebna odlika biele boje. 

Prvi put je zooložki položaj ustanovio Dujardin g. 1841. 
Dr. Gray u Londonu našao je na koralih i školjkah parazitske 
oblike pak je zaključio da su prelazi izmedju fhizopoda (Fora- 
minifera) i spužva. Kad je Carpenter potražio izbrusine vap- 
nene kućice ovih parazita, uvjerio se je o foraminifernoj naravi 
njihovoj. Nego Gray je u njihovih kućicah našao spongijske 
igličice, zato ih je i smatrao takodjer prelaznimi oblici izmedju 
foraminifera i spužva. 

Garpenter se je obširnije bavio te je napisao razpravu i 
spominje Polytrema miniaceum kao organizam, koji strukturu fo- 
raminifere posjeduje i koja je najsrodnija Tinoporus-u. 

Bilo je svakako od vanredne zanimljivosti proučavati tu srod- 
nost izmedj spužva i foraminifera. 

Schultze, koji je u Polytrema miniaceum našao takodjer 
iglice te se takodjer tim pitanjem bavio uzeo je tri slučaja, koja 
bi bila moguća. 1. Polytrema može bili spužva sa mrezastim 
vapnenim skeletom, koji tvori predju ko rogovina spužve. U šup- 
ljinicah ove nalaze se iglice. 2. Polytrema bi mogla biti forami- 
nifera. U tom slučaju bi bile organske tvari u nutrini skeleta 


91 


tielo rizopode, iglice su slučajno un) dospjele ili pojedene ili pa- 
razitske naslage spužve. koja živi u Polytrema. 3. Polytrema bi 


mogla biti kao Carpenteria — po mnienju Gray-a i Carpen- 
ter-a — prielazni oblik izmedju spužava i foraminifera. Vap- 


nene stiene bo imadu strukturu foraminifera, tielo, koje može 
tvoriti spikule iz kremičnine. bilo bi srodno spužvam. 

Schultze dolazi do rezultata da su Polytrema politalamije. 
On je dokazao da su po strukturi vapnenih stiena i po naravi 
sadržine u svakom pogledu srodne politalamijam. Sto se tiče iglica 
našao je, da se one ne nalaze u opisanih žutosmedjih sadržinah 
Polytrema, koje sačinjavaju njezino tielo. već da se nalaze uviek 
pokraj ovoga. Schultze dolazi do zaključka, da je Polytrema 
zaposjednut parazitskom spužvicom. 

To napokon nije ništa vanredna, ako pomislimo da na 
mnogih obalah n. pr. Helgolanda a i kod nas jedva možemo naći 
ljušturu oštrige koja nebi bila posve izšupljikana parazitskom 
spužvicom. 

Schultze dakle nije za to, da je ovo foraminifera, nego 
prelazni oblik izmedj foraminifera i spužva. Budući dajuiBrady 
ubraja u foraminifere, to ja niesam imao razloga biti drugačijega 
mnienja. tim manje, što ja niesam imao zgode proučavati živu 
životinju. 

Hab. , Veoma je rasprostranjena vrsta u većim dubinama, našli 
smo ju na Otoku, u Sali istog otoka, na otoku Zuri kod Sibenika. 
Osobito ih mnogo ima u dubinama gdje živi pravi koralj Coral- 
lium rubrum“. (Brus.). 


Porodica Nummulinidae. 
Surodica Polystomellinae. 
Rod Polystomella Lamarck. 


Polystomella erispa (Linne). 


1767. Nautilus erispus Linné. Syst. Nat. ed. 12, p. 1162. 

1522. Polystomella crispa Lamarck. Hist. Nat. Anim. sans Vert. 

VII, p. 625. 

Williamson. Rec. For. Gr. Brit. p. 

10, T. 3, f. 78—80. 

1862 7 d Carpenter. Introduet. Foramin. p. 278, 
i T. 16, f. 4—6. 


1558. 


92 


1854. Polystomella crispa Brady. Challenger. p. 736, T. 110, 


f. 6—7. 

1893. a 5 Silvestri. Foram. del Mare Jonio p. 
216. 

1894. 5 E Goes. Arctic. and Scand. Foramini- 


fera p. 102, T. 17, f. 820—892. 

Od ove foraminifere našlo se je relativno najveći broj indi- 
vidua u jadranskom moru gotovo svagdje. Spomenuti mi je je- 
dino, da se oni. koji se nalaze kod otoka Hvara odlikuju osobito 
svojom veličinom, dočim su druge mnogo manje. Odgovaraju 
posve Brady-jevoj slici i to u velikoj svojoj većini, ali ima ih 
raznih koji imadu dosta nepravilnu konturu, valjda slično onim 
od kojih nam je Silvestri podao lošu sliku u svojem djelu o 
foraminiferah jonskoga mora. Ta je foraminifera u obće jedna od 
najrazširenijih po čitavom svietu. Tako je nadjena u sjevernom 
Atlantiku, kod Grenlandije, na obalah Velike Britanije, Danske, 
Belgije, Francezke, Španjolske, u sredozemnom moru, u indijskom 
oceanu, na zapadnoj obali Patagonije i na japanskoj obali itd. 

Hab. ,Najobičniji klijetkar Jadranskog mora, našli smo ga 
upravo svuda, a u zbirci čuva se iz: Grkvenice, Otoka, rt Mika, 
Pazmana, Spljeta, konala od Spalmadora, Lopuda, Lokruma“ (Brus.). 


Polystomella macella (Fichtel et Moll.) 
1503. Nautilus macellus var. a. Fichtel et Moll. Testac. Mieros. p. 66, 
T. 10, f. eg. 
1522. Polystomella planulata Lamarek. Hist. Natur. Anim. s. Vert. 
MIL“ p- 625: 


1526. 5 Lessoni d’Orbigny. Ann. Sc. Nat. VII, p. 254. 

1840. È Fichteliana d’Orbigny. For. foss. Vien. p. 125, 
1.20: 0.7.28, 

184. r macella Brady. Challenger p. 737, T. 110, 


BETT 

Od ove vrsti ima samo dva primjerka, koji dobro odgova- 
raju slikam Brady-jevim u spomenutom djelu. Manje vise pri- 
bližuju se oblikom P. erispa sa raznimi prelazi iz jednog oblike 
u drugi. Naši su oblici posve silni i tanki. Polystomella macella 
razlikuje se od P. crispa poglavito što nije lećastoga oblika već 
više spljoštena. 

Hab. ,Dva primjerka iz konala od Spalmadora“ (Brus.). 


93 


Surodica Nummulitinae. 
Rod Operculina d’ Orbigny. 


Opereulina complanata (Defrance). 
1822. Lenticulites complanata Defr. Dict. Sci. Nat. XXV, p. 453. 


1826. Operculina 5 e Orb: Ann. Sei. Nat. VII, p. 281, 
T. 14, f. 7—10. Modèle Nr. 80. 
1884. P 3 Brady. Challenger. p. 743, T. 112, 


Roio, 

Hab. ,Našlo se samo 6 primjeraka tipičnoga oblika u pijesku 
iz Grkvenice“ (Brus.). 

Osim tipskog oblika ima nasa zbirka preko 50 primjeraka 
odlike, koju je Leymerié opisao kao Operculina granulosa,! 
ali pošto Brady i neki drugi drže ovu za prostu odliku od na- 
vedene vrsti, to smo se i mi pridružili mnienju većine. 

Ovo je odlika malne najrazprostranjenija foraminifera koju 
sam dobio iz Crkvenice. Operculina complanata bila je već po- 
znata Bianchi-u, koji ju je opisao pod imenom: operculum 
minimum. Za njezinu odliku, koju mi ovdje bilježimo, ako se ne- 
varamo, prvi put za jadransko more misli Reuss, da je bila 
poznata d’Orbigny-u pod imenom Amphistegina Fleuriausi. 
Operculina complanata i njezina odlika nalazi se obilno u trop- 
skih i subtropskih krajevih. Ja je u ostalom osim u Crkvenici 
niesam u nijednom po meni iztraživanom pjesku mogao da na- 
djem, čim neću da uztvrdim, da je poradi toga drugdje u ja- 
dranskom moru ne imade. 


sik SIATE a) 


ar 
romam množi 
Ze 


Zaglavak. 


Obazremo li se još jednom na naše iztrazivanje i prispodo- 
bimo li ga onim, koje smo u prvom dielu nase rasprave spome- 
nuli za naše hrvatske strane jadranskoga mora, to ćemo biti za- 
dovoljni s našim rezultatom 

Dočim je Stache spomenuo za cielu faunu naše obale samo 
dvie česte vrsti. a to bi imale biti Polystomella crispa (L) i Ro- 
talia Beccarti (L.), to mi moramo tomu absolutno dodati kao 
česte i mnoge druge. 

Dočim Stache spominje svega skupa samo osam vrsti, koje 
dolaze i to riedko u jadranskom moru, pošlo je nama za rukom 
pridodati liepi broj vrsti za jadransku faunu. Ne sumnjam ni 
malo, da će se taj broj vrsti za stalno jošte za mnogo povećati, 
kad bi se ta iztraživanja nastavila na raznih mjestih naše obale 
pak osobito u raznih dubinah, te bi tako Stache-ova pred- 
mnieva bila posve oprovrgnuta, kad je još g. 1867 tvrdio, da je 
tako malo oblika, a osim spomenutih dvijuh u neznatnom broju. 
Akoprem je dakle častnik kr. mornarice Skribanek sakupio sa 
21 tačke jadranskoga mora gradiva, to se na žalost nije našao 
radnik, da to izradi, a tko zna gdje je dospjelo to dragocjeno 
blago. Istina mi moramo k tomu spomenuti, da izmedj ove 21 
tačke moramo odbiti one sa albanske obale; no nema sumnje, da 
je fauna hrvatske i dalmatinske obale veoma bogata. 

Fauna naših foraminifera najviše naliči bez sumnje onoj li- 
toralnoj sredozemnog mora, pak su i vrsti već bile možemo reći 
sve poznate u drugih morih. To nas u ostalom nesmije čuditi, 
jer i u obilnoj fauni jonskoga mora, koju je liepo opisao Sil- 
vestri ne ima a da bi samo jedan novi oblik. 

Što se tiče same razdiobe foraminifera. to će čitatelji lako 
naći opazke kod dotičnih vrsti, pak će moći stvoriti sud. kako 


95 


se na raznih mjestih vrlo mienja fauna. Dapače i tako obćenita 
vrst kao što je upravo Polystomella erispa (Linne) dolazi u Hvaru 
u nebrojenoj množini, dočim u Spljetu u mnogo manjoj mjeri i 
to u posve zakržljalih sitnih oblicih. Upravo se obratno sbiva sa 
Cornuspira foliacea (Phil.), pak bi slično mogli spomenuti i kod 
drugih vrsti. ali nećemo da opetujemo, što smo i onako rekli na 
dotičnom mjestu. 

Pred svim iznenadjuje nas fauna sa otoka Hvara sa obiljem 
i bogatstvom svojih vrsti, koji su uz to manje više krasni i pri- 
lično veliki primjerci. 

Napokon sliedi ovdje sistematički popis zbirke foraminifera 
narodnog zooložkog muzeja sa sjevero istočne obale jadranskoga 
mora. 

Porodica Miliolidae 

Surodica Miliolininae , 
Rod Biloculina d’Orbigny 
1. ringens (Lamarck) 
Rod Spiroloculina d’Orbigny 
2. planulata (Lamarck) 
3. limbata d’Orbigny 
Rod Miliolina Williamson 
4. seminulum Linné) 
5. oblonga (Montagu) 
6. Auberiana (d’Orbigny) 
7. trigonula (Lamarck) 
8. Fichteliana (d’Orbigny) 
9. bicornis (Walker et Jacob) 
10. pulchella (d’Orbigny) 
11. separans Brady 
12. undosa (Karrer) 
13. reticulata (d’Orbigny) 
14. agglutinans (d’Orbigny) 
Surodica Peneroplidinae 
Rod Cornuspira Schultze. 
15 foliacea (Philippi) 
Rod Peneroplis Montfort 
16. planatus (Fichtel et Moll) 
17. pertusus (Forskal) 
18. arietinus (Batsch) 


96 


Porodica Textularidae 
Surodica Textularinae 
Rod Textularia Defrance 
19. agglutinans d’Orbigny 
20. conica d’Orbigny 
Porodica Lagenidae 
Surodica Nodosarinae 
Rod Nodosaria Lamarck 
21. consobrina (d’Orbigny) 
Rod Marginulina d’Orbigny 
22. costata (Batsch) 
25. fissicostata (Gümbel)- 
Rod Cristellaria Lamarck. 
24. erepidula (Fichtel et Moll) 
Surodica Polymorphininae 
Rod Polymorphina d’Orbieny 
25. gibba d’Orbigny 
26. problema d’Orbigny 
. communis d'Orbigny 
28. oblonga d'Orbigny 
Porodica Globigerinidae 
Rod Globigerina d'Orbigny 
99. bulloides d'Orbigny 
30. rubra d'Orbigny 
Rod Orbulina d’Orbigny 
51. universa d’Orbigny 
Porodica Rotalidae 
Surodica Rotalinae 
Rod Discorbina Parker et Jones 
32. turbo (d’Orbigny) 
33. rosacea (d’Orbigny) 
Rod Planorbulina d'Orbigny 
34. mediterranensis d’Orbigny 
Rod Truneatulina d’Orbigny 
35. refulgens (Montfort) 
36. lobatula (Walker et Jakob) 
57. variabilis d’Orbigny 
tod Pulvinulina Parker et Jones 
38. repanda (Fichtel et Moll) 


97 


Rod Rotalia Lamarck 
39. Beccarii (Linne) 
40. papillosa Brady 
Porodica -Tinoporinae 
Rod Gypsina Carter 
41. globulus (Reuss) 
42. vescicularis (Parker et Jones) 
Rod Polytrema Risso 
45. miniaceum (Linné) 
Porodica Nummulinidae 
Surodica Polystomellinae 
Rod Polystomella Lamarck 
44. crispa (Linné) 
45. macella (Fichtel et Moll) 
Surodica Nummulitinae 
Rod Operculina d’Orbigny 
46. complanata (Defrance). 


Sadržaj. 

Strana 

Uvod l 
Vrela rege 3 
Foraminifere u obće . 7 
Povjestni pregled . 17 
Fosilne foraminifere . ae 94 
Pregled literature jadranskog mora 27 
Sistematika foraminifera . 55 
Popis vrsta . 65 
94 


Zaglavak . 


Neogenska zbirka 
iz Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmaeiie 


na budimpeštanskoj izložbi 


napisao S. Brusina. 


Pozvano upraviteljstvo narodnog zooloskog muzeja, da su- 
djeluje kod milenijske budimpestanske izlozbe, samo se sobom 
razumijeva, da mu se bilo iskazati s onim zbirkama, kojima se 
nijedan drugi muzej nemoZe s nama takmiti. Naravno dakle, da 
smo ponajprije mislili na našu zbirku konkilija iz Jadranskoga 
mora, koja je najpotpunija po broju vrsta, najljepša po izboru 
primjeraka, najbogatija po broju oblika, odlika i komada. — 
Austrija, Italija, Francuska ne mogu se iskazati sličnom domaćom, 
javnom zbirkom iz njihovih mora; a da ne spominjemo Belgiju 
i Holandiju, Dansku i Švedsku, Njemačku i Rusiju čije su faune 
mekušaca dakako više ili manje veoma siromašne. 


Sa strane zoopaleontološke možemo se istaknuti sa zbirkom 
naše neogenske faune mekušaca iz Dalmacije, Hrvatske i Slavo- 
nije i u opće slavenskog juga. — I ova je zbirka jedina svoje 
vrste, jer je i po broju vrsta, i po broju komada daleko boga- 
lija nego su bečke i budimpeštanske zbirke. To je dakako 
naravno, jer su kod nas veoma razvite ne samo pontiske na- 
slage, koje su slabo razvite u Austriji, a veoma rasprostra- 
njene u Ugarskoj, nego su uz to na veliko kod nas razvijene le- 
vantinske naslage Slavonije i Hrvatske — dok se s te strane 
može s nama takmiti samo Rumunjska — pošto su levantinske 


La Collection Néogène 
de Hongrie, de Croatie, de Slavonie et de Dalmatie 
a l’Exposition de Budapest 


par S. Brusina. 


Invitee a participer a l’Exposition Millennaire de Budapest 
l’Administration du Musée Zoologique National Croate devait, 
comme bien l’on pense, faire voir les collections par lesquelles 
aucun autre Musée ne saurait rivaliser avec nous. Par consé- 
quent il va sans dire que nous avons eu en vue, avant tout, 
notre collection des coquilles de la Mer Adriatique qui est la 
collection la plus complete par le nombre des espèces, la plus 
Jolie par le choix des échantillons et la plus riche par le nombre 
des formes, des variétés et des exemplaires. L’Autriche, Il Italie, 
la France ne sauraient faire voir une collection publique pareille 
provenant de leurs mers, pour ne pas parler da la Belgique, de 
la Hollande, du Danemark et de la Suede, de l’Allemagne et de 
la Russie dont les faunes de Mollusques sont plus ou moins 
pauvres. 

Du cöte zoopaléontologique nons pouvons faire voir la 
collection de notre faune Néogène des Mollusques de Dalmatie, 
de Croatie et de Slavonie, et du midi slave en général. Cette 
collection, elle aussi, est unique en son genre, car par le nombre 
des espèces et des exemplaires elle est plus riche que les collec- 
tions analogues de Vienne et de Budapest. C'est fort naturel, car 
chez nous les couches pontiques sont très développées; elles le sont 
trés peu en Autriche, tandisqu'en Hongrie elles sont aussi très 
puissantes. Chez nous les couches levantines sont très dévelop- 


pees en Croatie et dans la Slavonie, et, de ce cöte là, la Rou- 
* 


100 4 


naslage slabo ili nikako zastupane u Ugarskoj i Srbiji. Napokon 
nas se kras odlikuje fosilnom faunom tako zvanih lapora sa Me- 
lanopsidi Dalmacije i Hercegovine, sto ih nema ni Ugarska, ni 
Austrija. 


Prema tome naša se zbirka sastoji pretežnom većinom od 
vrsta i oblika, koji su endemički. Veliki sam broj vrsta obreo i 
objelodanio; a jednako je velik broj novih vrsta i oblika što ih 
na žalost nijesam do danas mogao priopćiti učenom svijetu, prem 
gotovo dan na dan na tom radim i na to se spremam, al mi 
svakdanji neodgodivi poslovi zavoda nijesu dosele priuštili toliko 
vremena, koliko ga trebam da konačno uredim i krilično deter- 
minujem veliku ovu zbirku. 


Ne će za to s gorega biti, da ovdje ponovno javim, da je 
u pripravi poveće djelo, na kojem zaista već dugo čeka jugo- 
slavenska akademija znanosti i umjetnosti, koja će ga tiskom izdati. 
Dugo pak čeka ne može biti radi kakve moje nemarnosti, nego 
za to, što prem sam „na dopustu“ svagdanji poslovi muzeja jedva 
mi dopuštaju baciti u svijet kakovu malu radnju, kakova je ova. 
Ta samo neznalice i zlobnici mogu zahtijevati, da jedan jedini 
čovjek u oči dvadesetog vijeka predaje zoologiju, da drži prak- 
tične vježbe s djacima, da iztražuje faunu Hrvatske i drugih su- 
sjednih krajeva, da sastavi zbirke koje k tomu odgovaraju za 
nar. zoološki muzej, koji se nalazi tek u prvom stupnju razvitka, 
koji se tek stvara. Ta ljudi božiji, budite pravedni. Kad bi jedan 
jedini čovjek mogao svemu tomu odoljeti, morao bi se odreći i 
sna a Darwini, Heckeli, Huxley, Lamarcki, Milne-Edwardsi, Oweni 
i dr. bili bi prema njemu pravi pravcati patuljci. 


Evo skoro sam zabrazdio u drugo polje. — Djelo što ću ga, 
nadam se, u svoje vrijeme predati akademiji, bit će urešeno sa 
21 prekrasnom litografovanom tablicom, na kojima je vrlo vjerno 
narisano blizu 250 vrsta i oblika u 655 slika. Ove su litografske 
lablice ili atlas za akademijsko djelo gotovo štampane bit će baš 


5 101 


manie seule peut rivaliser avec nous; car en Hongrie et en Serbie 
les couches levantines sont fort peu représentées ou presque pas 
du tout. Enfin la formation de notre Karst se distingue par la 
faune fossile des marnes a Melanopides de la Dalmatie et de 
l’Herzégovine que la Hongrie et 1 Autriche n’ont pas. 

Par conséquent notre collection se compose, en plus grande 
partie, des especes et des formes qui sont endemiques. J'ai recueilli 
et fait connaitre un grand nombre d’especes; mais il ya en- 
core une quantité considérable d’especes et de formes nouvelles 
que je ne suis, malheureusement, pas encore arrivé jusquici a 
publier, bien que je n’aie cessé d'y travailler et que je m'y pré- 
pare toujours, car mes occupations journaličres au Musée ne 
m'ont pas encore permis d’arrranger cette grande collection et de 
la déterminer d’ une facon critique. 

Par conséquent il n’est pas inutile de répéter ici qu’un 
travail plus grand est en voie de preparation, un ouvrage que l’Aca- 
démie Slavo-meridionale des Sciences et des Arts qui doit l’editer, 
attend, il est vrai, depuis assez longtemps. Elle l’attend, c’est vrai; 
mais ce n'est pas par suite de quelque négligence de ma part. 
Car, bien que je sois „en congé“, mes occupations journalières au 
Musée me permettent à peine de publier quelque brochure comme 
celle-ci. Ce ne sont que des ignorants ou des malveillants qui 
peuvent exiger, dans le siècle où nous vivons, qu’ un seul homme 
se charge à la fois des cours de zoologie, des travaux de la- 
boratoire avec les élèves, des recherches sur les faunes de la 
Croatie et des pays voisins, et de faire des collections correspon- 
dantes pour le Musée zoologique qui se trouve dans la première 
phase du développement qui n'est qu’en voie de formation! 
Et cependant il faudrait étre juste envers tout le monde! Car, 
enfin, si un seul homme pouvait suffire à cette besogne écra- 
sante, il faudrait d’abord qu’il se privàt du sommeil, et dans 
ce cas les Darwin, les Heckel, les Huxley, les Lamarck, les Milne- 
Edwards, les Owen, et tant d’ autres ne seraient que des pygmées 
aupres de lui! 

Cependant, les considérations que je viens d’énoncer m’ont 
presque conduit a un autre ordre d’idées. Je dis done que 
l’onvrage que j espère pouvoir remettre a son temps a l’Aca- 
démie sera orné de 21 planches litographiées très bien dessinées, 
tres fidelement exécutées de 250 espèces et formes environ, en 


103 6 


desetak godina. — Megjutim dok sam ja tako dalje radio, ma- 
terijal priregjivao i proučavao, sama je zbirka dvostruko narasla. 
Danas ima može biti opet toliko novih, nenaslikanih vrsta, koliko 
ih ima u netom spomenutom gotovom atlasu. I ove novosti želim 
takogjer što prije priopćiti učenom svijetu. Za to sam odlučio 
dati izraditi fotografije spomenutih novosti, razmnožiti ih fototi- 
pijom, te izdati ovaj atlas fototipija uz obični tumač tablica bez 
teksta. Vis. kr. zem. vlada je veledušno dozvolila nuždna sredstva 
za ovu ikonografiju, pomoćnik A. Malčević ima već glavnu brigu 
oko fotografija, a gosp. V. J. Margetić će ih fototipijom razmnožiti. 
Kako bude ta ikonografija izdana, onda će slijediti: 

a) akademičko djelo sa opisom ukupne domaće faune Dal- 
macije, Hrvatske i Slavonije sa prije spomenutim litografovanim 
atlasom ; 

b) radnja o novostima ugarske faune ; 


€) radnja o novostima srpske faune; napokon po svoj pri- 
lici još po koja manja rasprava. Za sve te radove služit će mi 
dakle za podlogu spomenuti atlas i ikonografija. 


Toliko držim da je bilo zgodno i nužno da kažem. Sad se 
vratimo k izložbi. 

Jadranska se zbirka čuva u 60 pretinaca 54 mm. širine i du- 
ljine; bila je cijela izložena god. 1891. prigodom naše malene, ali 
prekrasne jubilarne izložbe u Zagrebu, a rad bi je cijelu izložiti 
u Budimpešti. No toliko prostora nebi mi nipošto mogli opredi- 
jeliti, a što je glavno, tko bi izvrgao svijetlosti, prašini i drugim 
nezgodama prijevoza i prijenosa te pögodiänjeg izlaganja toli drago- 
cijeno blago? — Da sastavimo posebnu potpunu zbirku iz du- 
plikata trebalo bi opet barem dva ormara i tri put toliko vre- 
mena. Zato nije bilo moguće nego prirediti jedan jedini ormar, 
u kom su zastupane sve, osobito i jedatne vrste mekušaca iz 
Jadranskoga mora, napose iz Dalmacije. Morao sam zato ispustiti 
skoro sve mnogobrojne sitne vrste, n. pr. sve prekrasne Fissoidae, 


7 103 


655 figures. Ces planches litographićes ou atlas pour | ouvrage de 
l’Academie sont déjà prétes il y a dix ans. Cependant comme 
j avais continuć a travailler, a recueillir les matériaux et a les 
examiner, cette collection s'est accrue pour devenir trois fois 
plus considérable. Maitenant il y a des espèces nouvelles en aussi 
grand nombre peut-čtre qu'il y en a dans l’atlas preeite et qui 
ne sont pas encore dessinées. Je désire faire connaître aux 
savants ces espèces nouvelles le plus tot possible. Pour cela j'ai 
résolu de faire faire des photographies de ces espèces nouvelles, 
de les faire multiplier au moyen de la phototypie, et d’ éditer cet 
atlas phototypique avec l’explication des planches sans le texte. Le 
gouvernement Royal de Croatie a généreusement accordé les moyens 
pecuniaires pour cette Iconographie ; M. Malčević, attaché au Musée, 
s'est déjà charge des soins principaux touchant les photographies. 
et M. V. J. Margetié les multipliera par la phototypie. Dès que 
cette Iconographie sera éditée, elle sera suivie : 

a) de l’ouvrage de "Academie avec la description de l’ en- 
semble de la faune de la Dalmatie, de la Croatie et de la Sla- 
vonie, accompagné de l’Atlas litographié ci-dessus mentionné ; 

b) d’un travail sur les espèces nouvelles de la faune hon- 
groise; i 

c) d’un travail sur les espèces nouvelles de la faune serbe 
et, enfin, très probablement de quelque autre brochure de moindre 
importance. L'Atlas et l’Iconographie me serviront de base pour 
tous ces travaux. 

Voilà ce qui me paraissait nécessaire de dire a ce sujet; 
maintenant revenons-en a l’ exposition. 

La collection de | Adriatique est conservée dans 60 tiroirs de 
54 mm. de long et de large. Toute cette collection fut exposé en 
1891 a l’occasion de notre exposition jubilaire de Zagreb qui a 
ete petite, il est vrai, mais fort jolie, et je voudrais exposer cette 
collection integralement a Budapest. Mais on ne pourrait pas 
m’assigner la place voulu; puis, il y a une consideration è faire 
dont on ne saurait contester l’importance, c'est de se demander 
comment aurait-on ose abandonner une richesse si considerable 
aux effets de la lumière et de la poussière, et a d’autres diffi- 
cultés de transport et de transbordement, et, enfin, a l’ exposition 
de six mois? — Pour composer une collection complete spéciale 
des doublettes, nous aurions eu besoin au moins de deux armoirec 


104 8 


zanimive Caecidae, jedva vidljive Homalogyridae, sjajne Euli- 
midae, većinu nježnih vrsta porodica Erycinidae, Teredinidae 
itd. Jednako sam ispustio sve velike vrste rodova Triton, Do- 
lium, Pinna. — Ova zbirka takova kakova je podaje ipak pravu 
sliku faune mekušaca istočne obale Jadranskog mora. Sastoji se 
od 72 kartona, na kojima je priljepljeno 282 vrste i 24 odlike u 
1707 primjeraka. 


Lijepo bi bilo da smo mogli izložiti cjelovitu zbirku fosila. 
No osim već navedenih razloga, što smo se ih dotaknuli govoreći 
o recentnoj zbirci, za fosilnu zbirku još je i to zaprijeka što bi 
trebalo najmanje dvije godine dana neprekidna rada, 
a da se ta zbirka konačno uredi i opredijeli. — Evo tako 
je do toga došlo, te smo i od ove zbirke mogli izložiti samo jedan 
ormar. 


Kratkoća vremena, brzina rada nije mi dopustila da sastavim 
ni ovu fosilnu zbirku kako sam ja želio bio. Usprkos toga i ta 
je zbirka lijepa i znamenita. Na 77 kartona od 100 mm. visine i 
200 mm. širine priljepljeno je 253 vrsta u preko 3500 primjeraka. 


Sa znanstvene strane znamenita je, jer sam tu umetnuo 
više vrsta, koje nijesam još nigdje priopćio; za mnoge ispravio 
sam pak sinonimiju. 

Bilo mi je dakako svladati i tehničkih poteškoća. Jer n. pr. 
složio sam 50 kartona izlevantinskih naslaga Slavonije i Hr- 
vatske, a ipak sam megju ove umetnuo Melania verbasensis Neum., 
Melania Pilari Neum.. Melanopsis praemorsa L., koje po svoj 
prilici ne spadaju ovim naslagama, jer su po mojem uvjerenju 
više srodne s naslagama kraskih melanopsidnih lapora. 


Ima 9 kartona iz pontiskih naslaga Ugarske, a 9 iz 
Hrvatske. Nastojao sam i tu da napose uredim mlagju faunu tako 


9 105 


et trois fois autant de temps. C'est pourquoi il n'a pas été 
possible d’arranger plus d’une armoire dans laquelle se trouvent 
notamment toutes les especes comestibles des Mollusques de la 
Mer Adriatique, presque toutes de la Dalmatie. C'est pour cela 
que j ai dù omettre la plus grande partie des espèces minces, 
telles que les interessantes Caecidae, les Homalogyridae a peine 
perceptibles, toutes les fort jolies fezssoidae, les luisantes Euli- 
midae, la plupart des espèces faibles de la famille d’ Erycinidae, 
de Teredinidae et ainsi de suite. Vai omis également toutes les 
grandes espèces des genres Triton, Dolium, Pinna. Cette collec- 
tion, telle qu’ elle est, offre neanmoins une idée exacte de la faune 
des Mollusques de la rive gauche de IV Adriatique. Elle se com- 
pose de 72 cartons sur lesquels on a collé 282 espèces et 24 
variétés en 1707 exemplaires. 


Il aurait été a propos si nous avions pu exposer toute la 
collection des fossiles; mais en dehors des motifs que nous avons 
déjà faìt ressortir en parlant de la collection récente, une autre 
difficulté s'y serait jointe s’il se fat agi d’une collection des fos- 
siles, c'est qu'il aurait fallu au moins deux années dun 
travail assidu pour l’arranger et la classer definitivement. 
Voilà pourquoi nous n’avons pu exposer, de cette collection non 
plus, qu’une armoire seulement. 

Le manque du temps et le travail pressant ne ‘m’ont pas. 
permis non plus d’arranger cette collection fossile comme j aurais 
voulu le faire. Malgré tout cela cette collection est très jolie et 
intéressante. Sur 77 cartons de 100 mm. de haut sur 200 mm. de 
large il est collé 253 espèces en 3500 exemplaires, et au-dessus. 

Au point de vue scientifique elle est importante car j’y ai 
joint plusieurs espèces que je n'ai pas encore publićes; pour plusieurs 
d’entre elles j'ai corrigé la synonymie. 

En dehors de cela j'ai eu à vaincre des difficultés techni- 
ques. Car, par exemple, j'ai arrangé 50 cartons des couches le- 
vantines de la Slavonie et de la Croatie, et cependant j'y ai 
ajouté la Melania verbasensis Neum., la Melania Pilari Neum., 
la Melanopsis praemorsa L., qui, selon toute probabilité, n’ appar- 
tiennent pas à ces couches, car j'ai la conviction qu’elles ont plus 
d’affinité avec les couches des marnes a Melanopsides du Karst. 

Il y a 9 cartons des couches pontiques de la Hongrie et 9 
de la Croatie. J’ai eu soin, la aussi, de detacher la faune plus 


106 10 


zvanog niveau-a sa Congeria rhomboidea M. Hörn. od starijeg 
niveau-a sa Lyrcaea-ma. 

Napokon ima 9 kartona sa faunom melanopsidnih la- 
pora iz Dalmacije, koja se fauna sasvim odlikuje od levantinske 
i pontiske. Ja sam uvjeren, da je ta fauna starija, te se tek preko 
hrvatskih naslaga sa Melania verbasensis Neum., Melania Pilari 
Neum. spaja sa pontiskim i levantskim naslagama, te su valjda 
upravo oni, koji pribrajaju (ema faunu miocenu. 


Jednako iz tehničkih razloga, t. j. da ispunim karton br. 15 
roda Choerina i Lithoglyphus dodao sam i rod Valvata, koji 
bi imao slijediti iza roda Vivipara. Ova i druge neke male ne- 
dosljednosti imadu svog uzroka, kako rekoh, u jednu ruku s raz- 
loga tehničkih, u drugu ruku rad žurbe rada. 


Popis koji slijedi je sastavljen po zoološkom sustavu Pavla 
Fischer-a, al i tu nijesam se mogao obazirati na genetske ili stra- 
tigrafske momente. Nije bilo možno lučiti gornje, srednje i donje 
paludinske naslage. Tako n. pr. na 19 kartonu nagjemo zajedno 
vrste Vivipara Fuchsi Neum., V. Wolfi Neum., V. Brusinai 
Neum. i V. Woodwardi Brus., koje patre raznim skupinama i 
raznim horizontima. 


To sve nesmije nam nitko zamjeriti, osim navedenih razloga 
već i za to, što će izložbu posjetiti rijetko po koji stručnjak, dok 
će biti stotine hiljada svijeta kojemu je sve to knjiga sa sedam 
pečata pečatana; valjalo je dakle uvažiti estetsku stranu izložene 
zbirke. Nadam se da mi je to uspjelo, jer se obe zbirke lijepo 
prikazuju oku. 


Kako rekoh držao sam za zgodno priopćiti učenom svijetu 
popis izložene zbirke fosila rad novosti, jer sam neke vrste is- 
pravio, te uspostavio prvotno ime. To će stručnjacima dobro doći, 
barem za ovo nekoliko vrsta, dok ću tek u mojem djelu za jugo- 
slavensku akademiju nastojati konačno razriješiti kaos, koji je 
zavladao osobito na polju levantinske faune Kaos, koji je nastao 
1. za to, što se neki pisci nijesu dovoljno obazirali na stariju li- 


11 107 


recente qu'on appele le niveau & Congeria rhomboidea M. Hörn, 
du niveau plus ancien a Lyrcaea. 

Enfin il y a 9 cartons avec la faune des marnes à Me- 
lanopsides de Dalmatie, laquelle se distingue complètement des 
faunes levantine et pontique. Je suis convaincu que cette faune 
est plus ancienne et qu'elle ne se joint avec les couches ponti- 
ques et les couches levantines qu'a Paide des couches croates 
avec la Melania verbasensis Neum., la Melania Pilari Neum., 
et ceux-là auront probablement raison qui classent la faune Dal- 
mate dans le miocène. 

C'est encore par des raisons techniques, c'est-a-dire pour 
remplir le carton numéro 15 avec le genre Choerina et Litho- 
glyphus que j'y ai ajouté le genre Valvata qui aurait da avoir 
sa place après le genre Vivipara. Cette inconséquence et quel- 
ques autres d’une moindre importance ont été faites, comme je 
Vai dit plus haut, d’abord par des motifs techniques, et puis parce 
qu'on a été très presse dans le travail. 

Le catalogue suivant est rédigé d’apres le systeme zoolo- 
gique de Paul Fischer; mais je n’ai pas fait ressortir, là non 
plus, les moments génétiques ou stratigraphiques. Il n'a pas été 
possible de distinguer les couches à Paludina supérieures, moyennes 
et inférieures. C'est ainsi, par exemple, que nous trouvons au 
carton 19, mélées ensemble les espèces Vivipara Fuchsi Neum., 
V. Wolfi Neum., V. Brusinai Neum et V. Woodwardi Brus. 
lesquelles appartiennent a des groupes et a des horizons différents. 

L’on ne devrait pas nous faire des reproches de tout cela, 
d’abord par les raisons que nous avons déjà fait connaître, et, en 
seeond lieu, parce que l’exposition ne sera visitée que par de rares 
spécialistes et que, pour le reste du monde qui la visitera et qui 
sera légion, tout cela demeurera un livre fermé. Par conséquent 
il a fallu satisfaire le cotć esthétique de l’exposition. Jespère que 
Jy ai réussi car les deux collections sont belles a voir. 

Comme je Vai déjà fait remarquer, j'ai pensé qu’il était a 
propos de communiquer aux savants le catalogue de la collection 
des fossiles, d’abord pour les nouveautés, et en second lieu parce 
que j'ai corrigé certaines espèces et y ai rétabli les noms primi- 
tifs. Ce sera utile aux spécialistes, du moins en ce qui touche 
les quelques espèces en question, tandis que je tächerai, dans 
Vouvrage que je prepare pour l’Académie, de debrouiller défini- 


108 12 


teraturu; 2. još više za to, što se vrste i oblici krivo odredili, te 
amo i tamo porazbacali za volju descententalne teorije, koja se 
morala tu provesti silom ili milom. 


To se pak samo sobom razumijeva da s ovim popisom ni-' 
jesam mogao ni smio sve ispraviti; prvo jer nijesam s mojim 
radom na kraju, drugo jer upravo za to nijesam za mnoge stvari 
još na čistu. Navest ću dakle samo najnuždniju sinonimiju, a kod 
svake vrste pak samo onaj citat, koji će čitatelja najprije uputiti 
gdje ima što da traži. 


Imena novih i ispravljenih vrsta označena su zvijezdicom. 


Još jednu, rek bi muzealnu opasku. Ja sam svakako načelni 
protivnik ljepljenja predmeta. Ljepljenje ima tu veliku manu što 
stručnjak ne može uzeti u ruke dotični primjerak da ga pregleda 
sa svih strana. Druga je nevolja, što se time sim predmet, oso- 
bito ako je krhak, lako može izstetiti ili uništiti. — Zagovornici 
ljepljenja mogu njihov način voljeti osobito za to što ovako ure- 
gjena zbirka nije toliko izvrgnuta opasnosti pometnje i iščezavanja. 
Ispadne ili inače nestane komad, to se odmah opaža. Pometnje 
se pak dogagjaju i u najvećim muzejima. 


Covjek radi cijeli svoj vijek i sastavi zbirku ; dogju novi ljudi, 
obično mladi, svakako neiskusni, pak bili ma koliko vrsni, do- 
tiéna im zbirka ne može ipak biti dovoljno poznata, za to će 
pregledavajući i pokazivajući zbirku koješta nehote pobrkati. 


Na kraju želim istaknuti, da je pomoćnik nar. zoološkog m'1- 
zeja gosp. Antun Malčević radio sa mnom za sastavljanje ovih 
zbiraka od jutra do mraka, te lijepim pismom imena napisao. 


U ZAGREBU, mjeseca svibnja 1896. 


13 109 


tivement le chaos qui existe notamment sur la faune levantine. 
Ce chaos s'est produit d’abord parce que certains auteurs n'out 
pas tenu suffisamment compte de la litterature ancienne, et puis, 
— ce qui est plus important encore — parce qu’ils ont mal de- 
signé certaines espèces et formes, et qu’ils les ont jetćes, ca et 
là, suivant la theorie de la descendance qu’ils tenaient a faire 
ressortir à tout prix. 

Il va sans dire que dans ce catalogue je ne pouvais ni ne 
devais tout corriger, en premier lieu parce que je n'ai pas encore 
termine mon travail, et que, sur ce sujet là précisément, je ne 
me suis pas encore rendu eompte tout a fait. Par conséquent je 
ne citerai que les synonymes les plus nécessaires, et il ne sera 
cité de chaque espčce que ce qui est de nature a guider le 
lecteur a trouver le plus. promptement possible ce qu'il cherche. 

Les noms des espèces nouvelles et ceux des espèces corrigées 
sont designés avec un astérisque. 

Jai encore une remarque a faire qui est tout a fait tech- 
nique; c'est que je suis, en principe, contraire au. collage des 
obiets. Le collage a ce grave inconvenient que Von nc peut pas 
prendre l’exemplaire dans les mains pour l’examiner de tous cötes. 
Puis il y a encore cet autre inconvénient, c'est que Vobjet, sur- 
tout sil est faible, peut facilement se gäter et s'abimer. Ceux 
qui recommandent le collage peuvent le préférer parce que la 
collection ainsi arrangée ne court pas le risque d’etre dérangée 
ou égarée. Mais des dérangements arrivent quelquefois dans les 
musees le mieux tenus. 

On travaille toute sa vie pour faire une collection; des 
hommes nouveaux arrivent, le plus souvent jeunes et certainement 
inexperimentes; or, quelque capables qu’ils soient, la collection 
respective ne peut leur étre suffisamment connue, c'est pourquoi 
ils derangent la collection a leur insu, que ce soit en Vexaminant 
ou en la montrant. 

Enfin je tiens a dire que M Antoine Malčević, attaché au 
Musée National zoologique, a travaillé avec moi très assidüment 
à la collection. 


AGRAM, en Mai 1896. 


Bibliographie. 


Brusina S., Monographie der Gattungen Emmericia und Fos- 
sarulus (Verhandl. der k. k. zool.-bot. Gesell. XX. Bd. Wien 1870). 

Brusina S., Prilozi paleontologiji hrvatskoj (Rad jugoslav. 
akad. znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Knjiga XXVIII. Zagreb 1874). 

Brusina S., Fossile Binnen-Mollusken aus Dalmatien, Kro- 
atien und Slavonien. Mit 7 lit. Taf. Agram 1874. 

Brusina S., Cenni sugli studi naturali in Dalmazia seguito 
dalla descrizione di alcuni fossili terziari (Manuale del Regno di 
Dalmazia. Anno V. Zara 1875). 

Brusina S., Description d’espèces nouvelles, provenant des 
terrains tertiaires de Dalmatie (Journal de Conch. Vol. XXIV, 
Paris 1876). 

Brusina S., Molluscorum fossilium species novae et emen- 
datae, in tellure tertiaria Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae inventae 
(Journ. de Conch. Vol. XXVI. Paris 1878). 

Brusina S., Le Pyrgulinae dell’ Europa orientale. Note (Bul- 
lettino della Soc. Malac. Ital. Vol. VII. Pisa 1882). 

Brusina S., Orygoceras eine neue Gasteropodengattung der 
Melanopsiden-Mergel Dalmatiens. Mit 1 Tafel (Beiträge zur Pa- 
läontologie Österreich-Ungarns und des Orients. II. Bd. Wien 1882). 

Brusina S., Die Neritodonta Dalmatiens und Slavoniens nebst 
allerlei malakologischen Bemerkungen. Mit 1 Taf. (Jahrbücher 
der Deutschen Malakozoologischen Gesellschaft. XI. Jahrg. Frank- 
furt am Main 1884). 

Brusina S., Die Fauna der Congerienschichten von Agram 
in Kroatien. Mit 4 Taf. (Beiträge zur Paläontol. Oesterreich-Un- 
garns und des Orients. III. Bd. Wien 1884). 


! ]| va sans dire que cette liste n'est pas complete. 


15 PI 


Brusina S., Bemerkungen über rumänische Paludinen-Schichten 
mit Bezug auf Professor G. Cobalcescu’s Werk: „Studii geologice si 
palaeontologice asuprà unor Tčramuri Tertiare din unile Pärti ale 
Romäniei* (Mem. Geol. ale Scolei militare din Jasi, Mem. I. Bu- 
curesci 1883). (Verhandlungen der k. k. geologischen Reichsanstalt 
No 6. Wien 1885). 

Brusina S., OpIomm cpircge Tepiujepne mazagogomaje (c jexnom 
TAGIMNOM). T'eoromen amami 6alkanckora moxyocrposa Krmra IV. — 
Annales Géologiques de la Péninsule Balkanique. Tome IV. Beorpan. 
Belgrade 1892. 

Brusina S., Fauna fossile terziaria di Markuševec in Croazia. 
Con un elenco delle Dre'ssensidae della Dalmazia, Croazia e 
Slavonia (Glasnik hrvatskog naraslovnog društva. God: VII. Za- 
greb 1892). 

Brusina S., Ueber die Gruppe der Congeria triangularis 
(Zeitschr. d. Deutsch. geolog. Ges. Jahrg. 1892. Berlin): 

Brusina S., Congeria ungula caprae (Münst), C. simulans 
Brus. n. sp. und Dreissensia Münsteri Brus. n. sp. (Verhandlungen 
der-k. k. geolog. Reichsanstalt No. 2. 1893. 7. Februar. Wien). 

Brusina S., Saccoia, nuovo genere di Gasteropodi terziari 
italo-francesi (Bullettino della Società Malacologica italiana. Vol. 
XVIII. Pisa 1893). 

Brusina S., Sur la découverte d’une nouvelle faune dans 
les couches tertiaires a Congeria des environs de Zagreb (Agram) 
et sur ses relations avec la faune rècente de la mer Caspienne. 
(Congrès internationaux d’Anthropologie et d’Archeologie préhi- 
storique et de Zoologie a Moscou le !%,, —!5,, Aoüt 1892.) 
Moscou 1893. 

Brusina S., Papyrotheca, a new Genus of Gasteropoda from 
the Pontic Steppes of Servia (The Chonchologist edited by Walter 
E. Collinge. Vol. II. London 1893). 

Brusina S, Die fossile Fauna von Dubovac bei Karlstadt in 
Kroatien. Mit 1 Taf. (Jahrbuch der k. k. geolog. Reichsanstalt 
Bd. 43., 2 Heft Wien 1894). 

Brusina S., Note preliminaire sur le groupe des Aphanotylus, 
nouveau genre de Gasteropode de l’horizon a Lyrcaea, et sur 
quelques autres especes nouvelles de Hongrie. (Journal de Con- 
chyliologie. Vol. XLI. Paris 1884.) ; (Glasnik hrv. naravosl. društva 
VI. God. Zagreb 1894). 


112 16 


Brusina S , Ononi cpileke Tepırmjepue mazakojorije. (T'eoroukm 
anali ÖAJIKAHCKOTA moxyocrpoBa Kwnra V. Leo I. — Annales Géolo- 
giques de la Péninsule Balkanique. Belgrade 1893). 

Brusina S., Frammenti di malacologia terziaria serba. (Con 
una tavola). (l'eoremku ana GaikaHekora moxyocrposa Kısura IV. 
— Annales Gćologiques de la Péninsule Balkanique. Belgrade 1893). 

Brusina S., Atlas inedite pour mon ouvrage en préparation 
pour l’Academie Slavo-meridionale des Sciences et des Arts d’Agram 
sur les Mollusques continentaux tertiaires de Dalmatie, de Croatie, 
de Slavonie et des autres pays Slavo-meridionaux avec 21 planches 
in 4° et 655 figures. 

Neumayr Dr. M., Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnen- 
faunen. I. Die dalmatinischen Süsswassermergel. (Jahrbuch der 
k. k. geologischen Reichsanstalt. 19. Bd. 3. Heft. Wien 1869). 

Neumayr Dr. M., Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnen- 
faunen. II. Die Congerien-Schieten in Croatien und Westslavo- 
nien. (Jahrbuch der k. k. geolog. Reichsanstalt. 19. Bd. 3. Heft. 
Wien 1869). 

Fuchs Th., Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnenfaunen. III. 
Die Fauna der Congerienschichten von Radmanest im Banate. 
(Jahrhuch der k. k. geolog. Reichsanstalt. 20. Bd. 3. Heft. Wien 1870). 

Fuchs Th., Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnenfaunen. IV. 
und V. Die Fauna der Congerienschichten von Tihany am Plat- 
tensee und Kup bei Papa in Ungarn. (Jahrbuch der k. k. geolog. 
Reichsanstalt. 20. Bd. 4. Heft. Wien 1870). 

Fuchs Th., Beiträge zur Kenntniss fossiler Binnenfaunen. 
VI. Neue Conchylienarten aus den Congerien-Schichten und aus 
Ablagerungen der sarmatischen Stufe. (Jahrbuch der k. k. geolog. 
Reichsanstalt. 23. Band. 1. Heft. Wien 1875). 

Herbich F. und. Neumayr Dr. M., Beiträge zur Kenntniss 
fossiler Binnenfaunen. VII. Die Süsswasserablagerungen im süd- 
östlichen Siebenbürgen. (Jahrbuch der k. k. geolog. Reichsanstalt. 
35. Band. 4. Heft. Wien 1875). 

Neumayr M., Ueber einige tertiäre Süsswasserschnecken aus 
dem Orient. (Neues Jahrbuch für Mineralogie ete. II. Band. Hei- 
delberg und Stuttgart 1883). 

Neumayr Dr. M., V. Tertiäre Binnenmollusken aus Bosnien 
und der Hercegovina. Mit einer Tafel. (Jahrbuch der k. k. geol. 
Reichsanstalt. 30 Bd. 2. Heft. Wien 1880). 


17 113 


Neumayr Dr. M. und Paul G. M., Die Congerien- und Pa- 
ludinenschichten Slavoniens und deren Faunen (Abhandlungen 
der k. k. geol Reichsanstalt. Bd. VII. Heft 3. Wien 1875). 

Penecke K. A., Beitràge zur Kenntniss der Fauna der slavo- 
nischen Paludinenschichten. (Beiträge zur Paläontologie Österreich- 
Ungarns und des Orients. Herausgegeben von E. v. Mojsisovies 
und M. Neumayr. Bd. III. Heft III. Wien 1883. Bd. IV. Heft I. 
Wien 1884). 

Stoliezka Dr. F., Beitrag zur Kenntniss der Molluskenfauna 
der Cerithien- und Inzersdorfer Schichten des ungarischen Ter- 
tiärsbeckens. (Verhandlungen der k. k. zool.-botan. Gesellschaft 
in Wien. XII. Band. Wien 1862). 


Classis Gasteropoda. 
Ordo Pulmonata. 
Subordo Geophila. 
Fam. Helicidae. 
Genus Helix L. 1758. 


1. Helix Schlosseriana Brus. 


1874. Helix Schlosseriana Brus. Foss. Binn.-Moll. p. 97. 
es Fe : Brus. Atlas med. 7 1423-9 
Loc Miočić pres Drnis, Dalmatie. Carton nr. 67 ; 2 exemplaire. 


2. Helix Neumayri Brus. 


187%. Helix Neumayri Brus. Moll. foss. sp. nov. et emen. p. 354. 
Loc Sinj, Dalmatie. Carton nr. 67; 2 exempl. 


Subordo Gehydrophila. 
Fam. Otinidae. 
Genus Valenciennesia Rousseau. 1842. 
3. Valenciennesia Reussi Neum. 
1875. Valenciennesia Reussi Neum. Cong. u. Palud. Slav. p. SI, 
{SI EX A192, 

1875. R È Brus. Atlas ined. T.T, 1717.38 

Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram), Croatie. Carton 
nr. 59; I exempl. 


Fam. Orygoceratidae Brus. 1882. 
Genus Orygoceras Brus. 1882. 
4. Orygoceras corniculum Brus. 
1892. Orygoceras corniculum Brus. Fauna di Markuševec. p. 169. 
Loc. Markuševec pres Zagreb (= Agram), Croatie Carton 
nr. 66; + 50 exempl. 


19 tio 


. Orygoceras cornucopiae Brus. 


Ul 


1882. Orygoceras cornucopiae Brus. Neue Gasterop. Gatt. p. 45, 
PA en 
-— Brus. Atlas ined. T. I, f. 7—9. 


” ” 


Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 67; 8 exempl. 


6. Orygoceras dentaliforme Brus. 


1882. Orygoceras dentaliforme Brus. 1. c. p. 42, T. XI, f. 9—15. 
, 3 » „Atlas ia TV. Kora SM 


Loc. Ribarić, Dalmatie. Carton nr. 67; -+ 25 exempl. 


7. Orygoceras stenonemus Brus. 


1882. Orygoceras stenonemus Brusina 1. e. p. 43, T. XI, f. 4—8. 
Loc. Ribarié, Dalmatie. Carton nr. 67; + 25 exempl. 


Subordo Hygrophila. 
Fam. Limnaeidae. 
Genus Ancylus Geoffroy 1767. 


8. Ancylus illyricus Neum. 
1880. Aneylus illyricus Neum. Binnenmoll. Bosn. und Herceg. p. 
480: E. VEL 22216: 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 67; 2 exempl. 


Genus Limnaea Lam. 1801. 


9. Limnaea Kobelti Brus. 
1384. Limnaea Kobelti Brus. Congeriensch. v. Agram, p. 178, T. 
RX 15,016: 
— ; » Brus. Atlas ined. T. II, f. 1—3. 
Loc. Okrugljak près Zagreb (== aram), Croatie. Carton 
nr. 59; 2 exempl. 


10. Limnaea Klaici Brus. 


1884. Limnaea Klaići Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 57. 
% s vi „Atlas med. I. lb 


Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 67; 2 exempl. 


* 


Genus Lytostoma Brus. 1884. 
11. Lytostoma grammica Brus. 


1884. Lytostoma grammica Brus. Congeriensch. von Agram, p. 
177,1. XRX 117,38 
ra » Brus. Atlas ined. T. IT. 292 


Loc. Okrugljak pres Zagreb (== Agram), Croatie. Carton nr. 
59; 4 exempl. 


(Genus Boskovićia Brus. 1884. 
12. Boskovićia Josephi Brus. 


1884. Boskovićia Josephi Brus. l. e. p. 176, T. XXX, f. 25. 
— 5 „ Atlas ined. T. XIII, f. 17—19. 


nn er pres Zagreb (= Agram), Croatie. Carton 
9; 1 exempl. 


Genus Zagrabica Brus. 1884. 
13. Zagrabica naticina Brus. 


1884. Zagrabica naticina Brus, 1. c. p. 173, T. XXX, f. 20. 
= x » Atlas ined. T. XIII, f. 1-3. 


Loc. OLA pres Zagreb (= Agram), Croatie. Carton 
nr. 59; 2 exempl. 


14. Zagrabica ampullacea Brus. 


1884. Zagrabica ampullacea Brus. 1. c. p. 173, T. XXX, f. 21. 
— A S Atlas ined. T. XIII, f. 4, 5. 


” 


Loc. Okrugljak près Zagreb (== Agram), Croatie. Carton 
nr. 59; 1 exempl. 


15. en Maceki Brus. 


1884. Zagrabica Maceki Brus. l. c. p. 174, T. XXX, f. 
7 n suli ined. T. XIII, f. 6,” 
Loc. Cono: près Zagreb (= Agram), al “Cara 
nr. 59; 2 exempl. 


16. Zagrabica Reni Brus. 


1884. Zagrabica eyclostomopsis Brus. l. e. p. 175, T. XXX, f. 23. 
Lu ined. T. XIII, f. 8—9. 


» ” ” 


91 117 


Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram), Croatie. Carton 
nr. 99; 2 exempl. 


Genus Sandria Brus. 1885. 
17. Sandria Kochi Brus. 


1894. Sandria Kochi Brus. Aphanotylus p. 180 (nomen). 
Loc. Arapatak, Transylvanie. Carton nr. 53; 12 exempl. 


Genus Planorbis Guettard 1756. 
18. Planorbis varians Fuchs. 
1870. Planorbis varians Fuchs. Gongerienseh. v. Radman. p. 345, 
TAN 9: 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 43; + 25 exempl. 


19. Planorbis radmanesti Fuchs. 
1870. Planorbis Radmanesti Fuchs. Congeriensch. v. Radman. p. 
346, T. XIV, f. 13—16. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 53; + 50 exempl. 


20. Planorbis micromphalus Fuchs. 
1870. Planorbis mieromphalus Fuchs. Congeriensch. v. Radman. 
p. 346, T. XIV, f. 24—27. (nec Conge- 
riensch. von Tihany u. Kup, p. 542): 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 53, + 50 exempl. 


*91. Planorbis Haueri (Stol). 
1562. Segmentina Haueri Stol. Molluskenfauna der Inzerdorf. 
Schicht. p. osa; E. XVIErt. 2. 
1879. Planorbis micromphalus Fuchs. Congeriensch. v. Tihany und 
Kup, p. 542 (nec Congeriensch. v. 
Radman. p. 346). 
Loc. Küp, Hongrie. Garton nr. 53; + 50 exempl. 


22. Planorbis tenuis Fuchs. 


1870. Planorbis tenuis Fuchs. Congeriens. v. Tihany u. Kup, p. 
9831 IL XX, & 15, 18. 
Loc. Tihany, Hongrie. Carton nr. 53; 15 exem. 


118 22 


23. Planorbis stenomphalus Brus. 


1894. Planorbis stenomphalus Brus. Aphanotylus, p. 182. (nomen). 
Loc. Kup, Hongrie. Carton nr. 53; + 25 exempl. 


#94, Planorbis Katurići Brus. n. sp. 


— Planorbis Katurići Brus. Atlas ined. T. III, f. 16— 18. 
Loc. Gromačnik, Slavonie. Carton nr. 1; + 25 exempl. 


*95. Planorbis Novaki Brus. n. sp. 


— Planorbis Novaki Brus. Atlas ined. T. II, f. 19—21. 
Loc. Caplja, Slavonie. Carton nr. 1; 15 exempl. 


26. Planorbis constans Brus. 
1884. Planorbis constans Brus. Congeriensch. v. Agram, p. 169, 
TRO 
-— Brus. Atlas ined. T. II, f. 26—28. 


bj 


Loc. onen pres Zagreb (= Agram), Croatie. Carton 
nr. 59; 2 exempl. 


27. Planorbis cornu Brogn. 


1874. Planorbis cornu Brus. Binnen Moll. p. 100. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 67; 1 exempl. 


28. Planorbis applanatus Thomae. 


1874. Planorbis applanatus Brus. Binn. Moll. p. 101. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 67; 5 exempl. 


Ordo Prosobranchiata. 
Subordo Pectinibranchiata 
Taenioglossa. 

Fam. Melaniidae. 

Genus Melania Lam. 1799. 


29. Melania (Melanoides) verbasensis Neum. 


1883. Melania verbasensis Neum. Tert. Sùsswasser. a. d. Orient. 
pP: Ad Te EA IV: 
Loc. Dugoselo, Croatie. Carton nr. 3; 13 exempl. 


23 119 


30. Melania (Melanoides) Pilari Neum. 


1883. Melania Pilari Neum. 1. c. p. 41, T. I, £. 12. 
Loc. Lovča, Croatie. Carton nr. %: 30 exempl. 


Genus Amphimelania Fischer 1885.! 


31. Amphimelania Krambergeri Brus. 
1502. Amphimelania Krambergeri Brus. Verh. geol. Reichsanst. 
p. 109. 
Loc. Hrastina, Croatie. Carton nr. 3; 4 exempl. 


52. Amphimelania ricinus (Neum.). 
1875. Melania ricinus Neum. Cong. u. Palud. Slav. p. 36, T. VII, 
f. 34. 
— a s Brus. Allasmed. 72111, 2.3132. 
Loc. Ciglenik, Slavonie. Carton nr. 3; 4 exempl. 


*33. Amphimelania Gaji (Brus.). 


1878. Melania Gaji Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p 347. 
1551. È ricinus Penecke nec Neum. Fauna der slavon. Pa- 
ludinens. p. 18, T. X, f. 5—6. 
— x Gaji Brus. Atlas ined. T. II, f. 25—26. 
Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 3; 4 exempl. 


Genus Melanopsis Ferussac 1807. 


34. Melanopsis praemorsa (L.). 
1574. Melanopsis praemorsa Brus. Binn. Moll. p. 36. 
— 2 : a < Atlas ıned. Ro Vi fa 2729 
Loc. Dugoselo, Croatie. Carton nr. 5; 42 exempl. 


35. Melanopsis eurystoma Neum. 


1575. Melanopsis eurystoma Neum. Cong. u. Palud. Slav. p. 49, 
TVD? 1280: 
= : a Brus. Atlas ined. T. V, f. 30—32. 
Loc Ciglenik, Slavonie. Carton nr. 1; 4 exempl. 


1 D’apres l’auteur „section“ du genre Melania. 


36. Melanopsis decollata Stol. 
1875. Melanopsis decollata Neum. 1. e. p. 48. 
— : 5 Brus. Atlas ined. T. VI, f. 21-28. 


Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 6; 42 exempl. 


37. Melanopsis cognata Brus. 
1878. Melanopsis cognata Brus. Moll foss sp. nov. et emen. p. 349. 
— A n Atlas ined. T. VI, f 17—20: 
Loc. alal Slavonie. Carton nr. 7; 21 exempl. 


38. Melanopsis Friedeli Brus. 
1885. Melanopsis Friedeli Brus Bemerkung. u. rumän. Palud.- 
Schicht. p. 160. 
== È £ Brus. Atlas ined. T. VI, f. 5—8. 


Loc. Kravarsko, Croatie. Carton nr. 7; 21 exempl. 


39. Melanopsis onychia Brus. 
1874. Melanopsis onychia Brus. Binn. Moll. p. 30, T. I, f. 3— 
= È » Atlas ined. T. VI, £. 1: 
Loc. role, Slavonie. Carton nr. 8; 21 exempl. 


40. Melanopsis constricta Brus. 
1878. Melanopsis constricta Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p. 348. 
— s „ Atlas ined. T. V, £. 21—2% 


” 


Loc. Kozarica, Slavonie. Carton nr. 1; 5 exempl. 


. Melanopsis pterochila Brus. 


1875. oo uje paco: Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 47, 
VII: 2529: 
Loc. Caplja, Slavonie. Carton nr. 8; 21 exempl. 


42. Melanopsis recurrens Neum. 
1875. een recurrens Neum. 1. c. p. 44. T. VIII, f. 20-21. 
Loc. Caplja, Slavonie. Carton nr. og: 42 exempl. 


43. Melanopsis lanceolata Neum. 
1875. Melanopsis lanceolata Neum. |. e. 39. T. VII, £ 167807 
Loc. Čaplja, Slavonie. Carton nr. 10; 492 exempl. 
var. Neum. 1. e. T. VII, £. 15. 
Loc. Groma£nik, Slavonie. Carton nr. 11; 42 exempl. 


25 121 


44. Melanopsis arcuata Brus. 


1878. Melanopsis arcuata Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p. 348. 
— n a > “eBrus: Atlas ined.-;T- VW, 1.297265 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 1; 8 exempl. 


45. Melanopsis hastata Neum. 


1875. Melanopsis hastata Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 40, 
SDaVIE 10,8 
Loc. Gromačnik, Slavonie. Carton nr. 12; 28 exempl. 


46. Melanopsis croatica Brus. 


1884. Melanopsis croatica Brus. Congersch. v. Agram, p. 168. 
— > „= Atlas med. V, 117: 
Loc. cu Slavonie. Carton nr. 13; 43 exempl. 


47. Melanopsis clavigera Neum. 


1875. Melanopsis clavigera Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 41, 
dA VA II i SE 
— 2 Brus Atlas imed.:T=V.-£19: 
Loc. Te Slavonie. Carton nr. 14; 25 exempl. 


48. Melanopsis defensa Fuchs. 


1870. Melanopsis defensa Fuchs. Congerschich. v. Radman. p. 353, 
TT. XIV 4R7I279; 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 53; 4 exempl. 


49. Melanopsis Fuchsi Brus. 
1884. Melanopsis Fuchsi Brus. Congeriensch. v. Agram, p. 168. 
Loc. Radmayest, Hongrie Carton nr. 53; 3 exempl. 


50. Melanopsis eulimopsis Brus. 
1894. Melanopsis eulimopsis Brus. piano p. 182 (nomen). 
Loc. Kup, Hongrie. Carton nr. 53; 20 exempl. 


DI. Melanopsis Bouei Fer. 

1592. Melanopsis Bouéi Brus. Fauna di Markusevec, p. 23. 
Loc. Markuševec, Croatie Carton nr. 64; 11 exempl. 
var. 

Loc. Markusevec, Croatie. Carton nr. 64; 11 exempl. 


52. Melanopsis contigua Hand. 


1892. Melanopsis contigua Brus. l. c. p. 25. 


Loc. Markusevec, Croatie. Carton nr. 64; 10 exempl. 


55. Melanopsis obsoleta Fuchs. 


1892. Melanopsis obsoleta Brus. l. c. p. 25. 


‘ 


Loc Markusevec, Croatie. Carton nr. 64; 3 exempl. 


54. Melanopsis austriaca Hand. 


1592. Melanopsis austriaca Brus. 1. c. p. 26. 


Loc. Markusevec, Croatie. Carton nr. 64; 11 exempl. 


55. Melanopsis pentagona Brus. 


1892. Melanopsis pentagona Brus. l ce p. 26. 
Loc Markuševec, Croatie. Carton nr. 65; 2 exempl. 


56. Melanopsis stricturata Brus 


1892. Melanopsis stricturata Brus. l. e. p 27. 


Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 65; 14 exampl. 


57. Melanopsis pygmaea Partsch. 
1892. Melanopsis pygmaea Brus l.c p 28 


Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 65; 17 exempl. 
è) 


DS. Melanopsis Handmanni Brus. 
1892. Melanopsis Handmanni Brus. ]. c. p. 28. 
Loc. Markusevec, Croatie. Carton nr. 65; 12 exempl. 
59 Melanopsis Krambergeri Brus. 


1892. Melanopsis Krambergeri Brus. 1. €. p. 30. 


Loc. Markuševec, Croatie Carton nr. 65; 11 exempl. 


60. Melanopsis acanthica Neum. 


1874. Melanopsis acanthica Brus. Binn. Moll. p. 43. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 68; 33 exempl. 


6 


61. Melanopsis Zitteli Neum. 


1874. Molanopsis Zitteli Brus. 1 e. p. 43. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 69; 14 exempl. 


62. Melanopsis astrapaea Brus. 


1876. Melanopsis astrapaea Brus. Esp. nouv. de Dalm. p 110. 
2 n s." Atlastmed:, DAVE. 18 


Loc. Sinj, Dalmatie. Carton nr. 69; 2 exempl 


*63. Melanopsis Kišpatići Brus. 
1874 Melanopsis lyrata Brus. (nec Neum.), Binn. Moll. p. 44. 
= È Kišpatići Brus. Atlas ined. T. IV, f. 5. 


Loc. Miočić, Dalmatie Carton nr. 69; 6 exempl. 


*64. Melanopsis lyrata Neum. 
1869. Melanopsis lyrata Neum. (nec Brus.), Dalm. Süsswassermerg. 
prodas E ZEO: 
1576. a cylindracea Brus. Esp. nouv. de Dalm., p. 115. 
== 7 È ge cAtlassined:;. Te Mr 0357 
Loc. Ribarié, Dalmatie. Carton nr. 69; 6 exempl. 


65. Melanopsis misera Brus. 


1584. Melanopsis misera Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 47. 
— Atlas ined. T. IV, f. 8. 


” ” »” 


Loc. Lučane près Sinj, Dalmatie, Carton nr; 69; 4 exempl: 


66. Melanopsis geniculata Brus. 
1874. Melanopsis geniculata Brus. Binn. Moll. p. 40, T. I, f. 7— 10. 
— io Atlas, ined. E. IV..£.19 95 


n » 


Loc. Sinj, Dalmatie. Carton nr. 70; 62 exempl. 


67. Melanopsis inconstans Neum. 
1874. Melanopsis inconstans Brus. Binn.-Moll. p 39. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 71; 89 exempl. 


68. Melanopsis plicatula Brus. 


1876. Melanopsis plicatula Brus. Esp. nouv. de Dalm. p. 115. 
— Atlas ined. T. IV, f. 17, 18. 


”» » n 


Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 72; 8 exempl. 


124 98 


69. Melanopsis Visianiana Brus. 
1874. Melanopsis Visianiana Brus. Binn. Moll. p. 37, T. I, f. 7, 8. 
— : È „ Atlas med: T. Vi 2%. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 72; 22 exempl. 


70. Melanopsis bicoronata Brus. 


1884. Melanopsis bicoronata Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 40. 
— Atlas ined. T. IV; ESiosao; 


» ” n 


Loc. Stuparusa près Sinj, Dalmatie. Carton nr. 72; 6 exem. 


71. Melanopsis sinjana Brus. 


1874. Melanopsis sinjana Brus. Binn. Moll. p. 32, T. I, f. 1, 2. 
— Atlas ined. T. IV, f. 10—14. 


” » 


bj 
Loc. Lučane, Dalmatie. Carton nr. 72; 8 exempl. 


72. Melanopsis Lanzaeana Brus. 


1874. Melanopsis Lanzaeana Brus. ]. ce. p. 34. 
— Atlas ined. T. V, f. 7—9. 


» » ” 


Loc. Ribarié, Dalmatie. Carton nr. 72; 14 exempl. 


73. Melanopsis dalmatina Brus. 
1884. Melanopsis dalmatina Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 59. 
— Atlas ined, T. V, f. 10,418 


» ” ” 


Loc. Sinj, Dalmatie. Carton nr. 72; 4 exempl. 


74. Melanopsis Trstenjaki Brus. 


1884. Melanopsis Trstenjaki Brus. L e. p. 55 
= Atlas ined: “I IV 91 


Loc. Potravlje, Dalmatie. Carton nr. 72; 6 exempl. 


” „ ” 


75. Melanopsis camptogramma Brus. 


1876. Melanopsis camptogramma Brus. Esp. nouv. de Dalm. 
p. 109. 
— Brus. Atlas ined. T. V, f. 1—4. 


” bj 


Loc. Sinj, Dalmatie. Carton nr. 72; 10 exempl. 


Genus Melanoptychia Neumayr 1880. 
76. Melanoptychia paradoxa Brus. 


1892. Melanoptychia paradoxa Brus. Fauna di Markuševec, p. 32. 
Love. Markuševec, Croatie. Carton nr. 65; 7 exempl. 


Genus Lyrcaea H. et A. Adams 1854.! 
77. Lyrcaea impressa (Krauss). 


1892. Melanopsis impressa Brus. Fauna di Markuševec, p. 19. 
Loc. Markuševec, Groatie. Carton nr. 64; 4 exempl. 


78. Lyrcaea Martiniana (Fer.) 


1892. Melanopsis Martiniana Brus. 1. c. p. 19. 
Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 64; 2 exempl. 


79. Lyrcaea vindobonensis (Fuchs). 


1892. Melanopsis vindobonensis Brus. 1. e. p. 20. 
Loc. Markusevec, Croatie. Carton nr. 64; 4 exempl. 


Fam. Hydrobiidae. 
Genus Hydrobia Hartmann 1821. 


80. Hydrobia syrmica Neum. 


1875. Hydrobia syrmica Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 76, 
EX, Ei 
Loe. Karlovei, Slavonie. Carton nr. 1; + 50 exem. 


81. Hydrobia? pupula Brus. 
1874. Hydrobia pupula Brus. Binn. Moll. p. 64. 
— : s, Atlas med. TL. Def. 28,29% 


” 


Loc. Gromačnik. Slavonie. Carton nr. 1; + 50 exempl. 


*82. Hydrobia? Sturi Brus. n. sp. 


— Hydrobia Sturi Brus. Atlas ined. T. IX, f. 15—17. 
Loc. Caplja, Slavonie. Carton nr. 1; 19 exempl. 


1 D’apres Paul Fischer ,sectiòn“ du genre Melanopsis. 


126 30 


83. Hydrobia? prisca Neum. 
1875. Hydrobia prisca Neum. Süsswasserab. Siebenb. p. 422, 
TANI 
Loc, Arapatak, Transilvanie. Carton nr. 51; 5 exempl. 
84. Hydrobia? Eugeniae Neum. 


1875. Hydrobia Eugeniae Neum. l. c. p. 423, T. XVII, £. 9—11. 
Loc. Vargyas, Transilvanie. Carton nr. 51; + 50 exempl. 


Genus Bythinella Moquin Tandon 1851. 
85. Bythinella? scitula Brus. 


1892. Bythinella scitula Brus. Fauna di Markuševec, p. 154. 
Loc. Markusevec, Groatie, Carton nr. 65; 7 exempl. 


Genus Caspia Dybowski 1881. 
86. Caspia Dybowskii Brus. 


1892. Caspia Dybowskii Brus. Fauna di Markuševec p. 159. 
Loc. Markuševec; Croatie. Carton nr. 65; 18 exempl. 


Genus Pyrgula De Cristoforis et Jan 1832. 
87. Pyrgula turricula Neum. 


1882. Pyrgula turricula Brus. Pyrgulinae Europ. orient. p. 257. 
Loc. Karlovci, Slavonie. Carton nr. 1; 7 exempl. 


38. Pyrgula incisa Fuchs. 


1882. Pyrgula incisa Brus. l. c. p. 253. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 51; 8 exempl. 


89. Pyrgula Archimedis Fuchs. 
1882. Pyrgula Archimedis Brus. l. c. p. 299. 


Loc. Radmayest, Hongrie. Carton nr. 51; 15 exempl. 


40. Pyrgula pagoda Neum. 


1882. Pyrgula pagoda Brus. l. ce. p. 256. 
Loc. Vargyas, Transilvanie. Carton. nr. 51; + 50 exempl. 


31 127 


91. Pyrgula mathildaeformis Fuchs. 


1582. Pyrgula mathildaeformis Brus. l. €: p. 259. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 51; 12 exempl. 


92. Pyrgula Malčevići Brus. 


1893. Pyrgula Malčevići Brus. Faune a Conger. de Zagreb. p. 188. 
Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 65; 9 exempl. 


Genus Diana Clessin 1878. 


95. Diana Haueri (Neum.). 
1882. Diana Haueri Brus. Pyrgulinae Europ. orient. p. 285. 


mn 


Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 75; 17 exempl. 


94. Diana exilis Brus. 
1882. Diana exilis Brus. l. c. p. 289. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 75; 11 exempl. 


Genus Micromelania Brus. 1874. 
95. Micromelania? Schwabenaui (Fuchs). 


1882. Micromelania Schwabenaui Brus. l. e. p. 278. 
Loc. Tihany, Hongrie. Carton nr. 51; + 25 exempl. 


96. Micromelania? costulata (Fuchs). 


1882. Micromelania costulata Brus. l. e. p. 276. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 51; 16 exempl. 


97. Micromelania? banatica (Fuchs). 


1882 Micromelania banatica Brus. | c. p. 277. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 51; 10 exempl. 


98. Micromelania? laevis (Fuchs). 


oO 


1882. Micromelania laevis Brus. l. c. p. 281. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 51; + 50 exempl. 


99. Micromelania radmanesti (Fuchs). 
1882. Micromelania Radmanesti Brus. L c. p. 282. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 52; 25 exempl. 


* 100. Micromelania? subula (Fuchs). 


1870. Litorinella subula Fuchs. Congeriensch. v. Tihany u. Kup, 
p:1939, "TI RR, 29490! 
Loc. Tihany, Hongrie. Carton nr. 73; 20 exempl. 


Genus Prososthenia Neumayr 1869. 
101. Prososthenia tryoniopsis Brus. 


1874. Prososthenia tryoniopsis Brus. Binn. Moll. p. 50, T. II, f. 5, 6. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 73; 20 exempl. 


102. Prososthenia Tournoueri (Neum.). 


1874. Prososthenia Tournoueri Brus. l. c. p. 52, T. HI, £. 9. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 73; 14 exempl. 


103. Prososthenia Schwarzi Neum. 


1874. Prososthenia Schwarzi Brus. l. ce. p. 50 
Loc. Ribarié, Dalmatie. Carton nr. 73; + 50 exempl. 


104. Prososthenia cincta Neum. 


1869. Prososthenia eineta Neum. Dalmat. Süsswassermer. p. 361, 
REED: 
Loc. Ribarié, Dalmatie. Carton nr. 73; 17 exempl. 


105. Prososthenia annulifera Brus. 


1884. Prososthenia annulifera Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p 53. 
-— Atlas ined. T. VIII, f. 27—28. 


” ” » 


Loc. Trnovača pres Sinj, Dalmatie. Carton nr. 73; 6 exempl 


106. Prososthenia dalmatina (Neum.). 


1884. Prososthenia dalmatina Brus. 1. e. p. 49 
ma . Atlas ined. T. VIII, f. 29. 


” » 


Loe Sinj, Dalmatie. Carton nr. 73; 20 exempl. 


107. Prososthenia? sepulcralis (Partsch). 


1884. Prososthenia sepuleralis Brus. 1. cp. 46. 
Loc. Cernik, Slavonie. Carton nr. 1; + 25 exempl. 
Loc. Ribarić, Dalmatie Garton nr. 73; + 25 exempl. 


33 129 


108. Prososthenia? eburnea Brus. 


1884. Prososthenia eburnea Brus. l. c. p. 49. 
— Atlas ined. T. VILI; 1, 232/098: 


» » ” 


Loc. Trnovača pres Sinj, Dalmatie. Carton nr. 73; 13 exempl. 


109. Prososthenia? candidula (Neum.). 


1869. Littorinella candidula Neum. Dalm. Süsswasserm. p. 364, 
OR], te lo: 
1884. Prososthenia „ Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 46. 


Loc. Ribarié, Dalmatie. Carton nr. 73; + 109 exempl. 


Genus Emmericia Brus. 1870. 


110. Emmericia canaliculata Brus. 


1574. Emmericia canaliculata Brus. Binn. Moll. p. 58, T. IV, f. 5, 6. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 74; 13 exempl. 


Genus Choerina Brus. 1882. 


111. Choerina Jenkiana (Brus.), 


1882. Choerina Jenkiana Brus. Orygoceras p. 38. 
Loe. Gromačnik. Slavonie. Carton nr. 15; 2 exempl. 


112. Choerina candida (Neum.). 


1882. Choerina candida Brus. 1. c. p. 38. 
Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 15; 17 exempl. 


Genus Fossarulus Neumayr 1869. 


118. Fossarulus Stachei Neum. 


1874. Fossarulus Stachei Brus. Binn. Moll. p. 53. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 74; 2 exempl. 


114. Fossarulus Fuchsi Brus. 


1882. Fossarulus Fuchsi Brus. Orxgoceras p. 38. (nom.). 
— A „ ‚Atlas ned. T.,VE727,98 


» 


Loc. Potravlje, Dalmatie. Carton nr. 74; 8 exempl. 
5 


130 34 
115. Fossarulus Hoernesi Brus. 
1882. Fossarulus Hoernesi Brus. l. e. p. 38 (nomen). 


= i s si. Atlas ined. T. VII, f, 29, 20 
Loc. Sinj, Dalmatie. Carton nr. 74; 3 exempl. 


116. Fossarulus auritus Brus. 
1882. Fossarulus auritus Brus. l. c. p. 38 (nomen). 
— : e » Atlas ined. T. VII, f. 31—34. 
Loc. Trnovača près Sinj, Dalmatie. Carton ur. 74: 6 exempl. 


117. Fossarulus Eginae Brus. 


1882. Fossarulus Eginae Brus. l. e. p. 38 (nomen). 
— Atlas ined. T. VIII, f. 7—10. 


„ ” 


Loc. Vrba, Dalmatie. Carton nr. 74; 6 exempl. 


118. Fossarulus tricarinatus Brus. 


1874. Fossarulus tricarinatus Brus. Binn. Moll. p. 54, T. II, f. 11, 12. 
— 3 » Atlas ined. T. VII, £ 1922 


” 


Loc. Sinj, Dalmatie. Carton nr. 74; 12 exempl. 


119. Fossarulus pullus Brus. 


1874. Fossarulus pullus Brus. 1. c. p. 56, T. III f. 12—14. 
Loc. Rudusa près Sinj, Dalmatie. Carton nr. 74; 20 exempl. 


120. Fossarulus Crossei Brus. 


1878. Fossarulus Crossei Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p. 351. 
— 5 un Atlas’aned: T. VI E22 


” 


Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 74; 9 exempl. 


* Bania Brus. nov. gen. 1896. 
(Stalioia Brus. 1870 pro parte). 
121. Bania prototypica Brus. 


— 


1874. Stalioia prototypica Brus. Binn. Moll. p. 60, T. IV, £. 
10—12. 
Loc. Ruduša près Sinj, Dalmatie. Carton nr. 73; 10 exempl. 


35 131 


Genus Pseudoamnicola Paulucci 1878. 
122. Pseudoamnicola Torbariana Brus. 


1874. Amnicola Torbariana Brus. 1. c. p. 66, T. V, f. 15, 16. 
Loc. Miočić Dalmatie. Carton nr. 75; + 50 exempl. 


123. Pseudoamnicola Stosiciana Brus. 


1874. Amnicola Stošićiana Brus. 1. ce. p. 65. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 75; 28 exempl. 


Genus Lithoglyphus Mühlfeldt 1821. 


124. Lithoglyphus callosus Brus. 


1890. Lithoglyphus callosus Brus. in Kinkelin Berich. Senckenberg. 
Gess. p. 91. (nomen). 
— a » Brus. Atlas ined. T. XII, f. 12. 


Loc. Novska, Slavonie. Carton nr. 15; 14 exempl. 


*125. Lithoglyphus decipiens Brus. 
1555. Lithoglyphus decipiens Brus. Bemerkung. ii. rumän. Palu- 
dinenschicht. p. 162. 
1890. 3 pannonicus Kink. (nec Frfld.) 1 e. p. 92. 
Loc. Ciglenik, Slavonie. Carton nr. 15; + 25 exempl. 


*126. Lithoglyphus Novaki Brus. 


— Lithoglyphus Novaki Brus. Atlas ined. T. XI, f. 10—13. 
Loc. Cernik, Slavonie. Carton nr. 15; + 25 exempl. 


127. Lithoglyphus Tripaloi Brus. 


1884. Lithoglyphus Tripaloi Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav p. 48. 
— . = Atlas med. T. XII £ 14,45: 


” 


Loc. Ruduša pres Sinj, Dalmatie. Carton nr. 75; + 50 exem. 


128. Lithoglyphus panicum Neum. 

1868. Lithoglyphus panicum Neum. Dalmat. Süsswasserm. p. 364, 
TAX 22% 

— > 3 ; Brus. Atlas ined. T. XII, f. 16. 


Loc. Lemeš, Dalmatie. Carton nr. 75; 9 exempl. 
* 


132 36 


Genus Bythinia Gray 1821. 


*129. Bythinia Ungeri Rolle. 
1860. Paludina (Bythinia) Ungeri Rolle S. B. Ak. Wien XLI. Bd. 
p.; 35, T. UL E12: 
1874. î Vukotinovići Brus. Binn. Moll. p. 69, TE 
f. 13—14. 
Loc. Kravarsko, Croatie. Carton nr. 2; 4 exempl. 


130. Bythinia labiata Neum. 


1875. Bythinia labiata Neum. Süsswasserab. Siebenb. p. 415, T. 
XVI, f. 10-14. 
Loc. Vargyas, Transylvanie. Carton nr. 52; 5 exempl. 


151. Bythinia Jurinaci Brus. 


1884. Bythinia Jurinaci Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 53. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 74; 20 exempl. 


152. Bythinia? margaritula Fuchs. 


1870. Bythinia margaritula Fuchs Congeriensch. v. Radmanest, 
p. 348, T. XIV, f. 54, 55. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 52; 50 exempl. 


Genus Tylopoma Brus. 1882. 

133. Tylopoma Pilari (Neum.). 

1882. Tylopoma Pilari Brus. Orygoceras p. 38. 
Loc. Karlovci, Slavonie. Carton nr. 2; 4 exempl. 


134. Tylopoma melanthopsis Brus. 
1582. Tylopoma melanthopsis Brus. 1. c. p. 38. 
Loc. Varos, Slavonie. Carton nr. 2; 4 exempl. 


155. Tylopoma oncophora Brus. 
1882. Tylopoma oncophora Brus. 1. c. p. 38. 
Loc. Gromačnik, Slavonie. Carton nr. 2; 16 exempl. 


136. Tylopoma avellana Neum. 
1882. Tylopoma avellana Neum. 1. c. p. 38. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 2; 14 exempl. 


37 133 


Fam. Viviparidae. 
Genus Vivipara Lam. 1809. 


137. Vivipara robusta Brus. 


1878. Vivipara robusta Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p. 352. 
"2 Atlas ined. T. XII, f. 19, 20. 


„ » » 


Loc. Karlovci, Slavonie. Carton nr. 16; 1 exempl. 


138. Vivipara Neumayri Brus. 


1874. Vivipara Neumayri Brus. Binn.-Moll. p. 74. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 16; 14 exempl. 


139. Vivipara Fuchsi Neum. 


1874. Vivipara Fuchsi Brus. l. c. p. 75. 
Loc. Kravarsko, Croatie. Carton nr. 19; 2 exempl. 


140. Vivipara leiostraca Brus. 


1874. Vivipara leiostraca Brus. 1. €. p..75. T. I, f. 13, 14. 
Loc. Caplja, Slavonie. Carton nr. 17; 27 exempl. 
Cernik, > 5 RIRCES RI 


” 


141. Vivipara Brusinai Neum. 


1874. Vivipara Brusinae Neum. in Brus. 1. c. p. 76 
1875. a Brusinai Neum. Cong. u. Palud. Schich. Slav. p. 
66,7. VI: 6. 

Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 19; 4 exempl. 

Observ. Neumayr a décrit sous le nom de Vivipara Bru- 
sinai une espece de l'ile de Cos de la Grèce!, mais lorsque j’eus 
recu de l’auteur des spécimens de la localité de Phouka, je me 
suis bientot persuadé que l’espèce grècque n’est pas identique a 
l’espece slavone. Cependant il n'est pas nécessaire de donner un 
nom nouveau a l’espece grecque, parcque nous ne voyons ancune 
difference appréciable entre la V. Brusinai de Phouka et la 
V. Hippocratis? de la m&me localite. Par conséquant on doit dé- 


1 Neumayr M. Über den geologischen Bau der Insel Kos und über die 
Gliederung der jungtertiären Binnenablagerungen des Archipels. (Denkschriften 
der Matem.-naturwiss. Classe d. k. Akad. XL. Bd. Wien 1879. p. 300, T. II, f.5—9). 

2 1. c. p. 300, T. II, f. 10—14. 


134 98 


signer les deux pretendues formes grčques sous le nom unique 
de V. Hippocratis. La vraie V. Brusinat est jusq'a present li- 
mite a la Slavonie 


*142. Vivipara spuria Brus. 


1874. Vivipara spuria Brus. l. c. p. 77. 

1875. : Sadleri Neum. Cong. u. Palud. Schich. Slav. p. 59. 
(pro parte) T. V, f. 21. 

spuria. Neum. 1. .c.’p. 60, I. VI, 0 

Wolfi Neum. 1. c. p. 60 (pro parte) T. VI, f. 5. 

5 5 Lenzi “Neum; 1. €'p-61, TVL 6 

Mojsisovicsi Neum. 1. c. p. 62, T. VI, f. 7. 

Loc. Grgetek, Slavonie. Carton nr. 20: 14 exempl. 


143. Vivipara Woodwardi Brus. 


1885. Vivipara Woodwardi Brus. Bemerkung. ü. rumän. Palud. 
Schicht. p. 161 (nomen). 
Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 19; 2 exempl. 


144. Vivipara bifarcinata (Bielz). 


1864. Paludina bifarcinata Bielz. Verh. Siebenb, Verh. XV, p. 77 
(pro parte) 

Loc. Subotski grad près Novska. Slavonie. Carton nr. 21; 
93 exempl. 

— Ciglenik, Slavonie. Carton nr. 22; 14 exempl. 

Observ. Nous n’avons aucun doute sur l’identité de 14 spé- 
cimens collés sur le carton nr. 22 de la collection avec l’espèce 
décrite et figurée par Fontannes. Le méme auteur a parfaitement 
raison là ou il dit: „il me paraît n’avoir que des limites fort 
indécises“ entre la V. stricturata et la V. bifarcinata!. 


145. Vivipara stricturata Neum. 
1869. Vivipara strieturata Neum. Conger. in Croat. u. Westslav. 
p: ‘376; TAXIV, f. 6. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 23; 25 exempl. 


1 Fontannes F. Contribution a la Faune Malacologiqne des Terrains 
Néogènes de la Roumanie (Archiv du Museum d’Histoire Naturelle de Lyon. 
TV. 04886; pi 23; T. 16. 28,29): 


39 135 


146. Vivipara notha Brus. 
1874. Vivipara notha Brus. Binn. Moll. p. 82, T. VII, f. 5, 6. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 24; 19 exempl. 
var. 
Loc. Malino. Carton nr. 25; 23 exempl. 


147. Vivipara Dežmaniana Brus. 

1874. Vivipara Dežmaniana Brus. 1. ce. p. 81, T. II f. 6, 7. 
Loc. Kovačevac, Slavonie. Carton nr. 26; 18 exempl. 
var. 

Loe. Ciglenik, Slavonie. Carton nr. 27; 16 exempl. 


148. Vivipara altecarinata Brus. 


1874. Vivipara altecarinata Brus. 1. c. p. 80, T. II, f. 8, 9. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 28; 20 exempl. 


149. Vivipara ornata Neum. 


1875. Vivipara ornata Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 56, T. 
IV, f. 18—20. 
Loc. Caplja, Slavonie. Carton nr. 29; 16 exempl. 


150. Vivipara Hörnesi Neum. 


1875. Vivipara Hörnesi Neum. 1. c. p. 56, T. IV, f. 21. 
Loc. Novska, Slavonie. Carton nr, 30; 19 exempl. 


151. Vivipara Sturi Neum. 

1875. Vivipara Sturi Neum.; l;- €...p:-56, Tx IV,.:f.. 2, 3. 
Loc. Malino. Slavonie. Carton nr. 31; 16 exempl. 
var. 

Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 32; 16 exempl. 


152. Vivipara Zelebori M. Horn. 


1869. Vivipara Zelebori M. Hörn. in Neum. Conger. in Croat. u. 
Westslav.; p: 376, T. 14, 1. 1. 
Loc. Caplja, Slavonie. Carton nr. 33; 18 exempl. 


153. Vivipara arthritica Neum. 
1869. Vivipara atritica Neum. 1. c. p. 375, T. XIV, f. 7—10. 
Loc. Kutina, Slavonie. Carton nr. 34; 20 exempl. 


136 40 
*154. Vivipara turgida (Bielz). 
1864. Paludina turgida Bielz. Verh. Siebenb. Ver. XV, p. 77. 


1874. Vivipara Pilari Brus. Binn. Moll. p. 84, T. II, f. 4,5. 
Loc. Caplja, Slavonie. Carton nr. 35; 14 exempl. 


*155. Vivipara rudis Neum. 


1869. Vivipara rudis Neum. Cong. in Croat. u. Westslav. 
pi 879; T-RIV 47.25: 
1875. 5 Strossmayeriana Brus. Binn. Moll. p. 83, T.I, f. 1-3. 
1883. 3 Novskaensis Penecke. Slavon. Paludinensch. p. 
DU, N) Da 
Loc. Konačka pres Novska, Slavonie. Carton nr. 36; 14 exempl 


156. Vivipara Vukotinovici Frfld. 
1826. Paludina (Vivipara) Vukotinovici Frfld. Verh. Zool.-bot. (res. 
Wien. XII, p. 972. 
Loc. Novska, Slavonie. Carton nr. 37; 8 exempl. 
*157. Vivipara Mažuranići Brus. n. sp. 


Loc. Sisak, Croatie. Carton nr. 38; 8 exempl. 


*158. Vivipara Dautzenbergi Brus. n. sp. 


Loc. Sisak, Croatie. Carton nr. 37; 8 exempl. 


159. Vivipara Pauli Brus. 
1874. Vivipara Pauli Brus. Binn. Moll. p. 87. 


1875. n » Neum. Cong. u. Palud. Schicht. Slav. p. 63, 
TJAV III are: 
— a - © Brus "Allas’med. IE XII, 1729723 


Loc. Slobodnica, Slavonie. Carton nr. 37; 2 exempl. 


*160. Vivipara Wolfi Neum. 


1875. Vivipara eyrtomaphora Neum. nec Brus., Cong. u. Palud. 
Schicht. Slav. p. 59 (pro parte) T. 
VI; bi 
1875. 5 Wolfi Neum. 1. e. p. 60 (pro parte) T. VI, f. 4. 
Loc. Karlovci, Slavonie. Carton nr. 19; 2 exempl. 


4 137 


*161. Vivipara cyrtomaphora Brus. 


1874. Vivipara cyrthomaphora Brus. Binn. Moll. p. 78, T. I, f. 15, 16. 
Sion, n Neum. 1. c. p. 59 (pro parte), T. 
NIE 


Loc. Fonyod, Hongrie. Carton nr. 54;.14 exempl. 


162. Vivipara Sadleri (Partsch). 


1875. Vivipara Sadleri Neum. 1. c. p. 59 (pro parte), T. V, f. 18 
Loc. Kenese, Hongrie. Carton nr. 55; 16 exempl. 


Fam. Valvatidae. 
Genus Valvata O. F. Müller 1874. 


163. Valvata subcarinata Brus, 


1578. Valvata subcarinata Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p. 352 
— È ; n Atlas ined. T. XIII, f. 32—34. 


Loc. Gromačnik, Slavonie. Carton nr. 15; 17 exempl. 


164. Valvata sibinjensis Neum. 


1875. Valvata sibinjensis Neum. Cong. u. Palud. Schicht. Slav 
pr 78, DIA 7.11% | 
È 


Loc. Gromačnik, Slavonie. Carton nr. 15; 22 exempl.' 


165. Valvata balteata Brus. 
1878. Valvata balteata Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p. 352 
— Atlas ined. T. IX, f. 28—31. 


» ” » 


Loc. Gromačnik, Slavonie. Carton nr. 15; 23 exempl. 


* 166. Valvata Bukowskii Brus. n. sp. 


— Valvata Bukowskii Brus. Atlas ined. T. XIV, f. 1—3. 
Loc. Priseka, Slavonie. Carton nr. 15; 23 exempl. 


167. Valvata Šulekiana Brus. 


1874. Valvata Šulekiana Brus. Binn. Moll. p. 89, T. VI, f. 11, 12. 
— e È „ „Atlas ined. T. XIV, f. 4—6. 


Loc. Groma£nik, Slavonie. Carton nr. 15; 13 exempl. 


138 49 


168. Valvata balatonica Rolle. 


1861. Valvata balatonica Rolle. S.B. Ak. Wien, XLIII, p. 209, T. I, f. 5. 
Loc. Tihany, Hongrie. Carton nr. 52; 8 exempl. 


169. Valvata variabilis Fuchs. 


1870. Valvata variabilis Fuchs Congeriens. v. Radman., p. 346, 
T. XIV, f. 10—19. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 52; -- 50 exempl. 


170. Valvata küpensis Fuchs. 


1870. Valvata Küpensis Fuchs. Congersch v. Tihany u. Kup p. 
543, T. XXII, f. 23—25 
Loc. Kup, Hongrie. Carton nr. 52; + 25 exempl. 


171. Valvata octonaria Brus. 


1894. Valvata octonaria Brus. Aphanotylus, p. 181, Glasnik hrv. 
narav. drustva VI, p 243 (nomen). 
Loc. Tihany, Hongrie. Carton nr. 52; 6 exempl. 


172. Valvata gradata Fuchs. 


1870. Valvata gradata Fuchs Congeriens. v. Tihany u. Kup, p. 556, 
T. XXL. 1316. 
Loc. Markuševac. Croatie. Carton nr. 65; 13 exempl. 


173. Valvata leptonema Brus. 


1892. Valvata leptonema Brus. Fauna di MarkuSevec, p. 167. 
Loc. Markusevec, Croatie. Carton nr. 66; 10 exempl. 


174. Valvata simplex Fuchs. 


1870. Valvata simplex Fuchs. Congeriens. v. Tihany u. Kup, p. 535, 
T. XXI, f. 4—6. 
Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 66; 11 exempl. 


175. Valvata homalogyra Brus. 


1874. Valvata homalogyra Brus. Binn. Moll. p. 90. 
2 È „. Atlas ined. T. XIV, f. 7—9 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 67; 8 exempl. 


43 139 
Genus Aphanotylus Brus. 1894. 


176. Aphanotylus adeorboides (Fuchs). 


1894. Aphanotylus adeorboides Brus. Aphanotylus p. 187; Glasnik 
hrv. naravosl. drustva, p. 248. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 52; + 25 exempl. 


177. Aphanotylus Cossmanni Brus. 


1894. Aphanotylus Cossmanni Brus. 1. c. p. 185; Glasnik p. 246. 
Loc. Kup, Hongrie. Carton nr. 52; + 50 exempl. 


Subordo Scutibranchiata. 
Rhipidoglossa. 
Fam. Neritidae. 
Genus Theodoxus Montfort 1810. 
178. Theodoxus danubialis (C. Pfeif). 


1884. Theodoxus danubialis Brus. Neritodonta Dalm u. Slav. p. 100. 
Loc. Kravarsko, Croatie. Carton nr. 39; -- 25 exempl. 


Genus Neritona Martens 1869. 
179. Neritona Martensi Brus. 


1884. Neritona Martensi Brus. Congeriensch. v. Agram, p. 135. 
1892. ci 4 1 Brus. Fauna di MarkuSevec, p. 175. 
— 2 È a Brus. Atlas ined. T. XIV, f. 12, 13. 


Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 66; 3 exempl. 


Genus Neritodonta Brus. 1884. 

180. Neritodonta sagittifera Brus. 
1884. Neritodonta sagittifera Brus. Neritodonta Dalm u. Slav. p 89. 
— Atlas ined. T. XIV, f. 23, 24. 


” ” n 


Loc. Čaplja, Slavonie. Carton nr. 39; 5 exempl. 


181. Neritodonta militaris (Neum.). 


1884. Neritodonta militaris Brus. Neritodonta Dalm u Slav. p. 90. 
Loc. Gromačnik, Slavonie. Carton nr. 39; 11 exempl. 


140 WA: 


182. Neritodonta slavonica Brus. 


1884. Neritodonta slavonica Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 93. 
T. IL, f. 11-14. 
= È Brus. Atlas ined. T. XIV, f. 16—20. 


” 


Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 39; 7 exempl. 


183. Neritodonta amethystina Brus. 
1884. Neritodonta amethystina Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 95. 
— Atlas ined. T. XIV; £. 21 720% 


» 


Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 39; 13 exempl. 


184. Neritodonta sycophanta Brus. 


1884. Neritodonta sycophanta Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 96. 
Loc. Resetare, Slavonie. Carton nr. 39; 17 exempl. 


185. Neritodonta Pilari Brus. 


1892. Neritodonta Pilari Brus. Fauna di Markuševec, p. 176. 
Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 66; 7 exempl. 


186. Neritodonta lamellata Brus. 


1892. Neritodonta lamellata Brus. 1. e. p. 178. 
Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 66; 4 exempl. 


187. Neritodonta Cunici Brus. 


1892. Neritodonta Cunići Brus. 1. e. p. 177. 
Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 66; 19 exempl. 


188. Neritodonta semidentata (Sandb.). 


1884. Neritodonta semidentata Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 87. 
I A H „ Atlas ined. T. XV, f. 22 — 29. 


Loc. Ribarić, Dalmatie. Carton nr. 75; 14 exempl. 


189. Neritodonta sinjana Brus. 


1884. Neritodonta sinjana Brus. Neritodonta Dalm u. Slav. p. 82. 
: 5 51 Atlas ined. T; XV. 6.1022 


Loc. Sinj, Dalmatie. Carton nr. 75; 7 exempl. 


45 141 


190. Neritodonta Lorkovići Brus. 


1884. Neritodonta Lorkovići Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 78. 
T. II, f. 1-6. 
an £ 2 Brus. Atlas ined. T. XV, f. 3-—9. 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 75; 7 exempl. 


191. Neritodonta imbricata Brus. 
1884. Neritodonta imbricata Brus. Neritodonta Dalm. u. Slav. p. 
16, To Id 710: 
Loc. Miočić, Dalmatie. Carton nr. 75; 2 exempl. 


Cässis Pelecypoda. 
Ordo Tetrabranchia. 
Subordo Mytilacea. 
Fam. Dreissensidae. 
Genus Cyng>ria Partsch 1856. 


192. Congeria Preradovici Brus. 
1895. G ngeria Preradovići Brus. Foss. Fauna v. Dubovac, p. 373 
T. VI, f. 2—4. 
Loc. Dubovac pres Karlovac (== Karlstadt), Croatie. Carton 
nr. 62; 2 exempl. 


193. Congeria rhomboidea M. Hörn. 


1892. Congeria rhomboidea Brus. Foss. Fauna v. Dubovac, p. 371. 
Loc. Okrugljak pres Zagreb (== Agram), Croatie. Garton 
nr. 61; 1 valve. 


194. Congeria alata Brus 


1892. Congeria alata Brus. Foss. Fauna di Markuševec, p. 196. 
== 2 SeAtlasvined SL KV; Eo: 


Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram), Croatie. Carton nr. 
60; 1 valve. 
195. Congeria croatica Brus. 
1893. Congeria croatica Brus. Die Gruppe der Cong. triang., p. 492. 
— Atlas ined. T. XVI, f. 2. 


” » n 


142 46 


Loc. Okrugljak pres Zagreb (= Agram), Croatie. Carton 
nr. 60; 1 exempl. 

Loc. Dubovac près Karlovac (= Karlstadt), Croatie. Carton 
nr. 62; 1 valve. 


*196. Congeria Halavatsi Brus. n. sp. 
1894. Congeria triangularis Lörent. (nec (Partsch) Ober. Pont. 
Fauna bei Szegzard p. 81 (11). 
Loc. Szegzärd, Hogrie. Carton nr. 58 A; 1 valve. 


197. Congeria triangularis Partsch. 
1892. Congeria triangularis Brus. Die Gruppe der Cong. triang. 
p. 496. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 56; 4 valves. 
» Glogovnica près Križevac (= Kreutz) Croatie. Carton 
nr. 63; 2 valves. 
198. Congeria zagrabiensis Brus. 
1893. Congeria zagrabiensis Brus. Foss. Fauna v Dubovac, p. 372. 


— Atlas ined. T. XVI, f. 3-7. 


” ” » 
Loc. Dubovac près Karlovac (= Karlstadt), Croatie. Carton 
nr. 62; 1 valve. 


199. Congeria ramphophora Brus. 


1892. Congeria ramphophora Brus. Foss. Fauna di Markuševec, 
p. 182. 
Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 66; 9 valves. 


200. Congeria Gitneri Brus. 


1892. Congeria Gitneri Brus. 1. c. p. 184. 
Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 66; + 50 valves. 


Genus Dreissensia P. van Beneden 1835. 
201. Dreissensia polymoroha (Pallas). 


1874. Dreissena polymorpha Brus. Foss Binn.-Moll. p. 121. 
Loc. Ciglenik, Slavonie. Carton nr. 39; 6 valves. 
„ Caplja, Slavonie. Carton nr. 39; 10 valves. 


47 143 


202. Dreissensia Accurtii Brus. 


1892. Dreissensia Accurtii Brus. Fauna foss. di Markuševec, p. 199. 
— : ” » Atlas ined., T. XVII, f. 6-8. 
Loc. Cernik, Slavonie. Carton nr. 39; 8 valves. 
» Kozarica, Slavonie. Carton nr. 39; + 25 valves. 


203. Dreissensia Rossii Brus. 
1892. Dreissensia Rossii Brus. Foss. Fauna v. Dubovac, p. 374, 
T. VI, f. 5—7. 
Loc. Dubovac près Karlovac (= Karlstadt), Croatie. Carton 
nr. 62; 4 valves. 


204. Dreissensia auricularis Fuchs. 
1892. Dreissensis auricularis Brus. Foss. Fauna di Markuševec, p. 199. 
-— > = s. «Alas; ned, T. eV To Im 
Loc. Glogovnica pres Križevac (= Kreutz), Croatie. Carton 
nr. 63; 8 exempl. 


205. Dreissensia simplex Fuchs. 


1870. Congeria simplex Fuchs (an Barbot?) Congeriensch. v. 
Radman. p. 362, T. XVI, f. 6—9. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 56; 28 valves. 


206. Dreissensia serbica Brus. 
1593. Dreissensia serbica Brus. in Andrusov, 3ambyanıa 0 cemeltcTB'b 
Dreissensidae, p. 82. 
1893. Congeria spatulata Lörenthey (nec Partsch), Szegzärd, Nagy- 
Manyok u. Arpad p. 83, T. III, f. 4. 
Loc. Kurd, Hongrie. Carton nr. 56; 2 valves. 


Genus Dreissensiomya Fuchs 1870. 


207. Dreissensyomia Schröckingeri Fuchs. 
1870. Dreissenomya Schröckingeri Fuchs, Congeriens. v. Tihany 
u. Kup. p. 541. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr 57; 3 exempl. et 2 
valves. 


144 48 


Subordo Submytilacea. 
Fam. Unionidae. 
Genus Unio Retzius 1788. 


*208. Unio mactriformis Brus. n. sp. 


Loc. Podvinj, Slavonie. Carton nr 39 A.; 2 noyaux. 


*209. Unio pannonicus Neum. 
1875. Unio pannonicus Neum. Conger. u. Palud. Schicht. Slav. p. 
30, TI 1.10. 
Sandbergeri Neum. 1. c. p. 29 (pro parte) T. X, f. 3. 
(nec f. 1, 2). 
1883. , Zelebori Penecke (nec M. Hörn ) Fauna Slav. Palud. 
p. 89. (pro parte). 
Sibinensis Penecke 1. c. (pro parte). 
Loc. Konačka pres Novska, Slavonie. Carton nr. 40; 2 exempl. 
et 2 valves. 
*910. Unio Zelebori. M Hörn. 
1874. Unio Zelebori = Brus. Foss. Binn.-Moll., p. 110. 
1883. , pannonicus Penecke (nec Neum.) Fauna Slav. Palud. 
perde 
Loc. Ciglenik, Slavonie. Carton nr. 40; 2 valves. 


211. Unio Mojsvari Penecke. 
1883. Unio Mojsvari Penecke Fauna Slav. Palud. p. 90. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton na. 40; 2 valves. 


*212. Unio cyamopsis Brus. 

1574. Unio cyamopsis Brus. Foss. Binn.-Moll. p. 111, T.V, f. 5, 6. 
1883. „ Hörnesi Penecke Fauna Slav. Palud. p. 92 (pro 
parte) T. IL 1.8 49 

2 „ Bittneri Penecke 1. c. p. 93 (pro parte) T. II, f. 11. 
Loc. Sv. Linard pres Nova Gradiska, Slavonie. Carton nr. 41; 
2 exempl. et 1 valve. 


213. Unio Stoliezkai Neum. 


1875. Unio Stoliczkai Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 29, T. II, £. 9. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr 41; 3 valves. 


49 145 


*914. Unio Rakovecianus Brus. 


1874. Unio Rakovecianus Brus. Foss. Binn.-Moll. p. 115, T. VII, 
fi 3,4% 

1883. „ Bittneri Penecke, Fauna Slav. Palud. p. 93 (pro 
parte) T. II. f. 12. 


Loc. Environs de Brod, Slavonie. Carton nr. 41; 4 valves. 


*915. Unio Pucići Brus. n. sp. 


Loc. Sv. Linard pres Nova Gradiška, Slavonie. Carton nr. 
42; 2 exempl. et 1 valve. 


216. Unio Beyrichi Neum. 


1875. Unio Beyrichi Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 28, T. III, f. 11. 
Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 42; 2 valves. 


*917. Unio Haueri Neum. 


1875. Unio Haueri Neum. |. c. p. 28, T. II, f. 5, 6. 
1883. „ Zitteli Penecke Fauna Slav. Palud. p. 94 (pro parte), 
T. IM. £ SA (nee EL). 
Loc. Podvinje, Slavonie. Carton nr. 42; 1 valve. 


*918. Unio slavonicus M. Hörn. 


1865. Unio slavonicus M. Hörn. Foss. Moll. v. Wien II, p. 291, 
T. XXXVII, f. 7 (pessima). 


1874 „ Pilari Brus. Foss. Binn.-Moll. p. 109, T. III, f. 1,2. 
1883. », Novskaensis Penecke Fauna Slav. Palud. p. 90, T. XVI, 
0923: 


Loc. Konačka pres Novska, Slavonie. Carton nr. 43; 2 valves. 


#9219. Unio Bielzi Czekelius. 


1864. Unio Bielzi Czekelius Verh. Siebenb. Ver. XV, p. 245. 
1570. , pachyodon Brus. Mss 
1874 3 Brus. Foss. Binn.-Moll. p. 107 (nomen). 
4 »  Slavonicus Brus. Il. c. (nec M. Hörn.). 
E »  piyenodesi Brus. 17 @>P:.,108, Tab: Ver 122. 
1575. |, Paul Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 31, T. II, 
f. 1—4. 


10 


146 50 


1875. Unio ptychodes Neum. 1. c. 


1883..7 „2 Paul Penecke, Fauna Slav. Palud. p. 92. 
1883. „ ptychodes Penecke I. e. 
Locri. La Slavovie. Carton nr. 43; 2 valves. 


220. Unio recurrens Penecke. 
1883. Unio recurrens Penecke Fauna Slav. Palud. p. 100, T. 
KVUIL£.:8: 
Loc. Sisak, Croatie. Carton nr. 44; 2 valves. 


231. Unio Brusinai Penecke. 
1883. Unio Brusinai Penecke Fauna Slav. Palud p. 94, T. XVII. 
1251459, 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 44; 5 valves. 


222. Unio Nicolaianus Brus. 


1874. Unio Nicolaianus Brus..Foss. Binn.-Moll. p. 116, T. VI, f. 1,2. 
Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 44; 2 valves. 


223. Unio Neumayri Brus. 

1878. Unio Neumayri Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p. 356. 
Loc. Sibinj, Slavonie. Carton nr. 45; 2 exempl. et 2 valves. 
Observ. Il y a encore un Unio Neumayri de Penecke, c'est 

pour cela que je propose pour l’espece de Penecke!' le nom 


vor. 


#294. Unio thalassinus Brus. 


1874. Unio thalassinus Brus. Foss. Binn.-Moll p. 114, T. V, £. 7,8. 
1983. ,  subthalassinus Penecke Fauna Slav. Palud. Schicht. 
D909, T- XVI he 
Loc. Caplja, Slavonie. Carton nr. 45; 4 valves. 


225. Unio Kukuljevići Brus. 
1878. Unio Kukuljevići Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p. 356. 
Loc. Karlovci (== Karlovitz), Slavonie. Carton nr. 46; 1 
exempl. et 1 valve. 
! Penecke K. A. Beiträge zur Kenntniss der Fauna der slavonischen Pa- 
ludinenschichten p. 88 (2), T. XV (ID, f. 1, 2, 3. 


51 147 


996. Unio Halavatsi Brus. 


1894. Unio Halavitsi Brus. Aphanotylus p. 182; Glasnik hrvat. 
naravosl. društva p. 243. 
Loc. Tihany, Hongrie. Carton nr. 58 A; 2 valves. 


997. Unio Hilberi Penecke. 


1883. Unio Hilberi Penecke. Fauna Slav. Palud. Schicht. p. 96, 
IR VII, 1-4127 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 46; 2 valves. 


* 998. Unio oriovacensis M. Hörn. 


1865. Unio Oriovacensis M. Hčrn. Foss. Moll. v. Wien, II, p. 292, 
T. AXRVl N, 9 (mala): 
rt “excentricus Brus. Foss! Binn.-Moll. p. 117, T..VE 
LAKA 
1875. , Hochstetteri Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 22, 
Trike 
Loc. Ciglenik, Slavonie. Carton nr. 46; 5 valves. 


*999. Unio Pavlovići Brus. n. sp. 


Loc. Paklenica près Novska, Slavonie. Garton nr. 47; 4 valves. 


230. Unio Sturi M. Hörn. 


1865. Unio Sturi M. Hörn. Foss. Moll. v. Wien, II, p. 289, T. 
XAXVI E 6. 
Loc. Grabovac, Slavonie. Carton nr. 47; 2 valves. 


931. Unio Morovići Brus. 


1878. Unio Morovići Brus. Moll. foss. sp. nov. et emend. p. 356. 
Loc. Malino, Slavonie. Carton nr. 48; 2 valves. 


#9232. Unio cymatoides Brus. 


1874. Unio cymatoides Brus. Foss. Binn.-Moll. p. 113, T. IV, f. 3, 4. 

1886. , Haueri Fontannes (nec Neum.), Terr. nèog. de la 
Roumanie, p. 33. T. II, f 4. 

— „  eymatoides Brus. Atlas ined. T. XVIII, f. 3. 


Loc. Caplja, Slavonie. Carton nr. 48; 4 valves. 
* 


148 52 


233. Unio Vukotinovici M. Hörn. 


1875. Unio Vukotinovići Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 32, 
T. HI, f. 6—8. 
Loc. Čaplja, Slavonie. Carton nr. 49; 4 valves. 


234. Unio Strossmayerianus Brus. 
1574. Unio Strossmayerianus Brus. Foss. Binn.-Moll. p. 113, T. 
VIL: 141: 
Loc. Podvinje, Slavonie. Carton nr. 49; 3 valves. 
235. Unio Stachei Neum. 
1875. Unio Stachei Neum. Conger. u. Palud. Slav. p. 33, T. II, 
pasao: 
Loc. Grabovac, Slavonie. Carton nr. 49; 2 valves. 
236. Unio maximus Fuchs. 


1875. Unio maximus Neum. 1. e. p. 27. 
Loc. Nova Gradiška, Slavonie. Carton nr. 50; 3 fragment. 


*937. Unio Mihanovići Brus. 


1870. Unio Bielzi Fuchs (nec Czekelius), Congeriens. v. Radman 
p. 360, T. XVII, f. 8—10. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 57; 2 valves. 


Genus Anodonta Lamarck. 1799. 
*938. Anodonta Brandenburgi Brus. n. sp. 


Loc. Radmanyest. Hongrie. Carton nr. 58 A; 1 valve. 


Subordo Cardiacea. 
Fam. Cardiidae. 
Genus Limnocardium Stoliezka 1870. 


239. Limnocardium histiophorum Brus. 


1884. Adacna histiophora Brus. Congersch. v. Agram, p. 144. 
— Limnocardium histiophorum Brus. Atlas ined. T. XVIII, f. 4—6. 

Loc. Okrugljak près Agram (= Agram), Croatie Carton nr. 
61; 1 valve. 


93 149 


240. Limnocardium Rogenhoferi Brus. 
1584. Adaena Rogenhoferi Brus. Gongerienseh. v. Agram, p. 149. 
—  Limnocardium Rogenhoferi Brus. Atlas ined., T. XIX, f. 6—9. 
Loc. Okrugljak pres Zagreb (== Agram), Croatie. Carton nr. 
61; 2 valves. 


241. Limnocardium Riegeli M. Hörn. 
1554. Adacna Riegeli Brus. Congeriensch. v. Agram, p. 151. 
—  Limnocardium Riegeli Brus. Atlas ined. T. XIX, f. 11, 12. 
Loc. Okrugljak pres Zagreb (== Agram), Croatie. Carton 
nr. 61; 2 valves 


242. Limnocardium Majeri M. Hörn. 
1884. Adacna Majeri Brus. Congeriensch. v. Agram. p. 153. 
Loc. Okrugljak près Zagreb (== Agram), Croatie. Carton nr. 
61; 4 valves. 


243. Limnocardium Steindachneri Brus. 
1884. Adacna Steindachneri Brus. 1. c. p. 154, T. XVIII, f. 38. 
Loc. Okrugljak pres Zagreb (= Agram), Croalie. Carton 
nr. 61; 1 exempl. 


944, Limnocardium Barači Brus. 


sest Adacna, Barači Brus. |. €. p. 156, T. XXVI, 2 42, 

— Limnocardium Barači Brus. Atlas ined. T. XIX, f. 13, 14. 
Loc. Okrugljak près Zagreb (= Agram), Croalie. Carton 

nr. 61; | exempl. 


245. Limnocardium apertum Münst. 


1870. Limnocardium apertum Fuchs, Gongeriens. v. Radmanest, 
p. 354. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 58; 4 valves. 


246. Limnocardium Penslii Fuchs. 


1870. Cardium Penslii Fuchs. 1. c. p. 355, T. XV, f. 15-17. 
Loc. Radmanyest, Hongrie Carton nr. 58; 1 valve. 


150 54 


947. Limnocardium banaticum Fuchs. 


1870. Cardium Banaticum Fuchs l. e. p. 356, T. XV, f. 9—11. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr.55; 1 exempl. et 4 valves. 


248. Limnocardium decorum Fuchs. 


1870. Cardium decorum Fuchs 1. c. p. 356, T. XV, f. 12-14. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 58: 4 valves. 


* 249. Limnocardium Chyzeri Brus. n. sp. 


Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 58 A; 2 valves. 


250. Limnocardium Auingeri Fuchs, 


1870. Cardium Auingeri Fuchs |. c. p. 358, T. XV, f. 1-3. 
Loc. Radmanyest, Hongrie. Carton nr. 58; 4 valves. 


*951. Limnocardium Schmidti M. Hörn. 


1884. Adacna Schmidti Brus. Congeriens. v. Agram, p. 144. 
2 A croatića “Brus:<- € p: 1475 DE XXVI Te 
Loc. Glogovnica pres Križevac (= Kreutz), Croatie. Carton 
63; 1 valve. 
252. Limnocardium diprosopum Brus. 
1884. Adacna diprosopa Brus. 1. c. p. 159, T. XXVIII. f. 39, 40. 
Loc. Glogovnica près Križevac (== Kreutz), Croatie. Carton 
nr. 63; 3 valves. 


253. Limnocardium desertum Stol. 


1892. Limnocardium desertum Brus. Fauna foss. di Markuševec, 
p. 167. 
Loc. Markuševec, Croatie. Carton nr. 66; + 25 valves. 


Prvo naučno putovanje sa „Margitom“, 
jahtom nautičke škole u Bakru. 


Napisao Dr. Ivan Hoić. 


O kako me je ugodno zatekla visoka odluka, a moram reći i 
odlika kr. zemaljske vlade, da pođem na more kao član naučne 
ekspedicije! Već sam odavna snovao, kako bi oplovio barem našu 
jadransko-morsku obalu. Obišao sam dosada najveći dio Austro- 
Ugarske, zaletio sam se u susjednu Italiju, prošao sam velik 
komad njemačkoga carstva, k zapadu malo ne do međa fran- 
cuskih, a na sjever gotovo do germanskoga i baltičkoga mora, — 
ali žalibože nijesam jošte vidio hrvatske obale dalje od Senja. 
Kojekake zapreke tečajem višegodišnjih školskih praznika nijesu 
dopustile, da vidim slavnu koljevku hrvatskoga kraljevstva, krše- 
vitu Dalmaciju. Upravo ove godine ugovarah s prijateljem S., 
kako ćemo zajedno proći Dalmaciju i Bosnu, ali u taj čas, gdje 
su se naši pregorori primicali koncu, eto mi časne odlike od 
visoke vlade. I tako se je imalo ispuniti moje čeznuće za ja- 
dranskim morem. Ko da ne čezne za tim morem ? 

Među svim zalivima, što no su se uvalili u evropsko kopno, 
jadransko je more svojim okolicama najdrazesnije, kulturno- 
povjesnicki u opće, a imenito za Hrvate najznamenitije i geogra- 
fijski najzanimljivije. Nigdje drugdje, pa ni u lionskom zalivu 
sredozemnoga mora ni u maglovitom i vlažnom Kanalu ni u 
vrlo razvijenom germanskome moru nijesu tako bjelodani pojavi 
sadašnjega i prošloga života, ne stječu se povjesničko-kulturni 
momenti u tolikom obilju kao na obalama jadranskoga mora. Uz 
egejsko jadransko je more povjesnički najznamenitiji dio sredo- 
zemnoga mora, onoga velikoga mora, koje je najdrevnije u po- 


152 9 


vjesnici i čovjeku najpoznatije. Jandransko se more spominje 
rano pri početku povjesničkoga osvita. Ta praklasično herojsko 
doba grčkoga naroda prikriva bajnim velom svojih priča kako 
grčko tako i jadransko more. Preko mrkih, šumovitih, kršnih 
uzvisitosti — koje su danas svjetlosive pustoši — silaze Argo-' 
plavci k obali, a njihovi nasljednici Kolchijei osnivaju naselja na 
istarskom primorju. Na drevnom Timavu, koji, silnim bükom 
svojih voda provaljujuć iz podzemnoga svijeta, vjenčava iste sa 
morem, prebivahu Veneti, koji su tračkome Diomedu u posve- 
ćenim dubravama žrtve doprinosili. U prastarom „Ilensisu* — 
mjestu potonje Salone i Spljeta — osnovanom po Illu, sinu He- 
raklovu, bude Jason na svom bijegu gostoljubivo primljen, pak 
ostavi tamo iz zahvalnosti jedan od tronoga, što no ih je oteo 
iz hrama Apolonova. I Trojanci Antenorovi zabludili su u ja- 
dransko more, pa se sa divljim Euganejcima biju na moru od 
prilike na onome mjestu, gdje se danas tržićski (monfalkonski) 
zaliv svojim obalama pružio podno kraških uzvisitosti. Ovamo do- 
ploviše Pelazgi i zasnovaše temelje najstarijoj kulturi na blago- 
sovenom tlu italskoga primorja. Na prisojnoj Seheriji, na ulazu 
u jadransko more, boravi Alkinoj, kralj Feačana, a lutajući Odisej 
bude tu prijazno primljen. 

Čim se razgrnulo velo priča, što je prikrivalo jadranska pri- 
morja, odmah uzeže obasjavati traci povjesničkoga sunca jadran- 
sko more. Predaleko bi zašao, da redom napominjem sve povjes- 
ničke događaje tečajem tisućljeća na obalama jadranskoga mora. 
Navest ću samo, kako su već rano širila snažna ilirska plemena 
svoju vlast po istočno-jadranskom primorju, gdje je bilo i eva- 
tućih naseobina pitomih Grka. Za Rimljana ističe se na jadran- 
skome moru ponosna Akvileja, krasna Pola i divna Salona sa 
čudovištem svojim, ljetnikom cara Dioklecijana. Dalmacija, koju 
je jadransko more više spajalo nego rastavljalo od Italije, matice 
ogromnoga rimskoga carstva, procvala je vanredno kulturom rim- 
skom. Doista pravo piše naš pisac o Dalmaciji. „Izuzmes li Rim i 
njegove okolice bez dvojbe u cijelom svijetu nema države za 
klasične starine do dalmatinskoga Primorja. Kamo god produbeš 
u tu klasičnu zemlju, prikazuju ti se postupno svi vijekovi čo- 
vječjega života i obrazovanja ća od pamtivijeka. Prevrneš li joj 
skorup, eto u izobilju ostataka rimskoga bića, a ispod njih umah 
proviruju spomenici grčke prosvjete. Promakneš li još ikoliko 


3 153 


dublje, eto ti napokon na očigled sjajnih dokaza najstarije izo- 
braženosti ove naše zemlje, naime prvih njezinih naseljenika Ilira, 
Liburna, unuka starih Pelazga. najdrevnijih zastupnika evropske 
prosvjete“. 

Kad je tako bilo u staro doba, koliko je više vrijedna i za- 
nimljiva svakomu Hrvatu Dalmacija u srednjem vijeku, kad je 
tamo iza dolaska Hrvata na jug procvalo samosvojno hrvatsko 
kraljevstvo. Svako mjesto, svaki kamen u Dalmaciji sjeća Hrvata 
stare slave. Doista, svaki bi svjesni Hrvat morao težili zatim, da obiđe 
barem jedanput u svom životu Dalmaciju. Talijan kličući, ,vedi 
Napoli e poi mori“ ima pred očima samo krasote prirode i oko- 
lisa napuljskoga ; Dalmacija pak uza svoje prirodne krasote do- 
zivlje Hrvatu u pamet slavnu prošlost, doba narodne samosvoj- 
nosti. Ja naslućujem, da nije daleko vrijeme, kad bude u istinu 
svake godine na stotine Hrvata iz Hrvatske i Slavonije hodo- 
častilo u Meku hrvatske slave — kršnu Dalmaciju. 


* * 
* 


Po odredbi visoke kr. zemaljske vlade sudjelovali su pri 
prvom naučnom putovanju pod vodstvom sveučilišnoga profesora 
S. Brusine dr. M. Kišpatić sveučilišni profesor, te profesori sred- 
njih \škola dr. I. Hoić, V. pl. Hržić, J. Beyer, dr. A. Langhoffer 
i N. Damin. Zemaljska je vlada izletnicima označila naše more, 
navlastito pak dalmatinsku obalu kao područje naučnoga istra- 
živanja. Prema visokom nalogu i pošto su primili izletnici usmene 
upute od presvijetloga gospodina predstojnika za bogoštovlje i 
nastavu dra. Izidora Kršnjavoga, sastadose se dne 17. srpnja u 
Kraljevici. Tu su još isti dan u krupnim crtama izradili osnovu 
za put, preduzevši da posjete i ispitaju osobito onake krajeve, 
koji su doslije manje istraženi ili gotovo nepoznati kao na pr. 
tako zvano Prokljansko jezero, Boka kotorska, Tajerska luka 
s obližnjim jezerom itd. Tom su zgodom odmah pisca ovih re- 
daka izabrali izvjestiteljem prvoga naučnoga putovanja. Ja sam 
se smatrao osobito odlikovanim ovim povjerenjem. Znao sam da- 
kako, da to nije lak posao. Ovakav historijsko-geografski putopis 
treba rek bi da duševno prodre proputovane prijedjele. Nije do- 
voljno, da opišeš, što si svojim tjelesnim očima vidio, nego treba 
da motriš sve oko sebe duševnim očima i zaodjeneš svoje pri- 
povijedanje kulturno-povjesničkim refleksijama. Budući pak da je 


154 4 


bila svrha putovanju znanstveno ispitivanje hrvatske obale s pri- 
rodoslovnoga gledista, treba da savjesno istaknes, sve sto su do- 
jakošnja istraživanja prirodoslovaca iznijela na vidjelo i što su 
izletnici nova opazili. Napokon treba da izneseš pred čitatelja 
osim svagdašnjih doživljaja sva ona čuvstva i osjećaje, što su se 
rodili u duši izletnika na tom prezanimljivom putu. Duboko sam 
uvjeren, da bi koji od mojih suputnika svim spomenulim zahtje- 
vima takova putopisa mnogo bolje zadovoljio nego ja, ali kad 
je već na me kocka pala, molim čitatelja, da ima pred očima 
čitajući ovaj putopis, „in magnis et voluisse sat est“. Dakle na 
posao. 

Ponajprije da ti cijenjeni čitatelju opišem našu kuću, naš 
lijepi brod. Živjeti je počeo u zemlji Albiona u Birkenheadu, da- 
našnjem predgrađu Liverpola. Birkenhead slovi već dugo veli- 
čajnom svojom brodogradnjom. Brod je dao graditi od teakovine, 
najizvrsnije građe, za svoju zabavu neki engleski lord. Brod 
nazvan ,Chonita“ stajao je vlasnika oko 7.000 funti. Iza rane 
smrti vlasnikove prodala je njegova udovica Chonitu za 38.000 for. 
u zlatu Robertu Bourbonu, vojvodi parmanskomu. Vojvoda 
je na to brod obnovio i po svojoj volji preuredio, potrošivši na nj 
do 15.000 for. Chonita nazvana od vojvode , Farnese“ imala je 
od onda svoje ležište u luci bakarskoj. Brod nosi 54 tone; dug 
je 33 m. (98:0 engl. st.) širok 6 m. (16:8 engl. st.) a dubok 3 m. 
(9 engl. st.). Stroj je ,Gom port“ a radi za 20 konjskih sila. Za 
uru prevali 8'/, engl. milja a na jadra 10'/, engl. milja. Iz broda su 
izrasla visoko dva vita jarbola, a sve je tako zgodno udešeno, 
da se za vjetra može na 4 jadra ploviti. Među jarbolima je uski 
dimnjak, a pred njime kapetanovo prijestolje, odakle on brodom 
upravlja. Zatim slijedi elegantna sobica za kapetana, a stubama 
silaziš u donje prostorije, gdje je maleni salon sa tri sobice, 
zatim malena kuhinja. U svem je dakako prostor odmjeren, no 
kakih 10 osoba može i mjesece gospodski prebivati u ovim pro- 
storijama. U svem stane na lađu oko 120 ljudi. 

U svakom pogledu elegantna jahta Farnese bila je svojinom 
parmanskoga vojvode od god. 1881. do god. 1894., kad je prešla 
u vlastništvo kr. zemaljske vlade u Zagrebu. Svijetloga bana 
vodila je pri tom kupu želja, da pribavi nautičkoj školi u Bakru 
izvrsno sredstvo, da se tamošnji đaci praktički što intensivnije 


5) 155 


vjezbaju i uputuju za sluzbu na moru. Dne 22. travnja godine 
1894. okrstena je jahta svijetlim imenom preuzv. banice Margite 
grofice Khuen-Hédervary. — Kako je jahta Margita na- 
bavljena u prvom redu za naučne svrhe bakarske nauličke škole, 
poslužila je lijepo već dosada nekoliko puta svojoj namjeni. Jahtom 
Margitom upravlja po vis. vladi imenovani komandant lađe Bona- 
ventura Urpani. Vrli taj pomorac proživio je više decenija na 
moru po raznim brodovima, a na ovoj jahti je još za parmanskoga 
vojvode upravljao kao ,drugi“. On je vješt zapovjednik i valjan 
mornar. Njegova je plemenština mnogo doprinijela k tomu, da 
smo tako lijepo obavili taj put. Pa kako i ne! Kapetan je duša 
svega života na brodu, — on je na brodu sve, apsolutni gospodar. 
On dava svoje zapovjedi ,noštromu“, koji ih zatim daje ostaloj 
momčadi. — Naš vrijedni kapetan ostao nam je svima u trajnoj 
uspomeni, a siguran sam, da će se i on rado sjećati onih dana, 
što smo jih zajedno sproveli. — Od družine bijaše na jahti (sa 
noštromom) šest mornara, mašinista, dva fogista, dva kuhača i 
jedan izučeni nautičar, koji je bio dodijeljen lađi kao kamerier. 
U svem nas je bilo na jahti 20 ljudi. 


Pri krasnoj mjesečini, koju je još većma na radost svih 
kupališnih gosti u Kraljevici uzveličala svojim divnim pijevom 
nekadašnja „diva* zagrebačke pozornice odlična gospođa dra. C., 
oprostismo se sa znancima i legosmo na počinak, da s jutra u 
zoru zaplovimo na mjesec dana duž naše obale. 


I. Od Kraljevice do Zadra. 


Dne 18. srpnja svanu prekrasno ljetno jutro. U četiri sata 
bilo već sve na nogama na Margiti. Nestrpljivo čekasmo zapovjed 
komandanta, da krenemo, al kad tamo eto odmah prve neprilike, 
Kraljevčani predugo spavali a naši kuhari ne mogoše doći do 
kruha i mlijeka. Čekanjem izgubismo malo ne čitav sat. „To je 
danas prvi put“, utješi nas vrijedni komandant lađe, ,a sigurno 
nije ni posljednji put“. Oko pet sati poče Margita ploviti. Iza 
Oštroga rta otvori se pred nama prekrasni Rijecki zaliv (Kvarnero, 
Sinus Liburnieus). Ovaj se zaliv prostire između Hrvatske i polu- 
otoka Istre, a na jugu ga dijele od morske pučine istarski otoci: 
Krk, Cres i Lošinj. Zaliv je vrlo znameniti mnogo zgodniji od 


156 6 


tršćanskoga. te je najsigurnijim utočištem brodova na jadranskome 
moru. Zalivom su se nanizala u primorju nebrojena mjesta, među 
kojima se osobito ističu: Rijeka, kraljica zaliva, zatim Volosko, 
glasovita Opatija, Ika, Lovrana itd. Ova je naša „Riviera“ u 
istinu vanredno pitoma i neobično prijatna, da se je ne možeš 
dosta nagledati. Nad cijelim zalivom rek bi da gospoduje ,istarska 
straža“, ponosna Učka, ispinjući se do 1400 m. visine. Margita 
skrene k jugozapadu. Prema našoj osnovi plovljasmo kraj školjića 
sv. Marka, oko Krka na Mala vrata, koja teku među Cresom i 
Krkom. Kolike li razlike između oba ova otoka! Dok je Cres po- 
najviše kamenit i gol, pristranci su gorski na Krku većinom lijepo 
zeleni. Krk je najveći (428[] km.) i najnapučeniji (oko 19.000 
žitelja) otok kvarnerski. Ma da su mu obale nepravilne, jer tvore 
mnogo prostranih zaliva i draga, ipak je donekle trougla oblika. 
Otokom se izmjenjuju gore zarasle šumicama i doline sa nježnim 
livadama. Osim nešto žita rodi otok vinom, maslinom i dudovima. 
Osobita je sreća za otok, što ima dovoljno živih izvora, zdrave 
i pitke vode, na čem stradaju većinom otoci i neka primorska 
mjesta, koja smo na našem putu obišli. Navlastito muči dalma- 
tinske otočane velika nestašica vode. 

Plovidba oko otoka Krka tekla je vrlo ugodno. Pa kako i 
ne bi. Vrijeme je bilo divno — najprije kano da će ,mareta“, 
a zalim ,bonaca“: more kao ulje. Na obali se svaki čas zabije- 
lilo koje prijatno mjestance. Minusmo pitomi Omišalj sa isto- 
imenim starim gradom, zatim Malinsku. Sa konventa sv. Marije 
pozdravljaju nas vrijedni ,crni fratri“. Iza kratke plovidbe eto 
nam na vidiku malenoga otočića Plavnika, na kojem, kao što 
su nam pripovijedali, svjetionik neprestano gori, jer se ne bi is- 
platilo, da ga svaki dan dolaze upaljivati. Nasuprot ovomu oto- 
čiću, dakle na južno-zapadnoj strani otoka Krka smjestio se je 
grad Ark u dnu lijepa zatona, koji je sa sviju strana okružen 
vinogradima, maslinovim gajićima i lovorovim drvećem, a sve to 
zarubljuju zelene šumice. Hrvatski su izletnici doživjeli u nedav- 
noj prošlosti takih prizora u tom gradu, da se svaki Hrvat s pu- 
nim pravom odbija od toga mjesta. Mi smo ipak ovamo skrenuli 
i to s dva razloga. Jedno da se opskrbimo za put spiritom za 
naše preparate, a drugo jer je želio maršal naše ekspedicije, da 
se ovdje opita glede atlantske Jakovske pokrovače (Pecten ma- 
wimus L.). Po običaju gospodskih jahta usidrismo se pred lukom 


7 157 


dosta daleko (10 m. duljine), pa se zatim u dvije ladice odve- 
zosmo u luku, na čelu naš vrijedni kapetan, da se prijavi lučkoj 
oblasti. Krčka luka ima lijepi molo; sam grad nije velik, te je 
okružen sa sviju strana čvrstim zidinama. Zeleni anđeo na tornju 
udario nam je svima već iz daleka u oči, a jedan od dosjetljivih 
drugova sjeti se ,per associationem idearum“ kako su ,Šijaci“ u 
našoj ,Auvergni“ onomadne trobojno oličili kip sv. Trojstva. — 
U grad uniđosmo najvećim, morskim vratima pokraj cisterne, koja 
je ograđena rezbarijama, bogato urešenom ogradom i proviđena 
natpisom o junaštvu providura Angela Gradeniga. Gradske su 
ulice tijesne i zlo taracane. Obišavši neke ulice uniđosmo u drevnu, 
zanimljivu stolnu crkvu, u kojoj vidjesmo ogromni svoje vrste 
katafalk, na kojem su naslikane krune papinska i carska, zatim 
smrt, očištilište itd. Mletački dvokrilati lav, taj kameni spomenik 
tužnih dana naše prošlosti, pratio nas je počevši od Krka gotovo 
diljem našega puta. Posjetivši odlična Hrvata starinu Vitezića i 
sastavši se slučajno na ulici sa vrijednim kanonikom Parčićem, 
vratismo se k obali. Putem vidjesmo sliku i priliku talijanskoga 
„dolce far niente“. Muževi i momci u po bijela dana planduju pak 
trate vrijeme igrom i bacanjem kruglje. Jednu hrpu besposlenih 
ljudi upita naš maršal za ljekarnu g. De Zonca, gdje je nabavio 
dovoljno spirita. Pošto smo primili na brodu naručeni spirit, ot- 
plovismo k istoku prema krasnoj Kosljunskoj dragi (pelaghetto 
di Cassione), koju rastavlja od krčkoga zatona uzani rt. Pred 
ulazom u dragu usidri se na otvorenome moru (9 met. dub- 
ljine) naša Margita, a mi krenusmo u dvije barke kroz konao 
u dragu. Malo ne usred drage, koja priliči prostranom jezeru, 
diže se iz mora lijep ubav otočić. Na ovom je otočiću samostan 
okružen hrastovima, lovorima, dudovima i raznim voćkama. Jedna 
barka krenu izravno do samostana. Nekoć bijaše taj samostan u 
rukama Benediktovaca, a sada živu u njem Franjevci, koji nas 
lijepo primiše, pokazavši nam sve znamenitosti samostanske. Po 
gospodarstvenim spremištima rekao bi čovjek, da je samostan 
nekoć bio veoma imućan. Knjižnica, u kojoj je bio zabavljen vrli 
kanonik istarski narodni zastupnik Volarić, ima starih rukopisa i 
starih knjiga, među kojima je i jedan rijetki atlas. U samostanskoj 
crkvi ima slika starije mletačke škole od Jeronima di Santa Croce. 
U jednoj je Kapelici visoko u zidu grobnica kneginje Katarine 
Frankopanke sa brojkama u kamen urezanim: 29. veljače 1400. 


158 8 


Kao sto je poznato, otok Krk bijaše od god. 1118. za kneza Dujma 
pa do god. 1480. (za Ivana Frankopana) nasljedno leno knezova 
Krčkih, koji se kasnije prozvaše Frankopani. Sa toga je otoka 
raširio moćni rod Frankopana svoj posjed i ugled po susjednom 
kopnu hrvatskom, te je dao Hrvatskoj sve do tužne katastrofe u 
Bečkom Novome mjestu g. 1671. mnogo velikik muževa. Spomen 
roda Frankopanskoga veličaju još mnoge gradine posute po otoku 
Krku, a snažni tamošnji žitelji, koje susjedni Primorci zovu Bo- 
dulima, još i danas svojim crnim odijelom tuguju za svojim go- 
spodarima Frankopanima. — Dok je naš entomolog s uspjehom 
hvatao po otočiću nedužne žrtve svoje znanosti, nas se dvojica 
okupasmo, a zatim okusismo osebujne samostanske kapljice. U to 
stigoše po nas naši drugovi, koji su na drugoj lađici posjetili 
Punat, oveće selo u Košljunskoj dragi naprotiv samostana. Bacili 
svoju spravu dva, tri puta, nebi li ulovili koju atlantsku Jakovsku 
pokrovaču, ali im sreća nije poslužila; no uloviše zato svako- 
vrsnih drugih životinja. Punatski su žitelji vrlo radini i prometni. 
Sav je okoliš punatski zarastao lozom, od koje se dobiva izvrsno 
vino i daleko na glasu. Iz Punata se mnogo mladeži školuje. a 
razlog je tomu, kao što sam čuo pripovijedati, ovaj. Dugotrajna 
pravda između krčkoga biskupa i punatske općine poradi nekih 
zemljišta svršila se napokon tako, da su obje pruće stranke pri- 
stale, neka se osnuje od prihoda onih zemljišta stipendija za ško- 
lovanje tamošnjih mladića. Kamo sreće kad bi svaka parnica ro- 
dila ovako korisnim posljedicama! — U dva sata bijasmo opet 
na Margiti, gdje odmah sjedosmo k objedu. U to naš brod već 
plovi k jugoistoku između otoka Prvića i Raba prema Planin- 
skomu prodoru (Canale della Morlacca ili della Montagna), koji 
se je pružio na daleko između hrvatskoga kopna s jedne a otoka 
Raba i Paga s druge strane, te se k jugu završuje Karinskim 
morem. U duhu se opraštah s otokom Krkom, koji je tako zna- 
menit u starijoj hrvatskoj povjesnici. Tu je nekoć za narodne 
dinastije najbolje cvalo slovjensko bogoslužje. Na tom je otoku 
boravio nedaleko Baške Nove u benediktinskom samostanu sv. 
Lucije hrvatski kralj Zvonimir, kao što to još i danas svjedoči 
prastari glagolski natpis, koji bi kao jedan od najstarijih slaven- 
skih spomenika trebalo svakako da se spase od propadanja. Zagre- 
bački je arheologijski muzej jedino pravo mjesto za tu nepro- 
cjenjivu starinu. Skromni pisac ovih redaka usuđuje/se upozoriti 


9 159 


odlučujuće krugove u našoj domovini, da nam što prije pribave 
tu narodnu svetinju za Zagreb, gdje je kulturno središte sviju 
Hrvata. — Napokon ću još spomenut, da je po visokom mjestu 
Vrbniku na Krku poznat taj otok cijelomu narodu hrvatskomu 
po onoj pjesmi: ,Vrbniče nad morem ...“. — Margita je plovila 
rek bi upravo onim smjerom, kako teče politička granica između 
istarskih i dalmatinskih otoka, a pred njom se pružilo hrvatsko 
primorje. Tri su to Hrvatima napučene zemlje pod istim sjajno 
vladajućim kraljem i carem pa ipak tri odijeljene upravne skupine! 
Kada će jednom tomu biti kraj? Zaplovivši nasuprot Lukovu u 
planinski prodor, gdje ostavismo daleko za sobom na sjeveru Sv. 
Jurja, a još dalje Senj, ustobočio se je pred nama Velebit u svem 
svojem velicanstvu. Motreći prvi put u životu Velebit s morske 
strane tako je na mene silno djelovao, da sam lako pojmio kako 
se narodu sa izokolnih otoka i kopna oči prečesto otimlju za tim 
gorostasom imenito pred večer, kad sa zapada sunce obasjava ve- 
lebitske goletne litice, te se žarko rumenilo na daleko prosiplje 
pučinom. Velebit je kršovita i divlja planina, puna vrletnih uvala, 
zubatoga stijenja i goletnih litica. S morske strane su mu bočine 
kršne, bez rašća te od kiše i snijega do gola isprane. Silne ka- 
menite gromade uzdižu se mnogo i mnogo stotina metara visoko 
nadmašujući ogromnošću jedna drugu. Kako je bio krasan dan i 
zrak čist, isticali su se vanredno jasno i izrazito pojedini oblici 
diljem planine imenito sivožuti najviši vrhovi, kano da gasnu poput 
fospora na sunčanom žaru. Posve su istinite riječi A. Schweiger- 
Lerchenfelda o Velebitu, kad ga motris sa planinskoga 
prodora: ,Slični, veličanstveni okvir _ nema nijedan dio jadran- 
skoga mora, niti albansko primorje, gdje se gorske gromade 
predaleko od obale u zaleđu uspinju. I tako zvane „Keraunske 
gore“ sjeverno od otoka Krfa oblikom svojim i obalama mnogo 
su blaže i nježnije. Pa isti prepuni gora zalivi u Boki Kotorskoj 
ne tvore toliko osebujnih obalnih scenerija. Oni naliče na bogato 
razvijene unutrašnje vode osamljenoga gorskoga jezera“. 

Pokraj Staroga grada, Stivice, Jablanca i Karlobaga, gdje 
znade bura najvećma bijesniti („leglo zatorne bure“), hrlila je 
naša Margita po glatkoj pučini morskoj uz pratnju nebrojenih 
dupina, koji se svaki čas dizahu iz mora, kano da nas pozdrav- 
ljaju prvi dan na našem putovanju. Pod golim stijenama Punte 
S. Kristoforo skrenuvši na zapad uđosmo u prodor paški. Obi- 


160 10 


šavši rt Sv. Nikole otvori se pred nama lijepi paški zaliv, u kojem 
se je tik mora smjestio grad Pag, gdje smo odlučili iza preva- 
ljenih malo ne 75 morskih milja noćiti. Čim su Pažani iz daleka 
ugledali našu lađu, eto ti na rivi sila naroda ponajviše pak djece, 
da vide i da se čude gospodskoj jahti, kakova rijetko pristaje u 
pašku luku. Pag je naime od svih dalmatinskih otoka najviše na 
udarcu buri, pa s toga samo ljeti brodovi plove do paške luke, 
Otok se Pag prostire među otokom Rabom i dalmatinskim kop- 
nom. Uzahan jeto i dugoljast otok, pa se čini poradi svoje velike 
člankovitosti kano da je sastavljen od množine odugačkih napo- 
rednih otoka, među sobom vezanih prevlakama. Otok je osobito 
ondje, gdje su mu tobože udovi vezani prevlakama, rodan vinom 
i uljem ; jedino istočna prema suhoj zemlji okrenuta strana, jer 
strada mnogo od bure, puna je golih i strmih hridina. Pažani su 
radini i prometni, oni love od svih Dalmatinaca najviše tunine. 
Stranom ovaj dobar glas o pažkom narodu, pa tolika radoznalost 
i susretljiva prijaznost tamošnjih žitelja, a možda i to, što smo 
eto ovdje prvi put stupili na tlo Dalmacije, te koljevke hrvatskoga 
kraljevstva vanredno nas razdraga, kad smo koracali rivom paškom. 
U tren nas zaokupiše honoracije paške, radujući se, što vide u 
svojoj sredini hrvatske književnike, od kojih su neke već poznali 
po njihovu književnom radu. Tu smo se uvjerili u razgovoru 
s uglednim Pažanima, kako naša inteligencija pozorno prati knji- 
ževni rad hrvatskih pisaca. Jedan ti spominje ovo ili ono mjesto 
iz tvoga djela, jer mu se osobito svidilo; drugi nadovezuje raz- 
govor na ono, o čem si u posljednjoj publikaciji pisao; treći je 
opet iznenađen tvojim izgledom, jer te držao starijim ili pak 
mlađim. Napose je naš drug, petrograf i akademički izvjestitelj 
za potrese, tom prilikom dobro prošao, jer su ga Pažani po nje- 
govu dugotrajnom književnom radu pomišljali već pristarim, a 
on posve još mladolik. Dakako dodati mi je, da su tako gospoda 
paška sudila — ne znam kako bi prošao kod krasnoga spola. — 
Dogovorivši se s njima glede sjutrašnjega pohoda obližnjih_solana, 
isprate nas neki u svojoj prijaznosti u čamcima do naše jahte. 
U to se pojavi nad mjestum Pagom pun mjesec, kano da nas 
hoće da pozdravi prvu večer na našem putu. Kako je bila divna 
noć probavismo poslije večere još dugo vremena na palubi. Pri 
bajnoj mjesečini usred dosta pitomoga paškoga zaliva sjetismo se 
u razgovoru nedalekog otoka Maona, koji je predmetom glasovite 


11 161 


darovnice našega najvećega kralja iz narodne dinastije. Razmi- 
šljajući mnogo puta o našoj prošlosti dođoh do toga uvjerenja, 
da rečena darovnica ili diplomatski spis od godine 1069. prika- 
zuje najljepši momenat hrvatske povjesnice. Pa kako i ne bi! Petar 
Krešimir u svojem kraljevskom gradu Ninu, okružen od velikaša 
t. j. župana, knezova i banova svoga kraljevstva poklanja na 
molbe velmoža čitavoga kraljevstva opatu sv. Krševana u Zadru 
otok Maon blizu Paga. On se zove u toj darovnici po božjoj mi- 
losti kralj Hrvatske i Dalmacije; on se ponosi, da mu je svemo- 
gući Bog rasprostranio kraljevstvo na kopnu i na moru, a za 
spomenuti otok kaže, da je smješten „u našem dalmatinskome 
moru“. U tim je riječima diplomatski na očigled Mletaka i Bizanta 
pred cijelom Evropom proglašena po najvećem hrvatskom kralju 
hegemonija Hrvatske na jadranskome moru. U opće iz te cijele 
povelje proviruje odlučan i ponosan duh; tuj govori Petar Kre- 
šimir preko svoga kancelara kano vladalac svjestan svoje vla- 
stite snage, svjestan, da sjedi na prijestolju djedova svojih. Prve 
ure, što no smo ih sproveli na tlu posvećenom hrvatskom pro- 
šlosti, zanijele su nas eto do najsjajnijih časova naše povjes- 
nice. 

Prije nego legosmo na počinak, jedan od naših drugova pro- 
matrajući pozorno mjesečevo lice uze dokazivati, da nam se mjesec 
već unaprijed ruga, što smo se tobože tako smjelo povjerili moru, 
jer da ćemo pamtiti taj put. Siromah taj naš drug i kasnije za 
najljepše noći i za najvedrijega dana neprestano je mislio na 
uzrujano more, morsku bolest, brodolomlje i na druge nesreće 
pomoraca. Neki su dapače od nas samo zato željeli da bude ne- 
vrijeme, da vide, kako će se ponijeti taj najkuražniji naš suputnik, 
kojemu je neprestano lebdjela pred očima ona grčkoga pjesnika : 
» O un zvenilevnog, obdev Ewgare zaxov“ to jest ko (morem) nije 
plovio, nije vidio nesreće. Dakako da smo ga mirili svakom zgo- 
dom dovikujući mu onu „da se gine na moru, kao što se gata na 
kraju, bi se sjeme morsko bilo već odavna iskorijenilo“. 

Sjutra rano, tek je svitao krasan dan, dođu k nama na 
čamcu tri odlična Pažana noseći nam poput tri kralja darove 
i to lijepe ribe, koje su u noći dali loviti za nas. Pomenuta 
nas gospoda, ujedno pozvaše da pod njihovim vodstvom razgle- 
damo ogromna slaništa s druge strane paškoga zaliva. Do mosta 
naime, koji vodi preko uskoga konala, što spaja oba. dijela paškoga 

11 


162 12 


zaliva, prostiru se prostrana spremišta za sol. Ploveći u čamcima 
južnoistočnim plitkim dijelom paškoga zaliva, opazismo u daljini 
rek bi kupove sijena; nu čim smo dalje plovili, uvjerismo se o 
našoj bludnji, jer to ne bijahu kupovi sijena već veliki kupovi 
soli. Slanište se širi ovdje na sat i po daleko. Mi pristadosmo 
pri trećem slaništu, gdje nam naši vodiči protumačiše, kako se 
vadi sol, koja za dobre godine daje gradu Pagu do 50000 for. 
koristi. Od osebujnih životinjica nađosmo ovdje svakojakih, no 
našeg su vođu najviše zanimale „solinarke* (Cyprinodon cara- 
litanus C. V.), koje su mu i od prije poznate bile, budući da je 
već kao gimnazijalac poduzeo izlet iz Zadra na otok Pag, pak je 
znao, da ih tu ima veliko mnoštvo. dok nijesu inače nigdje u 
Dalmaciji obične. Dao je zato loviti više primjeraka za zbirku 
narodnog muzeja. 

U Pagu nas dočekaše na povratku mjesni uglednici, s ko- 
jima obiđosmo cijelo trgovište. Poput drugih primorskih mjesta, 
koja su građena po uzoru talijanskom, ima Pag ponajviše uske, 
tijesne ulice. U svem broji oko 610 kuća sa 3.300 stanovnika. 
Povjesnica je otoka Paga (Gissa kod Plinija a Kissa za naših na- 
rodnih kraljeva) prastara, no trgovište Pag bje podignuto tek u 
15. stoljeću, te je spadalo sad pod Zadar, a na to opet pod Mletke. 
Kod mjesta Časke vide se po pripovijedanju Pažana i danas još 
ruševine nekoga grada koliko u moru toliko na kopnu. Bit će to po 
svoj prilici ostaci rimskoga a kasnije sredovječnoga grada Gisse 
ili Kisse. — U razgovoru s Pažanima uvjerismo se da ima iu tom 
prijatnom mjestu odosta strančarstva. U glavnom su jedni pravaši 
a drugi neodvišnjaci. Jedan nam je dapače Pažanin tako stavio 
smjelo pitanje o našim prilikama, da smo se u prvi mah svi za- 
bezeknuli. Kad smo mu na to uzeli dokazivati, kako nije kod nas 
baš sve onako zlo, kako on drži, morao je napokon priznati, da 
se u Banovini u najnovije doba mnogo radi na kulturnom polju 
baš pod sadašnjom, njemu toliko nepoćudnom vladom. Razgledavši 
se Pagom oprostismo se sa njegovim prijatnim žiteljima i pohi- 
tismo na čamcima do naše jahte. Ona tri najvjernija nam Paza- 
nina ispratiše nas do Margite, gdje nam uručiše svoje posjetnice. 
Bijahu to D. Jure Dešpalj, Josip pl. Mirković i Crljenko Juraj 
pok. Vale. Navlastito nam je ostao u pameti ovaj posljednji. On 
je mjesni podnačelnik, kremenjak Hrvat, pa kao otadžbenik paški 
nosi narodni haljinac, što seže do kukova. Bio nam je uslužni 


13 163 


pratilac sve do naseg odlaska. Mogao si na njegovu plemeni- 
tom licu čitati tugu, što se tako brzo rastajemo. Priznati mi je, 
da smo eto već drugi dan našega puta došli u nepriliku, jer nas 
većina pošla na put bez posjetnica, pa nijesmo mogli vraćati milo 
za drago našim Pažanima. Mi se ispričasmo, pa smo sigurni da 
su nam oni u plemenitosti svoga srca oprostili našu školničku 
nepraktičnost. 

Iza jedne ure plovila je Margita planinskim prodorom. 
Sunce se vet ispinjalo k najvišem svome isponu. Nebo i zrak 
bili su posve mirni al priroda pusta, kamena, da ne može 
biti gore. Dok smo dan prije podno Velebita vidjeli mjestimice 
mendula, koje oko Jablanca i Paga uspijevaju, k jugu od Baga 
Velebit je rekao bi kameno more, prijedjel kojemu nema ravna 
na svijetu. Dokle ti k jugu do Dalmacije seže oko, sim kamen i 
koliko je od mora do najvišega velebitskoga vrha, svuda kamen, 
da te groza hvata s te strahote, koje ne može da smanji onaj 
tužni drač, što amo tamo isred goleti proviruje. Ploveći mimo 
južno krilo Velebita, koje je za se pravi gorski sklop, obrubljen 
dolinom rijeke Zrmanje, ugledasmo najviše dijelove Velebita, veli- 
čajne visi Vaganski vrh (1758 m.) iSv. Brdo (1754 m.). Ovo 
se diže usred orijaške gomile raznolikih vrhunaca, gornji su mu 
obronci bijeli kano kreda, te gotovo nema već ni traga bujnim 
zelenim šumama, kojima su nekoć bili obrasli ovi pristranci. Gdje 
su jednoć rasli hrastovi, štono kasnije kano kilji i katarke silenih 
galija zaploviše sinjim morem, tu se sad na ogoljenom pristranku 
sunčaju gušteri i ridovke. Tu je na obronku Velebita izrovala hrla 
planinska bujica jarugu Veliku Paklenicu, a njezinim rubom raz- 
granale se bukve i borici, jedini ostaci one šume, u kojoj Mle- 
čani sasjekoše toliko drva, da im je preko potrebe preticalo, te 
su ih napokon i Turcima na poklon slali. U Velikoj Paklenici 
ima na mnogo mjesta pećina, gdje se zaklanjuju Starigrađani, 
Zelenjani i drugi Podgorci, kad za ljetne suše istjeraju na pašu 
marvu, a u zao čas i zatorne koze. 

Uskim tijesnom Modenickim (Canale Fiumera piccola: na 
zemljovidu Oesterreicherovu) izmedu Punte Baljenice i Punte 
Baljice usred strmih stijena stigosmo u planinsko Novigradsko 
more, pravi pravcati fjord, na glasu poradi vrlo tečnih riba i ka- 
menica. Kogod ovamo zaplovi iznenađen je ovim nujnim i do- 


nekle posve tajanstvenim prijedjelima. Ne treba da se čudiš, što 
* 


164 14 


su neki putopisci Dalmaciju tu ,Švicarsku u moru“ poradi Novi- 
gradskoga mora i sličnih krajeva nazvali ,južnom Norvegijom*. 
Usred Novigradskoga mora stade Margita, a mi spusti naše čamce 
u more, pa hajd na njima k ušću plahe i ribne primorčice, zelene 
Zrmanje. Ova oblijeva s južne strane Velebit, dosta je kratka toka 
(556 km.), te se u gornjem svom toku naglo ruši tvoreći više 
slapova. Niže Obrovca pa sve do ušća (15 km.) plovna je, jer 
teče polagano, te joj se voda miješa sa slanom vodom morskom. 
Od Obrovca je do ušća Zrmanje dosta uska rijeka, te prolazi iz- 
među samih visokih i groznih vrletih, sličnih visokim zvonicima. 
Ploveći od ušća uz rijeku dobismo pravi pojam o američkim ca- 
fionima. Sva scenička svojstva ovoga prijedjela jesu orijaška, — 
slabo prijatna ali pri tom veličanstvena. Rijeka teče nepristupnim 
dubljinama ispirući pećinaste stijene, koje se dižu iz vode iz- 
ravno u vis, kano da su jih ljudi sagradili. To su stijene, koje je 
vrijeme i oluja isprala; one se dižu poput kostura kakovih pret- 
potopnih životinja. Dolina Afre, „Via mala“, ždrijelo Tamine i 
drugi slični prijedjeli preletiše mi glavom gledajući te vrletne sti- 
jene, što ograđuju riječno korito. Pa da se ne diviš vanrednoj 
sili vode, koja je tečajem tisućljeća stvorila to čudo. Istina je da 
elementi mrze tvorbe ljudskih ruku, pače njihovo je neprijateljstvo 
strašno i štetno po ljude; nu oni još više mrze sami sebe, mnogo 
se strahovitije bore sami među sobom, otkad ih je Bog stvorio. 

Iza pol sata vratismo se na Margitu pa ostavivši na lijevo 
južni dio Novigradskoga mora, tako zvano Karinsko more, za- 
plovismo izravno do Novoga grada, gdje je bilo glasovito leglo 
gusara u mletačko doba. Uz vrloga župnika g. Smirčića osobito 
nam je bio prijatan i uslužan mladi zastupnik tamošnje lučke 
oblasti. Sudeć po imenu njemačkoga podrijetla, uzgojen na tali- 
jansku, marljiv je to službenik, pa kao član Matice Hrvatske ne- 
umorno nastoji, da bi što bolje hrvatski jezik izučio. Njegovo 
prirečje ,ostrigeta“ ostade nam u uspomeni cijeloga pula, pače 
ga nadjenusmo kano prišvarak našemu entomologu. — Više trgo- 
višta dižu se razvaline staroga nekoć čvrstoga grada Novigrada, 
kamo su hrvatski ustaše Ivan Horvat i Ivan Paližna god. 1386. 
zatvorili kraljicu Mariju i mater joj Jelisavu. Doista, sigurnijega 
zatvora za tako dragocjen plijen nijesu mogli naći ustaše, jer 
je Novigrad teško pristupan sa kopna i sa mora. Iduće godine 
mjeseca siječnja bude ovdje ubita kraljica-udova Jelisava, ta po- 


15 165 


nosna i odvažna Bošnjakinja, kćerka Stjepana Kotromanića. Marija, 
kći ostade i nadalje u zatočju Novigrad-kom, dok nije Ivan Fran- 
kopan knez krčki prisilio Ivana Paližnu, te je ovaj još iste go- 
dine pustio mladu kraljicu na slobodu, koja se je na to sa svojim 
suprugom, kraljem Sigismundom Luksemburškim u Zagrebu sa- 
stala. Kasnije je tvrđa Novigradska bila u rukama Mlečanima zatim 
Turcima do god. 1646., kad je zauze i razori mletački general 
Foscolo. Sa gradine, koja mora da je ogromna bila, kao što se 
po ruševinama raspoznaje, divan je pogled na sve strane po 
Novigradskome moru. Silazedi sa gradine ugledam na suprotnom 
brdašcu groblje, pa upitam mladoga vodiča šta je to, a on mi 
lijepo na narodnu ogovori: ,tamo se kopamo“. Uz put - pogle- 
dasmo u župnoj crkvi skupocjeni plašt, za koji veli predaja, da 
ga je izradila kraljica Jelisava u zatvoru. Na rivi, gdje su se go- 
tovo svi žitelji Novoga grada hladili iza žestoke dnevne sunčane 
žege pod večer, vidjesmo mnogo daganja (Mytélus), pa ih nešta 
povezosmo i na naš brod. 

Sjutra dan bio petak 20. srpnja. Kad je zora zabijeljela, nebo 
bijaše zavito oblacima. Moji se drugovi namrgodiše. Pa kako i 
ne bi; iza dvodnevne krasne plovidbe, da odmah treći dan isku- 
simo strahote morskoga putovanja! Ipak krenusmo na put. Mi 
iz Novigradske drage u istoimeno more: vjetar sve jači, a more 
nemirnije. Parobrod se nije gibao redovito, već je poskakivao. On 
se uvijao, korito mu Skripalo; rekao bi čovjek eto stenje, jer ćuti 
bol, eno se tuži i jadi, jer ne može mirovati. Tu je eto grozna 
prilika, da se uvjeriš, kako se čovječja sila ne može da takmi 
s prirodom. Doista, ljudski genij nije kadar da nadmaši njene 
veličajnosti. Da, čovjek je velik, kad u potaji otkriva njezine 
tajne, on je sretan kad je vodi, da mu pomaže u životu, ali je 
preslab da otvoreno protiv nje vojuje. Pred bijesnim morem sve 
se gubi, sve iščezava. Eto strahotne zgode, da proučiš pogibli 
mornarskoga života, da ti se duša napuni strahopočitanjem prema 
pomorcu, tomu najsmjelijem stvoru na zemaljskoj kruglji.. Pred 
nama bijaše Velebit u oblacima, naličan sa sjevera na orijašku 
protegnutu hrid, oko koje je uzavrelo uzburkano valovlje. Budući 
da je takav prizor preteča bure, krenusmo natrag u Novigrad- 
sku dragu. Ovakav Velebit mora da je zaigrao maštom hrvatskoga 
naroda, te si je on u tim nebotičnim visinama pomišljao bijele 
vilinske dvorove, a pred njima dobre i zle vile, kako tance izvode 


166 16 


i gleđu, ne bi li pomogle ili naudile ljudima. Često su se one odavle 
oglasile narodnim junacima, da ih u borbi ohrabre, ili od navale 
dušmanske obrane, isto kao grčke božice, koje silažahu s olimp- 
skih visina, da se upletu u junački mejdan pred gradom Trojom. 

Iza jedne ure činilo se, da se more stišava, a mi s nova 
na put. Sretno minusmo ,zdrila“, Močeničko tijesno („Novigradski 
Gibraltar“), pak iz prodora planinskoga krenusmo na zapad, da 
pokraj otoka Paga obišavši najsjeverniji šilj Dalmacije ljubačkim 
i ninskim konalom dospijemo u zadarski konao. Međutim je sve 
jače navalio ,burin“ tako, da smo poskakivajući plovili sve do 
Zadra. Tom smo se prilikom uvjerili, kako se čovjek u istinu 
može priučiti svemu zlu. Prvo dugotrajnije ljuljanje našega broda 
upravo svi podnijesmo junački. Ulazeći na jadra u konao lju- 
bački minusmo ruševine Ljubac-grada, a malo zatim ugledasmo 
Nin, nekoć sjajan i znamenit grad, a danas neznatno i zanema- 
reno i poradi izokolnih močvara nezdravo mjesto. Samo mnogo- 
brojne ruševine i poluporušeni zidovi svjedoče nekadašnju slavu 
njegovu. Ninski biskupi Teodosije i neustrašivi Gregorije branili 
su neumorno za narodne dinastije slovjensko bogoslužje, nastojeći 
ujedno da se Hrvati odijele od spljetske metropolije i da se stvori 
samostalna crkva hrvatska. Njihovo se je doduše nastojanje iz- 
jalovilo, pak je godine 928. pače dokinuta ninska biskupija, no 
u hrvatskoga naroda ostala je ljubav i odanost za narodni jezik 
u crkvi do dana današnjega. — U Ninu su često boravili naši 
kraljevi, naročito slavni Petar I. Krešimir, koji je odanle izdao 
već spomenutu svoju glasovitu darovnicu. Isti je veliki hrvatski 
kralj obnovio ninsku biskupiju, no stare joj slave ne bijaše više. 
Danas je tužan pogled sa morske strane na taj pusti prijedjel. 
Bolnim srcem minusmo to historijsko tlo, gdje danas kabel veže 
otok Pag sa dalmatinskim kopnom. 

Ploveći k jugu osobito se je isticao u Zadru golemi petokutni 
toranj „Bovo d’ Antona“. U dva sata poslije podne uljezosmo u 
dosta malenu luku zadarsku. Neobična nas čuvstva obuzeše, kad 
smo se usidrili u luci. Pred nama stoji glavni grad Dalmacije, u 
kojem se još najviše šire protivnici hrvatske misli. Svakom zgo- 
dom, kad ovdje pristanu Hrvati u većem broju, uzrujavaju se 
Talijanci hoteći da pokažu, kako su oni gospodari toga grada. 
Koje čudo, što je već mnogi Hrvat u Dalmaciji zaželio, da bi se 
prekinuo onaj most, koji spaja Zadar sa suhom zemljom i da bi 


17 167 


otplovio s Talijancima preko k Italiji. Doista u Dalmaciji bi onda 
manje smutnje bilo. Tko dobro pozna hrvatsku povjesnicu, lako 
će pojmiti, odakle tolika snaga talijanskomu življu u tom gradu. 
Iz izvješća mletačkih izaslanika Dieda i Giustiniania znade se, da 
su i pod mletačkom vladom u svim dalmatinskim gradovima 
osim Zadra i Hvara gotovo isključivo vladali hrvatski običaji, 
hrvatska nošnja, a nada sve hrvatski jezik. A koji je tomu razlog ? 
Evo ga. Kroza stoljeća je primao Zadar načelnika (kneza) i nad- 
biskupa iz Mletaka. U Zadar su Mlečani pošiljali u 13. vijeku na- 
seljenike iz Italije. U to su vrijeme zabranili Mlečani svim Zadra- 
nima bez razlike, da se ne smiju ženiti s Hrvaticama; ako bi 
pak koji Zadranin nasuprot udavao svoju kćer za Hrvata, gubila 
bi ona sva prava nasljedstva na posjed svojih roditelja u kotaru 
zadarskom ili u samom Zadru. Koliko je vrijedio Zadar Mleča- 
nima, dokazuje nam suvremeni pisac talijanski, koji je, kad je 
god. 1311. slavni hrvatski dinasta Pavao Šubić zavladao Zadrom, 
pisao: ,Sada je početak sigurne propasti Venecije“. — No treba 
da se i to istakne. Zadar je danas kano glavni pokrajinski grad 
u prvom redu činovnički grad, pa da je samo malo volje u dal- 
matinskih vlastodržaca, nema sumnje, da bi preko noći javno 
mnijenje i u tom leglu talijanštine postalo hrvatskim. Svakako ti 
godi duši, kad prođeš širokom Novom obalom, na kojoj se po- 
nosno dižu krasne kuće hrvatskih boljara Borellia, knezova 
vranskih. I to nam budi za sada utjehom, dok se ne promijene 
tamošnje prilike na uhar svetoga prava i istine. 

Zadar se je smjestio prema otoku Uljanu na uskom polu- 
otočiću poput jezika, koji su Mlečani i s kopnene strane prokopali, 
tako da je grad pravo rekavši na otoku, te ga samo most spaja 
s ostalim kopnom. Od četiri vrata, što vode u grad, najzname- 
nitija je Porta Marina, jer je u nju ugrađen rimski luk, po svoj 
prilici nekadašnji slavoluk ; zatim vrlo lijepa Porta Terra Ferma, 
vrata s kopnene strane, koja je u 16. vijeku sagradio veronski 
graditelj Gian Girolamo Sammichieli po osnovi svoga slavnoga 
strica Michela Sammichielia. Do nedavna bijaše Zadar prava tvr- 
dava, ali posljednjih decenija je tvrđava napuštena. Zidine su 
stranom snižene, stranom sasvim porušene, tako da je grad sada 
otvoren i posve drugojačijega izgleda nego li nekoć. Prošavši 
gradom uvjerismo se, daje građen sasvim na talijansku, na mle- 
tački način. Kako smo odlučili da ostanemo i čitav slijedeći dan u Zadru 


18 168 


imadosmo prilike, da razgledamo sve njegove znamenitosti. Koji 
nijesmo još poznavali Zadra, obiđosmo najprije zadarske crkve. 
Stolna je crkva velika romanska bazilika sa vrlo uskim pokraj- 
nim lađama. Grkva ima osobito lijepu fasadu sa tri romanska 
portala, koji su iskićeni kipovima i krasnom ornamentikom. Iz- 
nutra je crkva bogato ukrašena mramorom. Osim glavnoga žrt- 
venika zatim lijepih slika od Palme mlađega i Carpaccia, te osim 
drugih skupocjenih predmeta, vanredno su krasne rezbarije u koru, 
djelo mletačkih umjetnika iz 195. vijeka. Još su zanimljive i stare 
ove crkve: sv. Krševana, zaštitnika grada Zadra, zatim crkva sv. 
Marije uz istoimeni opaticki samostan, koji je zasnovala u 11. 
vijeku Cika, rođakinja kralja Petra Krešimira, i napokon crkva 
sv. Šimuna sa dragocjenim izvajanim od čistoga srebra lijesom, 
u kojem su moći sv. Šimuna. Ovo je osebujno djelo umjetničko, 
a dala ga je načinili u Milanu ugarsko-hrvatska kraljica Jelisava, 
supruga Ljudevita Vel. Anžuvinca. U svim spomenutim crkvama 
imade po više prekrasnih slika od znamenitih slikara iz dobe 
» Cinquecento“. Obišavši ove crkve pođosmo da vidimo najzname- 
nitiji spomenik staroga graditeljstva među zadarskim crkvama. 
To je danas već zapuštena crkva sv. Donata, na koju je osobito 
upozorio stručnjake prof. Eitelberger u djelu Jahrbuch der k. k. 
Central-Commission zur Erforsck. und Erhalt. der Baudenkmale 
— vol. V. 1861., a zatim su je u posebnom djelu na talijanskom 
jeziku god. 1884. opisali i protumačili učenjaci Hauser i Bulić 
(„Il tempio di S. Donato in Zara“). Ova je crkva velika rotunda 
u bizantinskom slogu sa tri abside i kubom, koju drži šest pi- 
lova i dva mramorna stupa. Crkva ima dva sprata, te se sastoji 
pravo rekavši od dvije crkve, koje su građene jedna na drugoj. 
Drži se, daje ovu crkvu početkom 9. stoljeća sagradio sv. Donat 
biskup zadarski od ruševina rimskoga hrama, koji je sudeći po 
napisu u crkvi, bio posvećen Junoni Augusti na čast supruge 
cara Augusta. Crkva je neposredno zidana na starom taracu bez 
temelja, pače su uzimani u najdonji red komadi od stupova skroz 
nepraktično. — Od trgova zadarskih vrijedan je spomena „go- 
spodski trg“ sa gradskom vijećnicom i nekadašnjom zadarskom 
sudnicom, malenom no lijepom dvoranom sa stupovima, u kojoj 
je danas općinska knjižnica; nadalje ,trg petih zdenaca“, koji je 
dobio ime od velike javne cisterne iz 16. stoljeća. Razumijeva se, 
da je ova cisterna prava blagodat za grad Zadar, koji ne obiluje 


19 169 


vodom. S ovoga se trga uspesmo na „javni vrt“, šetalište, sa ko- 
jega je lijepi izgled na cijeli grad i na okolicu, navlastito pak 
na nasuprotni otok Uhan, usred kojega se uzdiže čunjasto brdo 
sa ruševinama sredovječnoga kaštela sv. Mihajla. Prolazeći za- 
darskim ulicama opazismo na mnogim kućama zastavice od crve- 
noga ili zelenoga papira, a na njima brojeve 8 ili 10, 12. 14i 16; 
na nekim zastavicama nijesu bili napisani brojevi već tačke, po 8 
njih 10 itd. Na pitanje naše, što znače ti brojevi i tačke, rekoše 
nam, da na taj način označuju prodavaoci cijenu vinu, što ga toče. 
One tačke mjesto brojeva vrijede za analfabete, koji ne poznaju 
pisanih brojeva. Ti se čitatelju možda čudiš niskim cijenama vinu, 
i ja sam se čudio, ali po malo sam lako shvatao tešku gospo- 
darsku krizu, koja je snašla Dalmaciju poradi nesretne ,klauzule“. 
Dalmacija je, kao što je poznato, sva rodna vinom; dapače po- 
sljednjih decenija mnogi je dalmatinski gospodar napustio kulturu 
raznih drugih plodina, te je pretvorio sve produktivno to u vino- 
grad. I doista vinogradarstvo se je lijepo Dalmatincu isplaćalo, 
jer se je po našoj monarkiji mnogo tražilo dalmatinsko vino; 
navlastito je pak Francuz izvozio vrlo mnogo vina iz Dalmacije, 
koje je zatim raspošiljao pod imenom „Bordeaux — vina“ u 
svijet, alje to trajalo samo desetak godina. U novije vrijeme pro- 
mijenile su se prilike. Talijanska poradi svoje neprirodne politike 
gospodarstveno tlačena od Francuske, uspjela je kano saveznica 
naše države, te je na minimum obaljena uvoznina talijanskih vina 
u našu monarkiju. Kako je Talijanska neobično rodna žarkim 
vinom (na godinu do 35 mil. hl. a Austro-Ugarska do 10 mil. hl.) 
poplavila je zbog dokinuća „klauzule* svojom robom našu mo- 
narkiju, a vinogradar dalmatinski gleda začuđeno, kako mu vlada 
i državno vijeće u Beču grob iskapa. Ne čudi se s toga čitatelju, 
što smo na svom putu po Dalmaciji na pr. u Omišu, Dubrov- 
niku i druguda naišli na Dalmatince, koji tvrde, da im nije Au- 
strija bolja od Venecije. Nesretnu klauzulu drže oni strahovitijom 
po Dalmaciju nego li samu filokseru. — Pošto smo se sladoledom 
rashladili u prekrasnoj kavani u ,Calle Larga“, glavnoj ulici za- 
darskoj, krenu jedan dio našega društva u obližnje Arbanase, 
dok su drugi ostali u Zadru, da razgledaju znamenitu naravo- 
slovnu zbirku pok. učitelja Novaka, u kojoj ima kamenja sa svih 
krajeva lijepe Dalmacije, pak ptica i kukaca, — a što je osobito, 
— ima tamo kukac, koji u moru žive. 


170 20 


Arbanasi su smjesteni k jugu tik do Zadra, rek bi pred- 
srađe zadarsko, kamo rado zalaze Zadrani. Ime toga predgrađa 
zadarskoga potjeće od Arbanasa (ili Skipetara), koje je početkom 
IS. stoljeća Vinko Zmajević, nadbiskup zadarski ovamo naselio. 
I danas govore oni još arbanaski, ali govore svi i hrvatski. Ovim 
krajem teče glavni drum k Benkovcu i to između Arbanasa te 
vrtova i vila zadarskih. Tu se nalazi usred zelenoga okoliša lijepa 
nova bolnica zadarska. Mi krenusmo do Arbanasa rivom, da se 
nagledamo bajnoga mora i nasuprotnoga Uljana. Između zadar- 
skih otoka osobito se ističe otok Uljan, jer se na njemu imućnije 
obitelji zadarske nauživaju ljetnoga hlada. Navlastito je spo- 
mena vrijedno mjesto na tom otoku Prijeko (Oltre) nedjeljno za- 
bavište zadarskih građana. U naše doba, otkada učestaše parni 
brodovi, te uskoriše promet između otoka, od mjeseca svibnja do 
rujna svake nedjelje redovni parobrodići, brodovi i manje jedre- 
njače križaju ubavi zadarski konao i prevoze na Uljan na stotine 
Zadrana, da se po koji sat pozabave izvan grada na ladanju, gdje 
ima obrađenih polja i vrtova, u kojima se vide tragovi gojidbe 
cvijeća i drugoga plemenitoga rašća. Mi smo se dakako na svom 
putu u Arbanase morali zadovoljiti samo lijepim vidikom na 
suprotni pitomi Uljan. Kako je bilo vrijeme već poodmaklo, ni- 
jesmo mogli razgledati poznatu učiteljsku školu u Arbanasima, 
kojom je mnogo godina upravljao nezaboravni književnik hrvatski 
pokojni Buzolić. Poznato je cijelomu narodu, kako je taj 
zavod pod umnim vodstvom pokojnoga Buzoliča bio pravim ra- 
sadnikom hrvatske misli po Dalmaciji. 


II. Od Zadra do Šibenika. 


Sjutradan sve spremno za odlazak, ali nema našega put- 
noga maršala. Već smo se pobojali, da je ozbiljno obolio. Kad 
smo naime došli u Zadar željni okrepe i rashlade, pohitismo svi 
u pivaru da se naužijemo plzenjskoga piva. No Gambrinus kano 
da nas je odmah u prvom dalmatinskom gradu htio da opo- 
mene, da ga se kanimo. Nije to naše suhozemsko pivo već al- 
koholizovano transmarinsko piće. To smo svi osjetili. Ipak ne 
bijaše to razlog, što nije naš vođa došao na vrijeme na lađu, već 
preveliki broj njegovih zemljaka, znanaca i štovatelja, s kojima 
se je opraštajući malo dulje zadržao. Mi kano pravi profesori, 


21 171 


za koje se kaže, da su uvijek skloni na oporbu, izaberemo pri- 
vremenoga zamjenika marsalu, pak zajedrimo iz luke u zadarski 
konao pred Novu obalu, gdje se oglasi naš brod tako prodirućim 
fićukom, da se mnogo naroda sletilo na rivu, a bome je i naš 
maršal pohitio, da se načudi Margiti, koja je sve bez njega obišla 
u Zadar, te kreće dalje na put. Ugledavši njegovo ozbiljno lice 
smirili se oporbenjaci, a Margita uze mirno ploviti na jug. Odmi- 
čući se od Zadra još jednom promatrah njegov jednolični okoliš. 
Na sve strane gotovo proteže se plosna krševita ravan, sred koje 
se ispele samo neznatne glavice, a daleko u dnu obzorja veličan- 
stveno se smjestio Velebit. Krševito tlo po okolici zadarskoj nije 
ni loše obrađeno. Svuda po ogradama rastu masline, bademi, 
itd. Na glasu su višnje iz Poljice kod Spljeta, iz koje obrtni Za- 
drani peku glasoviti maraskin, što smo ga dan prije neki iz Zadra 
poslali kući svojima. I dalje od Zadra glavno je obilježje svega 
prijedjela: kamene suhomedine, razbacano kamenje u gomile po 
polju naslagano, smokve i loze posred crljenice izrasle, od sje- 
vera Velebit a od zapada vrhunci otoka, gdje vire preko morskih 
rukava. Nekako je teško vjerovati, da je ova zagasita crljenica 
postala od rasutina sivoga kamenja, što se oko nje naslagalo. 
Krš je naime goli vapnenac, a crljenica je smjesa kremikove 
kiseline i željezne rudače a često i bobovca. Kako se je pak to 
kamenje moglo raspasti u crljenicu, može se istom onda pojmiti, 
kad se pomisli, koliko je neizmjerno vrijeme proteklo, otkad ga 
voda i zrak troše. Svaka od ovih sivih pola sadržaje ponešto 
onih nerastvorenih slučenina. Ali toga je tako neznatna množina, 
da od velike hridine, kad se oluči, ne ostane nego pregršt crlje- 
nice. Samo živa mašta može dokučiti, koliko se je pustih gomila 
sivoga stijenja raspalo, dok se je nakupilo ovo crljene mezevine 
po zaklonicama današnjega tla između Zadra, Šibenika i Skra- 
dina, a i dalje po Dalmaciji. 

Jednakim obličjem teče obala od Zadra k jugu. Ušavši u 
južni dio zadarskoga konala, koji zovu neki konalom pazmanskim, 
plovljasmo kroz onaj bezbroj malenih otočića, što su se smje- 
stili između primorja i kamenoga otoka Pašmana sa samostanom 
iz dobe narodne dinastije. Svaki čas opazismo po koju sčku t. j. 
pličinu morsku, koja je obično označena tamnim stupom sa zna- 
kovima. U to već ugledasmo cilj našega putovanja prijatno pri- 
morsko mjestance Sv. Filip è Jakob, gdje provodi najveći dio 


172 22 


godine na ladanju na svom posjedu kneZevska obitelj Borelli. 
Naš putni maršal, stari znanac i štovatelj odlične te kneževske 
obitelji, bijaše već prije najavio, da ćemo onuda prolaziti oko 
22. srpnja. Već iz daleka vidjesmo, kako nas sa kneževskih dvo- 
raca na rivi pozdravlja hrvatska trobojnica. Tek što smo se na 
otvorenome moru pred mjestom usidrili, eto do nas na čamcima 
dvojice knezova sa pozivom, da im budemo na nekoliko dana 
gosti, dok' proučimo izokolne prijedjele. Pošto se upoznasmo, 
primismo samo donekle vanredno prijazni poziv svijetlih kne- 
zova. Kako je bila naša zadaća, da obiđemo najznatnije tačke 
cijele Dalmacije, mogosmo samo kratko vrijeme posvetili zanim- 
ljivom zaleđu sv. Filipa i Jakoba. Sa gostoljubivim knezovima 
uglavismo ovako program, da još isto poslije podne pođemo raz- 
gledati tamošnje daleko ,Blato“, a sjutradan najznatnije dalma- 
linsko jezero Vransko, koje se je prostrlo k jugu od spomenu- 
toga Blata. Svakomu od nas ostat će nezaboravni ovi časovi, 
Sto smo ih sproveli u krugu kneževske obitelji Borellija Smje- 
slivši se u Cetiri pripravljene kočije odvezosmo se do prostra- 
noga Blata, gdje su naši zoolozi Brusina, Langhoffer i Damin 
mnogo lijepa sabrali, a nije ovdje mjesto, niti moja zadaća da 
potanko navađam, što su sve našli. 

Kad smo se vratili, uđosmo u dvorac stare kneginje Anto- 
nije Borelli, da se poklonimo plemenitoj gospođi, oko koje se 
tako rado i tako nježno kupe njezini sinovi i snahe. Citatelju, 
želiš li vidjeti raj na zemlji, dođi u te dvorove, da se nadiviš 
mnogobrojnoj obitelji, koja je sva jedne misli i istih osjećaja. Ja 
ne smažem riječi, da bi ti opisao onu nježnost, štovanje i su- 
sretljivost, kojom odišu svi članovi te porodice jedan prema 
drugom a svi prema svijetloj knjeginji, glavi čitave porodice. 
Nad ovakovom obitelju prosiplje se obilni blagoslov Božji. Sve 
harmonije, sto ih tražahu već stari mudraci i do kojih nas do- 
nekle vode pjesma, glazba i druga umjeća, momentane su i pro- 
lazne, a pravu trajnu harmoniju možeš naći samo u uzornoj 
mnogobrojnoj obitelji, kako smo je na pr. našli u kući knezova 
Borellija. Doista, javni život sa svojim neprestanim borbama 
punim himbenosti ne može ljudsko srce onako smiriti kao sretna 
obiteljska zajednica. — Pošto smo se razdragali i rashladili 
»slatkim i ladnim pićem“ krenusmo u dvorac kneza Huga, gdje 
se je na okupu našla sva rodbina, te gdje je čekala sjajna 


93 173 


večera. Svijetle kneginje bijahu tu jedna prijaznija od druge, 
tako da se rastapasmo od milinja. Razgovor je tekao hrvatski, a 
kako da ti srce ne pliva od radosti, kad ti kneginja na pitanje 
koliko imade djece veselo odvraća hrvatski: ,tri muškića“. Jedan 
od naših drugova bio je tako blažen, da je i protiv svake etikete 
u kneževskim krugovima ustao i srdačnim riječima dao oduška 
našemu oduševljenju u krugu tako odlične porodice. Njegove su 
riječi bile primljene s velikim zadovoljstvom od cijeloga društva. 
Da, ovakovo plemstvo ne samo po imenu već i po srcu pravo 
je plemstvo. Ovakovo se plemstvo osjeća, kao što je već Mon- 
tatgne rekao, kraljem usred svoga naroda, koji ga rek bi na 
rukama nosi. Sretni žitelji sv. Filipa i Jakova, koji imadu u 
svojoj sredini tako plemenitu kneževsku obitelj! 

Kad se u noć na čamcima vraćasmo na naš brod opazismo, 
da su i naši mornari lijepi čas doživjeli u sv. Filipu i Jakovu, 
gdje stoji litar izvrsna „dalmatinca“ 11 novčića. Samo naš 
„nostrom“ ozbiljno šeće po lađi čekajuć, dok joj se vrate sta- 
nari na počinak. 

Sjutradan prema dogovoru izvezosmo se u četiri kočije do 
Vranskoga jezera. Put je onamo kamenit s početka uz mjesto 
zarastao samim maslinicima. Mladi knez Uberto, s kojim sam u 
kočiji bio, pripovijedao mi je, kako je za strahovite zime g. 1512. 
poznate iz vojne Napoleonove na Rusiju, studen uništila sve ma- 
sline u onom kraju. Popevši se na ravninu, kojom se proteže 
k sjeveru Blato a k jugu Vransko jezero, izađosmo iz kočije, da 
razgledamo kamenje, koje je ostatak od raznih znamenitih gra- 
đevina, kojih je u starije doba ovuda više bilo. Vozeći se dalje 
ukaza nam se.uz desnu ruku Vransko jezero u duljini kakovih 
12 do 15 km. Popriječna je dubljina 6:3 m. a u svem zaprema 
oko 34[] km. Ime Vrana, koje Hrvati još komu jezeru nadje- 
nuše, odnosi se tobože na vranu boju njegove vode. Ovo je jezero 
ponešto slano, te je bez sumnje u savezu s obližnjim morem, 
od kojega je udaljeno 3:7 km. Neki tvrde, da se na jezeru gdje- 
kada opaža osjeka i plima. Nas je put tekao između jezera i 
Blata, sto smo jasno osjećali po grozničavom vonju tamošnjega 
vazduha. Odsjedosmo u hanu Borellija, gdje smo imali prilike 
vidjeti u zidovima tragove turskoj gradnji, a u bašči nas izne- 
nadio bezbroj kornjača. Odavle krenusmo pješke do ogromnih 
podrtina grada Vrane, gdje je bilo glasovito sijelo hrvatskih Božjaka 


174 94 


(Templara). I ovo je gruda hrvatske zemlje, koja bi znala mnogo 
pripovijedati o prošlosti našega naroda. Mnogi je prior vranski 
znamenito utjecao na razvoj javnoga života u Hrvatskoj. Dakako 
da se nada sve ističe veliki otadžbenik Ivan Paližna, glasoviti 
vođ hrvatskoga ustanka protiv ženske vlade u Hrvatskoj i Ugarskoj 
po smrti Anžuvinca Ljudevita god. 1382. Danas su nijeme i raz- 
rušene podrtine vranske, a čast priora vranskoga živi joši sada, 
te je spojena sa prepositurom, prvim dostojanstvom na prvo- 
stolnom kaptolu zagrebačkom. Iza Božjaka zavladaše starinskim 
gradom i cijelim onim krajem Turci zatim Mlečani. Kad su 
propali Mleci, nekadašnja kraljica jadranskoga mora, pripade i 
ovaj kraj Austriji. Danas je Vrana vlasništvo knezova Borellija. 
Malo je više podrtina staroga grada usred orijaških pukotina 
»pećina“ sa obilnim izvorom izvrsne vode. Odavle je vodio u 
grad Vranu vodovod, kojemu se tragovi još i sada vide. Na sti- 
jeni nad vodovodom označen je devetnaesti svibnja god. 1477. 
Divno li se usred ovih klisura, u kojima domuju nebrojeni šiš- 
miši, rashladismo, što je bilo upravo nužno, jer je sunce baš že- 
stoko pripicalo. Kad smo se vratili u sv. Filip i Jakov, trebalo je da 
se oprostimo sa Borellijevima, makar da su oni hotijeli, da bi mi 
još svakako tamo ostali. Mi smo sve rekli, što nam je bilo na srcu, 
ali riječ slabi je izraz onoga čuvstva spomena i počitanja, što ga 
ponijesmo u srcima prema kući Borelli Mlade kneginje i kne- 
zovi iskazali su nam tu čast, te su nas sproveli, da razgledaju 
naš brod. Tu se je pokazao naš vrijedni admiral broda pravim 
kavalirom, hvaleći kneginjama na njihovu visokom posjetu. — 
Na našem daljnjem putu vrlo se često sjećasmo krasnih časova, 
što smo ih proživjeli u sv. Filipu i Jakovu. Pisac ovih crtica 
smatra za svoju dužnost, da i ovdje pred javnošću još jednom 
izreče srdačnu hvalu plemenitoj obitelji Borelli na pravom hr- 
vatskom gostoprimstvu. 

Iza pol sata eto nas već nasuprot drevnoga Biograda (Zara- 
vecehia), danas neznatna trgovišta uz more iza školjića sv. Kata- 
rine. Nekoć bijaše Biograd sijelo biskupije i slavni kraljevski 
grad, u koji su se češće svraćali hrvatski kraljevi. Kad je po 
izumrću narodne vladalačke kuće postao kraljem hrvatskim Ko- 
loman, kralj ugarski, bude on god. 1102., uglavivši ugovor „pacla 
conventa“ sa hrvatskim velikašima, okrunjen u gradu Biogradu 
krunom Tomislavljevom za kralja hrvatskoga. No god. 1125. za 


25 175 


borbe s Mlečanima bude Biograd razoren, a kasnije se ne po- 
dignu. Biskup biogradski sa svojim kaptolom preseli se u Skradin, 
te tako obnovi biskupiju skradinsku. 

Na dalekom obzoru nestalo je već Velebita a iza Biograda 
eto se javlja novo kršovito gorje Dinara, koja ma da mnogo 
naliči na Velebit, ipak nije tako divlja i rastrgana kao ovaj. Plo- 
veći k jugu približismo se već kotaru šibenskom, u kojem se je 
duž obale šibenske nanizalo do 60 većih i manjih otoka i školja. 
Žitelji se ovih otoka bave mnogo ribolovom zatim osobito hva- 
tanjem koralja i lovom spužava. Mi plovljasmo oko Murtera naj- 
većega šibenskoga otoka, odijeljena od obale posve uskim ko- 
nalom, preko kojega vodi kod Tijesna most s otoka na kopno. 
Između otoka Kaprija i Zmajana te Prvića i Zlarina prikučismo 
se ulazu u šibenski konao, u koji vodi maleno usko ždrijelo sv. 
Antuna. Tu se uzdiže s južne strane na umjetnom školjiću na 
kamenu tlu u slici trokuta tvrđica sv. Nikole, koju su sagradili 
Mlečani, da bi Šihenik sasvim od morske strane zaštitili. Ova 
tvrđava vanredno povećava veličanstveni pristup u osebujno 
ždrijelo sv. Antuna, u koje skrenu naš brod. Ždrijelo je tako ti- 
jesno, da jedva mogu dva broda kroza nj usporedo proći, te su 
ga u pređašnje doba verigama zatvarali i tako neprijateljskim 
brodovima ulaz u šibenski konao branili. Minusmo kapelicu usred 
stijena, do koje vodi nekoliko stuba; propelo, znak spasa, ispinje 
se visoko na stijeni. U to se je ždrijelo u zadnji čas još bolje 
suzilo, da se zatim posve rastvori i da ti prikaže jednu od naj- 
ljepših luka na svijetu, u koju bi se mogla sigurno zakloniti 
ogromna mornarica. Doista malo je morskih uvala ovako zatvo- 
renih kao što je šibenska luka. Nad dalekim konalom impozantno. 
se poput terasa ispinje strmi Sibenik sa utvrđenim glavicama 
Barone, San Giovanni i nešto podalje M. Tartaro. Sada sam 
pojmio, zašto neki putopisci zovu mještaj Šibenika najslikovitijim 
među svim dalmatinskim gradovima. Ima ih, koji ispoređuju 
amfiteatralni položaj Šibenika sa smještajem Genove dakako „si 
licet parva comparare magnis“, a drugi opet kažu, da je sličan 
čudnovatoj piramidi kuća u Sirî, tome središtu prometa u grč- 
kome moru. Da nije sav taj kraj tako kršovit, ne bi mu ravna 
daleko na svijetu bilo. — Motreći Šibenik upozori me prijatelj, 
da smo tobože opet u Evropi, jer eto nam na desnu kolodvora 
i tračnica, koje nas spajaju s ostalim svijetom. Ja sam međutim 


176 26 


odmah uvjerio svoga druga, da se je ovaj put prevario, jer to bi- 
jase pred nama samo neznatni odijelak osamljene dalmatinske 
željeznice, koja žalibože još ni danas nije sastojna čest evropske 
željezničke mreže. Nije časno za odlučujuće krugove, što Dalma- 
cija još ni danas nema željezničkoga priključka ni na Hrvatsku 
ni na Bosnu. Bez željezničkoga spoja nema ni govora o pravom 
procvatu te prekrasne zemlje. 

Naš brod zakrenu odmah k sjeveru, jer nijesmo za sada 
kanili pristati u Šibeniku. Pravi cilj našega puta taj dan bijaše 
Skradin i Krkini slapovi, a na povratku odlučismo se zadržati u 
Šibeniku. Dakako, sa broda pozorno promatrasmo taj grad, u 
kojem se iznad sve druge zgrade osobito ističe stolna crkva, taj 
biser Šibenika. — Poodmaknuvši od grada k sjeveru prijeđosmo 
naskoro u rijeku Krku, za koju se drži, da kod sela Zatona 
utječe u more. Kako je vrijeme prekrasno bilo, raslo je veselje 
i radost u našim srcima u taj čas, gdje smo još samo 4 km. 
bili udaljeni od onih divnih slapova na toj rijeci, koji su poznati 
sa svojih krasota daleko po svijetu. Što je ruka umjetnica po- 
kusala da učini u skokoveima u Verzaju i Sansusiju, to ćemo 
mi ovdje vidjeti u mnogo ljepšem obliku kano bajno djelo pri- 
rode, koja je tu veličajno svoju moć i svoju divotu razvila. Za- 
vojitim tijekom Krke plovljasmo uz rijeku u tiho Prokljansko 
jezero, a zatim opet dalje uz rijeku do Skradina, gdje odlu- 
čismo prenoćiti, da onda sjutra pod slapove! Kad smo se eto 
malo ne primakli cilju, prevladani rek bi a priori slutnjama 
o neviđenim krasotama riješismo se, da se odmorimo i da se 
pripravimo na neopisivi užitak. Svečano je raspoloženje vla- 
dalo na brodu, a jačao ga je još admiral lađe pripovijedajući, 
kako je vojvoda Parmanski Robert Bourbon, pređašnji vlasnik 
Margite (ili bolje ,Farnese“), koji je svojim brodom mnogo svi- 
jeta pregledao, više puta obišao divni Skradinski buk, pa da se 
nije nikada mogao dosta nahvaliti njegovih krasota, zapostavlja- 
jući mu mnoge druge slične prirodne krasote. 

Skradin se je smjestio na desnoj obali rijeke Krke. Pristali 
je to gradić, makar da je okružen sa tri strane gorama, ter se sa- 
stoji rek bi samo od jedne dugačke i dosta široke ulice. Grad ti 
se pričinja dosta velik; rekao bi, u njem da živi 2000—3000 2i- 
telja, al kad tamo ima u svem do 900 stanovnika. Prolazeći 
gradom malo da se nijesmo zadjeli o pečene janjce, što se nu- 


27 177 


daju na prodaju. Svakako bi bilo razboritije, da smo to učinili, 
nego što smo pokušali u tamošnjoj kavani sladoled, koji mi je 
još i danas u želucu. U okolišu Skradina ima rodnoga tla, 
s toga su tamošnji žitelji dobri poljodjelci, pa sade žito, sade 
lozu, no glavno je dud i s tim spojeno svilarstvo. Smještaj Skra- 
dina tako je znamenit, da je posve naravno, što je u tom oko- 
lišu već u rimsko doba bio važan grad Scardona, prvo mjesto 
Liburnije; zatim je još prije dolaska Hrvata na jug bilo ovdje 
sijelo biskupije. Za seobe naroda porušena bi Scardona, a na to 
Hrvati u 7 vijeku osnovaše novi hrvatski Skradin, kamo bude 
iza pada Biograda prenešena tamošnja biskupija. God. 1830. bude 
spojena skradinska biskupija sa šibenskom. Tečajem vijekova 
pripadao je Skradin rodu Šubića, opetovano Mletačkoj, ugarsko- 
hrvatskim kraljevima, zatim bosanskomu kraljevstvu, Turcima, 
Francuzima, dok se napokon cijela Dalmacija nije vratila pod 
ugarsko-hrvatske vladare. Burna prošlost Skradina, za koji se je 
otimao i srpski car Dušan Silni, svjedoči nam, kako mu je zna- 
menit smještaj. 

Vraćajući se na brod upoznasmo se sa tamošnjim plovanom 
i hrvatskim piscem Kaerom, koji nam je na spomen poslao svoj 
spis: Skematizam spljetsko-makarske biskupije, na čemu budi mu 
ovim izrečena od nas sviju srdačna hvala. Što smo već u Novi- 
gradu iskusili a i kasnije u nekim manjim mjestima, to nam se 
je dogodilo i u Skradinu, da nijesmo našli zgodnoga mjesta za 
kupanje, makar da smo po naputku Skradinaca pošli daleko tra- 
žiti prikladnu za to obalu. A željni smo bili rashlade, jer je taj dan 
prvi put bila nesnosljiva pripeka sunca. Iduću noć prospali smo 
prvu na palubi pod vedrim nebom. Tih noći na palubi ne ćemo 
nikada zaboraviti. Blagi morski zrak, koji smo srkali tih noći, 
tako nas je krepio, da smo lako podnosili vanrednu dnevnu 
žarinu. 

Sjutradan veselo poskakasmo u naše dvije barke i krenusmo 
k vodopadu. Vožnja traje od Skradina uz vodu od prilike pol 
ure; ali kako su naši mornari vješto veslali, ugledasmo vodopad 
iz daleka već za četvrt sata. Jedino kad sam se približavao Plit- 
vičkim jezerima, oćutih slično čuvstvo kao sada. I onda kao u 
taj čas činilo mi se je, kano da mi uzduh i sva priroda dovi- 
kuje, da ću nešto neobična — veličanstvena vidjeti. Iz daleka već 


čuješ šum slapova, koji postaje to jači, što si se više približio sla- 
12 


178 28 


povima. Strasno to neprekidno mumljanje i tutnjanje uzdrmava 
te i potresava. Sto si bliži slapovima, to se sve više množe na 
površini milijuni bijelih mjehurćića, a zatim se ukazuje široki i 
svijetli slap, koji ti se bijeli iza silnih oblačina, što no se na 
podnožju njegovu u vis dižu. Oko ti može samo na nekoliko tre- 
nutaka podnositi ovaj sjaj, a zatim se odvraća od njega, da ga 
za čas opet gleda i s njim se naslađuje. Divna li prizora! Ta to 
je komadić raja zemaljskoga, koji je dobrota božja postavila u 
tu kamenu pustoš! Sada sam se na svoje oči uvjerio, kako je 
prije 20 godina istinito opisao S. Milinović veličanstveni Skra- 
dinski bük. Ako ga svega, piše on, mahom očima shvatiš, eto ti 
strašne, bučne i jaučne oluje, valjajuće se i bukljajuće kao gusta 
dimeća pusanica, pjeneći se grad, laptajući prebijeli snijeg kotu- 
rajuće se velike grude ili usovi. Vidiš na stotine vrijućih gogolja, 
zavijajućih vrtloga, bučećih kolovrata prelijevajućih se i kao ina- 
tećih se manjih i većih slapova, romonećih vrelasca, ričućih po- 
toka, sačinjavajućih širokih, prebijelih i sučućih se platna naki- 
ćenih svakovrsnim bojama rakne i širita, koji, rek bi, eto rastežu 
se, razmataju bez kraja i konca. Paziš na hiljade proziračnih, 
šarolikih međusobno isprepletenih, na sve strane ispreginjanih i 
nagnutih duga. Neke uzdižu se kao kitne trepetljike, druge spu- 
Staju se i prosiplju niz busja i kuke kao djevojački prami; a 
neke opet ogrljuju čvrste hridine ili kakvo brestovo zeleno stablo, 
predočivajući kroz te pjeneće se i proziračne grane najljepše boje 
od svijeta. 

U istinu Skradinski bük dazd je obilni rumenkasta dragulja, 
koji ti samo u oči skače, kad mu se priblizis, — on je drago 
kamenje, koje se svjetluckajući raspada, drobi i praši — gri- 
mizni je to sjaj, koga nezajazljivi i nezaprečljivi sunovrati i 
vrtlozi na resulje razbacivaju i raskidavaju. Sada, gdje je sunce 
u Skradinski bük uprlo svojim žarkim zrakama i prosipalo ih po 
toj kipećoj i u ponore prekipljujućoj pjeni, bijasmo svjedoci div- 
noga zablištujućega prizora. Pred našim se očima mijenjao 
dažd biserni, srebrnkasti, zlatkasti i rumenkasli, stvarajući na 
stotine po manjih i po većih bijeloprašnih i raznobojadisanih 
vihorića, koji se raspadahu na resulje i na struke, uvijek nove 
načine, nove prizore izvodeći. Rekao bi, bijele su to ovce i mladi 
janjei u popasak istjerani, ter prskajući kroz grmlje proskaki- 
vaju; ili jata navijajućih se golubova, kada bježe pred jastrebo- 


29 io 


vima. Skradinski slap na nekim mjestima kao živa skakuće, po- 
igrava i freuka; a na drugim se kao u srditu inatu i zavadi bu- 
čeći i prijeteći se u ponore sunovraćuje. Motreći tolike krasote i 
mi klicasmo sa Milinovićem: doista nije slavnoga Humboldta 
zanio južni zvjezdarski svijetli križ, niti divni Niagarski slap, što 
je nas ushitio tvoj veličanstveniji slap, oj hrvatska Krko! 

Podno vodopada ima nekoliko kuća sa mlinovima, oko kojih 
se dižu na rtovima otocima visoki jablani. Sav okoliš vodopada 
naliči na slikoviti park usred golemih stijena. Skradinski je buk 
u cijelosti odijeljen batricama tako, da je znatno širi nego viši, 
te priliči gorostasnim kaskadama, kakovih ima u vrtovima, koji 
su uređeni na Verzajsku u Francuskoj. Od poznatijih prirodnih 
pojava slične ruke mogli bi s njim sravniti slap Rajne i to samo 
glede lika a ne glede mnoštva vode. Pod slapovima kod mlinova 
upoznasmo se sa čuvenim dalmatinskim rodoljubom vitezom Su- 
pukom, koji nam uze tumačiti ,u svaki zeman lijepi taj vo- 
dopad“. samo što on dodade ,e gospodo, sada je vodopad di- 
jete a inače gorostas“. Poznato je naime, da su ovi slapovi 
kao što Jezera Plitvička i drugi slični prirodni pojavi, imenito 
s proljeća najljepši, jer tada imadu najviše vode. Supuk je ovdje 
posjednik i vlasnik mlinova. On nas povede u svoju ,puno 
lijepu baštu“ sa krasnim orahom, a onda nam pokaza vodo- 
vodnu stanicu za Šibenik, koji dobiva odavle izpod slapova vodu 
vodovodom, 13 km. dalekim, koji se uspinje 123 m. visoko. Ne 
treba tu parne sile, već sama voda ispod slapova tjera stroj vo- 
dovodni. K tomu će sila Skradinskoga buka naskoro električnim 
svijetlom rasvijetljivati Šibenik. Milinović se je prije 20 godina 
bolno tužio, kolika se sila kod tih slapova u taman troši, pak 
je dodao: ,Je dali ćeš igda, hrvatski narode, znat se okoristiti 
blagom, što Providnost dade Tvojoj domovini“. Hvala Bogu ,e 
. pur si muove!“ Početak je učinjen, pak nema sumnje, da će 
s vremenom i inače procvasti ovaj rajski prijedjel, u kojem je 
priroda tako svježa i vesela. Dakako da ima za taj početak ne- 
procjenjivih zasluga vrijedni Šupuk, koji je i politički vanredno 
mnogo privredio u Šibeniku za hrvatsku ideju iza žestokih borba 
svojim bistrim umom, velikom požrtvovnošću i neumornim dje- 
latnošću. Veličanstveni vodovod sa Krkinih slapova u Šibenik 
djelo je i zasluga njegova; on dapače snuje, kako bi s pomoću 
Krke podigao obrt u Šibeniku. — Dok su se neki iz našega društva 

* 


180 30 


dali na lov za kukcima, četvorica nas, oprostivši se sa vrlim 
Supukom i zavideći mu, što se može često nasladivati ovdaš- 
njim prirodnim krasotama, prevezosmo se na drugu stranu vodo- 
pada. Dan prije u Skradinu bješe nam naime obećao prijatelj, 
da će javiti Franjevcima u Visovac, da pošalju do slapova čamac 
po nas. Mi se moradosmo uspeti pješke nad slapove, gdje nas 
je imao čekati čamac. Kad smo prolazili kroz mlinove, rekao bi 
čovjek, da si na drugom svijetu i da te je susrela vječnost, to- 
liku čini tu huku i buku mumljanje neprestanoga mlijeva 
žrvnja mlina, prskutanja voda, brčkanje žlica i kola, snažno uda- 
ranje stupova i bučenje vodopada. Uspinjući se uzbrdice pokraj 
slapova u divljači od bršljana, mahovinom zastrtih litica, od du- 
dova i maslina, mogosmo tek dobro raspoznati veličanstvo Skra- 
dinskoga bika. Tu vidiš tisuće većih i manjih potoka i potočića, 
mlazova, vrela i vrelašaca, kako opadaju preko batrica u dol us- 
prskujući i stvarajući nebrojene slapiće. Doista tu ne znaš da li 
ih je ljepše gledati, kako usprskuju ili kako padaju — svaki je 
za se divan i čaroban. Kogod amo dođe od Skradina, neka se 
ne zadovolji pogledom na slapove, već se neka popne uzbrdice 
da promatra detalje te rijetke prirodne krasote. Tada će tek 
pravo pojmiti divotu tih slapova. 

. Iznad slapova, gdje je primila s lijeva svoj glavni pritok 
Cikolu, proširena je Krka usred visokih, golih stijena. Jedino na 
podnožju gora uz rijeku ima bujnoga zelenila, koje sa visokim 
jablanima oživljuje inače posve monotonu okolicu. — Uslužni 
visovački Franjevci poslaše u istinu po nas čamac. Smjestivši se 
u nj plovljasmo uz rijeku podrugi sat do Visovca. Vrijeme bilo 
tiho, mirno, sunce tako užasno pripicalo, da smo neprestano 
vodom kvasili glavu, ruke i prsi od straha pred sunčanom opalom. 
Bilo je tek deset sali prošlo, a kako smo kanili samo kratko 
vrijeme ostati na Visovcu, s užasom smo pomišljali na žegu na 
povratku. Ipak, kad smo se vraćali, nije nam ni iz daleka tako 
vruće bilo. Bit će tomu razlog, što smo se prije jako ugrijali 
uspinjući se uz vodopad do čamca, pa smo onako vrući sjeli 
odmah u čamac, dok smo se prije povratka rashladili u samo- 
stanu. -— Iza duge monotone vožnje po širokoj rijeci, koju prate 
s obje strane visoke stijene, ukaza nam se tamo, gdje se je do 
30 m. duboka Krka proširila na 750 m. širine u prostrano Viso- 
vačko jezero, dražesni otočić Visovac sa istoimenim lijepim sa- 


31 181 


mostanom u hladu vitkih jablana. Za onaj sat, sto smo tamo 
ostali, pregledasmo kapelicu sa skupocjenom slikom, zatim erkvu, 
koja nema velikoga žrtvenika, već zgodno dva žrtvenika u dnu 
svetišta. Osobita je dragocjenost te crkve žrtvenik sa čudotvornim 
propelom. U staroj je crkvici velike vrijednosti košulja, divna 
radnja, poklon samostanu Visovcu od biskupa Dragičevića. U ma- 
lenoj knjižnici ima lijepih djela kao povjesnica Gašpara Vinja- 
lića, zatim djelo Mattioli-a, znamenitog botanika srednjega vijeka, 
više turskih listina i fermana turskih careva. Za čudo da se i to 
sačuvalo, kad se pomisli, kako je taj samostan više puta, navla- 
stito pak god. 1645. mnogo stradao od Turaka. Samostan je, 
obnovljen i opet nastavan od god. 1676. Danas je ovdje novi- 
cijat za one franjevačke klerike, koji zatim svoje nauke svrša- 
vaju u Sinju, toj metropoli prekozagorske Dalmacije. Za okrepe, 
što nam je ponudiše gostoljubivi franjevci u svojoj blagovaonici, 
bili su oni upravo rastuženi, što ih tako naglo ostavljamo. Jedan 
je od njih poželio oluje, da nas ondje pridrži, kao što je prije 
nekoliko godina našega povjesnika Tadiju Smičiklasa dva dana 
prikovala na Visovac. Drugi nam opet uze opisivati dalnji gornji 
lijek Krkin, gdje ima još slapova i to Ronski slap i iznad sliko- 
vita pravoslavnoga samostana sv. Arhanđela slap Majhanovic. 
Kad smo na to časnim franjevcima razložili, da drugovi na nas 
čekaju kod Skradinskoga bika, i da je na našem brodu za dva 
sata urečen objed, jedva se smiriše. Na odlasku im moradosmo 
obećati, da ćemo ih do zgode opet pohoditi, i to ne na uru već 
na koji dan. Kad smo sjedali u čamac, opazismo na sjeveru od 
otoka Visovca podor staroga grada Kamička, jedinoga grada, 
koji je po narodnom pričanju u cijelom onom prijedjelu odolio 
Turcima. Kamičak je pripadao koncem 15. stoljeća porodici Utje- 
šenića, a god. 1482. rodio se u njem glasoviti brat Gjorgje Utje- 
šenić, koji je kasnije postao i kardinalom rimske crkve, te je iza 
smrti Zapolje kano skrbnik mladoga Zapolje odlučivao sudbinom 
Ugarske, dok ga nije dao smaknuti carski general Kastaldo. —- 
sastavsi se sa drugovima dolje kod slapova krenusmo na našim 
čamcima prema Skradinu do Margite. Sada, gdje smo se po malo 
odmicali od Skradinskoga bika u čas, gdje je sunce prevalilo 
svoj najveći ispon, ispoređivali smo ga sa plazurom, koji se sjaji 
na podnevnom suncu. Tamniji razmaci, kod plazura ponori, duge 
su ovdje crte, gdje pećine kroz stijenu proviruju. U to se počeše 


182 32 


gubiti slapovi našemu vidiku. Još smo ih na čas vidjeli jasno, a 
onda sve manje i manje, dok ih posve nestade. Tuga prevlada 
našim grudima sa toga rastanka. S Bogom nezaboravni slapovi, 
klicasmo, a svaki je od nas u taj čas poželio, da još jednom 
dođe n taj čarni prijedjel. 

Vraćajući se prema Šibeniku plovljasmo posve polagano 
Prokljanskim jezerom, jer smo spustili mrežu do dna morskoga, 
da ispitamo tamošnju faunu. Prebirući lijepu građu, što smo je 
izvukli sa dna morskoga, zabavljasmo se sve do Šibenika, kamo 
prispjesmo oko 6 sati pod večer. Prokljansko je jezero glede 
faune vrlo zanimljivo za stručnjake, jer je do sada vrlo slabo 
ispitano. Dok je pok. profesor Oskar Smidt u glasovitom djelu 
Brehm's Thierleben tvrdio, da se u tom jezeru nalazi Dreis- 
sensia polymorpha, životinjica, koja je karakterna za slatke i bu- 
cate vode, naš je vođ, prof. Brusina konstatovao na temelju izvu- 
cene sa dna morskoga građe, da je fauna Prokljanskoga jezera 
čisto morska. Pošto će prof. Brusina, koji je našao u toj građi 
bogatu faunu pače i novih vrsti za faunu jadranskoga mora, 0 
tom svom uspjehu napisati opširniju studiju, to ja kano bilježnik 
našega putovanja samo uz put napomenuh prvi znanstveni uspjeh 
naše ekspedicije. Kogod bi nas motrio, svakomu bi se svidjelo, 
kako smo ozbiljno nastojali, da se što bolje okoristimo sa izva- 
đenom građom sa morskoga dna. Svi smo posjedali oko velikoga 
koša, u koji su sasuli mornari teškom mukom izvučeno bilje i 
živolinje. Komad po komad išao bi od ruku do ruku opredjelju- 
jući ga tačno prema znanstvenoj terminologiji. Uza to bi se na- 
dovezala razna pitanja i tumačenja, zavirilo bi se u ovu ili onu 
knjigu, tako da se je u taj par naš brod pretvorio u visoku 
školu za pomorsku faunu i floru. I mornari izvan službe pomno 
su prisluškivali naš stručnjački razgovor, pa se nijesu mogli dosta 
načuditi, kako gospoda sa kopna poznadu ,svakoga vraga“ na 
istom dnu morskom, što oni sami nijesu nikada prije vidjeli ili spa- 
zili. Takovih strogo naučnih časova doživjeli smo mnogo na 
našoj ekspediciji, na koju smo ponijeli sa sobom dovoljno stručne 
literature a i razne hidrografske karte. 

U Šibeniku ostadosmo do drugoga dana, budi da pregle- 
damo grad i njegove znamenitosti, budi da se nagledamo tamoš- 
njega izokolnoga naroda, jer je sjutradan bio crkveni hram Jedni 
s mjesta odoše u morsku kupelj a drugi krenuše gradom. Kako 


33 183 


se je Sibenik smjestio na obronku strma brijega, vrlo je nepra- 
vilna oblika. Osim jedne glavne ulice, koja od kopnenih vrata 
sav grad duljinom prosjeca, sve su ostale ulice nepravilne. Po- 
prečnih ulica gotovo i ne ima, nego su uzdužne ulice medu- 
sobno spojene skalinama. Prosetavsi se gradom zadrzasmo se 
podulje na razmjerno malenom Gospodskom trgu, gdje se na- 
prama staroj vijećnici, lijepoj loggiji sa drevnim arkadama iz 16. 
stoljeća diže najznamenitiji građevni spomenik, Šibenska stolna 
crkva sv. Jakova. Ova crkva jedna je od naljepših u Dalmaciji, 
a gradili su je gotovo sto godina (1443.—1536.), s početka pod 
nadzorom Jurja Matejevića. Na prvi pogled vidiš, kao što se to 
podudara sa dugotrajnom gradnjom, da crkva nema posve izra- 
zita stila: u cijelom ima oblik rimskih bazilika, ali je u njezinu 
ustroju pomiješan slog gotski sa lombardskim. Sazidana je od 
samoga mramora i tesana kamena, a pokrita također kamenim 
pločama, tako da na njoj nema ni jedne grede, ni jedne opeke. 
Crkva je iznutra podijeljena na tri lađe; srednja neobično visoka 
lađa počiva na pet visokih i vitkih stupova. Crkvu nadvisuje od 
ogromnih kamenih ploča sastavljena vrlo visoka kupola nad 
krasnim velikim žrtvenikom. Još je vrlo lijepa krstionica urešena 
osebujnim basrelijefima. Na pročelju se crkve ističu dva ogromna 
rozetona (prozora) jedan nad drugim, zatim mnogi ornamenti i 
skulpturne radnje, koje rijese oba portala. Nedaleko je crkve 
biskupski dvor. — Pošto smo se rashladili u kavani na rivi, vra- 
tismo se na naš brod, odakle smo poslije večere u razgovoru još 
dugo u noć motrili vatru ribara, koji su hvatali ribu. Šibenski 
je naime konao znamenit i stoga, što ima u njem u obilju slasne 
ribe a najviše se cijeni krunali zubatac (dentale della corona), 
koju narod imenito mjeseca srpnja i kolovoza mnogo lovi. 
Sjutradan pohrlilo mnogo naroda iz okolice i iz daleka na 
crkveni god u Šibenik. Tu smo uživali poput I. Kukuljevića gle- 
dajući imenito lijepi narod šibenskih predgrađa i slikovitu nje- 
govu nošnju. Svi muškarci nose niske crvene kape i sure surke 
crveno opšivene. I žene imaju lijepu crnu kosu crvenim vezom 
propletenu, a iznad modre ili sure nabrane haljine kratku cr- 
venim opšivenu Zupicu i modar zobun s rukavima poput naših 
posavkinja. Na nogama opet crvene bječve i žute cipele. Grudi 
im krije fina bijela košulja. Muško i žensko lijepa je stasa i 
obraza, jezik im je uglađen i hitar. Bavi se taj narod ponajviše 


184 34 


gospodarstvom i ribolovom, jer okolica šibenička obiluje navla- 
stito uljem i vinom. Trgovina je znatna sa Bosnom, a željeznica 
spaja Šibenik sa ugljenicima kod Drniša. U Šibeniku su ugledali 
svijetlo svijeta mnogi znameniti muževi kao Antun Vrančić, An- 
drija Medulić, od kojega je u stolnoj crkvi slika sv. Triju kralja; 
Šibenčanin je Ivan Tomko Marnavić, glasoviti padovanski pro- 
fesor Roberto Visiani, pa Nikola Tomaseo. Ovaj potonji ima na 
svojoj rodnoj kući slijedeći natpis: 
In questa casa 
nacque 
Niccol6 Tommaseo 
Il di IX oktobre MDCCGCII. 
A ricordo di tanta Gloria 
I cittadini 
Pa 
I na bojnome polju proslaviše se tečajem vijekova mnogi 
Šibenčani, navlastito za ratova s Turcima, pa ih stoga još i 
danas slavi narodna pjesma. Gledajući lijepi narod šibenički i 
roneći duhom u početke toga grada, za ono 20 sati, što smo 
probavili u tom gradu, sve nam je više jasnijim bivalo, da je 
Šibenik podrijetlom i prošlosti svojom pravi i čisti hrvatski grad. 
— Spomenut ću ovdje još jednu. U Šibeniku kao i u Trogiru, 
Spljetu, Dubrovniku i u drugim dalmatinskim gradovima imali 
smo prilike uvjeriti se, kako je tamošnji narod zauzet za starine 
i koliko ih umije cijeniti. O tom nam je živi dokaz ova zgoda, 
o kojoj se je onda vrlo mnogo govorilo u Šibeniku. Nekoliko 
mjeseci prije nas plovio je velikim posebnim parobrodom uz 
obalu dalmatinsku jedan bogataš iz poznate kuće Rotschildove. 
Svrativsi se u Šibenik htio je da nabavi krasni grb, koji se na- 
lazi na portalu stare kuće malodobnih Rossinija. Taj grb je obi - 
telji Šubića, knezova Bribirskih. Raskriljen je to orao s krunom 
na glavi, koja je okrenuta na desno i s otvorenim kljunom ; pod 
orlom je na desnu stranu nakrivljen štit, a u štitu lav u propanj, 
kojemu se je iz lijevoga stražnjega buta pružilo orlovo krilo. Kao 
što je poznato, porodica Šubića ide među najstarije, najslavnije 
i najodličnije plemstvo hrvatskoga naroda. Njihovo se je pleme 
! Spomenuti mi je, da je slavnomu N. Tomazeju ove godine velikim 
slavljem otkriven u Šibeniku prekrasan spomenik. 


39 185 


brojilo među ono dvanaest hrvatskih plemena, koja su od davnih 
vremena obnašala čast župana izbornika te birali hrvatske kra- 
ljeve. Isto se pleme brojilo i među ono šest plemena, iz kojih 
su se birali banovi i kraljevi. (I. Kukuljević: Jura Regni Croa- 
tiae L p. 188). Pleme Šubića nalazimo s prva samo u Dalma- 
ciji, ali kasnije se je razgranilo i prešlo u Hrvatsku kao Šubići 
Pezanski, Šubići Zrinjski, Ugrinići itd. Kako se spominju Šubići 
najprije u Bribiru. to je vjerojatno, da oni župani bribirski, koji 
se spominju u listinama još za kraljeva za narodne dinastije, 
pripadaju ovomu plemenu. Pošto su u svom gradu Bribiru bili 
blizu Sibenika, nalazimo ih gotovo suvremeno kad i u Spljetu, 
i svakako prije nego u Trogiru, Omišu, Klisu i drugdje kao kne- 
zove ili načelnike šibeničke. Šubići su (po svjedočanstvu Lucius 
Mean, 69. 71, 92, 116 itd. zatim: Hist. Dalm..L.:IV. Gap. 
VII; Farl. II. 256—7, VI. 337—8. Fejer HI, 1 p. 402 zatim 
Kukuljević Zrin grad i njegovi gospodari sa rodoslovljem župana 
i knezova Bribirskih i Zrinskih Zagreb 1883. p. 26; itd.) gotovo 
neprekidno kroz XIIL i XIV. vijek načelnikovali ili knezovali u 
Šibeniku, dakle obnašali prve građanske časti. Kao takovi imali 
su bez sumnje i svoj grb u tom gradu i nije nevjerojatno, da je 
onaj isti grb, što je na kući Rossinijevih malodobnika, mogao 
dati izraditi i uzidati bilo na vlastitoj kući, bilo na kneževoj ili 
načelnikovoj jedan od onih Šubića, koji su prvi upravljali gradom. 
Naš slavni arheolog /. Bulić, s kojim ćemo se pobliže upoznali 
u Spljetu, u posebnom izvatku iz Bulletino di Archeologia e 
Storia dalmata 1894. str. 85 do 90. odlučno tvrdi, da je grb 
uzidan nad vratima Rossinijeve kuće pravi stari cjeloviti Subicev 
grb, a svi drugi grbovi roda Šubića da potječu iz kasnijega doba, 
te da su ogranci onoga grba kao što su i njihovi vlasnici bili 
ogranci stare Šubićeve porodice. 

Kao što smo gore spomenuli, Rotschild je odlučio taj za- 
nimljivi grb kupiti i prenijeti ga i uzidati u neki zaselak svoj 
blizu Beča. Kad je u to grb bio već za visoku svotu pogođen 
i sve pripravljeno, kako da se digne i prenese na parobrod, 
preleti o tom Šibenikom vijest, koja se je vrlo neugodno dojmila 
građanstva, te se požuriše razne oblasti i činbenici, da ulože svoj 
veto protiv te prodaje. U prvi se čini mah, da je doduše c. i 
kr. dalmatinsko namjesništvo — i nesluteći koliko bi ogorčilo i 
uzrujalo šibeničko građanstvo, kad bi iz njegova kruga bio 


186 36 


odnešen grb. s kojim su za više od jednoga vijeka bile usko 
skopčane tradicije i povjesnica ovoga grada — kanilo dopustiti. 
da se može prodati spomenuti grb nu uz uvjet, da se Rotsehild 
obveže, da ga ne će ponijeti u inozemstvo. No kakovo bi 
jamstvo bila pismena obveza Rotschildova, da će grb ostati u 
našoj državi? Ta znade se, da kuća Rotschild ima čitavi muzej u 
u Tringu u Engleskoj, osim toga da ima u Parizu bogatu zbirku 
svakovrsnih predmeta iz svih krajeva svijeta, te bi se lako moglo 
dogoditi, da grb iz Beča bude prenesen u Pariz. Kad bi Rotsehild 
prenio grb u Pariz, zar bi ga mogao ko prisiliti, da ga vrati opet 
u našu monarkiju? Svakako su vrlo patriotički radile mjesne 
oblasti, kad su osujetile prodaju ovog dragocjenog heroldiéko- 
povjesničkog predmeta, koji je eto ostao u Šibeniku, a oprav- 
dana je nada, da ili ne će nikada iz njega poći, ili samo u bi- 
jeli Zagreb, gdje je jedino pravo mjesto za hrvatske starine. 

Prvobitno smo bili neki odlučili, da se iz Šibenika odve- 
zemo željeznicom u Knin, ali žalibože poradi prevelike vručine 
na kraju nijesmo se odavle a ni kasnije iz Spljeta usudili da 
pođemo u unutrašnju Dalmaciju. Rekoh žalibože, jer nijesmo 
imali prilike da vidimo čvrsti Anin, u kojem su često stanovali 
naši kraljevi, bani i župani. Nijesmo vidjeli slavnoga hrvatskoga 
grada, gdje su saborovali nekoć hrvatski sabori — grada, kojemu 
je okolica (Kninsko i Kosovo polje) prepuna razvalina starinskih 
gradina, tvrđica i kula. U duhu smo samo zaželjeli marnomu 
starinarskomu društvu u Kninu, da nam otkrije što više starih 
spomenika naše slavne prošlosti. 


III. Od Šibenika do Spljeta. 


Na brodu je bilo već sve spremno za put, da što ranije 
poslije podne stignemo u Spljet. Sa kraja nas do Margite isprali 
ljubezni upravitelj lučke oblasti šibeničke, koji nam je bio u 
svemu veleuslužan za našega boravka u Šibeniku. Kad smo izašli 
iz ždrijela sv. Antuna, uze se naš brod jako ljuljati, jer nije bilo 
vjetra nego ,mare morto“. Dakako da nam se je to čudno či- 
nilo; naš delija brzo odreže: ,Recite vi junaci šta hoćete, na 
kraju je najsigurnije; ovdje svakako zlo; ima li vjetra, lađa se 
ljulja, nema li vjetra more jednako nemirno“. Kad smo minuli 
otok Zlarin, puče pred nama na daleko otvoreno more, jer 


37 187 


LI r 


je obala tu najjače izbila u more između Šibenika i Trogira. 
K jugu modrili se daleko usred mora rek bi tri brda, a to su 
otoci Vis, Svetac i Biševo. Obišavši osamljenu Rogoznicku laternu 
eto nam se k istoku pomaljaju otoci Veliki i Mali Drivenik, a 
dalje se poredali Solta, krasni Brač i gizdavi Hvar. Naš brod 
smjelo sijekao valove i hrlio naglo, da smo već za kralko vri- 
jeme spetili u daljini ZTrogersko tijesno, koje se stislo između 
kopna i otoka Ciova. Svi smo uprli oči k jugozapadu, gdje se 
je sve jasnije isticao bijeli Trogir. Grad se prostro na malenu 
poluotoku u morskom tijesnu između kopna i nasuprotnoga otoka 
Giova. Budući da su za obranu od Tatara god. 1242. bili Tro- 
girani prekopali prevlaku, kojom se poluotok drži kopna, to je od 
onih vremena Trogir isto kao Zadar i Nin na otoku, te ga samo 
malen drven most preko konala spaja s ostalim kopnom. I sa 
otokom Ciovom, koji se stere na jugu grada, spojen je Trogir 
mostom, koji se može u sredini otvoriti, da mogu krozanj pro- 
laziti omanji parobrodi. Mi plovljasmo polagano i vrlo oprezno, 
jer je trogirsko tijesno dosta plitko (1'/,—3 m.). Minuvši luka 
trogirsku, što no se ispred mosta širi uzduž gradskih zidina, pro- 
đosmo posred rastvorena mosta dalje k jugu prema kaštelan- 
skome moru. Komandant se naime našega broda nije nikako dao 
nagovoriti, da pristanemo u luci trogirskoj, već smo plovili da- 
leko k jugu od Trogira, gdje smo se usidrili, a zatim na čam- 
cima gotovo pol sata natrag do Trogira. Bilo je to za nas tim 
nepovoljnije, što su se na pučini morskoj baš oštro njihali čamci 
— sad smo bili u dolini vala. a sad opet na vrhu. Napokon sti- 
gosmo sretno u luku, da na kratko, za jedan sat, razgledamo 
Trogir. Sam grad jest vrlo malen, te ga možeš brzo obići. Nekoć 
bijaše dobro učvršćen raznim utvrdama i zidinama, od kojih ima 
još i danas ostataka. Jedan putopisac piše od prilike ovo o Tro- 
giru. Izvana kao što iznutra pričinja ti se Trogir kao kakav mle- 
tački grad iz srednjega vijeka. Stari lučki toranj, trošne i razdrte 
utvrde na gradskim vratima, stara vijećnica i loggija, palača 
Cippico (Cipcićeva), a nada sve za tako malen grad nebrojene 
crkve, među kojima je divna nekadašnja stolna crkva: sve to 
podaje gradu donekle romantični, feudalno sredovječni oblik, ka- 
kovomu — izuzev možda Dubrovnik — nema premca u Dalma- 
ciji. Obišavši grad potvrdismo riječi toga putopisca. Tijesne ulice 
pune zavoja, kuće stare i nepravilne, grad danas prilično mrtav, 


188 38 


ali znamenit sa svojih starina: to je Trogir. Na trgu se ističe 
loggija, stara vijećnica i sudnica, urešena sa šest velikih i krasnih 
stupova, kojima su glavice isklesane u prostranom bizantsko- 
ravenskom slogu. Dakako da su i na zgradu, koja je podig- 
nuta za narodne dinastije, namjestili kasnije Mlečani svoga dvo- 
krilatoga lava. Najljepši biser cijeloga Trogira jest nekadašnja 
(do g. 1828) stolna crkva, a sada zborna crkva (opat nadđakon 
sa pet kanonika) sv. Lovrinca, ističući se ne samo svojom sta- 
rinom nego i ljepotom. Neki je dapače stoga zovu najljepšim i 
najveličanstvenijim graditeljskim spomenikom čitave Dalmacije. 
Sagrađena je u 13. vijeku u romanskom slogu. Ponajprije se u 
toj crkvi odlikuje vanredno lijepi trijem dotjeranim stilom, svojim 
razmjerima i cijelom arhitektonskom razredbom. Iznad ovoga 
na zabadnoj stijeni srednje lađe smjestio se je orijaški rozeton. 
Portal romanski prikazujući po predaji sredovječnih vajara za 
Stari i Novi zavjet prekrasan je i bogato uresen mnogim orna- 
mentima i relijefima, među kojima se osobito ističu dva origi- 
nalna stupa sa isklesanim kipovima Adama i Eve za koje se 
drži, da su u Trogir doneseni sa stare Bihaćske erkve. Nutrinja 
crkve tamna je bazilika u tri broda; isti mramor kano da je od 
starine pocrnio. Osobito je umjetnički izveden glavni žrtvenik ; 
isklesan je od mramora sa dvopodnim baldakinom sa osam ku- 
tova. Glavice stupova, na kojima počiva baldakin, osobito su 
umjetno isklesane. Nadalje se vrlo ističe od sjajnoga mramora 
izgrađena propovjedaonica kao i bogate rezbarije na kanoničkim 
sjedalima. Pravi je dragulj posebna kapela u crkvi sa ogromnim 
kipovima apostola krijući u svom mramornom žrtveniku moći 
sv. Ivana Ursina, biskupa Trogirskoga za narodne dinastije u 11 
vijeku i zaštitnika grada. Baptiserij (kapela za krštenje) sa divnim 
basreliefom sv. Jerolima, pokrovitelja Dalmacije, krasan zvonik, 
rezbarije u sakristiji: sve su to radnje pravih umjetnika. Dodamo 
li k tomu, da su umjetne radove na toj crkvi izveli većim dijelom 
Trogirani iz spljetske škole, to se može trogirska crkva uvrstili 
među one rijetke umotvorine, koje sav razvoj, sjaj i ljepotu treba 
da zahvale domaćemu umu i duhu. Mi se nijesmo mogli dosta 
nadiviti tolikoj umjetnosti. Čovjek bi mislio da je u Rimu ili 
Firenzi, kad hoda po toj crkvi, toliko obilje umjetnosti gledaš 
oko sebe. Izađemo iz crkve, motrimo ovamo skladnu njezinu 
vanjštinu i prekrasni vitki zvonik a onamo loggiju, — pa se sne- 


39 189 


bivamo i gotovo ne vjerujemo, da smo na hrvatskom tlu! Doista 
maleni će mi Trogir sa svojim umjetničkim bogatstvom za uvijek 
ostali u pameti. S veseljem sam uhvatio u onoj zanimljivoj i 
umjetninama bogatoj sakristiji pero, da upišem svoje ime u 
spomen knjigu, koja nam svojim sadržajem svjedoči, kako su već 
mnogi prijatelji umjetnosti pohodili trogirskoga sv. Lovrinca. 

Izađosmo iz grada Kopnenim vratima, nad kojima je za 
čudo izrastao iz suhoga kamena star ali malen čempres, koji drže 
Trogirani kao neku vrst paladija za svoj grad. Pred nama je 
prijatna i rodna okolica trogirska. Ovdje naime kod Trogira po- 
činju plodniji slojevi eocenske formacije, koja prati za tim obalu 
daleko k jugu i na kojoj vino i ulje obilato rodi. Sudeći po izo- 
kolnoj flori podneblje je trogirsko vanredno blago. Unišavši opet 
u grad, rashladismo se u kavani limunadom i bevandom. U to 
se već pročulo gradom, tko smo i što smo, pa nam donijeli u 
kavanu na ogled zmije u bocama. 

Vraćajući se do naših čamaca uvjerismo se da ima u Tro- 
giru mnogo smisla za to, da se spasu starine, jer se više toga 
dograđuje i baš u lijepom stilu. I na nezadovoljni elemenat na- 
mjerismo se u Trogiru. Tamošnje mesare stjerali sve na kup i 
izgradili im ugledne mesnice, ali ovi mrmljaju i prigovaraju, jer 
im je prije bolje bilo, dok su bili rastreseni po gradu. Doista, 
nema novotarije, ma bila ona kako opravdana, da ne bi imala 
svojih protivnika. Tako je i s trogirskim mesarima. 

Opraštajući se sa Trogirom morao bi još koju spomenuti 
o njegovoj prošlosti tim većma, što je taj grad rodio slavnoga 
Ivana Lucića, koji je prvi napisao povjesnicu hrvatsku (,Joannis 
Lucii de regno Dalmatiae i Croatiae libri sex.“ U Amsterdamu 
god. 1666 ), djelo, koje je, kao što reče dr. Rački (Rad jugosl. 
akad. XLIX. Zagreb 1879.) još i danas temeljem izučavanju hr- 
vatske prošlosti. Dakako, budući da pišem samo putopis, ne mogu 
se zadržati podulje kod burne povjesnice toga grada, već ću samo 
dvije tri spomenuti. Trogir je zasnovan još prije Krista kao grčka 
naseobina. Za narodne dinastije spadao je Trogir u čislo ono ne- 
koliko gradova i otoka, štono su se zvali latinska, romanska ili 
bizantska Dalmacija, ali su uza to ipak opetovano spadali pod 
kraljevstvo Hrvatsko. Za provale Mongola ponio se je Trogir pod 
Šubićima vanredno hrabro braneći Belu IV. ugarsko-hrvatskoga 
kralja. I danas se još nedaleko otoka Čiova uzdiže iz mora ma- 


190 40 


leni skoljié Kraljevac (Scoglio del re), Koji je svoje ime dobio na 
uspomenu boravka kralja Bele IV., kad se je bježeći pred Mon- 
golima na nj zaklonio. Padom Dalmacije pod Mletke došao je i 
Trogir pod vlast mletačku. Iz toga doba spomenut ću jednu 
vijest Mlečanina Giustiniania, pa bi želio, da je čuju sve Hrva- 
tice. Taj Mlečanin piše god. 1553. o ženama trogirskim ovo: 
ako koja € razumije talijanski, ona ne ce da govore talijanski, 
van jezikom svojim materinjim (hrvatskim). Hrvatske majke i 
kćeri ne bi smjele nikada zaboraviti Trogiranka, koje su nada 
sve voljele svoj materinji jezik. 

Oproslivši se sa Trogirom i vrativši se na naš brod plovljasmo 
polagano čarnim kastelanskim konalom gledajući licem u lice 
divna Kašlela, taj raskošni evijetnjak i voćnjak. Prekrasna obala 
uz trogirsko-spljetsku cestu između Trogira i Spljeta zove se ka- 
štelanskim primorjem za uspomenu onih kaštela ili učvršćenih 
gradića, što ih na obranu od turskih susjeda sagradiše na za- 
povijed mletačke vlade vlastela, kojima je Venecija podijelila u 
leno po jedan komad ove obale. Kaštelansko je polje stisnuto 
među morem i kamenom planinom Kozjakom, čiji se kameni vr- 
hovi posadiše ovdje samo zato, ,da ti pokažu, koliko su kaštela 
lijepa“. Umjetne bašće i vinogradi s bujnom lozom, gusti masli- 
nici, bademi, smokve, dudovi, šipci i lovorovo drvo svjedoci su 
blagoga južnoga podneblja, koje razvija u tom prijedjelu raskošnu 
dražest prirode. Pokojni naš pjesnik Vladislav Vežić, koji je 
svoje mladenačke dane sproveo u kitnjastim Kaštelima, pjeva o 
njima medju ostalim : 


Ah divan je ovaj prisoj župni, 
gdje priroda u obilju bajnom 
svoje milje razvija uz more! 
Zaklonjena visokim Kozjakom 
od oštrijeg sa sjevera daha 

i strmicam polježnim i lakim, 
što poniću do srodne ravnice ; 
ozračena zlatnijem sunascem 
koje rod joj u utrobi budi, 
zadojena tihanom rosicom, 

da joj mlado ne uvene lice, 
razhladena kroz puna njedarca 
mekim dahom tihih povjetarca, 
u vječnome zjene pramaljeću, 


41 191 


kao djeva mladih godinicä, 

i u sinjem ogleda se moru, 
Sto no ljubi te obale bajne, 
kao sjajno zrcalo golemo, 

od lazura i srebra salito, 

a po njemu titraju i Pjeću 
svijetle iskre, pramenčići zlalni 
koje siplje mileno sunašce. 
Tu zemljica, darežljiva majka, 
i radinost umnih gospodara, 
odgojiše divne miloglede 

gdje se grli korisno i l’jepo. 


Uzduh, sunce i sjajno more kaštelanskoga primorja ni malo 
ne zaostaju za onom tako glasovitom ,Rivierom“. Navlastito kod 
kaštela Kambelovca i Gomilice, obavitih čarom južnoga neba, 
razvila je priroda svu svoju krasotu, koju putnici sa sjevera traže 
u pravoj južnoj zemlji. Dok sada nema ovdje ni svratišta ni 
drugih potrebitih zgrada, to će se bez sumnje sve u kratko vri- 
jeme promijeniti, čim se bude Dalmacija željeznicom izravno spo- 
jila s glavnim gradovima srednje Evrope. Tada će bez sumnje 
ovo primorje izaći na glas po svoj Evropi, pa kao što su u staro 
doba ,cezari“ ostavljali svoju Italiju, te na ovim cvatućim oba- 
lama tražili odmor i pokoj, tako će onda nebrojena mnoštva 
ljudi iz srednje i sjeverne Evrope na put preko Alpa, da se u 
kaštelanskom primorju okrepe i ozdrave. 

Kaštela su se nanizala iza Trogira pa sve tamo do pono- 
snoga Klisa i do drevnoga Solina. Nekoć ih bijaše 13, a danas 
ih je sedam poput sedam bijelih labudova i to: Stafilié (Castel 
Stafileo), Nov? (C: Nuovo), Stari (CG. vecchio), Lukšić (G. Vitturi) 
sa glasovitim stoljetnim lovorikovim gajitima; Kambelovac (U. 
Cambio), Gomilica (C. Abbadessa) i Sućurac (S. Giorgio). Prva 
tri kaštela stoje tako jedan uz drugi, kao da su jedno poveće 
trgovište; oni tvore posebnu općinu i spadaju pod Trogir. Nad 
prvim kaštelom k sjeveru dizao se je nekoć Bihać ili Diad sa 
dvorovima hrvatskih knezova i kraljeva. U Bihaću je izdao knez 
Trpimir god. 852. povelju, koja je najstariji wsani spomenik za 
hrvatsku povjesnicu. — Ostala četiri kaštela spadaju pod Spljet. 
Naš maršal nam je s lađe tumačio pojedina kaštela upozorujuć 
nas, kako mnoge odličnije porodice spljetske imadu u kaštelima, 
toj „Nizzi jadranskoga mora“, svoje ljetnike i zaseoke, u kojima 


192 49 


probavljaju vrijeme berbe. Nad kastelima se popinje Zeljeznica 
prolazeći krasnim prijedjelima do ubavoga dalmatinskoga Zagorja 
i do vrletnoga Knina. Još i danas žalim, što nam je prevelika 
vrućina spriječila vožnju na toj željeznici. — Motreći neprestano 
divna Kaštela nijesmo ni opazili, da smo se već približili Zvoni- 
mirovu gradu. Prije nego smo zaokrenuli oko Mrljanskoga rta 
(rt sv. Jurja, nekoć na Peutingerovoj tabli rtad Dianam) ugle- 
dasmo u daljini polje solinsko a pred njime prijatno seoce Vra- 
njicu, koja se sazidana na malenom otočiću pričinja, kano da se 
njiše na valovima morskim, pa je s toga neki zovu „la piccola 
Venezia“. 

Obišavši rt Sustjepana, otvori se pred nama lijepo  sliko- 
vito pročelje prostrane luke spljetske. Dugi niz kuća rek bi da 
pliva u bijelom intensivnom svijetlu. Dalje na desnoj strani ras- 
poznaješ rđaste zidine veličajne palače Dioklecijanove. Tu se 
iznad tamnih krovova ističe sivi ogromni zvonik sa visoka tri 
poda obavit orijaškim skelama. Sa kopnene strane okružuje grad 
župno polje zasađeno vinogradima i maslinama Otraga zatvora 
veličanstvenu panoramu visoko gorje, s desna zubate stijene 
Mosor planine (1379 m.) kao sivim velom prekrite, s lijeva ka- 
meni Kozjak (673 m.). U prosjeku spomenutih planina na kraju 
duboka klanca, na osamljenom i teško pristupnom krševitom bri- 
jegu, na goloj litici, 350 m. visoko uspinje se gnijezdo sokolova, 
stari grad Klis, znamenit koliko položajem toliko prošlosti svojom. 
Istočni je međaš spljetske luke vis sa tvrđicom Grippi a zapadni 
povišena obala sa samostanom Poljudskim. Što smo se većma 
približavali gradu, nijesmo znali, čemu da se više divimo, da 
li drevnoj palači ili samomu gradu, da li okolišu ili pak prostra- 
nosti spljetske obale, kojoj nema premca ni iz daleka ni u kojoj 
luci dalmatinskoj. Već taj prvi dojam o gradu Spljetu, utvrdio 
je u nas mnijenje, koje smo već od prije o prvim gradovima 
dalmatinskim imali: Dubrovnik je grad prošlosti, Zadar grad 
sadašnjosti a Spljet grad budućnosti. Bilo je šest sati poslije 
podne, kad smo se privezali na bovu, a na to sidosmo u čamce, 
pa na rivu. Kako smo ovamo naručili listove i novine, odu neki 
odmah na poštu a onda u blizo kupalište Polo na Mandraću sv. 
Frane, dok su drugi za dva sata obišli najveći dio grada. 

Spljet ili Split položen je na južnoj strani potuotoka, duga 
kojih 7 km. a široka od 1!,—3 km., te obljevena spljetskim i 


43 193 


kaštelanskim zalivom. Na južnoj strani grada otvora se luka, 
duga 1200 m. a široka 750 m., koju s juga brani od valova gat, 
sagrađen god. 1882. dug 478 m. Grad se prostire u obliku polu- 
mjeseca, a sastoji se od šest prijedjela. Pravi grad se dijeli u Stari- 
grad u opsegu Dioklecijanove palače i u Novigrad na zapadu 
staromu. Četiri predgrađa prostiru se sa kopnene strane: Veliki 
Varoš, Dobri, Manuš i Lučac. Spljet je najveći grad u Dalma- 
ciji, te broji oko 16.000 stanovnika. Po jeziku i narodnosti sta- 
novnici su Hrvati, samo 1964 žitelja služe se jezikom talijanskim ; 
po vjeri svi su katolici, osim 101 mojsijevca i 3 pravoslavne obi- 
telji. Već prva šetnja po gradu uvjerila nas je. da ćemo u dva 
dana tek površno proći najglavnije znamenitosti Spljeta i nje- 
gove okolice. 

Drugi dan smo u pratnji spljetskih uglednika razgledavali 
znamenitosti spljetske; razumijeva se, da smo najviše pomnje po- 
svetili palači cara Dioklecijana. Imali smo kao za tu palaču, tako 
i za arheologijski muzej i za Solin neumornoga vođu i osebuj- 
noga tumača u osobi presvj. i veleučenoga mons. Fr. Bulića, rav- 
natelja gimnazije i arheologijskoga muzeja u Spljetu. Tako zane- 
sena učenjaka za svoju struku nijesam vidio u svom vijeku. Od 
prvoga časa, što se sastadosmo s njime, pa do rastanka svaka 
je njegova išla za tim, da u nas prelije sve svoje znanje i po- 
znavanje Spljeta i okoliša njegova. Di, to je mnijenje dobio svaki 
o mons. Buliću, koji je ikada u životu tako sretan bio, da se je 
sastao s tim učenim arheologom. Pun udivljenja stojim i danas 
pred njegovom ličnošću zahvaljujući mu sa dubokim počitanjem 
na osobitoj sklonosti, što je napose pokazao prema meni u Spljetu 
i Solinu. — Oprosti strpljivi čitatelju, budem li se možda podulje 
zadržao u Spljetu; činim to za to, što mi je vođom bio najvje- 
štiji tumač za Spljet, koji nam je najprije na planovima a zatim 
u naravi sve starine tako živo tumačio, kao da je sa Diokleci- 
janom živio u njegovu ljetniku a sa kršćanima solinskim gradio 
tamošnju crkvu. Počnimo sa Dioklecijanovom palačom. Ova pa- 
lača - ljetnik ne bijaše jedna jedita zgrada već čitava varoš. 
Osim samoga dvora careva i zgrada za njegove činovnike, dvor- 
janike i tjelesnu stražu, bijaše tu hram, kupalište, circus, kaza- 
lište, mauzolej, dakle čitava rpa zgrada i kuća. Bijaše ta palača, 
kako se i danas još vidi, upravo sjajna zgrada u pravom smislu 
riječi. S toga piše car Konstantin Porfirogeneta, da je ta palača 

13 


194 44 


tako lijepa i sjajna, da nikakva risarija ni opis ne može njezine 
ljepote prikazati. U istinu, mrki veličajni zidovi te palače van- 
redno su me presenetili, makar da sam već toliko toga o njoj 
čitao. Hodajuć po starom dijelu Spljeta, koji je sagrađen unutar 
te palače, snebivao sam se nad tolikom ogromnošću Dioklecija- 
nova ljetnika. Površina palače iznosi 38.236L] metara, na kojoj 
su danas u kućama, u crkvama, dvorištima i trgovima 843 zem- 
ljišne čestice pripadajući 400 vlasnika. Palača je građena na 
oblik utvrđenoga rimskoga tabora t. j. ne sasvim pravilna če- 
tverokuta. Manja, južna stranica toga četverokuta okrenuta je 
prema moru, te se vidi, da je najznamenitija i najbolje urešena 
bila. Najljepši joj ures bijaše 50 polustupova dorskoga sloga, 
koji su tvorili sedam metara široku galeriju duž cijeloga pročelja. 
Ova galerija bijaše i zimi i ljeti veoma ugodno boravište i 
baš carsko šetalište u samoj palači. Svodovi galerije danas su 
zazidani, a u samoj galeriji sada je mnoštvo malih sobica. Srećom 
da množina malenih kućica i dučančića uz južni zid podignutih 
ne zastire velikih presvođenih prozora. U zidu, kojima su ti 
drevni prozori zazidani, otvoreni su danas prozori svake veličine, 
a kako nemaju nikakove simetrije, kvare cijelo pročelje. Tako su 
isto naslonjene kuće na unutrašnje strane staroga zida, nad kojim 
strše danas svakovrsni krovovi, davajući čudnovat obrub sa- 
mome zidu. 

Na četiri ugla palače podizaše se po jedna četverokutna kula 
A metra iznad okolišnoga zida, koji je bio prema nejednakosti tla 
17—93:5 m. visok, a debeo 2 metra. Od spomenutih kula opstoje 
još tri, od kojih su dvije pretvorene u stanove. Osim ovih kula 
bijahu također na krajevima trojih vrata palače osmokutne kule, 
kojima ima još slabih tragova na istočnim vratima. Po mnijenju 
Adamovom bijaše još više kula na zidovima. Općenito se drži, 
da su te kule služile kao stražarnice za stražu palače. U palaču 
se je ulazilo na troja vrata i na jedan prosti ulaz od morske 
strane; po jedna dakle vrata stojahu u sredini svake stranice 
četverokutnika. Po tom se vidi, da je zgrada bila iznutra razdi- 
jeljena u dvije ulice, koje se u sredini palače križahu i izla- 
žahu na svaka pojedina vrata, te i tim davahu sliku utvrđenoga 
rimskoga tabora. — Glavni ulaz bijaše sa sjeverne strane, gdjeno 
bijahu zlatna vrata (Porta aurea), kojima se je u palaču dola- 
zilo drumom iz susjednoga grada Salone (Solina). Ta su vrata 


45 195 


bila kroz vijekove zasuta, pak ih je u naše doba dao otkopati 
tadanji okružni glavar dr. Ivan Buratti. Sada se vidi, kako su 
zlatna vrata bila najljepša i upravo sjajno opremljena. Navlastito 
su lukovi zlatnih vrata, oslanjajući se neposredno na stupove 
prvi primjer toga građevnoga načina. Na zapadnoj strani pa- 
lače bijahu željezna vrata (porta ferrea), a na istočnoj strani mje- 
dena vrata (porta argentea). Na južnoj strani nije bilo pravih 
dveri, već samo mali presvođeni ulaz (porta aenea), kroz koja je 
možda prolazio mali morski konao do u sredinu palače. Kroz 
ovaj konao lako da su ulazile lađice, kad bi se car htio provesti 
po moru. Ovim se je ulazom dolazilo do prostranih prizemnih 
prostorija, koje su dopirale do sredine palače. 

Unišav u grad zlatnim vratima prolazio si glavnom ulicom 
kraj zgrada carske tjelesne straže. Ovo je najbolje sačuvani dio 
palače. Prešavši raskrižje obih glavnih cesta, došao si u veličan- 
stveno predvorje samoga carskoga dvora. Ovo predvorje — pe 
ristil u Rimljana — bijaše dugoljast četverokut dug 28:30 m. a 
širok 13:30 m. Uzdužne stranice predvorja bijahu ukrašene ko- 
rintskim stupovima, od kojih su neki od jednoga komada crvena : 
egipatskoga granita, a neki od bijela mramora. Ovi su se stu- 
povi do danas sačuvali. To predvorje sada je trg zvan Plokata 
sv. Dujma (Piazza del Duomo o del Tempio). Stojeć u tom pre- 
dvorju licem k jugu vidio si na lijevo prekrasan rimski hram 
posvećen bogu Jupitru, na desno si opazio mauzolej Diokleci- 
janov; pred sobom pak gledao si pročelje velike okrugle dvorane 
zvane u Rimljana ,vestibulom“, iz koje se je ulazilo u drugu 
dvoranu, zvanu ,atrium“, a iz ove opet išlo se na lijevo u 
carske odaje, desno u kupalište. Od svih ovih zgrada osobito 
nam je istaknuti mauzolej, koji je pretvoren u stolnu crkvu sv. 
Dujma sa nekojim divnim prigradnjama srednjega vijeka, među 
koje spada i veličanstveni zvonik, podignut pred crkvom preko 
ulaznih skalina na jednom jeditom svodu. Zvonik je građen u 
potpunom i savršenom romanskom slogu na pet podova s jednim 
osmokutom povrh njih i šiljastim krovom. Zvonik je već od 
god. 1882. posve u skelama, jer se sav obnavlja. Obnovu ruko- 
vodi izvrstni domaći vještak Perišić. Kad smo se mi uspinjali na 
zvonik, bijaše upravo dograđen prvi sprat sa svodom. Kako je 
to ogromna gradnja, budi nam dokazom, što je orijaška drvena 


potpora tornju sa skelama stojala do 45.000 for. — Nadalje je 
* 


196 46 


znamenit lijepi hram cara Dioklecijana, današnja kršćanska kape- 
lica i krstionica sa umotvorima iz doba narodne dinastije. ,Tko 
pristupi k plokati sv. Duje u Spljetu, ne može a da ne bude 
jako dirnut. Oko zahvaća svakuda rimskih spomenika sa na- 
slagom stupova i nazrieva začudnih vidika. Po sriedi uzdiže se 
sredovječni romanski zvonik sa svojim vestibulom; amo i tamo, 
pod stuporedima sredovječnih grobnica; o desnu stepenica vesti- 
bula egipatska sfinksa, što je već izgubila svoju družicu, koja bi- 
jaše bijelija od nje; u blizini zgrada u slogu renesance, a sve 
to tako u skupine složeno, da se oku, na svaki korak, otkrivaju 
novi vidici i nove slike. Ovdje, poredaj stvari čudnovato sliko- 
vitih i koje prkose svakom opisu, prikazuje onome, koji ga motri, 
veličanstveni dio ,okamenjene povjesti, ilustraciju, koje ne može 
da nadmaši nikakvo pisano djelo. — Pokle se je gledaoc nasitio 
slikovitog općeg prizora, valja da se po sebi lako uvjeri, da po- 
glavita važnost svega stoji u moći i veličanstvu rimskih onih spo- 
menika; koji sa pravim ponosom mogu da motre pred nogama 
svojim poznije zgrade i nadodatke, jer su čudo graditeljske iz- 
radbe; dok pozniji dogradci već klimavi i trošni rasulom prijete 
u svakom obziru. Ostanci rimski pak stoje čvrsto i nepomično, 
kao da su netom dovršeni“. Ovako zaključuju opis Diokleeija- 
nove palače zaslužni izdavači djela „Voda po Spljetu i Solinu“ 
(Zadar. Tiskara S. Artala 1894.), — djela, koje ne mogu dosta 
preporučiti za nabavu svakomu Hrvatu, koji se iole zanima za 
Dalmaciju. Da bude donekle potpun ovaj kratki opis Diokleci- 
janove palače, spomenut ćemo i carski vodovod. Poznato je, da 
su praktični Rimljani nastojali, da imadu dobru vodu, gdje bi se 
god nastanili. a tim više ovdje, u carskoj palači, gdje bijaše ku- 
paka i vrtova. No kako nije bilo u neposrednoj blizini palače do- 
voljno pitke vode, dade Dioklecijan sagraditi posebni vodovod. 
Voda bi dovedena s izvora Solinske rijeke (Jader) na zapadnom 
obronku Mosora južnoistočno od Klisa, sa visine od 33 m. iz 
daljine od 9 km. O tom vodovodu ima ova priča. Caru Diokle- 
cijanu toliko bijahu drage solinske pastrve, da je — bojeći se, 
da mu ih ne bi ponestato — dao dovesti u svoju palaču jedan 
,potočić“, da uzmogne u posebnom ribnjaku uzgajati te tečne 
ribe. Vodovod je Dioklecijanov u najnovije vrijeme popravljen, 
što je od velike koristi za Spljet, za koji se je prije popravka 
vodovoda kadkad dovozila voda iz Solina na kolima. Napokon 


47 197 


ću još spomenuti, kako sudi stručnjak prof. Hauser o umjet- 
ničkoj vrijednosti i važnosti arhitektonskih oblika Dioklecijanove 
palače: ,Svojim oblicima i svojom tehnikom ova zgrada zau- 
zimlje znamenito mjesto u povjesti arhitekture i ispunja veliku 
prazninu u nizu sačuvanih nam spomenika ... Palača Diokleci- 
janova jest spomenik, koji se ima smatrati kao zadnji stadij 
rimske arhitekture, iz kojega se je prešlo u stari kršćanski i u 
romanski stil. Palača Dioklecijanova — budi mi dozvoljena ova 
prispodoba — stoji između stila’ rimskoga i stila kršćanskoga, 
kao što zgrade iz doba Diadohä stoje među stilom grčkim i 
rimskim. I jedan i drugi stil pruža nam razjašnjenja u arhitek- 
turi odnosnih kasnijih doba; pa i ako se znamenitošću ne po- 
dižu do ideala grčkih i rimskih, ipak su vrijedni, da ih se uzme 
u obzir, jer se u njima jošte vidi takova ljepota i veličajnost, 
kakove poslije toga doba više ne bijaše“. 

ologijski solinski muzej. Zasnovan je početkom ovoga vijeka, a 
vrlo je bogat starinama. U svem ima kojih 12.000 predmeta i to 
napisa, skulptura, arhitektonskih komada, posuda, staklenina, ko- 
vina, dragoga kamenja, prehistorijskih predmeta, svu silu staroga 
novca itd. Mi smo pregledali pod vodstvom mons. Bulića na brzu 
ruku sve starine. Stručnjak bi našao ovdje duševne hrane i za- 
nimanja za čitave mjesece. Samo je šteta, što je sve to arheolo- 
gijsko blago smješteno na tri različita mjesta. S prošlošću ovoga 
kraja bi se svakako podudaralo, da se izgrade u Spljetu dostojni 
dvorovi za muzej. Obilazeći gradom uvjerismo se, da ima Spljet 
osim stolne crkve sa riznicom i kapitularnim arkivom još mnogo 
crkava, u kojima se nalazi velik broj skupocjenih umjetnina. Još 
ćemo spomenuti neke znamenitosti. Naprotiv zlatnih je vrata 
Općinski perivoj. Na gospodskom trgu prema hotelu i kavani 
Troccoli stoji Općinski dom, palača knezova spljetskih sa loggiom 
iz mletačkoga doba. To je jedina javna zgrada gotskoga sloga, što 
je ima Spljet. Impozantna česma Franje Josipa I. na Staroj 
obali, koja kao što i zagrebačka na Kaptolu baca vodu samo za 
svečanih dana, slabo je uspjeli umjetnički spomenik iz novijega 
doba. Napokon je od najnovijih građevina Općinsko kazalište 
na Bašćunu, koje smo pod vodstvom narodnog zastupnika i 
ravnatelja realke g. Borčića pregledali. Ovo je kazalište iznutra 
vrlo lijepo, ukusno, gotovo raskošno uređeno. Slike, rasvjeta, de- 


198 48 


koracije, sve je to osobito krasno. Navlastito nam se je svidao 
prekrasni foyer, koji je odreden za koncerte i za plesove. Vanj- 
ština daleko zaostaje za nutrašnjošću. Istina, glavna fasada, izve- 
dena u slogu talijanske renesance vrlo je uspjela. Iznad triju 
dveri, na koja se ulazi u kazalište, diže se loggia sa balkonom 
i ogromnim prozorima. Na vrhu pročelja ispinje se 9 m. dug a 
6 m. visoki luk, u kojem je plastična skupina, što prikazuje u 
sredini Taliju a sa strane vile mosorsku i marjansku sa guslama 
i tamburama prikazujući epsku i lirsku pjesmu. Žalibože ostali su 
vanjski dijelovi kazališta posve jednostavni. K tomu se kazalište 
ni položajem svojim ni malo ne ističe. Prema povjesničkoj zna- 
menitosti Spljeta morao bi se bio i vanjštini kazališta podati 
neki klasični izgled, koji bi bio posve u skladu sa izokolnim ko- 
loritom, a mogle su se u tu svrhu upotrebiti i mnoge starine. 

Poslije podne se u 2 sata izvezosmo željeznicom usred ze- 
lenih vrtova i bujnih vinograda u Solin, kamo prispjesmo za 20 
časova. Čim smo izašli iz željezničke stanice, eto pred nama ra- 
zvalina nekadašnjega Solina. Smjestio se je pod najvišim vr- 
huncem Kozjaka sv. Jurjem, ondje, gdje mu se posljednji ogranci 
po malo gube u malenu dolinu, posred koje teče Solinčica. Po- 
lozaj je Solina vrlo zanimljiv. Golet strmih klisura na vrh Ko- 
zjaka u živoj je opreci sa zelenim livadama, na kojima uz visoke 
jablane rastu platani i vrbe jadikovke, te bujnim vinogradima, 
što su se razapeli po visinama, protkani zagasito zelenim masli- 
nama i smokvama. Tlo je kao svuda po Dalmaciji kraške for- 
macije: krševito sa više ili manje tankim slojem crvenice (Terra 
rossa). Dok Kozjak kao visoki zid brani od sjevera, Mosor za- 
tvora ovaj prijedjel sa istočne strane. Prema jugu i zapadu pogled 
ti je otvoren. K jugu preko Solinčine doline prostrlo se valo- 
vito spljetsko polje, u dnu kojega se ispelo brdašee Marjan, a 
malo podalje raspoznaješ orise velikih otoka Brača, Šolte i Hvara. 
K zapadu se je smjestio lijepi kaštelanski zaliv, nad kojim se 
daleko u kutu diže nama već poznati vitki trogirski zvonik. Solin 
je po tom smješten na sjeverno-istočnom obronku velikoga amfi- 
teatra omeđena brdima i brežuljcima. Bio grčkoga ili staroilir- 
skoga podrijetla Solin je svakako već napredovao i prije nego 
li je pao pod Rimljane. Budući da je na Peutingerovoj tabli 
označen samo kao ,colonia“ ili ,civitas“, to je pravo procvao 
Solin tek iza sagrađenja Dioklecijanove palače. Bez sumnje je taj 


49 199 


carski dvor privlačio u Solin i njegovu krasnu okolicu mnoge 
bogate Rimljane. I u trgovačkom pogledu podiže se Solin budući 
stražnja točka najznamenitije i najkraće ceste među Panonijom 
Istokom i jadranskim morem. Trgovina i brodarstvo usredotočilo 
se u Solinu, koji postade najnapučeniji i najnapredniji grad na 
Zapadu. Proizvodi bogatih rudnika u Bosni, drvlje iz prašuma 
cijele pokrajine, obilna i izvrsna vuna i krzna u velikom broju 
uvažahu se u Solin, tako da su već u četvrtom stoljeću po Is. 
opstojale u njemu mnoge javne tvornice navlastito tvornica oružja 
i strojarnica koža. Vuna se je tkala i mastila također i u Dio- 
klecijanovoj palači, gdje su se proizvađale krasne tkanine, od 
kojih još dan danas traje uspomena u svećeničkom odijelu 
zvanom „dalmatica“. Ne treba dakle da se čudimo, što Kon- 
stantin Porfirogeneta kaže za Solin, da je veličinom bio za polo- 
vicu Carigrada. Za seobe naroda Solin je strahovito stradao. 
Kasnije za naše narodne dinastije procvate opet ovaj kraj novim 
građevima, za koje nam svjedoče mnoge povelje i nebrojene ruše- 
vine. Osim drugih crkava i samostana spominjem samo baziliku 
sv. Petra, u kojoj bijaše god. 1076. okrunjen Zvonimir, hrvatski 
kralj. Izumrćem narodne dinastije poče padati znamenitost So- 
lina, a poraste moć knezova kliških i susjednih gradova Spljeta 
i Trogira. Iza turskoga gospodstva dođe Solinsko polje god. 1669. 
iznova u ruke Mlečanima. Od tog vremena bude Solin pretvoren 
u rudnik građevnoga kamenja za javne i privatne građevine ne 
samo u Solinu, Spljetu i Trogiru, već također i u Mlecima. Mle- 
tački senat nagrađivaše zaslužne građane, dozvoljujući im, da 
izvoze iz Solina na čitave brodove kamenja i mramora, te davaše 
također vaditi kamenje za javne zgrade i crkve u Mlecima. Da, 
Mletačka je vlada baš trgovala sa solinskim ruševinama, i na- 
pokon davala ih mjesto plaće svojim neplaćenim činovnicima. 
Tek što smo stupili na tlo drevnoga Solina pod vodstvom 
mons. Bulića, eto nas saletiše sa svih strana tamošnji žitelji, 
nudeći nam razne starine. Don Frane uzmi ovo, uzmi ono, ovako 
oni uzeše napastovati vrijednoga ravnatelja, a on gleđ simo, gleđ 
tamo, pa opazi li koji vrijedniji komad, odmah kupuje. Ima toga 
starinarskoga sitniša svuda gdjegod zadubeš u zemlju. Dakako, 
da su vrijednije stvari rjeđe. Kako je bilo došlo s nama iz Spljeta 
nekoliko njemačkih turista, među njima dva profesora iz Vrati- 
slave, tumačio je uslužni mons. Bulić sve po drevnom Solinu 


200 50 


njemačkim jezikom. Za tri sata — što no nam minuse kao pol 
sata — obidosmo velik dio solinskih razvalina. Osim ruševina 
rimskoga kazalista i starih gradskih zidina razgledasmo pogansko 
groblje, kiklopske zidine, amfiteater, stare kupelji, vodovod i staro- 
kršćansku gradsku baziliku, a najdulje se zadržasmo na staro- 
kršćanskom groblju u Manastirinama, gdje se već od dvadeset 
godina vode sistematična iskapanja. Koliko je tuj sarkofaga i 
natpisa! Na tom drevnom groblju bili smo svi zadivljeni onim 
detaljnim tumačenjem mons. Bulića, koji nas je na svaku sitnicu 
upozorio. Da ima više vremena, navlastito da ima većih dota- 
cija za iskapanja, Bulić bi bez sumnje na ovom tu svojim isko- 
pinama iznenadio u velike sve arheologe. Na povratku nas je 
počastio pršutom i izvrsnom kapljicom g....... , koji ima 
svoju trgovinu vinom i u Zagrebu. Na kočijama stigosmo u noć 
u Spljet, gdje nađosmo na Gospodskom trgu uz vojničku glazbu 
sav spljetski svijet na okupu. Bilo je tu tako žarkih očiju i vita 
tijela krasotica, te smo se za naša dva neudata druga ozbiljno 
pobojali, da će sjutra dan u prosce. Dakako da smo se preva- 
rili, jer ta dva naša druga nijesu ,slučajno“ bećari nego „iz du- 
boka uvjerenja“, kao što smo kasnije čuli. 

Kad je glazba prestala svirati, poče se prazniti Gospodski 
trg, a mi se smjestismo u lijepoj gostioni Troccoli, gdje sprove- 
dosmo u razgovoru sa mons. Bulićem još neko vrijeme. Raz- 
govor se je vodio o starinama spljetsko-solinskim, a razumijeva 
se, da smo se dotakli sadašnjih prilika Dalmacije i njezine bu- 
dućnosti. S političkoga gledišta nužno je svakako za budućnost 
Dalmacije, da se što prije združi sa Banovinom, kamo i pravno 
spada. Kako je razvitak ratarstva i stočarstva na veliko nemoguć 
u Dalmaciji poradi kršnoga tla, to može zemlja procvasti do- 
nekle obrtom a navlastito trgovinom. To je pak moguće jedino, 
bude li što prije svezana željeznicom sa svojim zaleđem Bosnom, 
a na sjeveru sa Hrvatskom. Narod to već dugo traži preko 
svojih zastupnika u carevinskom vijeću; prvaci naroda Klaić, 
Bulat i dr., često digoše svoj glas za priključak željeznički — ali 
dosele uzalud. U najnovije vrijeme hvala Bogu prilike se promi- 
jeniše. Odlučujući krugovi zajedničke vlade u Beču dođoše na- 
pokon do toga uvjerenja, da i Bosna ne može da se pravo ra- 
zvije, dok ne dođe do jadranskoga mora, tim većma što pro- 
izvodi većim dijelom takovu robu, koja ne nalazi prođe u mo- 


51 201 


narhiji već jedino u inozemstvu. Otvor na more kod Metkovića 
ima raznih neprilika, tako da se onuda neda pomisliti uvoz i 
izvoz na veliko. Spljet, najbolja luka dalmatinska, ima prednost 
pred drugim točkama i s toga, što je smješten usred dalmatin- 
skoga primorja. Ovdje dakle treba da bude izlazna točka za bo- 
sansku željeznicu, koja će spajati dva znamenita grada, Sarajevo 
i Spljet, udaljena samo 12 do 14 sati željezničke vožnje. Ova že- 
ljeznica preko Aržana na dalmatinsko-bosanskoj međi bit će od 
neprocjenive vrijednosti za Spljet i za cijelu Dalmaciju. Do sada 
odijeljena od ostale Evrope živjela je Dalmacija kukavnim ži- 
votom, tako da smo često čuli na svome putu po Dalmaciji, kako 
austrijska vlada nije bolia od mletačke. Dalmacija će izgradnjom 
bosansko - dalmatinske željeznice s priključkom k sjeveru preko 
Knina na hrvatsku željeznicu lijepo procvasti. Uz razvitak trgo- 
vine bez sumnje će, kad budu stvorene nužne sveze i komfort, 
poplaviti zemlju nebrojeni turiste, što će biti vrlo lijep dohodak 
za zemlju. Bajno dalmatinsko primorje sa svojim historijskim 
blagom sigurno će moći da se takmi i sa drugim evropskim prije- 
djelima. Onda će u istinu za Evropljane postati Dalmacija ,Švi- 
carska u moru“, jer će bogati svijet zimu a mnogi i proljeće i 
jesen sprovađati u Dalmaciji, a ljeto u Švicarskoj. 

Drugi dan me je iznenadio mons. Bulić poslavši mi na dar 
neke svoje manje publikacije. Žalibože kasnije se nijesmo više 
vidjeli, da mu usmeno zahvalim. Svakako nam je ostao dični 
taj muž u trajnoj uspomeni. Taj dan ostadosmo još čitav u 
Spljetu, jer su neki od našega društva pošli u Zagorje. U jutro 
naime dođe neki gospodin s molbom, da bi se stručnjaci iz na- 
šega društva otputili na njegovim kočijama do Sinja, da ispitaju 
neke tamošnje novo obretene ugljenike. Kakogod me je želja 
vukla, da vidim dalmatinsko Zagorje i njegovu čuvenu metropolu 
Sinj, ipak se poradi velike žege nijesam mogao riješiti, da pođem 
onamo. Manjina, specijaliste geolozi odoše, da riješe časnu mi- 
siju. Oni nađoše u istinu obilnih naslaga kamenoga ugljena, ali 
konstatovahu, da je još premlad za iskapanje. Koji smo ostali u 
Spljetu razgledasmo još pobliže neke starine, posjetismo Narodnu 
čitaonicu na Staroj obali, zatim Prokurative (Hotel de la Ville), 
koje bi po izvornoj osnovi imale poput istoimenih trijemova na 
Markovu trgu u Mlecima okružavati Marmontovu poljanu. Pod 
večer pođoh sa jednim iz našega društva u kupalište na Bačvi- 


202 52 


cama. Pristala podvorkinja kupališna, motreći nas u čudu, pre- 
birala je amo tamo, koje bi nam rublje dala, primjetnuvši zlobno 
„kod nas nisu gospoda tako tusta“. Kupelj na Bačvicama nam 
se je vrlo svidila, jer je tamo kao i u našem Novom ili Cirkve- 
nici plitko more daleko od obale; dakle za neplivače non 
plus ultra. 


IV. Od Spljeta do Dubrovnika. 


Slijedeće smo jutro rano ostavili Spljet. Po običaju, otkad 
smo spavali na palubi, ustadoh već oko 4 sata. Vrijeme bilo vrlo 
lijepo, more ,kao janje“ mirno na daleko i izvan luke. Za po 
sata, kao što svaki dan tako i danas, mornari prali palubu. 
Jedan saspi velik mlaz vode, a drugi za njim bosonogi ili obu- 
veni deri, metlaj i čisti. Ta čistoća na lađi vanredno prija put- 
niku. Naša je Margita uvijek izgledala čista i svijetla, kao što do- 
likuje gospodskoj jahti. — Zvonimirov grad po malo tonuo u 
more, a s njime i veličajna njegova okolica. Plovidba bila pre- 
krasna: nebo kano da se je smiješilo blagim jutrašnjim smi- 
ješkom, sunce već poskočilo nad obzor, a brod naš sjekao mirno, 
tiho more. Odmicao se je neprestano, letio, hrlio naprijed, a pjena uz 
brkove letjela, ostajala po krmi daleko, daleko, dok bi oku iz- 
bjegla. Plovili smo prostranim konalom Bračkim, koji se stere 
između primorja i otoka Brača. Ovaj otok, likom svojim sličan 
jajetu, najveći je (394[] km.) i najznamenitiji dalmatinski otor. 
On je k tomu najnapučeniji, te vinom (,vugava“) i uljem najbo- 
galiji otok u jadranskome more Nama se je u prvi mah iz da- 
leka pričinjao vrlo tužnim, jer smo viđeli pred sobom golemu 
rpu ogoljenih vapnenih gora, koje jedna drugu nadvisuju i go- 
lotinjom natkriljuju. Motreći međutim bolje taj otok, uvjerismo 
se, da su doduše vrhunci gora tu i tamo bijeli i kršni, no obronci 
gora posuti su lijepim zelenilom, krasnim vinogradima, maslini- 
cima i bujnim biljem, što stoki za hranu služi. Sa naše se jahte 
činio Brač kao kaki amfiteatar. Na sjevernoj obali, prema 
Spljetu, tlo je položito i plodno, gore su neznatne; iza toga sli- 
jedi u sredini otoka posut selima i crkvicama ovisoki ravnjak, a 
za ovim se ispinju ovisoki vrhunci južne obale. Među ovima se 
ističe Sutvid (Sveti Vid 785 m.) najveći vrhunac na svem hr- 
vatskom otočju. Sa Margite jasno razabrasmo mjesta na Braču 


93 203 


kako su se redom nanizala: Stivanj (S. Giovanni). Supetar (S. 
Pietro), Postire i Pučišće. — S lijeva pratilo nas je primorje, 
koje je između Spljeta i Makarske, kamo plovismo, sumorno i 
pusto. Po koji maslinik, pred raštrkanim stanovima visoki čempres, 
po sivoj hridi raspruženo zeleno lozje — to je sav ukras ovih 
prilično jednoličnih vapnenih strmina. Visoko nad morem uzdiže 
se Mosor planina, dopirući prema jugozapadu do Cetine, a 
preko nje se u istom smjeru pružila primorska Dinara, a za 
njom Biokovo, ,zemlja obećanja“ za biljare, koji se zalijeću u 
Dalmaciju. Kod grada Omiša, kamo prispjesmo već oko 9 sati, 
sastaje se usred romantična prijedjela s morem Cetina, prava 
kraška rijeka. Osobito je zanimljiva neke vrste ponikva, u koju 
rijeka opada omanjim slapom, a domala je opet ostavlja rušeći 
se niz Veliku Gubavicu u ponor dubok 30 metara. Tek se je 
Cetina izvinula iz tijesnih klanaca, već ju morski vali progutaše. 
Mulj i oblučje, što rijeka s planine snosi, more je pri ušću u 
prudove naslagalo. ,Tako je nastalo“, piše dr. Noe, ,žalo pre- 
zgodno za kupanje, ali bi Omišani opet voljeli, da Cetina ima 
odvirak, pa da njim slobodno teče kroz tu zanovetnu pržinu, 
radi koje često nabrekne i mutnu vodu preko obale razlijeva“. 
— Kako je ta obala plitka, usidrismo se podaleko od nje, na- 
suprot samostanu Franjevaca, koji stoji na malenoj ravni, te je 
na glasu zbog krasnih vidika. Jedni smo čamcem pristali na 
molu, a drugi su zaplovili u Cetinu i dalje uz rijeku. Mi na kraju 
prođosmo duguljasti, nekoć vrlo utvrđeni gradić, gdje su stolo- 
vali glasoviti Kačići, „Omiski“, a zatim Šubići i Nelipici. Drum 
izvan grada ide uz rijeku usred kršnih stijena. Na svoje se oči 
uvjerismo, kako je tu moglo biti sijelo i zaklonište smjelih gu- 
sara. Nad Omišem vide se nekoliko stotina metara visoko ruše- 
vine zapuštene tvrdice Mirabelle, a malo podalje na višem i str- 
mijem brijegu stoji starohrvatska tvrđava, zvana Starigrad, po 
mnijenju Giustinianovu grad nepredobitan. Nasuprot Omiša, na 
desnoj obali Cetine stoji mjestance Priko (Preko), gdje je zanim- 
ljiva crkvica sv. Petra sa čunjastom kubom, građena prije jeda- 
naestoga vijeka u bizantskom slogu. Ovdješnje glagolsko sjeme- 
nište za svećenike podignuto je god. 1746. a dokinuto god. 1881. 
i preneseno u Spljet. K sjeveru od Omiša prijedjel ispod planine 
Mosora između Cetine i rijeke Žrnovice zove se Poljica, a bijaše 
do početka ovoga stoljeća slobodna plemićka republika, slična u 


204. 54 


mnogom našoj plemićkoj općini Turopoljskoj. Dok je nas maršal 
pošao da potraži neke cetinjske životinjice, vratismo se neki na 
brod, ponesavši sa sobom bocu glasovite omiške kapljice (Vin di 
rosa), da si zasladimo objed. Čim se je naš maršal vratio, sje- 
dosmo k objedu i za malo Margita je plovila k jugu prema Ma- 
karskoj. Od Omiša do Makarske pa i dalje ustrmile su se vrletne 
stijene, a podanci im jedva pristupni za nastavanje. Kroz tanku 
plavetnu maglicu sveudilj prozire sa sjevera Mosor, a uz obalu 
smjestio se je po koji zaselak malne sasvim sakriven u gustu 
masliniku, kroz koji jedva proviruju seoske bijele kućice i vrhovi 
tamnih čempresa. Za pravo najljepše je u ovom primorju pogled, 
što je odavle na otoke pukao. Divno li i milovidno izniru nji- 
hove plavetne obline iz trepetljivog srebrnastog vala! Minusmo već 
Basku vodu i za po sata eto nam na vidiku malene no pitome 
Makarske. Prostrla se je napram istočnoj obali otoka Brača na 
podnožju visoke planine Biokova, prave kraške gore, ogoljene i 
razrovane, slične ruševinama gorostasne gradine. Biokovo ide od 
Cetine do Neretve; južni i znatno niži dio zovu i Dilicgorom. 
Čitatelj već sam naslućuje, da je Biokovo u mnogom slično pla- 
nini Velebitu. I Biokovo je nalik na visoku zidinu, što no brani 
ulaz s mora; i ono luči primorje od zagorskih strana. Ali Bio- 
kovo ti se gotovo pričinja još ogromnijim i užasnijim. Pa iu 
istinu je najviši vrh Biokova sv. Juraj (1766 m.) za šest metara 
viši od najvišega vrha Velebitske planine. 

Približujuć se Makarskoj gledasmo pred sobom gradić nov, 
bez starinskih razvalina i ostataka, kakih ima po drugim dalma- 
tinskim gradovima. Makarska se prostire u slici polukruga u za- 
tonu, te nema ni zidina ni vrata, već je sasvim otvorena. Makar 
da je strahovita žega bila, ipak odlučismo ovdje pristati samo 
za to, da se poklonimo spomeniku hrvatskoga narodnoga pjesnika 
Andrije Kacica-Miosica. Spomenik, isti onakav kao onaj u Za- 
grebu, diže se na glavnom trgu u sredini grada. Zadovoljivši 
svojoj otadžbeničkoj namjeni, rashladismo se uz put na trgu 
pitkom vodom iz zdenca na cijevi, iz koje teče svježa izvor 
voda. Obilje žive vode, kako je ima malo gdje u Dalmaciji, naj- 
više pomaže tomu, da je okoliš makarski lijepo plodan i zarastao 
maslinicima i lozom. Kad smo se vratili na lađu, bilo nam se je 
rastati sa Primorjem, jer smo odlučili krenuti izravno k zapadu, 
da stignemo još za dana u Starigrad na otoku Hvaru. Duh naš 


55 205 
poletio je za čas k jugu od Makarske do Podgore, da se pokloni 
sjeni hrvatskoga narodnoga velikana Don Mihe Pavlinovića, koji 
je tamo u svom rodnome mjestu pokopan na groblju, što na 
obali leži. I dalje k jugu letio je naš duh do podnožja sv. Ilije, 
gdje se je vrlo slikovito smjestio glasoviti Zaostroski samostan 
sa grobovima narodnih pjesnika fra Andrije Kačića i fra Ivana 
Despota. Kako vidiš, čitatelju, sa makarskim primorjem vežu hr- 
vatski narod mnogi spominjaji. 

Naš put je tekao Hvarskim konalom (Kanal greco di Le- 
sina) između otoka Brača i Hvara. Što smo dalje plovili, dizao 
se je sve jači vjetar a naša jahta uze poskakivati. Kao što je 
poznato, u jadranskome moru podijeliše ljeti gospodstvo vjetrovi 
maistral i burin. Maistral je za pravo vjetar s mora, koji na- 
staje u našemu moru obično oko desete ure u jutru, pak ma- 
laksa ponajviše i mnogo prije sunčanoga zapada, a gdjekada po- 
traje i u noć. Burin je vjetar s kopna. Ovaj počne obično onda 
puhati, kad maistral prestane. Kako se burin jače osjeća na oto- 
cima, to smo i mi sve jače i jače ćutili ovaj put ,preuranjeni“ 
burin. Na Margiti zavladao neki nemir, a oni, koji su s jutra 
zvali more mirnim janjetom, priznaše da je bolja rečenica: more 
mirno je kao lav, koji spava, no čuvaj ga se, ako se probudi. 
U to je burin postajao sve jači, tako da smo se već pobojali, 
da je to prava pravcata bura, što no međutim nije bila. Margita, 
koju su valovi sve više škropili, sve se jače njihala. Minusmo 
tako već lijepi Bol na Braču ispod sv. Vida, a bojasmo se, kako 
će nam tek biti pri duši, kad zakrenemo oko Punte Kabal u 
starigradski zaton. Jedan od drugova smjelo je odoljevao njiha- 
jima jahte, pače je pjevanjem sokolio svoje drugove, a kad se 
je Margita najjače poskakivala kod spomenute Punte, te se či- 
nilo, da će se zaliti, orila se je njegova „kajkavska“ pjesma: „Tri dje- 
vojke plesale frli faj, jedna drugu pitala bu li kaj“. Ta nam je ,nota“ 
ostala dugo u pameti kao kulminacija pogibli na moru, dok ni- 
jesmo doživjeli kasnije još jedan strašniji momenat. Kad je mi- 
nula pogibao, dokazivali neki tobožnji junaci našemu drugu- 
pjevaču, da je on od straha pjevao. ,Bit će jošte zgode“, odvrati 
ovaj, ,da vidimo tko je junak a tko je šuška; ja vas već vidim 
u duhu blijede kao krpe“. Ovo se je proroštvo kasnije u istinu 
ispunilo. 


206 56 


U samome zatonu starigradskom, koji je dosta dug no 
uzak, burin je jenjao, a mi opet iza pretrpljena straha bijasmo 
veseli, što ćemo naskoro ugledati simpatični Starigrad, to srce 
slavnoga Hvara. Eto nam ga već na vidiku — minusmo onu 
vjetrenjaču, što stoji do mora i za čas se usidrismo. Riva puna 
naroda, koji željno čeka da iziđemo. Čim mi na kraj, a jedan 
Starograđanin uze nas govorom pozdravljati. Mi, putujući inco- 
gnito, u velikoj neprilici; u to jedan od nas opazi Don Simu 
Ljubića, gdje dolazi. Svi pohitismo preda nj a da izbjegnemo 
,govorancijama“ prijaznih Starograđana. Don Šime, koji je u to 
vrijeme od velike vrućine poboljevao, sav sretan, što nas vidi, 
uze se za čas jediti, što mu nijesmo najavili, da nas što bolje 
podvori. Čuvši međutim od nas, kako mi obilujemo na lađi 
sasvime, čime Bog zemlju dariva, umiri se, ali nas odmah pozva, 
da pođemo k njemu. Mi mu obećasmo, da ćemo ga pohodili, 
čim obiđemo grad. Uz obalu se redaju u Staromgradu kuće, 
među kojima se ističe čitaonica sa ogromnom trobojnicom. Na 
dnu zatona u luci vidjesmo svu silu bracera i lađica, što svje- 
doči, da su Starigrađani vanredno marljivi, prometni i poduzetni. 
Najviše izvoze vina i ribe a uvoze žito. Oni su okretni i ozbiljni 
u radu a veseli i zabavni u društvu. Kako su poduzetni, najbolji 
je dokaz, što ih imade na stotine za poslom u dalekom svijetu 
najviše u Americi. — Na kraju zatona prođosmo zelenim novim 
gradskim vrtom, a na to jedni odoše da razgledaju kuću hrvat- 
skoga pjesnika Petra Hektorovića, zatim da pozdrave milu našu 
Zagrepčanku Zlatu, što je udata za dr. B. u Staromgradu; drugi 
pak odosmo po rivi do crvenoga dvora Don Šime Ljubića. Pošto 
se rashladismo limunadom, uze naš vrijedni Šime krcati svoj stol 
raznovrsnom, izvrsnom kapljicom. Međutim dođe i drugi dio na- 
Sega društva sa „Zlatom“, njezinim suprugom, cijenjenim ta- 
mošnjim liječnikom zatim sa načelnikom, bratom našega Don 
Šime. ,Zlati“ si čitao u očima, kako je bila sva sretna i blažena, 
što je vidjela oko sebe toliko Zagrebčana, a i nama je neiz- 
mjerno godilo, što smo gledali ,zagrebačko zlato“ sretno i zado- 
voljno u tako vrijednim rukama i u tako milotnoj varoši. Zlata 
i Don Šime ispitivahu nas koje šta o Zagrebu, a zatim nam Šime 
uze pripovijedati o svome mauzoleju, impozantnoj kupoli, što se 
je do njegove kuće upravo dograđivala. Kad smo se pod noć 
vratili na lađu, nađosmo tamo ogroman ,bocun“ sa nekoliko 


97 207 


malenih „bocuna“ izvrsna vina. Vrijedni suprug nase Zlate na 
taj način dao izraza svome i njezinome veselju, sto smo ih 
pozdravili. 

Sjutra dan se opraštasmo sa vrijednim Starograđanima. U 
Zlate i ljubeznoga joj supruga naužili se neki ,gurmani“ iz na- 
šega društva slasne ribe, a zatim čekasmo samo, da nas Zlata sa 
svojim suprugom na lađi pohodi i da krenemo dalje. Od šale 
joj ponudismo na Margiti, da nam se pridruži na našem putu, 
a ona pristade odmah na naš prijedlog uz pogodbu, da zaplovimo 
odmah k sjeveru prema dragomu Zagrebu. Budući da je smjer 
našega puta bio drugi, moradosmo se teškim srcem rastati. Zlata 
ode na doksat narodne čitaonice, pa onda domahivasmo 
rupcem, dok smo si bili na vidiku. I Don Šimu pozdravljasmo 
ploveći kraj njegove crvene kuće. Sunce bijaše dobrano posko- 
čilo, ta već je bilo minulo deset sati. Izišavši iz starigradskoga 
zatona hrlila je Margita dalje k zapadu da se, obišavši najzapad- 
niju Puntu (Pellegrino) otoka Hvara, navrnemo na čas u grad 
Hvar. Zašav u , Viški prodor“, što dijeli Vis od Hvara, opazismo 
iz daleka tvrđu Fort Napoleon (danas S. Nicolo) i nešto nižu 
tvrđu Spagnuolu, a pod njom u zatonu Hvar. Divan je pogled 
na taj grad, koji se je pružio po zapadnom obronku brežuljka, 
a na vrhu kano kruna stoji spomenuta tvrđava. Sa sjevera i 
istoka okružuju grad ovisoke brdine štiteći ga od bure, dok mu 
s juga brane luku od velikih valova otočići i školjići (Spalma- 
dort). Kuće se nižu u polukrugu oko luke, a između njih zelene 
se vrtovi, a u njima kao i po obližnjim brežuljcima krasno rašće 
ushićuje ne samo botanika, već svakoga, koji ima smisla za pri- 
rodne ljepote. Ovdje vidiš, da si već pod južnim nebom, jer oko- 
lica grada ima tako bujno rašće, da ćeš obilatije i bujnije jedva 
naći na obalama Sicilije. Naranče i limuni, rožičci, paoma, na 
kojoj datulje malo ne sasvim dozrijevaju: sve to raste pod vedrim 
nebom. Izokolni brežuljci evjetavaju ružmarinom i mirtom, a uz 
putove sjaju ogromne, velikim bodljikama načičkane agave, Koje 
čudo, što je ovdašnje vino i smokve na daleko na glasu zbog 
svoje slasti. Poradi tako blaga podneblja kušalo se već više 
puta namjestiti u gradu Hvaru zimsko lječilište. Navlastito je 
Oskar Schmidt a za njim dr. Franjo Unger mnogo o tom na- 
stojao, da se podigne ovdje lječilište dokazujući, da je grad Hvar 
kao nijedno drugo mjesto južne Evrope zgodan za boravak pr- 


208 58 


sobolnih („hrvatska Madeira‘), jer se nigdje kao ovdje ne ujedi- 
njuje tako zgodno toplo podneblje i svježi morski zrak. U istinu, 
nastojanjem dra. Ungera bude ustrojeno higiensko društvo, koje 
si uze za zadaću, da se grad Hvar uredi za lječilište. Ipak se 
do sada slabo moglo to društvo svojim uspjehom pohvaliti. Krivo 
je tomu pomanjkanje eneržije i nedostatak reklame, bez koje i 
isti rajski prijedjeli ne stječu prijatelja i posjetilaca. 

Grad Hvar nosi posve mletački tip; krilati lav, taj simbol 
države sv. Marka, vidi se na mnogim zgradama, pa i inače Hvar 
je uza Zadar najviše potalijančeni grad u Dalmaciji. Iz luke do- 
lazi se na glavni trg, na kojemu je vrlo prostrana stolna crkva 
sa slikarijama mletačkih umjetnika iz 17. stoljeća, a do nje ne- 
znatni biskupski dvor. Nekoć bijaše najljepša zgrada na glavnom 
trgu loggia. Ova je zgrada s krasnom fasadom sagrađena u 17. 
stoljeću po starijem nacrtu mletačkoga graditelja Sanmichiela. 
Mi uniđosmo odmah u tu zgradu, koja rabi sada lječištu kao 
tako zvani ,Kursalon“. Bezbroj talijanskih novina i slaba crna 
kava: to je sve, što smo našli u tom Kursalonu, do kojega je 
,orologio“ nešto kasnije dograđen. Na južnoj je strani trga 
ogromna stara zgrada zvana Fondaco. Tu bijaše za mletačke 
vlade u prvom katu kazalište i općinski ured, a razi zemlje 
žitnica i neke vrste ,dok“ ili pomorski arsenal. Nešto je izvan 
grada k jugu usred bujnoga zelenila prostran samostan Franje- 
vački vrlo lijepa položaja. U tom samostanu ima lijepih slika, 
među kojima se osobito ističe u refektoriju „Zadnja večera“ od 
slikara Rosellija. Mi smo pristali u Hvaru samo zato, da naš 
maršal potraži neke prirodnine i da uzmogne pohoditi prirod- 
njaka Dr. Grgura Bučića. 

Za pol sata krenusmo odmah dalje. Korčulanskim konalom 
mimo zelenoga otoka Scedra (Torcola) letismo izravno za našim 
ciljem, gradom Korčulom na istočnoj strani istoimenoga otoka 
naprama poluotoku Ratu (tako zvani Pelješac). Već smo minuli 
tijesnac između Punte S. Giovani i Punte Kneza, te se na očigled 
mrkoga sv. Ilije (Monte Vipera) prikučismo našemu cilju. Kako 
se je grad Korčula smjestio na okruglu poluotoku, koji je svezan 
uzanom prevlakom sa samim otokom, ima grad na obje strane 
prevlake luku. Mi pristadosmo u slabije polaženoj, južnoj luci. 
Grad Korčula utvrđen je na talijansku, okružen zidinama i ku- 
lama, koje ga dijele od predgrađa. Unišav u grad nadosmo 


59 209 


gotovo svu Korčulu na trgu, gdje se je obdržavala pučka tom- 
bola namjesto ,moreške“ narodne igre, koja se inače svake go- 
dine obavlja. Prijazni i za spoznavanje starina zaslužni g. Radić, 
s kojim se najprije susretosmo, požali, da mu se nijesmo bar 
prije osam dana najavili, jer bi nam drage volje priredili mo- 
rešku. I mi smo žalili, što nijesmo imali prilike, da vidimo taj 
igrokazni ples, koji se izvađa na otvorenom polju, a prikazuje 
dvije vojske, gdje se bore: kršćanska s muhamedovskom. Neki 
drže, da se je možda ova igra zato uobičajila najprije u Korčuli, 
jer su na dalmatinskom primorju algirski gusari napadali najžešće 
otok Korčulu, i pod istim otokom nekoć ametom potučeni bili. 
I ime igri moreška valjada potječe od Maura. Kao ,sinjska alka“ 
tako se je i korčulanska moreška otprije igrala i po drugim dal- 
matinskim gradovima. — Za malo se nađosmo i sa dr. Arne- 
rijem i Vid-Vuletićem. Prvi nas odmah odvede do svoje stare 
kuće, da nam pokaže zanimljivih starina. Stara je to patricijska 
kuća sa gotskim prozorima. Prvi je dio nešto zapušten; na vra- 
tima u dvoru vidiš krasnu alku od korintskoga metala prikazu- 
jući Plutona sa dva lava. — Negdašnja stolna crkva sa krasnim pro- 
čeljem bazilika je sa četiri gotska luka. Do crkve je stara bi- 
skupska palača i loggia u prilično trošnu stanju. U Korčuli ima 
u opće mnogo zapuštenih kuća, jer se grad od žestoke pošasti 
u 16. vijeku nikada nije više pridigao, te broji danas jedva do 
2000 žitelja, dok je nekoć brojio i 10.009 stanovnika. Dakako, 
onda su bili Korčulani samosvojni, te još i danas čuvaju svoj 
statut, najstariji od svih dalmatinskih statuta. Kako smo stigli 
na Korčulu u nedjelju poslije podne, nijesmo je mogli onako 
razgledali, kako bi bili željeli. Svakako se uvjerismo, da je ci- 
jela Korčula maleni muzej, gdje bi stručnjak mnogo našao zani- 
manja. Na šetnji na kraj grada vidjesmo škveri, gdje se žitelji 
bave brodogradnjom. To je stara baština Korčulana, jer su oni 
po pripovijedanju drevnih pisaca prije no itko drugi u jonskom 
i jadranskome moru gradili brodove. Stari Liburni i Sikuli dobi- 
vali su brodove iz Korčule, koja je u ,bogatstvu plivala“. Da- 
kako u ono vrijeme bijahu planine i gore na otoku Korčuli po- 
krite gustim smrekovim šumama, poradi čega se je i zvao otok 
„nigra“ t. j. crni; danas ima šuma jedino na zapadnoj strani 
otoka. Kasnije je Korčula neko vrijeme bila takmica iste ponosne 


Venecije. — Gospoda korčulanska upozoriše nas na šetnji na 
14 


210 60 


kamenolome prekrasnoga korčulanskoga kamena, od kojega je u 
naše doba sagrađena zavjetna crkva u Beču. Dok je naš maršal 
otišao da potraži staroga znanca, sabirača morskih životinja, na- 
vrnusmo se neki u čitaonicu. Na to odosmo da pogledamo kor- 
čulanski svijet, koji se je pod noć sav našao na okupu kod glazbe. 
Tu nam je g. Arneri tumačio prilike korčulanske, gdje su kao 
što svuda po svijetu u glavnom dvije stranke. Prema tomu ima 
grad i dvije gradske glazbe, dakako objema je pročelnik češke na- 
rodnosti. Budući da smo sjutradan rano odlučili nastaviti svoj 
put, oprostismo se odmah kod glazbe sa prijaznim Korčulan- 
cima. Ovdje bi mogli još spomenuti, kako je u zoologičkom po- 
gledu zanimljiv otok Korčula, što na njemu ima čagalja, koji su 
inaće na kopnu rijetki, te ih ima u Evropi još jedino u nekim 
prijedjelima Grčke. 

Kao što dan prije tako i u jutru, éim sam ustao, oti- 
male su mi se oči za veličajnom Viperom na Ratu, koja te do- 
nekle sjeća na Paklenicu. U opće krasota korčulanskoga okoliša 
ne da se opisati; kad ga je čovjek jednom vidio, nikada ga ne će 
više zaboraviti. Ne čudim se nimalo, što je dr. Jiruš, osobiti pri- 
jatelj prirode i prvi profesor botanike na hrvatskom sveučilištu 
u Zagrebu, dok je bio u Hrvatskoj, rado zalazio u taj divni 
prijedjel. Makar da smo prije odlaska na sve strane pošiljali po 
vodu, ne dobismo je ni za lijek u cijeloj Korčuli. Nije druge, a 
mi i bez vode odlučismo naprijed. Jutrašnja vožnja tjesnacem 
između otoka Korčule i poluotoka Pelješca bila upravo čarobna. 
Sunčani traci razlili se po tjesnacu poput ognjene rijeke, oblije- 
vajući ružičastim žarom obostranu obalu po kojoj se sjajile bi- 
jele kućice. Prama tomu su gudure i klanci na Viperi u sjeni 
mrko izgledali, dok su njezini najviši vrhunci zamotani bili sinjim 
velom. Morska se pučina bijelila poput mlijeka, dapače mjesti- 
mice se blistala poput bisera. Kako je ovuda glavni prolaz za 
sve lađe, koje dolaze iz sjeverne Dalmacije u južnu i obratno, 
uvijek ćeš naći ovuda lađa. I mi smo ugledali u daljini kako 
s juga dolaze dva ogromna ratna broda, od kojih se je more 
zaljuljalo sve do korčulanskih obala. Već smo minuli Orebić, gdje 
se je nastanilo najviše pomorskih kapetana željnih počinka usred 
čarobne okolice. Za malo eto nas u prijedjelu, gdje je more rek 
bi naraslo, jer se sastaju četiri konala. K jugu otvoreno more, 
a k jugoistoku se prostro duguljasti zeleni otok Mljet, prateći 


61 211 


usporedno poluotok Rat. Sav je okoliš nekako otvoreniji, čovjek 
sada slobodnije diše. Ni gorje na Ratu nije već tako visoko, ni 
vrhunci šiljati nego više zaobljeni. Obronci gorski i primorje za- 
raslo je maslinicima. Naskoro se otvorila daleka draga Julijana, 
gdje se gorje završuje duguljastim rtom (Punta Longa), koji je 
naličan na sfingu. Mljetskim konalom držasmo se više zapada, 
da na čas pohodimo otok Mljet, najjužniji a ujedno i najistočniji 
od svih većih otoka dalmatinskih. Mljet je s jugoistoka veoma 
vrletan i pust, sa sjevero-zapada je zašumljen. ali u opće ne- 
plodan. Ipak se krije na tom otoku ugodno idilsko mjestance, 
nu tako zaklonjeno, da ga prije tek potražiti moraš. Mimo niske 
školjiće uđosmo u taj prijedjel zvan , Porto Palazzo“. Lijepi je 
to šumoviti i od svakoga vjetra zaklonjen zaton poput amfiteatra 
okružen ernogoricom i rožičkom. U dnu su zatona ruševine jedne 
palače (odatle Porto Palazzo t. j. zaliv ili luka od palače), gdje 
se priča, da je nekoć živio Agezilav iz Anazarbe, namjesnik u 
Ciliciji, kojega je car Septimij Sever ovamo prognao. Sin progna- 
nikov, izvrsni grčki pjesnik Oppianos Anazarbos svojom pjesmom 
o ribarstvu, koju je bez sumnje ovdje na otoku ispjevao, bivši 
s ocem u progonstvu, toliko je ushitio cara Caracallu, da je ocu 
pjesnikovu oprostio progonstvo, a samoga pjesnika nadario obilnim 
darom. — Mi se usidrismo usred zatona spram stare palače. Ve- 
ćina izletnika ode na kraj, da se razgledaju po otoku. Geolog se 
je vratio s punom vrećom kamenja s toga otoka, koji je po- 
četkom ovoga stoljeća poradi svojih žestokih potresa i detona- 
cija izišao na glas kao tobožnji vulkanski otok, dok nije nego 
kraške formacije, kao i ostali otoci Dalmacije, osim Visa i to 
djelomice. Oprostivši se sa ,Porto Palazzo“ iza krasne vožnje 
mljetskim konalom naprotiv istočnoga šilja otoka Mljeta okre- 
nusmo prema veličajnim kršnim vratima morskim između otočića 
Oliba i Jaklana. Ova se vrata zovu Veliki Vratnik ili Bocche 
false, te vode u šipanski konao. Unišavši u taj prekrasni konao 
naprotiv drage Slano ostavismo iza leđa usku stonsku prevlaku, 
kojom je svezan poluotok Rat s krajem, a pred nama u daljini 
eto zatona gruškoga. U šipanskom konalu nanizao se bezbroj 
grebena i otoka, kukova i draga duž cijele obale sve do Dubrov- 
nika. Tu se nalaze posljednji najjužniji maleni dalmatinski otoci 
Jaklan, Sipan, Lopud i Koločep, koji redajući se uspored za- 


tvoraju koločepski prodor. Svi su ovi otoci dosta rodni, a Du- 
* 


912 62 


brovčani u ljetu rado na njima borave. U prošla vremena da- 
vahu ovi otoci izvrsnih pomoraca, od kojih nekoji u doba velikih 
obreta dostigoše velik glas. Dražesna je plovidba šipanskim ko- 
nalom pokraj ovih otoka osobito s toga, što se svaki čas otvora 
vidik na daleko nepregledno more; k tomu je rašće k jugu sve 
bujnije, obale prijatnije i živahnije. U zaklonu na pol puta između 
Slanoga i Dubrovnika pohodismo prekrasno Trsteno (Canosa). 
Margita se usidrila daleko od obale, a mi čamcima na kraj. Si- 
lazeći u čamac bijah začaran divnom grimiznom bojom mora. 
Vedrina nebeska, odraz žarkoga sunčanoga svjetla — bilo je tri 
sata poslije podne — i dubina morske vode: sve je to podavalo 
moru tako čarobnu boju, kakove nijesam u životu vidio. Kano da 
nas je isto more i sva priroda pripravljala na onaj osebujni 
užitak, što nas je čekao u okolišu hrvatske Atene. Po vanrednoj 
žarini popesmo se do Trstena. Putem se već divismo bujnom 
rašću, maslini, kakve lijepe nema ostala Dalmacija, rožićkima, čem- 
presima i drugom južnom drveću. Prekrasan je perivoj porodice 
knezova Gučetića, s kojega se lijepi vidik otvora na more i pla- 
nine. No sve to nadvisuju one dvije orijaške platane kod obil- 
noga vrutka žive vode. Kažu, da su prenesene ovamo iz Cari- 
grada prije 300 godina. Nekoliko nas jedva je obuhvatilo deblo 
jedne platane. U njihovu hladu ima mjesta za koju stotinu ljudi. 
Ovo je zbilja komad istoka prenešen u dalmatinsko primorje. 
Platane su trstenske isto tako orijaške i veličajne kao one nji- 
hove drugarice u Istoku, koje svi putopisci toliko ističu. Ovamo 
ide platana u Vostici, starome Aegionu u Ahaji s korenjem go- 
tovo metar visokim iznad zemlje, a 12 metara u objemu; zatim 
platana na otoku Kosu gotovo isto tolikoga objema kao prva, 
samo što je naslonjena i poduprta stupovima od mramora i gra- 
nita; ili pak platana u Bujukdere na Bosporu, pod kojom je ot- 
počivao Gotfrid Bouillon za prve križarske vojne. Doista trstenske 
nas platane, piše jedan putopisac, opominju više na bliži Istok 
nego paome dubrovačke. Napose nas one nekako zblizuju s 
drevnom Grčkom. Ko ne zna za Theofrasta, kako spominje neku 
platanu kod vodovoda u liceju atenskom, koja je, još mlada bila 
visoka 25:7 metra. Pauzanija je vidio svojim očima kod Tera u 
Ahaji na rijeci Peireju platanu tako ogromnu, da bi se u izdub- 
ljenom njezinom deblu mogla gozba obdržavati, a kod Kapsije 
u Arkadiji gledao je ,Menelaidu“ t. j. platanu Menelajevu, koju 


63 213 


je taj junak, kako susjedi pričahu, svojim rukama zasadio prije 
svoga polaska na Troju. — I prstakova paoma uspijeva u Tr- 
stenu, te i ako joj plod ne dozrije nego do žutkaste boje žira, 
opet na daleko širi kitno perje nad ovim blaženim tlom, kojim 
se u svako doba godine razlijeva miloduh poljskoga cvijeća. 

Pošto smo se vratili na Margitu i uz put ulovili onoga ko- 
kota, koji je jadnik utekao iz kuharove gajbe, ne bi li se dovi- 
nuo slobode na pučini morskoj, zaplovismo dalje k jugu. Počevši 
od Trstena primorje je — dakako s malim stankama — bujnim 
rašćem zaraslo, a kad smo unišli u dolinu Rijeke (Omble), ni- 
jesmo se mogli dosta nadiviti prebujnoj vegetaciji i neobičnoj 
prozirnosti zraka. O kako ti godi oku i duši, kad iza dvanaest- 
dnevne plovidbe zureći neprestano u krš i kamen, ugledaš bujnu 
zelen. Gledajući tolike prirodne krasote na domak Dubrovnika, sjetio 
sam se drugoga nekoga prijedjela na kraju, koji mi je svojim 
utiskom nezaboravan. Navest ću, makar da će se to isporedi- 
vanje mnogomu čitatelju činiti suviše prozaično. Kad sam se 
prvi put vozio u Beč, nijesam se mogao dosta načuditi bezbroju 
onih mjesta, koja su se iza Bečkoga Novoga mjesta nanizala do 
carske prijestolnice na Dunavu. Tolika sela, trgovišta, gradovi, 
dvorovi, nebrojene tvornice, sve to kano da ti dovikuje, da do- 
laziš u velegrad, kojega veličinu i ne slutiš. Pa i kasnije ko- 
liko god puta se provezoh onom alejom mjesta, uvijek bi me 
ushitio taj veličanstveni pristup k Beču. Ovako mi se eto i ovdje 
na moru sva raskoš prirode počevši od Trstena pričinjala kano 
divni pristup k hrvatskoj Ateni, o kojoj pjeva Preradović: 


Dalmatinskoj na obali krasnoj 
Razvilo se pramaljeće lijepo 
Ponajljepše blizu Dubrovnika. 


Približivši se gruškomu zatonu, odlučismo najprije provesti se 
dolinom Rijeke, a zatim otploviti u Dubrovnik, te pristati u ma- 
lenoj dubrovačkoj luci. Posjet izvora dubrovačke Rijeke ostat će 
nam nezaboravan. Po mnijenju nekih putopisaca ovo je prvi dal- 
matinski prijedjel, gdje se križaju istok i zapad. Zaplovismo iza 
učvršćena školjića Dakse u romantičnu dolinu Rijeke. Sama 
obala s početka je položita i tamno-zelena. Svuda vidiš sjaj 
istočnih boja po bujnoj južnoj vegetaciji. Zrak je tako proziran, 
da se i odaljeni predmeti jasno ističu, a u moru se odrazuje 


214 64 


zelena obala. Uz obalu se poredale lijepe vile, medu kojima se 
odmah prva na desnu ruku (grofa Kaboge) osobito ističe. Onamo 
do sv. Stjepana Rijeka je sredinom do 15 m. duboka, a širina 
joj mjestimice iznosi do 400 metara. Ispod Prijevorskoga samo- 
stana, koji se je lijepo smjestio na desnoj obali Rijeke, usidri se 
Margita, a mi na čamcima krenusmo do izvora mjestimice posred 
šaša. Napokon eto nas kod izvora. Veličanstvena je to i prava 
kraška slika, što je vidiš pod silnim grotlom Rijeke. Iz tajnih 
rek bi pećina ispod visoke, strme stijene izbija jakim štropotom 
jasno zelena gorska voda. Naokolo bujno visoko stabalje, a svježi 
lahor šumi kroz kitnjaste grane. Kako je Rijeka silna i ogromna 
već pri izvoru „roden gorostas“, a cijeli joj tijek dug samo 
4 km. nije čudo, što stari đubrovački pjesnik pjeva o njoj 
ovaj distihon: 


Danubio et Nilo non vilior Ombla fuisset 
Si modo progressus posset habere suos. 


(Ni za Dunavom ni za Nilom ne bi zaostala Rijeka, tek da može 
svojim tragom dalje slijediti). Čovječja je ruka, recimo obrt- 
nica, i ovo malo kratka vodena tijeka dubrovačke Rijeke posvo- 
jila, ter sagradila odmah ispod izvora mlinove, a nešto podalje 
su preše ulja. Misli se, da je dubrovačka Rijeka nastavak jednoga 
rukava hercegovačke rijeke Trebinjštice, koja se kraj Poljica gubi 
u ponorima. Takovih rijeka-ponornica ima više u našem Kraškom 
gorju, koje zatim podzemno utječu u more. I rimski su već pje- 
snici u velike slavili dubrovačku Rijeku, koju su zvali Orion. 

Pošto smo se nagledali bučnih izvora Rijeke i rashladili se 
njezinom svježom vodom, vratismo se do Margite, jer se je već 
hvatao mrak. Obilazeći Puntu Lapat i Puntu Petku po tamnoj 
noći i uzburkanome moru, koje nam se je činilo mrko i debelo, 
približismo se dubrovačkoj luci, ali zbog nevremena ne uđosmo 
u nju, već se usidrismo pred lukom između Dubrovnika i otoka 
Lokruma. Naša je jahta neprestano plesala, a najsmjeliji iz na- 
šega društva preplašio se je tako, da je poslije večere otišao u 
Dubrovnik u hotel na počinak. Ostali ostadosmo na lađi, neza- 
dovoljni, što nijesmo radije pristali u luci gruškoj. O kako nam 
je tužno pri srcu bilo, što smo tako kasno stigli pred Dubrovnik. 
Prvi su utisci znamenitih gradova nezaboravni, a mi eto pred 
Dubrovnikom na uzrujanome moru, zbog tamne noći nijesmo vi- 


65 215 


djeli nista. Cinilo nam se u tmini, kano da smo pred kakovom 
sredovjeönom tvrdavom. K tomu nam je vrlo nepovoljno bilo 
neprestano poskakivanje Margite. U grad nijesmo htjeli poći, jer 
je bilo već kasno, a i za to da nam bude s jutra po danu prvi 
utisak Dubrovnika što ljepši. Legosmo na počinak. Slab je to 
san bio, budući da se jahta neprestano zibala. Ponos se je budio u 
duši mojoj, što sam bio na lađi, koja je lebdjela između Dubrov- 
nika i Lokruma. Sretan sam bio, kad sam pomišljao, da ću 
sjutradan koracati po posvećenom tlu hrvatske Atene; jednom 
sam rukom u mislima hvatao Dubrovnik, a drugom čarobni 
Lokrum. Na čas bi se opet prepao, jer su mi se oči neprestano 
otimale za onim kamenim križem, što se je bijelio usred zele- 
nila na sjeverno-istočnoj obali Lokruma. Spomenik je to po- 
dignut mornarima, koji su poginuli god. 1859., kad se je upalio 
barut na c. i kr. ratnom brodu ,Tritonu“, koji je tu bio usidren. 
A zar ne bi i naša Margita mogla nastradati u tom konalu, ne 
doduše od baruta no od morskih valova! Stara je riječ ,solamen 
miseris socios habuisse malorum ;“ tako smo se i mi tjesili, da 
ne ćemo eventualno sami propasti, jer je do nas, također izvan 
luke, bila usidrena jahta Hiitterotta, japanskoga konzula iz Trsta, 
koji se je sam sa svojom gospođom ploveći dalmatinskim pri- 
morjem, na tom putu opetovano sastao s nama. 


V. Od Dubrovnika do Kotora. 


Sjutradan osvanulo krasno jutro. Kako sam uranio, nijesam 
ni čekao doručka na lađi, već se odmah odvezoh na čamcu u 
malu dubrovačku luku. između tvrdjice Mola i Ravelina, da se 
što prije sprođem gradom. Stupivši na rivu uniđoh otkrite glave 
,Ribarskim vratima“ u slavni grad sv. Vlaha (Blaža), tu ,krunu 
svih hrvatskijeh gradova“, kako je već u 16. vijeku korčulanski 
pjesnik nazvao Dubrovnik. Kao učitelj zemljopisa i povjesnice 
točno sam poznavao iz knjiga sve znamenitosti Dubrovnika, no 
sada prolazeći u istinu prvi put u životu Dubrovnikom i opet 
sam se uvjerio, koliko li više vrijedi autopsija za zemljopisca 
nego li sve znanje iz knjiga. S toga se i ovom zgodom ne mogu 
dosta da zahvalim visokoj vladi, koja nam je eto dala prilike, 
da na svoje oči proučimo Dalmaciju. Pokušat ću, da u krupnim 
crtama prikažem čitatelju današnji Dubrovnik. Grad je sa kopna 


216 66 


sav opasan dvojakim zidinama, medu kojima su ponamjesteni 
okrugli bastioni i četverouglaste kule. Sa mora pak brane Du- 
brovnik dvije čvrste tvrđice: na sjeverozapadu na visokoj stijeni 
kao mali Gibraltar sv. Lovrinac a na istoku Ravelin (Leverono). 
Starijim utvrdama iz turskih vremena pridružiše početkom ovoga 
stoljeća Francuzi još jednu novu, sagradivši naime na planini 
sv. Srđa (Sergius, 412 met.) tvrđicu zvanu najprije Fort Na- 
poleon a kasnije Fort Imperial. — Glavna ulica dubrovačka 
glasovita Stradone ide kroz cijeli grad do oba predgrađa od 
vrata Pila pa do vrata Pločč. Ovo je najljepša i najšira ulica 
dubrovačka, središte prometa i društvenoga života, recimo ,corso“ 
dubrovački. Ulica je sva popločena i vanredno čista. Kuće s obje 
strane te ulice sve su jednake veličine, dvokatne, te ukusno sa- 
građene sa balkonima i raznim građevnim nakitima. Stradona 
dijeli grad u dvije gotovo jednake polovice, te se od nje uspinje 
s jedne i s druge strane grad uzbrdice sve do zidina gradskih. 
Kako se Stradona prostire po tom u dnu korita, kojim se raširio 
grad, to je posve vjerojatno, da je na mjestu te ulice nekoć bio 
morski konao. Stradoni na istoku zove se dio grada Prijeko i 
tuj se ulice penju uza skaline sve do gradskih zidina ispod sv. 
Srđa. K jugu od Stradone veoma je živahan trg Poljana sa 
krasnim spomenikom pjesnika-velikana Gundulića. Sa trga vodi 
prekrasni ,escalier“ do najviše točke grada. Tu je „na Jezuitima“ 
stari Gundulićev licej (danas bolnica), crkva Isusovaca, vojarna 
itd. — A sada da te čitatelju povedem do najsjajnijih spomenika 
slave i bogatstva nekadašnje ponosne republike sv. Vlaha. Do- 
pusti ipak da poradi lakšega razumijevanja spomenem dvije tri 
o prošlosti Dubrovnika. 

Kad se je godine 1358. Dubrovnik oslobodio mletačkoga 
skrbništva, poče sve ljepše cvjetati. Slijedeći XV. i XVI. vijek 
najslavnije su doba u dubrovačkoj povjesnici. Dubrovački bro- 
dovi plovili su po svim morima i putovali čak u Ameriku; a ko- 
liko ih je bilo, može se po tom naslućivati, što ih je 300 služilo 
caru Karlu V. Istočna trgovina, navlastito pak trgovina po bal- 
kanskom poluotoku bijaše sva u rukama dubrovačkim. Dubro- 
vačka vlastela, ostavivši obrt svojim sugrađanima pučanima, bavila 
se isključivo trgovinom. Budući da se je trgovinom Dubrovnik 
veoma obogatio, nastade ujedno i potreba uglađenijega i udob- 
nijega života. Duh humanizma i renesanse lako je i brzo unišao 


67 217 
iz svoje koljevke Italije u Dubrovnik. Tu nikoše na to pisci i 
učenjaci, pjesnici, bogoslovi, filozofi, matematici i prirodoslovci u 
tolikom broju, da se rijetko koji grad zapadne Evrope može ogle- 
dati s našim Dubrovnikom obzirom na njegovu veličinu, broj 
pučanstva i prostor njegove oblasti. Pri koncu 16. stoljeća brojio 
je Dubrovnik oko 30.000 žitelja, te je imao 47 crkava, 2 opatije 
i 8 samostana. Suvremeni ga pisci poređuju sa Đenovom i Na- 
puljem. U to pokopa strahoviti potres god. 1667. dne 6. travnja 
na veliku srijedu stari Dubrovnik, a kasniji se Dubrovnik nije 
nikada dovinuo do stare znamenitosti. Pogledajmo sada ostatke 
pretpotresnoga Dubrovnika. Ovamo ide u prvom redu Dvor ili 
palača dubrovačkih knezova, Izgrađena je na prijelazu iz 14. u 
15. stoljeće. Spomenuti je veliki potres znatno oštetio tu palaču, 
jer joj spade drugi kat, koji nije nikada kasnije dograđen. Po 
svom izgledu spada ta palača u građevine talijanske kasnije re- 
nesance. Pročelje je trijem na pet stupova od korčulanskoga ka- 
mena. U trijemu imade naokolo kamenih stolica, na kojima su 
dubrovački senatori kod prigodnih svečanosti sjedjeli. I dvorište 
s arkadama podudara se lijepo sa ustrojem cijele palače U nu- 
trašnjim prostorima malo se je od stare zgrade sačuvalo. Knez 
je izlazio iz te palače jedino u svečanoj pratnji. Crveno odijelo 
posljednjega dubrovačkoga kneza Đorđića vidjesmo u sadašnjem 
dubrovačkom muzeju. U kneževskom se dvoru čuva obilni i za- 
nimljivi arkiv republike dubrovačke. Druga je državna zgrada 
Dogana, sagrađena na pređašnjem mjestu staroga kneževskoga 
dvora na kraju Stradone kod vrata, što vode na Ploče. Vanjsko 
lice Dogane velika je palača s trijemom u slogu renesance i ve- 
likim prozorima u mletačkom slogu. Osobito je lijepo dvorište u 
toj palači s arkadama razi zemlje i u prvom spratu. Omašni 
stupovi, što niču iz zemlje bez svakoga podnožja, mnogo su na- 
lični na stupove u duždovu dvoru u Mlecima. U ovoj ukusnoj 
palači, koja je bila u prvom redu carinara, glumile su se u ve- 
likoj dvorani svečane glume; tu bi se sastajali dubrovački aka- 
demici u određene dane, te su čitali svoje pjesmotvore i rasprave. 

Velika je šteta, što nam se nijesu sačuvale u Dubrovniku 
stare pretpotresne crkve, stolna crkva sv. Marije i crkva sv. Vlaha. 
Na mjesto ovih sagrađene su iza potresa nove crkve u slogu 
kasnije renesance sa kubom. Iz pretpotresne dobe jesu samo 
crkve dominikovska i franjevačka. Najzanimljiviji dio domini- 


218 68 


kovskoga je samostana hodnik oko dvorista, sastavljen od po- 
miješanih romanskih i gotskih oblika: četverokut je to ponešto 
nepravilan i opkoljen arkadama. U crkvi ima slika velike umjet- 
ničke vrijednosti. Franjevačka crkva sa samostanom ima ro- 
manski zvonik. I tu je zanimljiv hodnik oko dvorišta sa starim 
napisima, a u velikoj knjižnici ima rijetkih rukopisa dubrovačkih 
pjesnika i pisaca. — Više nego opisane zgrade opominje te 
zborom i tvorom građanstvo i u opće žiteljstvo dubrovačko na 
staru slavu i slobodu toga grada. To svatko opaža, pa bio i kratko 
vrijeme u Dubrovniku. Jezik, kojim se Dubrovčanin i danas služi 
u obitelji i u javnosti, jest jezik hrvatski. Nema tu one primjese 
tuđinštine, koju je mletačko gospodstvo ostavilo u dalmatinskim 
gradovima. S te je strane Dubrovnik grad najnarodniji od svih 
naših mjesta, kojih se je zapadna prosvjeta dotaknula. Dubrovnik 
jest jedina primorska točka, koja se je umjela čista sačuvati, gdje 
se pače talijanština prelila u hrvaštinu. Time se može Dubrovnik 
upravo ponositi. Pa i ponašanje dubrovačkoga građana, pače 
seljaka, sjeća na nekadašnju neodvisnost njegove otadžbine. Ugla- 
đenost u kretanju, čistoća u odijelu, neko dostojanstvo u držanju, 
baštinili su Dubrovčani od slobodnih svojih otaca. Sve je to 
ushitilo prije dvadeset godina dra. Račkoga; tomu smo se i mi 
divili pri svakom našem koraku u Dubrovniku. Napose će nama 
ostati nezaboravan onaj korso pod večer, gdje smo slušali lijepi 
naš jezik iz ustiju dubrovačkih krasotica. Čitava Stradona, kako 
je široka, bila puna krasnoga spola i gospode a svuda se ozvanja 
hrvatska riječ. Pa da se ne razdragaš u toj kruni hrvatskih 
sradova! 

Na skrajnjim dvjema točkama unutrašnjega grada naime 
kraj vrata Pila i Ploča stoje dva zdenca, koji opskrbljuju cijeli 
grad živom, dobrom vodom iz veličanstvenoga vodovoda, koji je 
izgrađen već u 15 stoljeću. Imenito zdenac kod Pila lijepa je 
umjetnina. Budući da nijesmo unišli u Dubrovnik iz luke gruške, 
trebalo je svakako, da se provezemo iz grada do te luke onim 
prijedjelom, koji bez sumnje spada među najljepše krajeve na 
obalama jadranskoga mora. Lijepi drum, što spaja Dubrovnik sa 
gruškom lukom sagradio je god. 1807. francuski maršal vojvoda 
Marmont. Izašav iz grada vanredno učvršćenim vratima eto pred 
nama predgrađe Pile, što se sastoji rek bi od samih ljetnika i dvo- 
raca, podavajući time Dubrovniku neko velegradsko lice. Tik 


69 219 


pred gradskim vratima prostrano je šetalište, gdje se sastaje 
otmjeni svijet dubrovački. Tu se obdržavaju i promenadni kon- 
certi. Posjedosmo u fijakere sa našim vodićima prof. dr. P. i R. 
pa krenusmo umiljatom okolicom usred samih vila prema Gružu. 
Kad smo se popeli na najvišu točku na tom drumu — Belle vue 
Dubrovnika — udivljenju ne bijaše ni kraja ni konca. Klicali 
smo, ti to je divno, božanstveno! Drugih izraza za taj vidik 
nema. Pred tobom se otvora krasni gruški zaton, vinorodni 
Lapad zarastao čempresima i pinijama zatim Kalamočki konao 
i ušće Rijeke, a za tobom dražesni ,cottage“ Pile a iza toga 
slavni Dubrovnik kano u koritu na podnožju sv. Srđa i visoke 
morske hridi. Na lijevu ruku pruža ti se najkrasniji izgled na 
nedogledno azurno more, što se ljeska u sunčanome sjaju, ome- 
đeno zelenom glavicom brijega ,Petke“ sa sjeverozapada, a tvr- 
đicom sv. Lovrinca i gradskim zidinama s juga. Na desno pre- 
krasni vrtovi pod vodovodom. Svuda naokolo uz drum bujna 
vegetacija: ružmarin, orijaške aloje, agave, kaktusi i paome. Tko 
da se ne divi ovome rajskome prijedjelu? Krajevi oko Napulja, 
Sorenta i Krfa nijesu ljepši. Ovdje su nalazili u veličajnoj Božjoj 
prirodi dubrovački pjesnici pobude i oduševljenja za svoje sjajne 
umotvorine. Ono društvo, što se je potjecanjem nekih velikaša u 
Beču zasnovalo „za dizanje prometa i industrije u Dalmaciji“, 
treba da uoči ovu okolicu i da tu podigne ,etablissemente“ za 
strane.! Nema sumnje, da će ovamo pohrliti sa svih strana 
Evrope gosti da se naužiju krasota rajske prirode. Iza kratke 
vožnje stigosmo u gruški zaton. Ovaj je zaton gotovo dražesniji 
i milotniji od doline dubrovačke Rijeke. Čovjek bi rekao, da je 
u Grčkoj, samo i treba još pomisliti ruševine kakvoga drevnoga 
hrama na jednom od rtova, što tvore vrata na ulazu u grušku 
luku. Toliki sjaj svjetla, tako prijatnih okoliša vidiš ovdje kao 
na Egini i Salamini ili pak na Kikladama. Najljepši je ures 
Gruža ona šuma pinija na Babinkuku, poluotoku, što s juga za- 
tvora zaton. Naokolo se šire čempresi, kojima ima rijetko premca 
u Dalmaciji. Ugledne kuće gruške obrubljuju na daleko obalu, 
jasno se odrazujući u morskoj dubini, kano da nijesu na kraju 
nego da lebde nad morem. Iza kuća svuda bujna zelen; mjesti- 
mice se usred vrtova dižu lijepi dvorci i vile. — Vraćajući se u 


1 Tu se u istinu već gradi ogroman hotel. 


220 70 
Dubrovnik još smo se jedanput naužili prirodnih divota na tom 
neopisivo lijepom putu. 

Napokon je preostalo, da vidimo najljepšu točku dubrovačkoga 
okoliša, otok Lokrum, koji izgleda iz Dubrovnika ,kao velika 
lađa, koja je zaplovila put juga“. Prema dogovoru odvezosmo se 
onamo u tri sata poslije podne u našim čamcima. Iza četvrtsatne 
plovidbe stigosmo u tamošnju malenu lučicu. Otočić se pružio 
od sjevera k jugu u duljini malo ne 2 km. a širok je preko 
'/, km. Pravcem dužine ispela se dva vrha na otoku, od kojih 
je sjeverni visok 91 m. a južni samo 55 m. nad morskom po- 
vršinom. U uvali između oba vrha stoji na sjevernom obronku 
južnoga vrhunca nekadašnji samostan, u kojem stanovaše nekoć 
brat našega sjajno vladajućega kralja nadvojvoda Maksimilijan. 
kasniji car mejički, a za njim carević Rudolf. Danas je otok 
darom prejasnoga našega kralja svojina Dominikovaca dubro- 
vačkih. Kako su časni Dominikovci znali, da ćemo doći razgle- 
dati otok, dočekali su nas vele prijazno. Žalibože časni fra Dal- 
macija, koji je poznat sa svoje ljubežljivosti svima, koji su se 
ovamo navratili, samo nas je pozdravio, jer je morao po svojoj 
službi u samostan u Dubrovnik. On nas je predao isto tako lju- 
beznomu fra Anđelu, koji nam je bio vrlo milim ,ciceronom“ za 
ona dva sata, što smo ostali na otočiću. Čitav je Lokrum — taj 
„Eden“ dalmatinskoga primorja — neopisivo lijepi perivoj. Kudgod 
korakneš ovim otočićem, svuda osjećaš čar romantične samoće, 
koja toliko godi duši ljudskoj. Najljepši je ures Lokrumu južna u 
istinu subtropska vegetacija, a okvir mu je sunčanim žarom ob- 
ljeveno more i azurni svod nebeski. Zrak je tu pun miomirisa, 
a oko ti se naslađuje veličanstvom najdivnijih boja, kojima odsi- 
jeva priroda. ,Ta to je pravi raj“ rekoh fra Anđelu, a on u 
vjerskom zanosu doda „jest gospodine profesore, ali samo raj 
zemaljski“. U tom dodatku, izrečenom rek bi preobraženim licem, 
vidio sam oduševljena službenika Božjega. Kano da je htio reći, 
kolike li slasti i uživanja čeka blažene na drugome svijetu, kad 
nam Stvoritelj već na tom svijetu pruža obilnih dokaza Svoje 
svemožnosti. — Ti stojiš kao nijem, očaran od do sada nevi- 
đenih divota. Prekrasni sagovi svakovrsnoga cvijeća, duboki 
hlad stoljetne lovorike, zlato naranača i limuna, množina pre- 
krasnih paoma, orijaske aloje, indijski kaktusi, bršljanom gusto 
obrasle ruševine staroga samostana: sve je to činilo neizbrisiv 


71 221 


dojam na svakoga od nas. — Dvor na Lokrumu nekadasnji je 
samostan, koji da je utemeljio Rikard „Lavljega srca“ engleski 
kralj, kad se je na povratku iz svete zemlje sa treće križarske 
vojne iza užasne oluje i brodolomja spasao na tom otočiću. Dvor 
je i danas posve jednostavno uređen: Sredinom ima prostran 
dug hodnik, a sa strane nekadašnje redovničke ćelije, lijepe su 
sobice, u kojima te još mnogo toga opominje na umnoga, no 
nesretnoga Maksimilijana. Blagovalište u dvoru prostrana je dvo- 
rana, Sa daleke prekrasne terase pred dvorom, zarasle divnim 
cvijećem, pođosmo kroz lijepi maslinov gaj, koji resi obronke 
sjevernoga vrhunca. Tu se uspinje nad blijedim izokolnim zele- 
nilom ugledna tvrđica (Royal) gospodujući nad ulazom u malenu 
dubrovačku luku. Čaroban je vidik sa toga vrhunca. Prema za- 
padu puklo je beskrajno more prostirući se neprekinuto do južno- 
italske obale. K sjeveru u onome nizu otočića, što dubrovačko 
kopno na moru obrubljuju, vidiš zapušteni otočić sv. Andrije, 
gdje te ruševine benediktinskoga samostana opominju na pje- 
snika Mavra Vetranića i na njegovu u samoći ispjevanu „Re- 
metu“. Prema sjeveroistoku zapinje ti oko o strmoj svijetloj dal- 
matinskoj obali; tamo leži slikoviti Dubrovnik opasan zidinama, 
a nad njim goletni Srđ. K jugoistoku strši u vis gola Sniježnica 
(1241 m.), negdašnji međaš dubrovačkoj slobodnoj općini i Za- 
humlju, a još dalje uspeo se snježni Orjen (1598 m.), taj naj- 
veći vrhunac čitave trojedne kraljevine. Kad smo čitav otok raz- 
gledali, podvoriše nas prijazni Dominikovci osobito tečnim di- 
njama i dobrom kapljicom. U to se već spremismo na odlazak. 
Bolna srca, što morasmo tako brzo ostaviti taj raj, oprostismo 
se s milom braćom Dominikoveima i otplovismo do kupališta na 
Pločama. Naš vođ prof. P. pokazivao mi je sa broda onaj put iza 
Ploča, kojim je toliko često šetao naš umni estetik dr. Fr. M. za 
svoga boravka u Dubrovniku uživajući prekrasni izgled na otok 
Lokrum i na otvoreno more. Samo je naš estetik bio sretniji 
nego mi, jer je imao uvijek uza se ,aparat“ pak si je za spomen 
snimio najljepše točke ovih divnih prijedjela. 

Iza prijatne morske kupelji vratismo se jedni čamcem na 
naš brod, dok su drugi obišli Ploče, to lijepo i romantično pred- 
građe dubrovačko, gdje se obdržavaju svaki tjedan sajmovi na 
velikom tamošnjem trgu. Poslije večere odosmo još jedanput sa 
Margite u Dubrovnik. Tuj smo bili u velike iznenađeni u Stra- 


999 72 


doni, jer se tako rekavsi sav Dubrovnik nasao na okupu, na Setnji 
kao ono u Spljetu. Jos mi i danas zuji u usima romon nasega 
krasnoga jezika, kojim se je iz njeznih usana ozvanjala cijela Stra- 
dona. Jedino smo se začudili, da je taj korso trajao kratko vri- 
jeme, jer su se Dubrovčani već u '/,10 sati razišli u svoje kuće, 
tako da smo ostali mi sami, te smo se u 10 sati vratili na našu 
Margitu. Sjutra rano bilo nam je krenuti dalje k jugu. Kratko- 
trajni boravak u Dubrovniku silno je prevladao mojom dušom. 
One noći nijesam mogao usnuti. Kad sam prije nekoliko godina 
proživio osam mjeseci u , Reichu“, te motrio germanski vojnički 
zapt, lakše sam shvaćao početak sredovječne povjesnice, provalu 
germanskih plemena u trošno rimsko carstvo i propadanje toga 
carstva pod desnicom germanskom; lakše sam pojimao kata- 
strofu Francuza u ratu god. 1870. i 1871. Bivajući pak tako 
rekavši nekoliko sati u Dubrovniku, tako me je taj grad sa svojim 
povjesnim ostacima i prirodnim krasotama obuzeo, da sam lako 
shvaćao sjajnu prošlost hrvatske Atene i daleku premoć na moru 
te , Venecije na istočnoj obali jadranskoj“. Nestalo je dubro- 
vačkoga gospodstva po moru i po balkanskom poluotoku, ali je 
ostao u Dubrovčana onaj ponos i gizda na slavnu prošlost. — 
Ja Vam se klanjam dični potomci slavnih pređa, ja sam se pre- 
porodio u Vašoj sredini, te se još više ponosim svojim hrvatskim 
podrijetlom! 

A što da kažem na rastanku o prirodnim krasotama dubro- 
vačke okolice? Ja već vidim u duhu, kako će s vremenom ovamo 
mnogi hrliti ili u susret ranome proljeću, ili da produlje i onako 
blagu jesen, ili da u toplome miomirisnom zraku sprovedu meku 
zimu. Za to mi jamče ovi podaci o podneblju dubrovačkom. Po- 
priječna je toplota u Dubrovniku u prosincu 9:9% C. u siječnju 
9:3% C. u veljači 98% C., dok je istih mjeseca u Meranu 1:9", 
0391.970 6! a u. Nizza 9:29 Sr 

Ploveći sjutradan iz Dubrovnika k jugu otvori se pred 
nama vidik sasma različit od prizora, kojega se na sjevernoj obali 
dalmatinskoj nauzismo. Ovuda ti ne zastiru više pogleda krševili 
otoci ni plosnati otočići, već se prema zapadu otvora beskrajna 
nepregledna morska pučina. S lijeva se diže konavsko polje, za- 
vičaj okretnih pomoraca, a nada nj se prema sjeveroistoku ispela 
već spomenuta Sniježnica. Na južnome kraju župskoga zatona 
(Valle di Breno) potražismo otočićima zaklonjen Cavtat (Ragusa 


73 223 


vecchia). Cavtat ili Captat (od romanskoga civitate) prastaro je 
povjesničko tlo, gdje je stajao nekoć grad Epidaurum, s kojim 
su još stari Grci trgovali. U petom stoljeću po Is. bijaše ovdje 
sijelo biskupije (,epitaurinae“). Kasnije za seobe propade stari 
Epidaur, a na njegovim razvalinama se podiže hrvatski Cavtat, 
koji je zatim za procvata Dubrovnika spadao pod tu slavnu re- 
publiku. Kad smo iza dvosatnoga boravka u Cavtatu zaplovili iz 
cavtatske luke u debelo more, navali takova oluja, da je naša 
jahta užasno stala poskakivati. To nas sve tako preplaši, da smo 
jednoglasno pristali uz prijedlog našega junačine, da krenemo 
natrag i da se zaklonimo u cavtatsku luku. Kako smo unilazili 
ponovno u spomenutu luku, pade strahovita kiša, a iza toga se 
razvedrilo. Četvorica iz našega društva bojeći se onoga zlogla- 
snoga ulaza u Boku kod Oštroga rta, odlučiše, da se provezu ko- 
lima lijepim Konavljem i da nas dočekaju u Ercegonovom, kamo 
bi Margita s jutra rano imala stići. Nas trojica, makar da bi rad 
bili prošli čuveno Konavlje, taj zanimljivi „abyssodinamicki teren“ 
nalik na Vinodol, ipak da se pokažemo junacima, voljesmo ostati 
na našoj jahti. Zalili smo samo, što je i naš putni maršal, ko- 
jega je majka odnjihala u svom krilu na obalama Jadran- 
skoga mora, također podlegao. Badava sam mu citovao početak 
jedne zanimljive akademijske rasprave našega povjesnika Smiči- 
klasa, gdje se divno crtaju tužne posljedice straha naših djedova 
god. 1790. i 1791. — on ipak osta vjeran suhozemcima. Oko tri 
sata poslije podne krenuše naši bjegunci na kočiji put Konavlja, 
a nas trojica, što smo ostali vjerni našoj Margiti, iza burne noći 
— gdje smo se u 12 sati zaklonili sa palube u kabine na po- 
činak, zaplovismo sjutradan rano put Boke kotorske. 

Od Cavtata k jugu plovljasmo niz strmu obalu prema ulazu 
u Boku. Krševito mramorje na otvorenom udaru valova, što su 
nemilice mlatili sa pučine, kano da nas je spremalo po malo na 
prizor, koji nas je čekao pri ulazu u Boku. Navlastito su nas se 
vanredno dojmile one veličanstvene gore, što smo ih motrili 
s mora prije ulaza kod Ostroga rta. „Da se smije uzeti prispo- 
doba iz umjetnosti, mogao bi čovjek reći, da poput uvoda ju- 
načke opere priroda razdražuje svakoga, koji se primiče onom 
veličanstvenom kraju“. Jur se pomaljaju viloviti vrhunci timor- 
planina. Oko njih se poput svijetlog oblaka zavile pučke priče i 
maštanja o starim junacima. Anđeli, te „nebeske vojevode“ sa- 


74 


2 


294 


laze sa one visine, da vide sreću bogumilog ljudstva, a malo 
niže u ljutoj procjepi drijemljaju strahotni uskoci. I dražesne gorske, 
bijele vile, lutaju po rosnom kršju planina. — U to se već pri- 
blizismo Oštrome rlu, toj tvrdoj straži kotorskog zaliva, gdje 
znade često brodove, koji dolaze iz bokeljskih prodorina, nemilo 
dočekati južnjak, bijesno valjajuć debele valove sa pučine. Za čas 
i mi ćemo unići u Boku, u onaj čarobni zaliv, u koji se spu- 
štaju i tonu krševite i skoro nepristupne gore južne Hercegovine 
i Crne gore. ,Kažu ljudi“, piše Ljubiša, ,koji svijet obađoše, da 
je to jedan od najljepših položaja zemlje; i zbilja bi rekao, da 
se je ovdje priroda igrala, kad je svoje čudesno djelo na ma- 
hove stvarala“. Da stvarajući Svemogući diljem obale dalma- 
tinske bezbroj otoka, kano da je sustao kod Lokruma i da se je 
zamislio, ne bi li nešto nova i veličanstvena stvorio, čime bi za- 
divio čitav svijet — i na to stvori Boku. 

Pogledaš li na zemljovidu jadransko more u ovim zemljopisnim 
širinama, rekao bi, kano da je ovo more susretavši se na zapadnoj 
italskoj strani sa bedemom Garganskih planina, krenulo silnu svoju 
vodu put istoka, te otisnulo rub Balkanskome poluotoku i, neo- 
stavljajući ondje ni otoka, prodrlo među planine kotorske težeći u 
susret gorskim bujicama. Ulazeći u Boku rastvori se pred našim 
očima prizor neopisivo čaroban. Orijaške i gole planine Orjen, 
Vela Greda, Vrmac uspinju se nebu pod oblake hvatajući se u 
divsko kolo sa timor-planinom Lovčenom nad plavetnim morem, 
koje im skute ejeliva. Navlastito nas sve zanije oholi Lovćen uz- 
dižući k nebu čarnu svoju glavu, koju su već prvi sunčani zraci 
obasjali, pak je iz daleka izgledala kano da je pozlaćena. Po kri- 
vudastim obalama na okolo nižu se kao vitice na lancu bijela 
seoca i gradići cakleći se u zrcalu morskom kao vile, što se za- 
gledaše u vodu, diveći se same svojoj ljepoti. Dol i gora, poljica 
sa orijaškim stijenama, zelene Sumice maslina i lovora pa bjela- 
sajuća se sela kano bijeli golubovi ljube se sa plavetnim morem 
— sve to tvori skladnu i divotnu sliku, koja se jednom riječju 
zove Boka. 

Čuo sam doduše već u gimnaziji kano date dosta puta spo- 
minjati krasote Boke kotorske, nu prvi vanredni utisak o ov- 
đešnjim prirodnim ljepotama dobio sam na bečkoj svjetskoj iz- 
ložbi god. 1873. Tu je bila izložena prekrasna reliefna karta 
Boke. Oko te karte nakupilo se jednom više gospođa. Još mi je 


75 225 


danas u pameti, kolikim su veseljem i zanosom promatrale go- 
spode pojedine točke te karte. Radost im je sijevala iz očiju, te 
bi jedna drugoj pokazivala ovu ili onu točku, spominjući po koji 
doživljaj u tim stranama. Kad su gospođe Njemice — bez sumnje 
supruge vojničkih časnika — pratile tolikim oduševljenjem ove 
za njih strane krajeve, u kojima su samo živjele po koji mjesec 
ili najviše po koju godinu. koliko li više treba da zavolimo mi 
te veličanstvene prijedjele, gdje su naši. Na Oštrom diže se tvr- 
đica, s koje napereni topovi poput lavova otvorenih ralja brane 
ulaz u zaliv. Svaka lađa ulazeći u Boku mora da se javi za- 
povjedniku tvrdice (semaforna postaja). Biva to tako, da lađa 
u vis iznese svoje ,distinkcije“. Za čas vijala se visoko u 
zraku stara distinkcija naše jahte: velika od bojadisana platna 
slova A. B. D. P. (Roberto Borbone Duca di Parma.). Zapovjednik 
tvrđice po slovima, koja su u šematizmu svjetske mornarice za 
svaku lađu označena, znade, koja je lađa unišla u zaliv, što se 
onda gdjekada javlja i bližoj pomorskoj oblasti. 

Čim smo između Ostroga i otočića Žanjice- Mamula unišli 
u zaliv za krasnoga vremena, ugledasmo u dnu zatona usred 
bajnoga zelenila učvršćeni Novi ili Erceg Novi (Castelnovo), gdje 
su nas imali dočekati naši drugovi. ,Mezza forza“ lozinka je naša 
ostala taj Božji dan, da što polaglje ploveć, to više uživamo 
rajskih slasti. Prva kotlina hrvatskoga četirkantonskoga jezera, 
kojom plovljasmo, zove se Toplanski zaton. Poznato je, da bo- 
keljski zaliv oblikom svojih zavoja i obala donekle naliči na 
četirkantonsko ili vierwaldstittsko jezero u Švicarskoj, koja se 
sličnost opaža i u predajama stanovnika ovoga krševitog pri- 
morja. Jedan i drugi kraj slove u pučkoj predaji sa starinskih 
bojeva, nad jednom i drugom obalom lebdi dah neukrotive gor- 
dosti i slobode. — Još nije bilo osam sati u jutro, a mi smo 
već pristali u prijatnom Novom (,bilinskom raju Boke“), koji je 
utemeljio god. 1382. slavni bosanski kralj Stjepan Tvrtko. Novi 
se je uspeo po obronku gorskom, tako da je dosta naporan put 
dovrh brijega, gdje smo zatekli naše drugove kod doručka. 
Pošto su nam ispripovijedali svoje doživljaje kroz Konavlje, pro- 
đosmo se za čas po mjestu, kojemu, kao što kaže Ljubiša, 
ispukle zidove obavija bršljan, da mu sakrije plave od olova 
razvaline. Tečajem vijekova mnogo je stradao Novi od Turaka i 


Mlečana, a junaštvo Crnogoraca pod njegovim zidinama divno 
15 


226 76 


pjeva vladika Petar II. u „Gorskome vijencu“. Obišav mjesto, 
sidosmo do naše jahte, da što polaglje ploveć, nastavimo put 
divnim ovim zalivom. 

Prema kumborskom konalu, koji spaja prvu sa drugom 
kotlinom Boke kotorske, minusmo krasno smješteni pravoslavni 
manastir Savinu. Ako i ne spada među čuvene zadužbine, ipak 
je u velikoj cijeni taj manastir kod tamošnjega naroda, te mu 
donekle zamjenjuje pravoslavnu Prevlaku. Crkva manastira 
Savine velika je građevina od bijela tesanika, a prikazuje onu 
već na starijim pravoslavnim crkvama opaženu kombinaciju bi- 
zantskoga i romanskoga sloga. Savina stoji zaodjevena zelenilom, 
blizu mora, te je na vidiku svakomu brodu, sto u Boku ulazi. 
Dok je u Boci kotorskoj bilo još velike trgovačke mornarice, koja 
je sada iščezla ispred parnjača većih društava, bio je običaj u 
pomorskih kapetana, da na pogledu crkve izbace tri topa u 
pozdrav domaćoj svetinji; na što bi bratstvo diglo zastavu u 
porti i zazvonilo u sva zvona za otpozdrav. Obala Ercegnovoga, 
manastira Savina i Meljine sa svojim strmim pristancima, živim 
vrucima i gustim bukvicima otvorena je samo južnom lahoru, 
dok je naravan nasip brani od drugih vjetara. Ovdje vidiš pod 
vedrim nebom naranču, gdje se njezino zlaćano voće zrcali u 
tihoj površini sinjega mora. Zima je ovdje meka kao u glaso- 
vitom Ajaču na Korziki. Komburskim tijesnom uđosmo u drugu 
kotlinu Boke, u plitki Tzvantski zaton (Baja di Teodo), koji je 
ujedno i najveće jezero bokeškoga zaliva, do 30/_] km. prostrano. 
Pitomi tivantski zaton osebujne je ljepote. Zatvoraju ga Ljustica, 
Bijela i Vrmac, a u dnu na jugu stere se plodna Župa ili Gr- 
baljska ravnica, puštajući pogled sve do čunjastoga brda sv. 
Spasa, iza kojega je Budva. Naokolo je zaton odjeven zele- 
nilom planina i polja, na grudima mu mali, kano dvije kite cvi- 
jeća, otoci sv. Marko (Stradiotti) i Prevlaka, a više njega bdije 
bjeloglavi Lovćen, kao vjekovječan stražar nad ovim rajem. Pla- 
vetna pučina morska, zelene šume i otoci kao da sanjaju na 
osmjehu južnoga sunca. Divan je pogled po tivantskom zatonu. 
Podno Bijele nanizale se uz obalu usred zelenila nebrojene 
ugledne bijele kućice sa crnim krovovima, podaleko jedna od 
druge. Većinom su to dvorci pomorskih kapetana, koji u ovom 
božanskom prijedjelu traju svoje staračke dane. I naš petrogral 
zaželi si pod stare dane kućicu u toj idilskoj samoći. 


77 227 


Nasuprot kumborskoga konala dakle na istočnoj strani za- 
tona između rtova Seljanova i Tupa smjestio se Tivat (Teodo), 
po kojem se zove cijeli zaton. Tu su najplodniji vinogradi u Dal- 
maciji; navlastito je na glasu kapljica Brzamin (Marcemin), slična 
Malagi a ljupkija i žarkija od omiškoga muškata. Neke imućne 
obitelji kotorske i prčanjske imadu ovuda svoja imanja i zaseoke. 
K jugu prema Grbaljskoj ravnici (,Banat za Boku“) je Prevlaka, 
na kojoj je bio nekoć pravoslavni manastir, u kojem je stolovao 
zetski metropolita. Mlečani da su 72 kaluđera otrovali a samostan 
razorili. Podalje k sjeveru tivantski se zaton poput lijevka sve 
više sužava do ,uskoga grla“ t. j. tijesnog ždrijela Veriga (Le 
catene), koje imaju 300 met. u širinu, i preko 2 km. u dužinu, 
a zovu se tako radi veriga, što su uz druge utvrde priječile ulaz 
u dalje zatone. Dvije visoke lantene kažu mornaru ulaz u Ve- 
rige, opasane strmim obalama. Izašav iz Veriga eto nas u trećem, 
Risanskom zatonu. Pred nama kano da je iz mora iskočio 873 
metra visoki kameni Kasun (Monte Casson), taj stražar nad za- 
tonima: ovamo u risanski a onamo u kotorski zaton. To je 
mjesto ,krstati lijevak“ bokeljski, koji, kao što ćemo kasnije spo- 
menuti, na daleko pretječe svoga suparnika u četirkantonskom 
jezeru. Makar da nas je put vodio u Kotor, ipak, da se nauži- 
jemo veličajne okolice i vožnje, kojoj na daleko nema premca, 
skrenusmo u risanski zaton, da ga cijela oplovimo. K desnu 
podno Kasuna smjestio se gradić Perast u goloj stijeni kao šipak, 
a na ulazu u risanski zaton izviru dva otočića sv. Jurja i Bogo- 
rodicin (Majka Božja od Skrpjela — Madonna dello Scalpello'. 
Upravo je dražestan pogled na ova dva milotna otočića usred 
izokolnih strmih stijena. S punim pravom je g. Š. nazvao ova 
dva otočića Boromejskim otočićima u našoj Boci, a brdo Kasun 
našim figijem. Na Bogorodičinom je otočiću katolički samostan 
s lijepom crkvom. Tu se narod kupi na hram usred kolovoza na 
Veliku Gospu; ,tu pomorci svoje zavjete prilažu od pamtivijeka : 
sestre da ne obezbrate, matere, da ne obesine, a žene da se u 
crno ne obaviju“. 

Zaplovismo u čarobni risanski zaton, treće jezero Boke, opa- 
sano tamnosivim timor-planinama. Oko zaliva ima po obalama 
kuća, a s lijeve je strane cijela šuma lovorika. U dnu zatona 
pod visokom hridi, gdje su Krivošije i Ledenice, na strmenitu 


namješću leži Risan, to nekadašnje zaklonište ilirske kraljice 
* 


228 78 


Teute za rata sa Rimljanima. Drevni Risan, koji je nekoé davao 
cijeloj Boki ime, dok mu ga ne ugrabi Kotor, na glasu je sa li- 
jepih i velikih junaka, koje Turci dobro znadu. Tu su se narodni 
običaji kao malo gdje sačuvali do dan danas, pa je Vuk Ka- 
radžić baš u Risnu sakupio najviše gradiva za svoje zbirke na- 
rodnoga blaga. Vuku se je tako svidjelo kitnjasto odijelo Ris- 
njana, te je pomišljao, da bi sav narod naš na jugu mogao to 
odijelo poprimiti kao odijelo gospodsko. Poviše su Risna na bri- 
jegu Krivošije, Ubli i Ledenice. Ustanak je od god. 1869. raznio 
ime Krivošija po cijeloj Evropi. S mora vidi se na planini i 
Knežlac, gdje je general Rodić morao u ime velevlasti Austro- 
Ugarske sa nekoliko stotina Krivosija uglaviti knežlački mir. 
Gledajući pred sobom one vrletne, nepristupne planine nijesmo 
se nimalo čudili, da je šaka ljudi prisilila cijelu jednu državu na 
onaki neslavan mir. Pred Risnom ugledasmo iz daleka ogroman 
brod, koji se je tamo pred lukom smjestio. Bijaše to , Jaroslav“, 
nekoć (,Evropa“) ruski trgovački brod, što ga je ruski car kao 
jahtu dao na poklon crnogorskomu knezu Nikoli. Budući da je 
crnogorska luka Bar odviše plitka, to leži Jaroslav u risanskom 
zatonu. 

Kako nijesmo kanili pristati u Risnu, samo oplovismo 
Jaroslava, pa krenusmo natrag, da uđemo u četvrtu kotlinu na- 
Sega četirkantonskoga jezera. Na povratku kraj spomenutih dra- 
žesnih otočića i ispred Perasta, koji je nekoć bio slavan, ali 
sada propada, zaplovismo u kotorski zaton. Planine sve strmije, 
a po obližnjim vrhuncima same male utvrde, koje je naša država 
iza ustanaka god. 1869. i god. 1853. ovuda posagradila. Uz obalu 
se nanizalo mnogo bijelih mjesta, među kojima se osobito ističu 
Dobrota i Prčanj. Ima tu lijepih ljetovnika, većinom stanovi po- 
morskih kapetana. Svako se tu mjesto, svaka kuća u mirnome 
moru kao u staklu cakli i odsijeva. K jugu vd Punte Tresorelli 
more se posve suzilo poput široke rijeke. Stijene i planine rastu 
sežući svojima crvenkasto-sivim vrhuncima do oblaka. Čovjek se 
čudi, kako je more između tolikih planina kroz tijesna prodrlo 
tako daleko u unutrašnju zemlju. Kad si doplovio u stražnji 
kutić zaliva, opaziš rpu kuća na rubu orijaškoga stijenja iza vi- 
sokih zidina — to ti je Kotor. Rekao bi čovjek, ovo je kraj svi- 
jeta, do kojega smo eto stigli prevalivši 581 morsku milju. Sva- 
kako put kroz Dalmaciju ovdje se najzgodnije svršava. Kad si 


79 229 


dovle dopro, čini ti se, da je sva ta zemlja dalmatinska, sto si 
je prošao, prava umjetna građevina, zamišljena i izvedena po 
stalnim pravilima ljepote. Tako se u istinu doimlje Tvoje duše 
onaj postepeni prijelaz s plosnih zadarskih Kotara u razvedeno 
pobrježje šibensko, odavle u ubavo primorje kaštelansko, zatim 
u dubrovačku Rijeku i perivoje, te napokon u ove kršne drage, 
gdje se razliježe šum morskoga vala, i gdje se duša ćuti razdra- 
gana reć bi zvukom junačke pjesme. 

Već smo se bili smjestili u luci blizu rive, no po zahtjevu 
lučke oblasti moradosmo se pomaći dalje od rive, da ne sme- 
tamo parobrodu ugarsko-hrvatskoga društva, koji je imao pod 
večer ovamo stići. Poslije objeda na jahti, krenusmo u grad, da 
ga razgledamo. Vodičem nam je bio ljubezni ravnatelj tamošnje 
realne gimnazije vrli gosp. Augustin Dobrilović, koji nas je ka- 
snije u svojoj prijaznosti sa nekoliko boca vina na brodu izne- 
nadio. Kotor se je smjestio u dno zatona u skrajnjem jugo- 
istočnom kutu na podnožju vrletnoga brijega Ärsica, koji je 
ogranak crnogorske planine Lovćena. Osim što je grad gotovo 
stisnut među planinama, koje su ovdje pravi orijaši, te se baš 
okomce dižu nebu pod oblake, opasan je sa tri strane čvrstim 
zidinama i dvjema tvrđicama sv. Ivana i sv. Trojice. Iz grada 
vode troja vrata. Sva obala od luke do ,Porta marina“, kojom 
smo unišli u grad, zasađena je drvećem, te služi žiteljima za še- 
talište. Grad smo brzo obišli, jer je stisnut te broji jedva 2000 
žitelja. Ulice su upoprijeko tijesne i krivudaste, a trgovi vrlo ne- 
pravilni. Od crkava najznatnija je katolička stolna crkva sv. Tri- 
funa. God. 809., kako predaja kaže, nabavio je Andrija Sara- 
cenis (Andreaccis Saracenis) zajedno s drugom vlastelom ko- 
torskom od mletačkih trgovaca iz Male Azije donesene moći 
sv. Trifuna, mučenika iz trećega vijeka po Isusu. Prenoseći 
moći u grad ustavila se je procesija na mjestu, gdje bijaše 
riješeno, da će se sagraditi crkva tomu svecu. Jednodušno bi 
tada zaključeno, da sv. Trifun bude pokrovitelj grada i da se 
dan njegove smrti — 3. veljače — u napredak najsvečanije slavi, 
a lik svetiteljev posta stijegom grada i simbolom općine. Da- 
našnja crkva sv. Trifuna sagrađena u bizantskom slogu potječe 
iz 14. stoljeća. Svod glavnoga broda počiva na korintskim stu- 
povima od granita a izvana je rese dva zvonika. Pročelje crkve 
ima velik lijepi prozor na ružu, a velika apsida na začelju ima 


230 80 


trozijevi prozor, koji te opominje na isti prozor u crkve Stude- 
ničke u Srbiji zadužbine Nemanjine. Ovaj je prozor na velikoj 
apsidi crkve sv. Trifuna bez sumnje najljepši dio cijele građe- 
vine. — Crkva sv. Marije na Rijeci najstarija je kršćanska crkva 
u gradu Kotoru, koju povjesnica znade. Danas je zovu talijanski 
La Collegiata (di S. Maria del Fiume). Crkva sv. Luke malena 
je crkva no vrlo zanimljiv spomenik prošlosti. Ona je od starijih 
crkava gradskih jedina, koja nije zamašnijim nadogradnjama 
svoj vanjski oblik promijenila te joj je položaj još i danas izo- 
lovan. Crkva stoji na malenome, ali lijepo crvenim i bijelim plo- 
čama kaldemisanom trgu, a čvrsta je i cjelovita, ma da je go- 
tovo sedam stoljeća navršila. Spomena je vrijedna još i grčko- 
istočna crkva sv. Spiridiona, koja ima dvije lijepe ikone na das- 
kama slikane i samim srebrom okovane. 

Došavši do južnih gradskih vrata vidjesmo, kako pod vr- 
letnom stijenom provaljuje slatka voda ispunjujući široki basin. 
Tu je naš dipterolog bio sav blažen, što je vlastoručno ulovio 
orijašku stjenicu Belostoma niloticum, kojoj je prava domo- 
vina Nilska delta. Prošavši još jednom grad izađosmo na sje- 
verna vrata, gdje se druga kotorska Rijeka, izvirući iz crno- 
gorskih planina iza posve kratka toka gubi u moru. Dakako da 
se ni iz daleka ne može isporediti sa dubrovačkom Rijekom. U 
to je dan za Kotor bio već na domaku. Kako je naime Kotor 
odasvud okružen gorama, to ide u red onih mjesta u Boki, gdje 
ima malo sunca, a opet mnogo kiše u godini. Sunce se pomalja 
iza crnogorskih brdina ljeti tek u 8 sati a poslije 5 već zapada 
za Vrmcem. U toj kotlini od pusta kamena zažeže sunce kao u 
naloženoj peći, a iznad Lovćena kupe se neprestano oblaci, koji 
se nad Kotorom izlijevaju. Mi smo potražili lijepo vojničko ku- 
palište, u kojem se okupasmo. Neplivačima je osobito godilo, što 
imadu poseban pličiji odio, tako, da se mogu po volji i bez 
straha naužiti tobožnje morske kupelji, jer je tu voda brakična. 
Poslije kupelji nadosmo se u gostionici sa našim odličnim pje- 
snikom Sundečićem, koji ovdje svoje staračke dane bavi. Nazvalr 
ga našim ne možda zato, da ga Srbina svojatam za Hrvate, nego 
s toga što on rado pjeva a i radi o slozi između Hrvata i Srba. 
Dà, Sundečić spaja u svojoj plemenitoj duši jednako istok i 
zapad. Ima mu danas oko sedamdeset godina; razgovorljiv je i 
vrlo čedan, a milokrvnost mu odaje svaka crta njegova lica. 


81 231 


Mnogo nam je toga pripovijedao iz svoga, života osobito iz 60tih 
godina, kada je kao profesor u Zadru vatreno uz Klaića i Pavli- 
novića revnovao za spojenje Dalmacije s Hrvatskom. Kako smo 
sjutradan imali poći na Crnu Goru, tekao je razgovor i o toj 
kneževini, koja je toliko mila Sundečiću, i za koju si je velikih 
zasluga stekao kao višegodišnji tajnik kneza Nikole. On je tu bio 
pokretač svega, što je smjeralo na prosvjetu crnogorskoga na- 
roda. Ta još onomadne došao je u ime kneževo u Zagreb sa 
osnovom za veliku gimnaziju, koju se je kanilo osnovati u Pod- 
gorici. Doista već je to dokazom, kako nam je sklon dični knez 
Nikola i koliko cijeni napredak u Hrvata, kad je u Zagrebu kod 
naših stručnjaka zatražio mnijenje o osnovi za gimnaziju, što ju 
je bio izradio na zahtjev knežev jedan francuski učenjak, Zagre- 
bački profesori, među kojima je bio i pisac ovih redaka, rado su 
se odazvali časnome pozivu kneza Nikole, te su izradili osnovu 
za gimnazij crnogorski i predali je punomoćniku kneževom pje- 
sniku Sundečiću. Smjeralo se je dapače i profesore potražiti u 
nas, ali na žalost nema ih dosta ni za Hrvatsku i Slavoniju. Pod 
noć se srdačno rastadosmo sa vrijednim Sundečićem, koji nam 
preporuči, da se svakako na Cetinju poklonimo knezu Nikoli. 
jer da on Hrvate osobito voli. 


VI. Izlet na Cetinje. 


Sjutradan u 4 sata imali smo krenuti na Cetinje. Teške 
su me misli mučile tu noć. Veličanstvo Božje prirode, što sam 
je motrio ploveći Bokom kotorskom, zatim silno čeznuće, da se 
preko strahotnih serpentina što prije stvorim u najvišoj evropskoj 
prijestolnici: sve je to navalilo na moju dušu. K tomu me i strah 
te noći morio, da li ćemo sretno minuti onaj bezbroj serpen- 
tina, što sam ih motrio danju, gdje su uklesane rek bi u oko- 
mitoj stijeni; pa ako se sretno uspnemo, kako će biti na noć, 
kad budemo silazili? Sada sam osjećao, da nijesam ni malo veći 
junak od najkuražnijega člana našega društva. Ta on se boji 
samo mora i oluje na moru, a ja sam eto unaprijed strepio pred 
vožnjom po suhom! Napokon usnuh. Sanjao sam o serpenti- 
nama. U to nas probudi mornar sa straže, a nas četvorica — i 
najkuražniji među nama — skočimo na noge i u tren spremni 
za put, otplovismo na našoj Joli do rive. Četiri sata odbilo, mi 


232 82 


ispili kavu, ali kočije nema te nema. Tek iza pol sata, posto smo 
već kanili napustiti izlet na Cetinje, eto kočije, a kirijaš se sva- 
kako uze ispričavati i jamčiti, da ćemo sve na vrijeme obaviti. 
Put iz Kotora do Cetinja traje oko 6 sati, a mi smo svakako 
imali isti dan i natrag stići. Posjedasmo u kočiju, da se uspnemo 
do Crne Gore drumom, kojemu nema premca u Evropi. Taj drum 
je izgrađen i prometu predan prije kojih deset godina. Dosta je 
širok i položit, a teče iz Kotora preko Skaljara, te kraj Lovćena 
u Njeguše, a odatle dalje na Cetinje i na Rijeku. S početka se 
uspinje k jugu omanjim okukama. U nadmorskoj visini od 231 
metra odvaja se cesta, što vodi Župom u Budvu. 

Iza toga uzesmo se podno Goražde popinjati nebrojenim 
serpentinama. Već smo bili daleko k jugu od Kotora, a sad se 
opet vraćasmo k njemu, samo što smo bili visoko nad njim 
(467 m. kod Mokre Ploče). Već se gotovo jedan sat vozismo, a 
a u ravnoj crti bijasmo jedva četvrt sata nad Kotorom. Naša 
Margita postajala je sve manjom — rekao bi, ta to nije brod 
već maleni čamac. Kad se još malo popesmo, eto pred našim 
nogama čitave Boke sa svojim zatonima, tijesnima, okukama i 
uvojcima, a dalje k sjeverozapadu beskrajno sinje more. Takova 
vidika još nijesam doživio, i neznam, imade li mu više ravnih 
na svijetu. Sa ovih visina jasno pod sobom razabireš četiri je- 
zera Bokeska. kako optječu planine: pet masiva poput polu- 
otoka, jedan drugome u pokos. Masivi su slijedeći: Kobila (452 m.) 
s Prevlakom (Oštrim rtom) između Vitaljine i Sutorine; Kobili je 
nasuprot poluotok Ljuštica (brdo Obostnik 586 m.); nadalje je 
Krusevacki masiv (brda Devesilje 781 m. i sv. Jeremija 718 m.) 
između Melinja i Morinja, i čija se jugozapadna obala zove P%- 
jela; Verige pak dijele Kruševački od Vrmčeva masiva (Vrmae 
768 m.), ispod koga je Tivat; a nasuprot ušća Veriga usađen je, 
odvajajući zaton risanski od kotorskoga, Peraški masiv (brdo 
Kosun ili Konj 873 m.), na čijem je podanku sprijeda grad 
Perast a kome su po bokovima Risan i Orahovac. — Kod Ve- 
riga vidiš, kako se posve zbližuju tri rta tvoreći troja vrata, koja 
vode u tri morske kotline. Četirkantonsko jezero, s kojim se rado 
ispoređuje bokeški zaliv, nema nigdje takve tačke. Tamo se kod 
tako zvanoga ,nosa“ otvoraju samo dvije kotline; na sjevernom 
kraju Alpnahskoga jezera protegla se je pod imenom ,lijevka“ 
poznata središnja kotlina. Istina, odavle su se pružila četiri je- 


83 233 


zera (Kisnahtsko k sjeveru, Lucernsko k sjeverozapadu, Alpnahsko 
k jugu a Urnersko k istoku), no ušća su tih jezera ujedno nji- 
hova najšira mjesta, ter se prema krajevima sve više sužuju. U 
Bokeškom je zalivu upravo obratno: tamo gdje se sastaju ko- 
tine jezerske, vrlo su uske, same pak kotline daleko su se pro- 
širile, poprimajući donekle oblik trougla. Prema tomu ima svaka 
jezerska kotlina, — tamo gdje je temeljnica trougao — još dva 
dalja kuta. U kratko ovdje s ove visine lako pojmiš, kako je 
opravdana primjedba onoga putopisca, koji je napisao: ,Boka 
kotorska sa svojim zatonima, dragama i dražicama prema jeze- 
rima u prakantonima čini se kao ponosna i krasna žena prema 
djevojci namiguši“ć. — S ove visine jasno vidiš, kako Boka po 
svom prirodnom položaju sačinjava neku cjelinu, odijeljenu od 
ostaloga svijeta. S toga je neprijatelju teško obladati Bokom, a 
još je teže trajno je održati bez velikih posada i jakih utvrda. 
Zagrađen prirodom velikim gorama Bokelj je, odijeljen od osta- 
loga svijeta, živio po običaju svojih djedova, te je nada sve lju- 
bio svoju Boku. Pa i danas još zapitaš li ga, da li je Dalmatinac, 
odgovorit će ti da nije, već Bokelj. 

Sa strane smo motrili stari put ili bolje rekuć stare staze, 
po kojima se nekoć na konjima i mazgama uspinjalo na Krstac. 
To je bilo strahovito naporno putovanje. Vidjeli smo i sada, 
kako su se Crnogorke teškim bremenom natovarene verale uza 
strme stare staze, dok su Crnogorci uz njih išli praznoruki pu- 
šeći bezbrižno svoj čibuk. U to nas upozori kirijaš, da se već 
približujemo dalmatinsko-crnogorskoj međi. Naša jahta činila se 
s te visine kao tamna tačka na površini morskoj, a napokon je 
nestade. Za kratko vrijeme oprostismo se sa Dalmacijom i uđosmo 
u slobodnu Crnu Goru. Došavši zatim na vrh Krstca na tako 
zvanu Krvavu Poljanu, nestalo je čarobne panorame, što ti se 
je prije sterala pod nogama — pred tobom je pukao kameni 
svijet. Dà, Crna Gora je orijaški sklop stijena tisuće metara nad 
morem. Koje čudo, što crnogorska priča pripovijeda, da je Bog 
sijući bregove došao i u Crnu goru, pa tuj da mu se je pro- 
bušila vreća, te se prosulo na zemlju gora više nego igdje drugdje. 
Na Krvavoj je Poljani obični odmor za putnike na Cetinje. Tu 
smo i mi založili u Crnogorca krčmara kuhanih jaja i pršuta 
(prijesne šunke) i okrijepili se kiselkastom kapljicom. Dok nam 
je Crnogorka spremala doručak, ode naš dipterolog drumom 


23 84 


nešto podalje i tu se namjeri tobože na evropsku gostionu na 
Krsteu. Gostioničar Nijemac a valjada mojsijevac upravo se onaj 
dan selio sa Cetinja u novi svoj dom, malenu prizemnu kuću. 
On je nuđao našemu drugu sva moguća izabrana jela, kao da 
smo usred Pariza. Posjetnica mu glasi: 


Hotel u. Restauration in Krstatz (Njeguschi) 
und 
Hotel ,Kraljević Marko“ Cettigne. 


Beide mit grösstem Comfort eingerichtet, deutsche Küche, 
frische Getränke, feine Bedienung, ermässigte Preise. Man spricht: 
deutsch, französisch, italienisch, griechisch, albanesisch, türkisch 
und serbisch. Für guten Zuspruch bittet 

A+ BIRRA 
Eigenthümer D... 


Blazeni Nijemac! svuda ga ima. Pa gledaj ga, kolikim se jezicima 
nabacuje. Samo ako nije u njega, kao sto je bilo u nekoga go- 
stionicara u malenoj varoši švicarskoj, koji je oglasio, da se u 
njegovom hotelu govori engleski. Jednom odsjedne kod njega 
neki Englez sa svojom obitelju, i kako je samo nešto razumio 
njemački, odmah naloži, da mu se dovede od osoblja ono če- 
ljade, koje govori engleski; ali gostioničar se ispriča, da se njegov 
oglas ima tako razumjeti, da Englezi, koji u njegovom hotelu 
odsjedaju, govore engleski. Tableau! Tako će biti po svoj pri- 
lici i sa mnogojezičnim hotelom na Krsteu. 

Poslije doručka iza kratke vožnje uđosmo u njeguško polje, 
dosta prostranu kotlinu sa nešto plodne zemlje, na kojoj rodi 
korun, zelje, pšenica itd. Mjesto Njeguši na tom polju zapravo 
je ime plemena a ne samo mjesta, jer se imenom Njeguši zove 
citava ova kotlina, u kojoj ima više sela kao Vrba, Herakovići, 
Radonići itd. Iz plemena Njeguša a iz bratstva Petrovića potječe, 
kao što je čitatelju poznato, današnja vladalačka kuća u Crnoj 
Gori. Provezosmo se kraj kneževske vile, lijepe kuće sa vrtom, 
gdje katkada knez Nikola ljetuje. Nad njeguškim poljem kao i 
nad dalekim okolišem gospoduje ponosni Lovćen, kojemu se 
navrh vrha bijeli malena crkvica, grob slavnoga pjesnika, vladike 
i gospodara Crne Gore Petra Il. Petrovića Njeguša. Povjesnica 
Crne gore slavi s punim pravom Petra Il. kao jednoga od svojih 


85 235 


najslavnijih gospodara. Dosao je na vladu god. 1835. u 20. go- 
dini svoga Zivota. On je bio junak u boju s Turcima, reformator 
i prosvjetitelj svoga naroda a ujedno i velik pjesnik. Nitko nije 
do njega narodno pjevanje nasljedovao ljepše od njega — nitko 
nije pjevajuć prostonarodnije ćutio nego li on u svom ,Gorskom 
Vijencu“. Jedini ga je dostigao a i prestigao Mažuranić svojim 
»Čengić-Agom“ i to zato, što je on ljepotu narodnog pjevanja 
na divan način sljubio s finoćom i uglađenošću evropskog pje- 
snika, dok je Njeguš ostao na pučkom nivou skladanja, izričući 
ženijalne misli u posve prostoj odori. Petar II. Njeguš preminuo 
je žalibože već god. 1851. u 36. godini svoga života. Po njegovom 
oporučnom nalogu pokopaše ga zahvalni Crnogorci na vrhuncu 
gore. Malo je ljudi, otkad svijet postoji, našlo svoj počinak 
tako visoko nad okolišem kao tankoćutni pjesnik Gorskoga 
Vijenca. 

Na kraj njeguškoga polja počesmo se popinjati novim ser- 
pentinama, da prevalimo visoko gorje, što no rastavlja njeguško 
od cetinjskoga polja. Put ovaj dosta tegoban, premda teče krasnim 
drumom, omilio nam je, te se živo spominjem onih divotnih pri- 
zora, štono se od idiličnoga pa do veličajno romantičnoga pred 
našim očima izmjenjivahu. Na tom putu šume gotovo ni nema, 
kamen vapnenac tamnosiv, a sitno gruđe, što ga okružuje, čini 
te gole obronke nekako ernima. Sto smo se više uspinjali, sve 
divljija bijaše priroda. rasta sve manje, a oblici klisurina sve 
biraniji i avetniji — ispucane, podjedene tisućljetne stijene. 
Samo amo tamo razblazi ti dušu balzamički miomiris majčine 
dušice, koja i ovuda po tom ,groblju sve vegetacije“ bludi. Ko- 
liko smo se divili na jednome mjestu brzonogoj djevojčici crno- 
gorskoj. koja je pasla cijelo krdo ovaca. Bila je navrh brda, a 
opazivši kočiju, doskakutala poput divokoze za čas dole do druma. 
Naša bi varošanka taj vrletni put jedva za sat prevalila. Na- 
pokon nam se je pričinjalo, da se približujemo najvišem vršku 
na našem putu. I u istinu stigosmo naskoro na Veliki Vrćenik, 
s koga nam puče na sve strane nedogledna slika. Pred nama se 
prostrla kao okamenjeno valovito more južna Crna gora sve do 
zelenoga skadarskoga jezera i još dalje preko bijeloga Skadra do 
najviših vrhunaca arbanaskih. Na protivnoj se strani uspeli ori- 
jaši Kom i Javor zastirući pogled Bosne. Silazeći iza vrška Kri- 
vackoga ugledasmo dolinu Bajicu i polje cetinjsko. Oko 11 sati 


236 86 


uđosmo u prijestolnicu Crne gore. Kako smo naumili samo do 
!/,4 sata poslije podne ostati u viteškom Cetinju, to će moj opis 
biti dosta mršav. 

Prostrano polje, na. kojem se je smjestilo Cetinje, ma da 
se je uspelo preko 900 met. nad morem, ipak je u kotlini, jer 
je zaokruženo naokolo većim i manjim bregovima. Cetinje, 
glavni grad Crne gore, nije veliko i onako lijepo, kao što si po- 
mišljaš glavne gradove evropske. Ono je glavni grad, jer je sijelo 
kneza, ili kao što Crnogorac kaže ,Gospodara“, te svih državnih 
i crkvenih vlasti, a inače se od običnoga većega sela razlikuje 
po vanjštini samo tim, što su mu kuće ponajviše crijepom po- 
krivene i što ima nekoliko većih dosta lijepih javnih zgrada. Sre- 
dinom Cetinja teče duga i široka glavna ulica, a na južnom 
kraju te ulice je Vuke Vuletica „Grand hotel“, u kojem odsje- 
dosmo. Hotel je pristojna jednokatnica sa kakvih 10 soba za 
strance. Računi se izdavaju francuskim ,notama“. Cijene su u 
tom hotelu dosta visoke, što je posve naravno, pomisliš li, da je 
komfort u svem evropski, kuhinja dobra, a gostovi razmjerno 
dosta rijetki. Nedaleko hotela u glavnoj ulici u lijepoj jedno- 
katnici smještena je pošta i brzojavni ured. Šteta samo, što ne 
opstoji glede brzojavnih vijesti ugovor sa našom monarhijom, 
jer ne bi bio trebao za nekoliko svojih brzojava dvostrukih ci- 
jena platiti. i 

Odmah od hotela skrenusmo sa glavne cetinjske ulice prema 
kneževskome dvorcu, koji se obično zove novi kneževski dvor, 
jer ga je sagradio sadašnji knez Nikola, čim je vladu nastupio. 
Ugledna je to prostrana zgrada, na zgodnome mjestu, na jedan 
kat sa visokim prizemljem. Pred zgradom šeće perjanik, stražeći 
stražu. Ono trideset perjanika za osobnu stražu kneževu jedina 
su redovita vojska u Crnoj gori. Nedaleko novoga kneževskoga 
dvorca ravna je tratina — cetinjski trg. Na lijevo je lijepa nova 
crkvica a na desno stari kneževski dvorac ograđen zidovima i 
kulama. Danas su u tom domu Petra II. razi zemlje škole, a u 
prvom spratu ministarstva i uredi. Poradi odmjerena vremena 
nijesmo mogli razgledati iznutra te zgrade, u kojoj je i mali 
muzej sa raznim trofejima iz petstogodišnje borbe junačkih Cr- 
nogoraca „za krst časni i slobodu zlatnu“. Idući dalje ugledasmo 
reć bi povrh Cetinja na uzvišenu mjestu sivu zgradu, zname- 
nitu u povjesnici Crne gore. Danas je to samostan i sijelo crno- 


87 237 


gorskoga metropolite, a nekoé bijase to prvi, najstariji kneZevski 
dvor na Cetinju, a za turskih provala i tvrđava: Ovaj te sa- 
mostan sjeća davne prošlosti crnogorske, kad je vladika bio 
ujedno knezom, a samostan zajedno tvrđavom. Tu je reć bi 
okamenjena najslavnija strana povjesnice crnogorske. Stari kne- 
ževski dvor čini prijelaz k novijoj rekao bi kulturnoevropskoj 
epohi crnogorske povjesnice, kojoj je sijelo u novom dvoru, gdje 
stoluje knez, koji nije ujedno i vladika. To doba počinje se 
sa slavnim sadašnjim , Gospodarom“ Nikolom. U samostanskoj cr- 
kvici pokopani su neki knezovi — vladike crnogorski, među njima 
i prvi vladika iz plemena Petrovića Njeguških, Petar I, kojega 
čitav narod crnogorski zove „svetim vladikom“. Pred erkvicom 
pak ima grobova s lijepim spomenicima malodobnih Karađorđe- 
vića, unučadi sadašnjega kneza Nikole. 

Vraćajući se u hotel na objed, razgledasmo još uz put pri- 
jestolonasljednikov dvorac, koji se je upravo gradio. Bit će to 
vrlo ugledna jednokatnica, koja će se bez sumnje i svojom 
ukusnom fasadom isticati nad ostale građevine cetinjske. Poslije 
objeda podosmo, vođeni Vukom Vuletićem, u Zetski dom. To je 
zapravo čitaonica, ali ima prostorije i za predstave, a po raznim 
predmetima sudeć tu je ujedno već zametak budućemu narod- 
nome muzeju. Na povratku skrenusmo, da vidimo ostatak crno- 
gorskoga vašara. Na Cetinju kao i drugdje po Crnoj gori nema 
dosele dućana, pa kad tko hoće da što kupi, mora da ode u 
Kotor ili pak čeka na koji pazar, a zato su ovdje baš česti pa- 
zari. Osim redovitih obično svakoga petka obdržavaju se pazari 
prigodom svakoga svetka i narodne crkvene slave. I taj dan je 
bio pazar, ali mi ga pohodismo sada već pri koncu oko tri sata 
po podne. Još je nešto naroda bilo ipak na okupu. Tu si mogao 
vidjeti razliku između Crnogorca i Crnogorke. Muškarci ustrojem 
tijela krasni, pravi junaci; žene pak nijesu ni iz daleka onako 
lijepe kao muškarci, ili bar mi nijesmo tako lijepih vidjeli. One 
su prema muževima niske, lica tamna i sjetna — a to je bez 
sumnje izraz njihova jadnoga društvenoga stanja. Žena naime 
mora u Crnoj gori da radi u kući sve, što treba da se načini. 
Ona obrađuje polje, ona sprema i priređuje sav prirod, ona ide 
u mlin, ona na pazar — riječju svaki posao žena sama obavlja, 
dok Crnogorac ne radi ništa nego puši i šeće —- i ratuje. Po 
crnogorskom je mnijenju sramota za junaka raditi. Dakako da 


238 88 


su tomu kriva burna prošla vremena, pa će polako, kad se ustale 
mirna vremena, i Crnogorac prionuti uz rad. Bit će to tim prije, 
pošto se u Crnoj gori za sadašnjega ,gospodara“ junaka i pjesnika 
u svakom pogledu radi oko napretka i preporoda crnogorskoga 
naroda. Knez Nikola osniva škole po zemlji, te nastoji da upravu 
i sudstvo što bolje uredi. On je dao svojoj kneževini zakone. 
Cuveni učenjak i pisac Dr. V. Bogišić izradio je na poziv knežev 
građanski zakonik za Crnu goru. Moram ovdje navlastito istak- 
nuti veliku ljubežljivost i susretljivost spomenutoga učenjaka, 
koji nam se je za ono nekoliko sati, što smo ih sproveli u pri- 
jestolnici Crne gore, pokazao u svem vrlo uslužnim. Uzmi taj 
Cavtanin živi rijetkim, osebujnim životom. Kao što je poznato 
bio je prije sveučilišni profesor u Rusiji. Danas je ministar pra- 
vosuđa u Crnoj Gori, gdje boravi na godinu po šest mjeseci, a 
ostalo vrijeme sprovađa na putu a ponajviše u Parizu. U Crnoj 
gori proučava dušu narodnju, nepokvarena, junačkoga, mukotrp- 
noga Crnogorca, a u Parizu motri dotjerani kulturni razvoj naj- 
duhovitijega naroda na zemlji. Ovake prilike nije imao niti 
Rousseau, da prouči, što je kultura učinila od čovjeka. 

Putni naš maršal, koji je upravo putem u Omišu saznao. 
da je postao vitezom crnogorskoga reda, zamolio je preko mi- 
nistra Bogišića u Njeg. Svj. kneza Nikole audienciju. Svijetli 
knez milostivo je dao poručiti našemu maršalu, da će ga primili 
pod večer, te kod ,dinera“ predstaviti i svijetloj knjeginji. Kako 
smo sa drugovima, koji su ostali u Kotoru, ugovorili za sjutra 
rano odlazak iz Kotora, nije se mogao riješiti naš maršal, da 
ostane sam na Cetinju do drugoga dana radi sudrugova, koji su 
na nas u Kotoru čekali. Kasnije je putem dosta žalio svoju ne- 
odlučnost; tim više s toga, što je već u mladenačkoj svojoj dobi 
bio tako sretan, te je bio od kneza Nikole primljen u au- 
dienciju. 

Oko 4 sata poslije podne oprostismo se sa ljubežljivim drom. 
Bogišićem i sa visokim Cetinjem sretni, što smo eto zadovoljili 
svojemu čeznuću, te smo vidjeli junačku Crnu goru, tu našu 
Spartu, a ujedno smo izvršili rodoljubni savjet plemenitoga pje- 
snika Sundečića, koji kaže: „Cetinje je sveta Meka slavjanska, 
koju bi valjalo da svaki Slavjanin barem jedanput u životu po- 
hodi i od srca cjeliva njegovo tajanstveno stijenje. okupano u 
krvi i suzama naroda, a proslavljeno hrabrijem mišicama i ne- 


89 239 


ustrašivijem srcima“. Na povratku sastadosmo već pod večer na 
Krsteu tri kočije, na kojima se je vozio francuski konzul na Ce- 
tinju sa svojom obitelju i pratnjom; a kasnije na serpentinama 
i opet susretosmo dvije kočije sa turistima na putu za Cetinje. 
Spominjem to zato, da vidi čitatelj, koliko je ljeti živahan sao- 
braćaj na ovom veličanstvenom drumu, koji spaja Kotor sa Ce- 
tinjem. U noći poslije 10 sati stigosmo natrag u Kotor, gdje nas 
na Margiti dočekali naši drugovi sa novostima iz Zagreba, jer 
smo za Kotor bili naručili još kod kuće listove i novine. 


VII. Od Kotora do Visa. 


Sjutradan (4. kolovoza) krenusmo rano na put pri krasnom 
vremenu. Ploveći polagano spustismo nekoliko puta našu željeznu 
mrežu u more i to u zatonu kotorskom i tivatskom, ali žalibože 
uspjeh nije bio osobit. Ili smo morali još polaglje ploviti, ili pak 
nije željezo dosta teško bilo, da se vuče po dnu morskom. Sva- 
kako je velika šteta, što nijesmo više toga nahvatali u tom za- 
livu. No i po onom, što smo izvadili sa dna morskoga, moglo se 
je naslućivati, kako je bogata i osebujna tamošnja morska fauna. 
Makar da je Boka sa svojih prirodnih ljepota daleko na glasu, 
faunistički je žalibože dosada slabo učenomu svijetu poznata, 
pače gotovo nepoznata. Nema sumnje, da će naša visoka vlada 
u svojoj rodoljubnoj brizi i skrbi za ispitivanje i proučavanje 
našega mora što prije odrediti, da stručnjaci ostanu kakovih 
osam dana u kotorskom zalivu i da prouče temeljito faunu ta- 
mošnjega morskoga dna. To bi nam svakako pribavilo lijepo 
priznanje u učenom svijetu, koji bi mi jedanput upoznali s našim 
prirodnim bogatstvom, a ne da nas on uči, čega sve imademo. 

Izlaz iz nezaboravnoga kotorskoga zaliva uzveličala nam je 
naša mornarica pucanjem u nišan kod Fort Mamule. Izašavši iz 
zaliva krenusmo k jugu, gdje smo se podaleko od plitka pri- 
morja kod Budve usidrili, te smo pod vodstvom našega petro- 
grafa dra. Kišpatića nakupili vrlo zanimljive građe za petrogra- 
fiju. Time smo ujedno stigli do najjužnije tačke na našem putu 
u 42%15“. Povratak k sjeveru hio je dosta buran, no sada smo 
već na toliko bili uvježbani pomorci, da nas nije ni malo sme- 
talo, što se je lađa prilično gibala. Pod večer minusmo bajni 
Lokrum, oplovismo drevni Dubrovnik i krenusmo u grušku luku, 


240 90 


gdje nas je u noci zatekla grmljavina i kiša, što nije ipak ni 
malo smetalo mornare po lađama u gruškoj luci, da si ne dadu 
oduška svome odmoru lijepim pijevom. Kiša, grmljavina, a naj- 
više odaljenost Palagruže bijaše razlog, što nijesmo drugo jutro, — 
kao što je naš petrograf svakako želio — k zapadu prema Pala- 
gruži skrenuli, već izravno na sjever do Visa. Tä sim pogled na 
zemljovidu na Palagružu napunio je neke od nas strahom, jer 
je taj otočić daleko u moru, bliži talijanskoj nego li dalmatinskoj 
obali. Napokon je protiv našega puta u debelo more do Pala- 
gruže i to govorilo, što je bilo vrijeme nestalno, i što nam je 
kapetan broda izjavio, da poradi nestašice ugljena moramo 
nastojati, da što prije stignemo do Visa, gdje ćemo se ugljenom 
opskrbiti. Svi smo bili sporazumni, da otplovimo po strani Pala- 
gružu, jedini naš petrograf, koji je to jutro malo dulje počivao, 
bio je silno ljut, kad je doznao, da smo napustili izlet u Pala- 
gružu i da već plovimo prema Visu Dva dana je ostao mrk i 
šutljiv, dok se nije napokon primirio rekavši nam, da za takove 
plašivice, kao mi što smo, niti nije plovidba po moru, a on da 
će si u napredak drugo društvo za more potražiti. Rado priznajem, 
da sam lako pojmio nezadovoljstvo našega petrografa, što ni- 
jesmo pošli do Palagruže. Do toga se otočića u opće rijetko do- 
lazi, a ima vrijednosti za stručnjaka već po tom, što ima na 
njemu predmeta iz paleolitičkoga i neolitičkoga doba. Sva- 
kako bi skok do Palagruže mogao imati povoljnih uspjeha za 
stručnjake. 

Cijeli Božji dan (5. kolovoza) trajala je naša plovidba iz 
Gruža do otoka Visa. Bijaše to burna nedjelja. Kako smo kanili 
drugi dan u jutru posjetiti glasovitu Biševsku špilju, bilo je naj- 
zgodnije, da prenoćimo u Komiži. Minusmo otoke Mljet, Lastovo 
i morem razlokane južnozapadne obale viške. Ulaz u komišku 
luku bijaše strašan. Valovi i vjetar bacali su sad ovamo sad 
onamo naš brod, koji je škripao, jecao i pucao. Ono prelijevanje 
talasa činilo se je kao uskomješana voda u ogromnoj rijeci, koju 
morska navala suzbija i vraća put izvora. More trepeće, glogoće. 
Donekle možeš naći sliku toga prizora samo u duši, u onom 
čuvstvu, koje te obuzme poslije jakoga nenadanoga utiska, te se 
streseš od zabune ili te spopane vrućica. Nebo tamno, vjetar, kiša, 
neprestana huka i buka, koja te gluši — predmeti na brodu, 
knjige, tintarnice, tanjuri skaču i padaju na pod. Kapetan za- 


91 241 


povjedaj sad simo sad tamo — more će lađu zaliti. Što smo se 
vise blizili, da zakrenemo u komisku dragu, nevrijeme sve gore, 
a na samom zakretu naprotiv otočića Biševa jao i pomagaj! — 
za malo da nije Margita tresnula o obalu. Sjutradan su nam 
mornari kazivali, da smo se u taj čas oteli iz ralja gotovoj smrti. 
Pa i u dragi, već u zaklonu, brod je naš još uvijek silno poska- 
kivao. Koje čudo, što su se neki iz našega društva tako prepla- 
šili, da su pošli na našoj ,Joli“ odmah na kraj u Komižu, da 
potraže stan, gdje bi prenoćili Da, one grozne večeri pozlilo je, 
još dvojici kod večere, tako da smo u salonu uz kapetana od 
našega cijeloga društva ustrajali samo dvojica i to naš petrograf 
i pisac ovih redaka. Kako se nijesmo sa našom Margitom u 
samoj luci usidrili, već do luke u otvorenoj dragi, ne čudi se 
čitatelju, da smo cijelu noć plesali. Ja sam se već na to njihanje 
tako priučio, da sam i tu noć spavao kao na kraju u postelji. 
U jutru rano pohitismo u Komižu, da obiđemo mjesto i da po- 
zdravimo one naše drugove, koji su na kraju noćili. Dobili su 
zgodna noćišta, samo su našega maršala slabo poznavali njegovi 
stanodavci, kad su mu nudali žiće sv. Alojzija za lektiru. Komiža, 
trgovište veliko od prilike kao Samobor (preko 3000 stanovnika), 
smjestila se je na zapadnoj strani otoka, te se zrcali u krasnoj 
istoimenoj morskoj dragi. Za leđima joj se prostire poput zelena 
plašta romantična komiška dolina, zarasla vinovom lozom, a po- 
strance vije se poput oblaka ponosno brdo Hum. Trgovište se 
dijeli na dvije česti, koje se zovu Banda grande i Banda pi- 
cola. Na desnu ruku, kad dolaziš s morske strane u mjesto, diže 
se ponosno ,kastel“, danas općinski dom, koji te svojom vanj- 
štinom donekle opominje na Palazzo vecchio u Firenci. Naši dru- 
govi potražiše zajutrak u kavani, al ne dobiše ništa, jer su 
dan prije sve potrošili izletnici iz Spljeta, njih 600 na broju. Na 
pitanje bi li se uz čaj moglo dobiti jaja, odgovori kavanarka: 
„jaja ćete difficile dobiti u Komiži“. Podosmo do na kraj mjesta, 
odakle je mnogo svijeta dolazilo noseći vodu. Prastari je tu 
bunar, urešen lijepim skulpturnim radnjama. Ne samo Komiža 
već i susjedno kopno i otoci dobavljaju vodu iz toga bunara, 
imenito ljeti za suše. Do toga bunara razgledasmo rekao bi tri 
crkve u jedno, naime crkvu sa prostrana tri broda. Ta crkva 
» Gospe Gusarice“ ima temelje u moru. Narod pripovijeda, da su 
turski gusari dva puta bili ukrali Gospinu sliku, te je bacili dva 
16 


949 92 


puta u more, a ona svaki put da je isplivala do istog Zala, gdje 
je bilo njezino mjesto. Glavna je medutim erkva u Komizi erkva 
sv. Nikole, oko koje ima ostanaka samostana, u kojem su 
nekoć stanovali Benediktinci. Ovi su doselivši se sa otočića Bi- 
ševa podigli taj samostan i položili prve temelje današnjoj Ko- 
miži. Na povratku od bunara razgledasmo ostrižišta, gdje se u 
veliko raci goje. 

Iz Komiže krenusmo put zapada. Eto pred nama nekoliko 
kilometara udaljena otočića Biševa (talij. Busi), koji se je smje- 
stio pred otokom Visom kao kakova modra oklopnjača, kao 
Lokrum pred Dubrovnikom — samo nešto podalje. Biševo je 
otočić. koji je kroz tisuć ljeta spavao, ali se je probudio prije 
nekoliko godina, kad su komiški ribari poveli neke učenjake (pr- 
voga, s proljeća god. 1884., bečkoga umjetnika baruna E. Ran- 
sonneta) u tamošnju špilju ,grada Balon“. Od onda se je ime 
toga otočića raznijelo po čitavom kulturnom svijetu kao ono 
Kaprija u Italiji poradi čarobne modre špilje, što se na njem 
nalazi. Prije su Biševo valjada pohađale jedino Nerejeve kćeri, 
dok su gospodovali na Visu (staroj Isi) dugokosi Jonjani; danas 
pričaju izokolni mornari, da su se prije tuj skupljale morske vile, 
dok ih nije neki papa prognao na mjesec. Sad se više na nje- 
govu žalu ne sunčaju ni tuljani, nego brzo skaču u more, jer 
prečesto dolaze znalični putnici, da se dive tamošnjoj špilji. — 
Na našoj Margiti vladala je velika napetost, neka uzrujanost : evo 
napokon pred nama otočića sa špiljom, za kojom smo toliko 
težili, o kojoj smo toliko razgovarali! A da li ćemo je vidjeti, 
to je pitanje lebdjelo svima na jeziku. A zašto ? Makar da je lijep 
Božji dan bio, more je mimo to ipak bilo nemirno, a pri takvu 
moru ne možeš u špilju. U našem društvu bio drug, koji je već 
dva puta bio pred Biševom, a nije mogao poradi burna vre- 
mena u špilju. Lađa naša na izlazu iz komiške drage sve jače 
poskakivaše. U to izjavi kapetan, da dalje ne smije s lađom, već 
u koga je smjelosti, hajd u čamac. Mi u strahu gledamo jedan 
drugoga, bi li, ne bi li svoj život povjerili uzburkanim valovima 
morskim. Prvi skoči u čamac naš petrograf pa zavika, tko je 
junak, hajd za menom! Njegova odlučnost sve nas osokoli, pa bi 
pošli za njim ma u pakao, a kamo li ne u raj biševski. ,Naj- 
kuražniji“ među nama blijed kao krpa posljednji skoči u čamac. 
I gle čuda! Kano da je istomu Poseidonu imponovala naša 


93 243 


zdvojna odlučnost, ili su ga možda Nerejide molile za nas: ta- 
lasi morski kano da su počeli jenjavati i mi se mogosmo nadati, 
da ćemo moći u špilju. Kad smo došli pred špilju, činilo nam 
se je, da čujemo podzemni mùk i štrašno glogotanje pomorskih 
valova, nalično na „zdvojno hroptanje umirućeg atleta“. Nad 
nama se digle puste hridi, nepravilno kamenje gorostasna stana. 
»Isti bi se kiklopi čudili onoj strašnoj arhitekturi i grdnoj ljepoti 
gradnje“. Hridine padaju okomito u more, kano da ih je tko 
ogromnom sjekirom presjekao. Gole su golcate te hridine od 
mora sve do vrha, jer, kad je južina, more ih nemilo bije i 
grize. ,Duša ti se stisne i umanji, spopade te strava, kada digneš 
glavu u vis, te postaneš crvom i iščezavaš u golemom gradu 
prirode kao sitan protoplazan u kapi vode“. O što si čovječe 
napram ovim orijaškim stijenama, pa ipak te je svevišnji Stvorac 
učinio gospodarom prirode! — Sred tamnosivih stijena ugle- 
dasmo crnu rupu, ulaz u špilju ,grada Balona“. Bilo je upravo 
10 sati, a u to je vrijeme po mnijenju sviju, koji su ovdje bili, 
najzgodnija rasvjeta u špilji. Preplovivši uski hodnik skučeni, jer 
je svod nizak, uniđosmo iza kratke tmine u veličanstvenu, bajnu 
prostoriju. Čuđenju ni klicanju nije bilo kraja ni konca: Bože, 
ta to je rajska rasvjeta! Snebivaš se nad krasotom i divotom, 
kakove za života još nijesi vidio. Ti to su krasote nad kraso- 
tama, u sjaju modrila i blištaju morske vode! Ta to je veličan- 
stveni morski hram, kojemu ne razabireš stila. „To nije ni jonski 
ni dorski ni bizantski ni gotski stil, to je stil prirode, kćeri 
Božje“. More izgleda u špilji kao sag od ljubičasta baršuna, koji 
je posut biserjem i dragim kamenjem. ,Što više ideš lađom 
napred, more kano da se pretvara u rastopljeno srebro“. Kako 
zaroni veslo, tako vrcaju iskre. Svaka kaplja, koja se cijedi sa 
vesla ili sa uronjena predmeta, rekao bih da je blistavi alem- 
kamen. Pa i mi smo se u tom morskom hramu posve promije- 
nili: jedan drugomu izgleda, kano blijedi sadreni kip, a boja 
naše odjeće bijaše sasvim drugačija, nekako preobražena kano u 
modroj bengaličkoj vatri. Zagrabismo rukom vode, da se uvje- 
rimo, da li je to u istinu more; ruka nam se pretvorila u zlatno- 
mjedenu mast, a voda po njoj u biserje. Činilo nam se je, da 
smo na drugom svijetu, ili da sanjamo najčarobniji san. Kad 
smo se naužili tih krasota, izađosmo na polje. Od prejake vanjske 


svjetlosti zabliještiše nam se oči. Po hridinama bilo nekoliko 
* 


HA 94 


dječaka, pa ih nagovarasmo, da ćemo bogato nadariti onoga, 
koji bi s nama u špilju, da malo pliva morem, da uživamo 
onako, kako je to uživao vrijedni Petar Kuničić, koji slični 
prizor ovako opisuje: ,Nikada šarovitijeg prizora nije ugledalo 
moje oko. Da su svi najvještiji slikari čitavoga svijeta upotrebili 
svu moć kista svojega, da nam stoti dio prizora predoče na 
platnu svome, ne bi uspjeli podnipošto. Kako je plivao u vodi 
(naime neki dječarac), tako su se žare mijenjale oko njega i po 
njegovu tijelu. Lice mu je izgledalo sad kao u mrtvaca, a 
sad kao da je od zelena baršuna. Ali da, ne dadu se dje- 
čaci na taj posao. Po pripovijedanju jednoga iz našega društva 
pokvario je taj užitak posjetiteljima špilje ,grada Balon“ mili- 
junas Rotsehild, koji je, bivši ovdje, takova dječaka nagradio sa 
dva novčića. — Međutim je nama na jarkom sunčanom svijetlu 
tako prevladalo čuvstvo i žalost za ostavljenom špiljom, da smo 
po drugi put uplovili u nju, da nam ostane trajnija spomen na 
taj rajski svijet. Doista ne čudim se nimalo Lučiću, koji kliče 
sav uzbunjen nad tolikom krasotom: „Ni elizejske poljane, ni 
Mojsijin, ni Danteov raj, ni zora ni suton, ni prvi ljubavni sanak 
nevine djevojke, niti pjesnikov cjelov ne će opojiti duše takovim 
čuvstvom kao tajanstvene ljepote ovih polumorskih, poluze- 
maljskih čudesa“. 

Osobitost i čarobnost modre špilje na Biševu sastoji se u 
tome, što je sasvim zatvorena, a svjetlost prodire u nju kroz 
duboko more. Okrenuta je pećina podnevu, gdje ima špilja i 
otvor ispod mora. Kroz taj otvor širok 16'/, m., dubok 18 m., 
a debeo 3'/, m. ulazi vanjska sunčana svjetlost u špilju, pa se 
odbije sa dna gore, stvarajući time magičnu igru svjetlosti i sva- 
kovrsnih žara. Ako nije na polju jaka svjetlost sunčana, špilja 
ne može da bude svijetla. S toga je jedino doba, da vidiš špilju 
u potpunoj čarobnosti od 9—11', sati prije podne, kad sunce 
najbolje upire u taj podvodni otvor. — Još ću spomenuti, da 
na otočiću Biševu živi u svem oko 150 stanovnika u 30 kuća, 
koji živu od ratarstva i ribarenja. Nekoć su stanovali na Biševu 
samostanci sv. Benedikta, pa su sagradili crkvu i samostan sv. 
Silvestra, od kojega se još i danas vide ruševine. Sama špilja 
nije u starije doba bila poznata svijetu, makar da su tamošnji ri- 
bari znali za više špilja na tom otočiću. 


95 245 


Opraštajući se sa špiljom biševškom, zaokupiše moju dušu 
čudna čuvstva. Evo čitatelju ja ću ti ih otkriti. Živo se sjećam, 
kako smo prije desetak godina polazeći iz Đakova sa posvete 
veličanstvenoga hrama „Biskupova“ uzneseni krasotama onoga 
remek djela, snovali da se izdade tiskom i ilustracijama opis 
đakovačke katedrale na hrvatskom i francuskom jeziku i da se 
uredi svake godine hodočašće iz Zagreba do one katedrale, za 
koju je s punim pravom rekao prigodom posvete kod ,Biskupova“ 
stola dr. Marschall, župnik zavjetne crkve u Beču od prilike 
ovako: Prošao sam već mnogo svijeta, vidio sam već divnih 
hramova, ali smijem s dubokim uvjerenjem ovom svečanom 
zgodom izreći, da kojom nesrećom nastrada zavjetna crkva u 
Beču ili da je nestane, ne znam na zemaljskom površju crkve, 
koja bi je dostojnije zamjenila od crkve đakovačke. — Pa što 
se je dogodilo od naših osnova? Žalibože ništa! Jesmo li izdali 
u svijet opis đakovačke stolne crkve? Hodočastimo li u Đa- 
kovo svake godine, da se naužijemo vanrednoga užitka umjet-i 
ničkoga, i da se naučimo, ako je moguće, još više štovati i lju- 
biti velikoga našega Mecenu! A čemu to ovdje spominjem? T 
čitatelju bez sumnje naslućuješ! Zar nijesmo sami krivi, što nije 
modra špilja na Biševu stekla do sele u svijetu i među nama 
onaj glas, što ga zaslužuje? Žalibože mi ne znademo cijeniti 
svoje, već treba da strani ljudi razglašuju rijetkosti i ljepote naše 
domovine. Posve se slažem sa spomenutim već Kuničićem, koji 
pri koncu svoga opisa špilje biševske ovako jadikuje: „Eto već 
je desetak godina, što nam je tuđinac prodičio domaću krasotu, 
pa koliko smo se mi Hrvati trudili, da kažemo tuđemu svijetu ; 
evo imademo rijetkost, što druge zemlje ne imadu. Posve malo, 
jer smo obično nehajni za ono, što se hrvatskim imenom zove. 
Mnogi Hrvati i ne znaju za nju, kao da je i nema, ili da je na 
obalama Australije, a ne na ostrvlju naše Dalmacije. Svakoga 
ljeta na stotine i stotine tuđinaca dolazi na Biševo, a Hrvata ...? 
Jedan na tisuću! To je nehaj, to je pravo nerodoljublje!“ 

Od Biševa krenusmo sjeverno-istočnim smjerom oko otoka 
Visa do istoimenoga glavnoga mjesta na tom otoku. Plovidba je 
bila preugodna, jer je bio lijep dan a more posve mirno. Otok 
je Vis najnapučeniji i vojnički najznamenitiji otok Dalmacije, jer 
se je smjestio usred pučine morske između Italije i Dalmacije. 
Udaljen je od dalmatinskoga kopna 72 km., od otoka i grada 


246 96 


Hvara 23 km., a od puljske obale u Italiji 118 km. Vis se dulji 
od zapada put istoka 18 km., širina mu je najveća 8 km. a po- 
vröina-mu zaprema 907] km. Poradi smještaja neki zovu otok 
Vis ,Maltom jadranskoga mora“. Pelazgi, Sirakužani i Englezi 
smatrahu Vis u razno doba ključem jadranskoga mora ,ja- 
dranskim Gibraltarom“. Uslijed novijega načina ratovanja nje- 
gova je strategična znamenitost dan današnji manja, tako da 
sada nije više na Visu ni ratne luke. Obale su otoka Visa strme 
i nepristupne osobito na južnoj i na zapadnoj strani. Sav je otok 
u opće gorovit. Najviši vrhunac Hum (591 m.) ispinje se gotovo 
u sredini otoka između njegovih najznatnijih luka Visa i Komiže. 
Ma da je otok gorovit, ipak su njegovi ravnjaci na istočnoj i 
južnoj strani pa i doline lijepo obrađene i veoma plodne, te se 
otok osobito ističe blagim podnebljem i bujnim rašćem. Žitelji se 
na otoku bave ponajviše lovom sardelja i vinogradarstvom, koje 
daje glasovito viško vino. Dok je Komiža u dubokoj dragi na 
jugozapadu otoka, prostire se Vis, glavno mjesto cijeloga otoka 
na sjeverno-istočnoj obali u dnu prostrana zatona, kamo se može 
smjestiti i najveće brodovlje, jer je zaton dug 1516 m. a 
širok 682 m. 

Ulazeći oko 2 sata poslije podne u zaton viški kod polu- 
otočića Sućuraja, odmah se uvjerismo o njegovoj strategičnoj 
znamenitosti, jer se raspada na više manjih draga kao Porto 
inglese, Porto S. Giorgio i Porto Lissa. U dnu zatona na podnožju 
brežuljka smjestilo se trgovište Vis. — Čim stigosmo u Vis, zamo- 
lismo najprije brzojavno visoku vladu u Zagrebu, da preko admi- 
raliteta u Pulju odredi ugljenarskomu uredu na Visu, da nas op- 
skrbi ugljenom, jer smo bili spali glede ugljena na niske grane. 
Narudžba za ugljen došla je iz Zagreba na viški ured tek sjutradan 
pod večer. I tako smo morali ostati u Visu ponedjeljak poslije podne 
i cijeli utorak. Dakako da nam nije bilo dugočasno, makar bi bili 
radije prije otišli odavle, da uz put razgledamo i druge lijepe 
prijedjele tim većma, što smo eto imali još samo tjedan dana 
ostati na putu. Rekoh, da nam nije bilo dugočasno na Visu. Pa 
kako bi i bilo na takvu tlu, koje je dionikom svjetske povje- 
snice od drevnih pelazgičkih pa do najnovijih vremena. — Da 
razgledamo najprije samo mjesto. Vis broji oko 5000 duša, a 
smjestio se je na daleko i to ne u širinu nego u duljinu oko 
prostrane luke, kojoj gotovo nema premca u jadranskome moru - 


97 247 


Trgoviste se dijeli na tri dijela: Kut sa istoka, Luka po sredini, 
a Malabanda sa zapada. Mjesto obiluje lijepim zgradama i hla- 
dovitim vrtovima, u kojima uz druge razne rijetke biljke i evi- 
jeće uspijeva paoma, naranča i limun. Naša se je Margita usi- 
drila naprotiv lijepoga poluotočića Prirova, gdje se je nekoć 
dizao rimski, pače možda baš i grčki amfiteater. Na njegovim raz- 
valinama stoji već od srednjega vijeka crkva sv. Jerolima sa sa- 
mostanom Franjevaca. Na groblju do samostana koči se lijepi 
mramorni spomenik poginulim junacima god. 1866. u viškom 
boju. Čitatelju je bez sumnje poznata spomenuta godina, koja je 
donijela našoj monarhiji sadašnje državno uređenje uslijed stra- 
hovita poraza austrijske vojske kod Sadove u Češkoj. Ali ta je 
godina znamenita na južnim bojištima za Slavene, poimence za 
nas Hrvate. Uz Prusiju hotjela se je te godine njezina saveznica 
mlada kraljevina Talijanska na štetu austrijske države osiliti i 
povećati. Iza strahovitoga poraza Talijana kod Kustoce, gdje su 
se proslavili naši generali Marojčić, Rodić i Benko, svu je nadu 
uzrujana Italija postavila u svoju u istinu ogromnu mornaricu, 
koja je pod admiralom Persanom krenula prema Visu. Admiral 
talijanski dovikuje u dnevnoj zapovjedi svojim mornarima: ,Evo 
je nadošao čas. Hajde da spasemo i povratimo Italiji zemlje, 
koje joj pripadaju... Italija nas gleda. Pokažimo djelom, da 
znademo nadmašiti opće očekivanje . ...“ Vis je strepio, a kako 
i ne bi, tà pred njim su Re d’ Italia, Formidabile, strahotni 
Affondatore i druge orijaške fregate i korvete, za koje pojedine 
držahu Talijani, da su kadre uništiti cijelu austrijsku mornaricu. 
Pa ipak nečuvenim junaštvom sjajno odbi talijanske navale Vis 
i Komiža. Ali dugo ne će moći da odole. U to im dođe u pomoć 
iz Fazanske luke kod Pulja, odakle je polırlio sa austrijskim bro- 
dovljem „helgolandski junačina“ kontre-admiral Vilelmo Te- 
getthoff. Kao nekoć Cezar u Rim, mogao je taj veliki mornar 
već slijedeći dan iza svoga dolaska k Visu dojaviti svomu caru 
u Beč: ,veni, vidi, vici“. Strašan je to bio boj. ,Sinje more nije 
doživjelo sličnog prizora ni slične grozote. Sve se obrati u jedan 
plamen u jednu živu vatru, u gusti dim, u trajni pakleni potres. 
Rekao bi da se ori nebo nad zemljom, a zemlja pod nebom sa 
svim morem i morskom dubinom. Rekao bi, da je sv. Ilija sa- 
kupio tude sve svoje gromke gromove i da ih na jedan mah 
pušta; a da strašna buka, grmljavina i potres traju neprestano, 


248 98 


sa istom unistujutom silom. Isto se more buni; sunce se krije, 
da ne sjaje nad grozotom; vila Humkinja zatvara ugljen-oči 
svoje, a sa oblaka padaju suze nad prolićem ljudske krvi. Svaki 
brod traži neprijatelja, trči kao hudoba za njim, da ga poduši, 
da ga strovali u morske bezdani. Nikada toliko ljudske sile nije 
tako žestoko i grozno ustalo jedna proti drugoj, nikada čovječje 
oko nije vidjelo strašnijeg boja. To je prvi boj na oklopnjače. 
Tude je 60 brodova, sa snagom od 20 tisuća konjskih sila; tude 
je oko 1100 topova i 20 tisuća ljudi sa 20 tisuća pušaka i 20 
tisuća revolvera i 20 tisuća sabalja ....“ 

Dne 20. srpnja pokazali su pred cijelim svijetom dalma- 
tinski ribari sa svojim ,ribarskim lađama“ (tako Talijani porug- 
ljivo nazvaše našu mornaricu), što umije hrvatsko junaštvo na 
moru. Talijanska prva fregata Re d’ Italia sa 560 ljudi potonu, 
drugi brod Palestro sa 250 ljudi postade plijenom požara, ostalo 
pak brodovlje talijansko kukavno uzmaknu sa gorostasnim Affon- 
datorem na čelu. Kada je sjutradan viški načelnik čestitao na 
pobjedi Tegetthoffu reče ovaj: , Lako je pobijediti sa vašim sla- 
venskim lavovima“. 

Prvi nam je posjet na Visu bio do groblja na Prirovu, da 
se poklonimo pepelu slavnih hrvatskih junaka. Tu se usred bi- 
jelih grobnica viških koči gorostasni mramorni spomenik podignut 
g. 1867. viškim junacima. Spomenik je okrenut put mora, put . 
onog mora, koje najbolje svjedoči o junaštvu, kojemu je podignut. 
Oblika je pačetvorasta; podnožje mu je dugo 3:85 m. a široko 
9,88 m. Visok je spomenik 4:85 m. Vrh njega uspeo se ogroman 
lav i tude legao i zaspao, uhvativ čvrstim pandžama proslav- 
ljenu zastavu. Na pročelju spomenika predočen je u ,basrelijefu“ 
najtragičniji čas boja. Sa protivne strane je glavni natpis, a na 
pobočnim stranama urezana su imena slavnih poginulih junaka. Na 
okolo spomenika urezano je raznih uresa, lovor-vijenaca itd. Oko 
podnožja, na četiri ugla, dižu se iz zemlje, sred aloja i cvijeća 
četiri ogromna topa, koja su u boju palila, a spojeni su čvrstim 
verigama ratnih brodova. Razgledavši spomenik bacismo se na 
koljena, da se pred nijemim mramorom poklonimo pepelu hr- 
vatskih junaka, pak iza kratke usrdne molitve uskliknusmo po 
tri puta ,slava“ velikim pokojnicima. Doista viško groblje sveto 
je mjesto, uspomena slavne i teške nedaleke prošlosti. Nije čudo, 
što i svaki inostranac koji posjeti ovaj kraj, ide na groblje do 


99 249 


spomenutoga spomenika. Dode li vise izletnika ujedno, pise Ku- 
ničić, — a to je često — tada je običaj, da polože vijenac, a 
vod izletaša pozove prigodnom besjedom svoje suputnike, da 
uskliknu trokratni ,slava“ pokojnim junacima. Vise puta i ratni 
brodovi, koji često pohađaju krasnu višku luku, okite spomenik 
lovor-vijencima. Sami Višani slave spomen junaka u viškom boju 
svake godine na Ilijin dan. Tada se izmole u nadžupničkoj viškoj 
crkvi svečane molitve za poginule junake; a četiri lovor-vijenca 
okite uglove spomenika, gdje leži spavajući lav nad kostima spa- 
vajućih lavova. 

Slijedeći smo cijeli dan ostali u Visu. Na Marini smo u 
velike bili iznenađeni gledajući bezbroj bačava, koje čiste morskom 
vodom, a onda ih pune vinom, koje je daleko na glasu. Zato i 
vrijedi ona: ,nema boljeg vina više Visa i niže Komiže“. Ali nije 
tako s vodom. Kao što sam već opetovano spomenuo primorje 
naše a osobito otoci nemaju pitke vode. Tako je i u Visu. Ljeti 
za velike suše dobivaju Višani vodu iz Spljeta. Nama je već po- 
nestalo pitke vode na lađi, pak smo se hotjeli opskrbiti vodom 
na Visu, ali je nijesmo ni za plaću mogli dobiti. 

Pod večer stigla nam je dozvola za ugljen. — Dugo smo 
još u noć gledali u ono tužno pa ipak slavno počivalište hrvatskih 
mornara — dugo smo još raspredali razgovor o sličnim slavnim 
momentima u prošlosti našega roda i naše krvi! A ti gordi lave 
kazuj svijetu sa viškoga groblja: 

sJunaci su otjerali 
Dušmanina zrnjem vrelim 
Divni izgled nama dali 

Kako slavom kako djelim 

Da branimo mili dom 
Hrabrim srcem dušom svom“. 


VIII. Od Visa do Kraljevice. 


Sjutradan pri izlazu iz viškog zatona nakrcasmo 10 tona 
ugljena. Izašavši iz zatona pozdravljajući iz daleka otočić Svetac 
(St. Andrea) i gotovo nepristupni Pomo nastavimo put svoj otvo- 
renim morem 66 morskih milja k sjeveru prema Dugom ili Ve- 
likom otoku (Isola Grossa ili Lunge), kamo stigosmo pod večer. 
Na tom otoku ima nebrojenih zatona i draga, kamo skreću često 


250 100 


ribari na lov. Mi smo kanili proučiti prostrani zaton Port Tajer. 
Već u Kraljevici kod prvog» dogovaranja odlučismo, da obidemo 
i ispitamo na svom putu u prvom redu one krajeve, koji su 
dosele manje istraživani ili gotovo nepoznati. Među take prije- 
djele uvrstismo odmah i luku Tajersku. Unišavši kraj osamljene 
orijaške stražarnice u tu luku, bacismo dva puta željezo, da do- 
bijemo sa dna morskoga faune i flore tamošnje. Uspjeh i opet 
nije bio osobit. Došavši do na kraj zatona, gdje smo uz put ku- 
pili od ribara krasne ribe, odvezosmo se u čamcima na kraj, da 
proučimo tamošnje jezero, koje do sada još nije bilo ispitano. 
Jezero je od kraja slabi četvrt sata udaljeno. Mi se po osjeci i 
plimi u jezeru kao i po slanoj njegovoj vodi i po tamošnjoj 
fauni uvjerismo, kako su pravo imala ona dva čovjeka, što su 
nam putem o jezeru rekli, da ,nije voda već more“. I tako smo 
mogli za jezero, za koje se doslije nije ništa znalo, konstatovati 
da je pravo i čisto morsko jezero sa morskom faunom. 

U prostranom, mirnom zatonu, gdje nema nigdje kuće ni ku- 
ćišta, daleko od bučnoga života, raspravljasmo poslije večere razna 
socijalna pitanja. Naročito se uzvrpoljiše stari ,bećari“ na našoj 
lađi dokazujući, koliko su oni sretniji od oženjenih. U muževnoj 
već dobi izmišljali su oni kojekakove dokaze, da opravdaju svoje 
bećarstvo. Oženjeni nasuprot dokazali su im jasno kao na dlanu, 
da ie ,egoizam“ glavni razlog njihovu beženstvu. Po malo 
dotaknusmo se vjerskih pitanja, pa se i tu pokazaše u našem 
društvu razna mnijenja. U to nas bljesak i grmljavina otjera na 
počinak. Ovaj put se spremismo svi u unutrašnje prostorije na- 
šega broda bojeći se nevremena po noći. 


Mogla je biti ponoć! Spavao sam. Najedno me neka neo- 
bična graja trgnc iza sna. Čujem glas našega dobroga admirala 
broda. Prepadoh se i ustanem, da vidim što se zbilo. Ništa, ništa, 
dovikne mi umiljato admiral, pak dalje oštro zapovjedaj morna- 
rima, Sjutra smo tek saznali, u kakvoj smo pogibli bili. Nasa 
Margita malo da se nije nasukala. Čini se, da se nijesmo bili 
dobro usidrili, pak je noću jak vjetar po malo zanosio naš brod 
prema kraju. Sva sreća da je mornar na straži to opazio i 
odmah probudio admirala broda, koji je svu momčad odmah 
pozvao na rad da se otmemo pogibli. Bio je to mučan posao, 
no za jedan sat bila je Margita u sigurnosti. 


101 251 


U jutru krenusmo prema Malomu Losinju, kamo stigosmo 
poslije objeda oko tri sata po podne. Nebo je bilo naoblačeno. 
»Noštrom“ je rekao, da će tako ostati cijeli dan, dodavši ,ta već 
se skićem 30 godina po moru, te znam što oblaci misle, a nekmo 
li da ne bih znao, što rade“. More je bilo za cijele vožnje ne- 
mirno, dok napokon ne zađosmo u daleku dragu u zatvoreno 
rekao bi jezero, u dnu kojega se je smjestio amfiteatralno poput 
Bakra prijatni grad Mali Lošinj. Iza nemirne plovidbe mirno 
more u toj zaklonjenoj dragi kano da nam je hotjelo pri pri- 
stupu u Mali Lošinj potvrditi znamenitost ove povjesnički glaso- 
vite luke „Val Augusto“, gdje se nekoć pred bunom zaklonilo 
čitave zime brodovlje cara Augusta, kad je g. 35 pr. Is. vojevao 
na ilirska plemena u našim krajevima. 

Lošinj je najmanji i najjužniji od tri veća kvarnerska 
otoka, te zaprema nešto preko 720] km On je od otoka Cresa 
odijeljen posve uzanim morskim tijesnom, tako da još i dan 
danas mnogi drže oba ova otoka za jedan otok, tim većma što 
su spojeni pomičnim mostom od željeza. Lošinj je donekle član- 
kovit, kao što smo gore spomenuli za otok Pag. Dok je sjeverni 
i središnji dio otoka strm, divlji, te slabo rodan, južni dio otoka, 
gdje su se smjestila oba grada Veliki i Mali Lošinj, zarasten 
je bujnim rašćem i to lozom i maslinom, a uspijeva još smokva, 
paoma, limun, aloa i druge južne rasline. S toga nije čudo, što 
je posljednjih godina naročito Mali Lošinj izišao na glas poradi 
svoga blagoga podneblja, te je postao ,hrvatskom Revierom“. U 
tom blagom zraku, čistom od prašine i miasma udiše čovjek ne- 
prestano vlažni pun soli zrak. Ulazeći u luku lošinjsku uvjerismo 
se po hotelima, što no su se nanizali na morskoj obali, da je 
Mali Lošinj u istinu klimatičko lječilište. Došavši na kraj potra- 
žismo odmah vrloga rodoljuba Sinirdica. U razgovoru snjime za 
nekoliko časova upoznasmo situaciju na Lošinju. Žitelji (oko 
7000) su tu zgoljni Hrvati, a sve škole i pučke i nautičke 
jesu talijanske. Koje čudo što su stanovnici Lošinja vrlo 
potalijančeni. Bečka vlada kroz decenije umjetno tamo podr- 
žava talijanstinu, protiv hrvaštine. Mladež se u školama od- 
vraća od hrvatstva, u uredima su činovnici, koji opće sa 
strankama samo talijanskim jezikom. Ipak ima tu vatrenih 
rodoljuba hrvatskih, a središte im je u lijepoj čitaonici, gdje 
ima velik broj novina imenito hrvatskih i slovenskih. Sva- 


252 102 


kako losinjski rodoljubi vode tesku borbu s narodnjim nepri- 
jateljima. 

Iz čitaonice pođosmo u pratnji nekih lošinjskih rodoljuba 
prema groblju, da pohodimo grob plemenitog našega zemljaka 
dra. Frana Divića, bivšega upravitelja osječke realke, koji je 
ovdje s proljeća god. 1893. umr'o, te je pokopan na tamošnjem 
groblju. Poznavao sam pokojnika u dušu i moram priznati, da 
je bio velik rodoljub, uzor prijatelja, izvrstan strukovnjak, a u 
školi vrlo vješt i savjestan učitelj. Da je Divić nakon svršenih 
nauka u Beču kojom srećom odmah službovao u Zagrebu, nema 
sumnje, da bi daleko dotjerao u svojoj struci, te bi svojim 
perom obogatio našu znanstvenu knjigu. Ovako je službujući u 
pokrajini zahirio, jer kao što mi se tužio, nije imao kroz go- 
dine, da ma s kim o svojoj struci — matematici — razgovara. 
Nakon 14-godišnjeg službovanja u pokrajini još je težio za Za- 
grebom i za usavršenjem u svojoj struci. U tom ga je visoka 
vlada početkom školske godine 1892/3. pozvala, da upravlja velikom 
realkom u Osijeku. Čim se iz Vinkovaca spremio u Osijek, po- 
javiše se već vidljivi znaci njegove smrtonosne bolesti. Po savjetu 
liječničkom tražio je pomoći svojoj teškoj bolesti u Lošinju, gdje 
je međutim naskoro umr'o. Pomolismo se Bogu na grobu nezabo- 
ravnoga druga želeći, da mu bude laka hrvatska zemljica, koju 
je za života tako vruće ljubio. Samo nas je zaboljelo srce, 
gdje smo gledali, da naš Divic. plemeniti hrvatski rodoljub, imade 
na svom grobu njemački napis. Lošinjci nam rekoše, da su to 
odredile duvne, kod kojih je umr'o. Mi smo umolili lošinjske ro- 
doljube, da svakako izmijene njemački napis na Divićevu grobu 
sa hrvatskim, što nam oni i obećaše. Do Divićeva groba čitasmo 
na jednom grobu ovaj nježni dvojezični napis , All amata mia 
duša“. U tom se napisu najbolje odrazuju lošinjske prilike. 

Vrativši se sa groblja u čitaonicu, gdje smo se upoznali 
s nekim tamošnjim rodoljubima, pođosmo da razgledamo ostri- 
žišta g. Smirčića. Putem se mogosmo uvjeriti, kako se još uvijek 
dosta brodova gradi u M. Lošinju. Dakako da je danas teško 
Lošinjcima natjecati se u brodogradnji s Englezima i Američa- 
nima. Nu još su se u nedavno vrijeme brodovi građeni u lo- 
šinjskim škverima brojili među najljepše i najčvršće u svoj našoj 
mornarici. To je ujedno razlog, što su Lošinjci svojom poduzet- 
nošću i radinošću postali od ubogih ribara, imućni brodovlasnici 


103 253 


i trgovci. Danas je opet žiteljima M. Lošinja osim brodogradnje 
lijepa privreda od stranaca, kojih imade ovdje s rana proljeća 
na stotine. Vlažan naime morski zrak i otočna jednoličnost tem- 
perature osobito prija nekim vrstima bolesti; samo je šteta, što 
i M. Lošinj nije posve prost od vjetrova i što je razmjerno pre- 
malo u svezi sa Rijekom, Trstom i Puljem. 

Prijazni g. Smirčić pokazivao nam je i opširno tumačio 
svoja prostrana ostrižista, smještena pri kraju lošinjske drage. 
Bude li posve uspio njegov način gajanja oštriga, donijet će mu 
to poduzeće veliku dobit. Iza toga se prevezosmo na drugu stranu 
lošinjske drage, da obiđemo malenu luku Czgale, koja je udaljena 
oko četvrt sata hoda od grada M. Lošinja. Ova je luka zgodno smje- 
štena i posve zaklonjena od bure. Odavle se vratismo pješke u 
grad lijepim putem usred bujnih nasada. Pod večer razgledasmo 
prekrasni Lloydov parobrod „Trieste“, koji je baš ovamo bio 
prispio. Ogroman je to putnički parobrod, najelegantnije uređen, 
s električnom rasvjetom. Poslije večere oprostismo se u čitaonici 
sa Lošinjcima, hvaleći im na njihovoj prijaznosti i bodreći ih u 
njihovu rodoljubnom nastojanju oko hrvatstva. 

Slijedeći dan rano nas probudi vijest, da je ,jugo“ a mi 
preplašeni odlučimo da ostanemo u Lošinju. Pravoga ,juga“ ni- 
jesmo još doživjeli na lađi, a znali smo, da je to najnepo- 
voljnije za novajlije na moru. Kad se iza dva sata razve- 
drilo, krenusmo smjelo na put. Ipak se ljuto prevarismo. U 
lošinjskoj dragi bilo je povoljno more, al kad mi iz drage 
u otvoreno more, udri pljusak s desna i s lijeva. Pri ovako 
uzburkanome moru bilo nam je minuti najjužniju tačku Istre, 
zloglasni Cap Promontore, odakle se nedaleko na stijenastom 
školjiću Poreru ispinje za mornare vrlo znameniti 36 metara 
visoki svjetionik. Plovidba uza zapadnu obalu Istre vrlo je 
dražesna. Istina nema tu veličanstvenih prirodnih okolica, niti 
velikih gradova a ni bujnoga bilinskog raja, ali ima slikovito 
smještenih luka i gradića, koji već svojom vanjštinom jasno svje- 
doče, da su pradavnoga podrijetla. K tomu ima tu otočića, koji 
poput perivoja usred oaze izniru nad morsko lice spuštajući svoje 
bajno zelenilo do razine morske. 

Kad smo plovili prema prvoj znamenitoj točki na zapadnoj 
obali istarskoj, prostranomu zatonu, u kojem se je smjestio Pulj 
(Pola), opazili smo već iz daleka goleme utvrde, koje nam jav- 


254 104 


ljahu, da se približujemo najčvršćoj bojnoj luci naše monarhije. 
Obišavši Puntu Compare uđosmo u puljski konao. Tu nam se 
otvori prekrasna slika u dalekoj perspektivi. S obje strane ulaza 
ispinju se kršne glavine sa jakim utvrdama: na desno Marija 
Lujza a na lijevo Krsto (Christo). Između njih je daleki morski 
konao sa dražesnim dragama, a ove rastavljaju mnogobrojna 
predbrežja, posuta svuda na okolo tvrđicama. Jaki je to bojni 
tabor i jao si ga neprijatelju, koji bi se usudio prikučiti silno 
utvrđenomu Pulju. Luka se puljska sastoji za pravo od prostrane 
tri luke. Prva je izvanja luka od ulaza do zelenog otočića sv. 
Katarine, jako učvršćena Franjina otoka i k jugu do školjića sv. 
Petra. Kad smo minuli ove otoke evo nove slike. Pred nama je 
prostrana morska kotlina prava puljska luka, a do nje grad Pulj 
smjestio se uz more u izbočenom polukrugu; u zatku pak ispinje 
se na brežuljku gradski kašteo, dok se s lijeve strane smjelo diže 
nebu pod oblake ogromni rimski amfiteatar. Tik pred gradom 
iznire iz mora Maslinov otok (Scoglio Olivi) s mnogobrojnim 
zgradama ratne mornarice, rastavljajući bojnu luku od trgovačke 
luke, koja zaprema dno prostranog puljskog zatona. — Mi smo 
motrili kako se nizovi žutih puljskih kuća, što se od morske 
obale polagano dižu prema oniskom brežuljku, na kojem stoji 
kašteo, ogledaju u mirnoj pučini morskoj kao u ogledalu, a na 
južnoj strani luke, tamo gdje su zgrade pomorskog arzenala, po- 
redala se uz obalu gotovo šuma jarbola, jer se baš dva dana 
prije našega dolaska smjestio u Pulj velik broj bojnih lađa iza 
dovršenih manevra na moru. Preplovivši vojnički ozbiljnu ratnu 
luku i obišavši Maslinov otok plovljasmo izravno prema amfiteatru, 
te se tako rekavši pod njim usidrismo. 

Pulj je danas najznamenitiji grad u Istri, koje što ima naj- 
više žitelja (preko 30 tisuća), koje pak što je glavna bojna luka 
naše države. Nu Pulj je bio velik i slavan još za Rimljana, te 
je znamenit svojim dragocjenim rimskim starinama. Kako smo 
već sjutradan kanili nastaviti svoj put, morali smo se požurili, 
da na brzu ruku razgledamo sve znamenitosti Pulja. Vodio nas 
je po gradu moj znanac g. P. svećenik zagrebačke nadbiskupije, 
sada vojni kapelan u Pulju. Najprije si pribavismo za drugi dan 
ulaznice u arzenal i na ratne brodove. Zatim obiđosmo prostranu 
vojničku četvrt, gdje je i javno šetalište opasano lijepim kućama, 
u kojima prebivaju vojnički časnici i činovnici. Usred parka za- 


105 255 


raštena krasnim južnim rašćem stoji spomenik nadvojvode Maksi- 
milijana, potonjega mejičkoga cara, koji je stekao velikih zasluga 
za razvitak naše mornarice i za procvat Pulja. Odavle se vra- 
tismo na Marinu, gdje se dižu vrlo lijepe palače javne i pri- 
vatne; nadalje gostionice, osterije i kavane. Tu je glavno stje- 
cište puljskih žitelja naročito vojnika. Ovuda se mnogo čuje nje- 
mačka riječ, tako da je donekle opravdano, što neki zovu da- 
našnji Pulj njemačkom kolonijom usred slavenskoga svijeta. Sa 
Marine udosmo u unutrašnji grad, gdje ima mnogo rimskih sta- 
rina. Tako se na malenu trgu diže čuveni slavoluk Sergijevaca 
iz dobe cara Augusta, zatim prekrasni maleni Augustov hrain, 
koji danas rabi za muzej za sve rimske starine, nađene u Pulju 
i u okolici njegovoj. Dodaj još k tomu forum patricijski, zatim 
plebejski nadalje rimske utvrde sa nebrojenim vratima i spome- 
nicima te napokon kapitol, gdje je danas kašteo, onda ćeš poj- 
miti, kako mora da je bio čaroban, upravo neopisivo divan pogled 
s mora na rimsku Polu. Kad smo razgledali sav grad, krenusmo 
do najvećega čudovišta grada Pulja do velebnog amfiteatra, naj- 
ogromnijega puljskog spomenika iz rimskih vremena. On se uzdiže 
gradu na sjeveru, nedaleko obale, do koje se naša Margita usi- 
drila. Sav vanjski zid, koji je tu zgradu kružio, gotovo je sasvim 
sačuvan, nu iznutra je najvećim dijelom razvaljen. Vanjski zid 
ima dva niza prozora na luk, dok su u trećem katu sami če- 
tverouglasti prozori. Visok je tzvanji zid 24 metra, a ima u 
svakom katu po 72 arkade. Sama arena, gdje su se u rimsko 
doba borbe izvodile, duga je 63 m. a široka do 43 m. U amfi- 
teatar moglo je stati oko 15.000 ljudi. Sudeći po bazenu, koji 
još opstoji, nijesu se izvodile u areni samo borbe sa zvijeradima i 
gladijatorima nego i morske bitke ili naumahije. Veleban taj 
amfiteatar, u srednjem vijeku još neoštećen, doživio je u svojoj 
sredini viteške igre templarske. Kasnije su ljudske ruke razorile 
taj krasni spomenik rimskoga graditeljstva. Nu i ovaki, kaki je 
danas, prilično već oštećen, pobuđuje u svakoga udivljenje. Na- 
ročito u večer, kad smo se vraćali u našu Margitu, nijesmo mogli 
otrgnuti očiju od impozantne te građevine. Naše zurenje u 
arenu uveličavala je mukla tutnjava topova i električni signali, 
koji su sa izokolnih tvrđica svaki čas letjeli preko čitavog puljskog 
zatona. Sve nas je to razigravalo kasno u noć do 12 ure, kad 
istom odosmo na počinak. rica 


256 106 


Sjutradan u zoru oprosti se s nama nas vrijedni drug 
H., da parobrodom ugarsko-hrvatskoga druZtva ode do Rijeke 
a onda željeznicom do kneževskih svojih rođaka u Berchtes- 
gaden. Kako se je nas sedmorica lijepo snašla i pazila na 
Margiti ,kano da su nas golubovi birali“ žalili smo, što eto 
gubimo dobra druga, a on u mislima već među svojima u 
Alpama, tješio nas je, da su, onako naši lijepi dani „ara- 
njueški“ na domaku. A tako je i u istinu bilo: još dva tri 
dana pak s bogom more, možda za uvijek! — Čim je ot- 
plovio naš drug, spremismo se na kraj na doručak u vojnički 
kazino. Na mjestu rimskog kazališta ,Julia“ zvanog iz dobe 
cara Vespazijana podigao se je prekrasni pomorski kazino, sa- 
stajalište pomoraca i vojništva puljskoga. Kako imadu i stranci 
slobodan pristup u kazino, ako ih uvede koji član, uputismo se 
i mi s našim vodičem onamo na doručak. Zgrada je smještena 
usred prekrasnoga tropskog rašća u parku, gdje je paviljon za 
glazbu, krugljana i druga razna zabavišta. Nutarnje je uređenje 
kazina uzorno i tako lijepo, da mu u tom pogledu nije premac 
nijedan vojnički kazino u monarhiji. Tu ima prostranih, uglednih 
prostorija: knjižnica, čitaonica, dvorana za primanje, plesaona, 
gostiona, kavana itd. Prava je to đruštvena kuća, koja podaje 
časnicima i vojničkim činovnicima sve udobnosti, kojih inače 
nema u manjim gradovima. Upisavši se u knjigu spomenicu, 
odosmo u ogromni pomorski arzenal i u osobito lijepi pomorski 
muzej. Mi smo sve to na brzu ruku pregledali diveći se nebro- 
jenim i raznovrsnim radionicama u arzenalu i prekrasnim pred- 
metima u muzeju. Na to razgledasmo dva bojna broda-orijaša i 
to stariji brod „Albrecht“ i noviji „Franjo Josip“. Oprosti cita, 
telju, što ti ne opisujem tih brodova, jer se to na prosto ne da 
opisati, nego treba da ih vidiš. Jedino ću spomenuti, kako i lajku 
u bojnim poslovima udara u oči razlika između starijih i novijih 
bojnih lađa. Starije su ogromnije, dok novije nijesu građene u to- 
likim dimenzijama, ali su pri tom savršenije i svojom snagom i 
većim obiljem ubojitog oružji daleko strahovitije. Mi smo se na to- 
liko umorili razgledavajući spomenuta dva broda, da nijesmo pošli 
na ostale brodove kao Kustocu, Tegetthoff itd. Svakako je vrijedno 
istaknuti, kako je na brodovima momčad vanredno učtiva prema 
strancima, a časnici neobično prijazni, susretljivi i u svem vrlo 
uslužni. Još pođosmo u glasoviti Balance-dok, gdje je upravo bila 


107 257 


na „pregledavanju“ ogromna prekrasna lađa „Elisabeth“, na kojoj 
je plovio oko zemlje nadvojvoda Franjo Ferdinand od Este. Ne- 
daleko odavle vidjesmo, kako su dogradivali orijaški brod za 
putnike. — Oprostivsi se sa ljubeznim našim ,ciceronom“ g. P. vra- 
tismo se na Margitu. Iza pol sata smo već plovili opraštajuć se 
sa veličanstvenom arenom i sa velebnom našom mornaricom. Izi- 
šavši iz puljskog zatona tekao je naš put fazanskim konalom između 
Brionskih otoka i gradića Fazane izravno prema fovinju. 
Glavni razlog, što smo se u Rovinj navratili, bio je taj. Uza znan- 
stveno ispitivanje našega mora imali smo i tu zadaću, da na 
našem putu pronađemo najprikladnije mjesto za zoološku po- 
staju. Doskora bi se naime imala osnovati zajednička ugarsko- 
hrvatska zoološka postaja u hrvatskom primorju. Takova je po- 
staja tim nužnija, jer Nijemci imadu već dvije postaje na Ja- 
dranskome moru u Trstu i u Rovinju. Tršćanska postaja opstoji 
već dulje vremena, a nas je u prvom redu zanimala novija ber- 
linska zoološka postaja u Rovinju. Izvan grada nađosmo novu 
pristalu jednokatnicu uz obalu morsku, koja je „ad hoc“ 
sagrađena po berlinskom društvu akvarija. Upravitelj postaje 
lijepo nas je primio, te nas je u sve uputio. Razi zemlje 
uređene su prostorije za gajanje živi faune jadranskomorske. Tu 
se spremaju preparati i pošiljke za Berlin. U prvom su katu 
sobe za asistente i za biblioteku. Razgledavši cijeli taj zavod, 
oprostismo se sa njegovim upraviteljem i vratismo se u grad. 
Sa trga ispred sv. Eufemije, glavne crkve rovinjske uočismo cijeli 
Rovinj. Koji smo se čamcem izvezli u odaleko lijepo kupalište, 
malo da nijesmo nastradali od strahovite oluje. Odlanulo nam 
je tek onda, kad smo se sretno vratili na Margitu. 

Iza burne noći osvanulo slijedeći dan krasno, no vrlo hladno 
jutro. Ploveći na sjever prema Trstu, ugledasmo daleke Alpe 
pokrivene bijelom snijeznom koprenom. Minusmo već Vrsar (Or- 
sera) nad morem, na brežuljku sa pitomom okolicom, zatim na 
malenu i usku poluotoku stari Poreč sa glasovitom stolnom 
crkvom iz početka 6. vijeka; već ostavismo za sobom strmi 
i slikovito smješteni Piran, zatim u dnu istoimenog zatona 
položeni Kopar, tu glavu Istre u mljetačko doba, te napokon 
osvanusmo oko 2 sata poslije podne u bogatom Trstu, tom 
prvom trgovačkom emporiju na Jadranskome moru. U Trstu 


ostadosmo 12. i 13. kolovoza. Većina nas je već otprije pozna- 
ET 


258 108 


vala Trst, te nam se je samo ovaj put činilo, kano da je manje 
lađa u luci nego u prijašnja vremena. Moguće da je tomu krivo 
bilo godišnje doba, a nema sumnje, da je procvat Rijeke znatno 
nahudio tršćanskoj trgovini. Osim izleta u predivni carski dvorac 
Miramar vrijedno je spomenuti, da smo posjetili tamošnju z00- 
lošku postaju, te je odanle ponio ras maršal neke osebujne 
preparate. 

Iza strahovite oluje, koja je bijesnila cijelu noć od 13. na 
1%. kolovoza, krenusmo slijedeće jutro pri uzburkanome moru 
izravno do otoka Cresa, kamo smo pod večer prispjeli. Greska 
se luka smjestila u mirnom zakloništu, u prekrasnoj drazici 
(Vollone) usred tamnozelene bašće maslina, od kojih se pravi 
glasovito cresko ulje. Maslinu sade Cresani u redove kao vinovu 
lozu, a svaki red podziđu kamenjem poradi bure. Kao i drugi 
primorski gradovi tako je i Cres zbijen i tijesan. Na desno uz 
morski žal stoji samostan Franjevaca, a do njega je samostan 
opatica Benediktinka. Žitelja broji trgovište oko 4800 samih Hr- 
vata, od kojih žalibože mnogi prianjaju uz talijanštinu. — Kao 
prve večeri na našem putu, tako je eto i posljednje večeri u 
Cresu zasjajio nad nama svojim tajanstvenim sjajem pun mjesec, 
kao da nam čestita na sretno obavljenom putu. Bili smo svi na 
Margiti nekako tužni, jer nam se je s jutra bilo rastali sa lađom, 
koja je mjesec dana bila našom kućom, našim dragim prebiva- 
lištem. Dugo u noć tekao je razgovor o svem, što smo doživjeli 
na svom putu. Iznova smo preletili u razgovoru sve zgode i 
nezgode, koje smo za 30 dnevne plovidbe preživjeli. Tužno, po- 
sljednji put na Margiti doviknusmo si laku noć. 

Sjutradan 15. kolovoza na blagdan Gospin krenusmo u 6 
sati iz creske luke, pa uđosmo na Mala vrata u veličanstveni 
Kvarner, odakle smo prije mjesec dana zaplovili na jug. Vrijeme 
je bilo krasno kao i prvi dan naše plovidbe, a dupini, kojih ni- 
jesmo vidjeli od prvih dana na svom putu, ispratiše naš brod 
malo ne do Kraljevice, gdje se iskreaše članovi naše ekspedicije, 
dok sam ja sam ostao sa vrlim admiralom na Margiti. U 11 sati 
u jutru stigosmo u Bakar. Čim sam stupio na kraj, pođoh do 
brzojavnog ureda, da se kao punomoćnik ekspedicije zahvalim na 
svršetku puta predstojniku za bogoštovlje i nastavu, presvj. g. dru I. 
Kršnjavomu, prezaslužnomu pokretaču ove ekspedicije. Poslije podne 
rastadoh se tužnim srcem sa kapetanom broda g. B. Urpanijem. 


109 259 


Suznim očima silazio sam u čamac rastajući se sa lađom, na 
kojoj sam proživio jedan od najljepših mjeseci svoga života. 
Doista meni i mojim drugovima ostat će nezaboravan ovaj put 
sa Margitom! 

Iz Zagreba smo odaslali opširniji telegram pun zahvale 
preuzvišenomu gospodinu banu grofu Khuen-Hedćrvariju, 
a mjeseca listopada pokloniše se i zahvalise „in corpore“ svi čla- 
novi Njegovoj Preuzvišenosti svijetlomu banu, što je milostivo 
odredio ovu prvu znanstvenu ekspediciju sa Margitom. 

Završivši ovaj opis našega puta, spomenuti mi je još, da 
se u slijedećim člancima ovog časopisa raspravlja o znanstvenim 
rezultatima prve ekspedicije sa Margitom. 


Prijegled puta, koji je Margita provalila. 
Morske milje 


18. kolovoza Kraljeviea-Krk |. 2704420464825 
iS: 2 Krk=Punat:. e 222 ra 9 
18. 4 Bunat-Bagr. 1%: «Stat er 
19. m Pae-Nomerad: s 2, Dato 
90 4 Novigrad-Zadar ei 
DO. È Zadar-Sv. Filip i Jakov . . 15 
23, : Sv. Filip i Jakov-Skradin . 385 
Shi m Skradin=Sibemk.. 2/4 af So 
95, A Sibenik-Trogir ‘0... (cl 85 
25 A sPropirsspljet. ta lo nago 
28. È Splje-Omis! a: 2. 2% a 1455 
98. A Omiše+Makarska: 7 rar alo 
99. = Makarska-Starigrad . . . . 29 
2) A Statigrad-Hyar og 20 0 DR 
99, 3 Evar-Worcalaga #05 Lun ut 0097 
28. S Korčula-Mljet (Porto Pallazzo) 18 
30. È Miet=trsfenol et... a 2.2: 9 
30. a Trsteno-Rijeka -. + . . . 75 
30, = Rijeka-Dubrovnik (luka) . . 85 
1. rujna Dubrovnik (luka)-Cavtat . . 55 
1 x Gavlat=NOvi “34. went 
1 i Novi-Risan-Kotor . . . . 19 


110 


Morske milje 


4. : Kotor-=Budva'"z! 2 2 2 EEE mo 
4. È Budva-Gruz. < Sca 
5.. rujna“ Gruž-Komiža See ee 
6. Komiza-Bisevo ven 4-5 


6 ; BisSewo=Vis... li et va vassko 
Te n Vis-Dugi otok (Tajer) . . . 66 
8. n Dugi otok (Tajer)-Mali Losinj 55 
9 2 Mali Losin]-Pulj ger ee 
10. x Pilj-Kowin] Teca tea Via E 
IT 5 Boyiny Erst, Seen So 


14. 3 rst Cres est” ca ciel SII 
15. 2 Gres-Kraljevica, = een) 
1071 


U Zagrebu na dan Svih Sveti 1894. 


Faunistički prilozi 


sa putovania yachte „Margite“ po Jadranskom 
moru. 


Napisao S. Brusina. 


Stanovnici istočne obale i otoka Jadranskog mora poznati 
su već od prastarih vremena kao vješti pomorci. — Najbolji 
kontingenat rimske pomorske sile bili su naši Primorci. 

Za vremena neodvisnosti Hrvatske za kralja Tomislava 
(912—930 p. I. brojila je Hrvatska mornarica ništa manje, nego 
180 brodova sa od prilike 5000 momaka. Mletačka i Dubrovačka 
republika ne bi nikad došle do tolikog ugleda i moći, da nijesu 
imale tako vrsnih pomoraca, a ti su bili opet naši Primorci. Na- 
poleon je I naše Primorje i Dalmaciju poglavito stoga osvojio, 
da s našim mrnarima uredi francusku mrnaricu.! 

Da nije bilo hrvatskih mrnara bili bi jedva pobjedili kod 
Visa; a što jošte više vrijedi naši se od sunca potamnjeli južnjaci 
sjajno iskazali za austrijske ekspedicije na sjeverni stožer. 

Naše kapetane uvijek traže Rusi i Englezi, dapače i pred 
njihovim ljudima imadu prednost. 

Baš stoga danas, za vremena pare, koja ne će nikad više 
odgojiti tako spretne mrnare, mora se smatrati veoma sretnom 
idejom, što je hrvatska zemaljska vlada nabavila yachtu za nau- 
tičku školu u Bakru. 

S time nezadovoljna kr. vlada došla je na još sretniju mi- 
sao, da bi se taj brod upotrebljavao i u znanstvene svrhe. Bude 


! Marchal. Notice sur la Groati: militaire, et sur les autres provinces 
illyriennes, sous l’ empire de Napoleon (Bulletin de I" Academie royale des 
Sciences de Bruxelles. Tome XV. Bruxe'les 1848. str. 571.) 


262 3 
dakle zaključeno, da pogje Margita na jednomjesečno putovanje 
po Jadranskom moru. Bude izabrano sedam profesora prirodnih 
znanosti zagrebačkog sveučilišta i srednjih zavoda za to puto- 
vanje, a meni je u dio pala čast, te budem imenovan vogjom 
ekspedicije. Dne 18 srpnja otputovali smo iz Kraljevice, propu- 
tovali smo svu Dalmaciju do Budve, odavle kroz dalmatinsko 
otočje do Trsta, a vratili smo se u Kraljevicu 15. avgusta. 

Mi smo dakle, hvala budi kr. hrvatskoj zemaljskoj vladi, 
kroz čitavi mjesec dana proveli mrnarski život, nekoji su od nas 
prvi put vidjeli jedinu svoje vrste istočnu obalu Jadranskog 
mora, a nekoji su ju ponovno vidjeli, nu uvijek joj se iznova 
diveći, a i marljivo se uza to sabiralo gradivo. 

Nijesmo mogli ni misliti na istraživanje većih morskih 
dubina, zato dao sam načiniti jednostavnu mrežu po mojem 
prijašnjem uzoru'. U glavnom ovo je puiovanje bilo za većinu 
kolega samo putovanje za orijentiranje. Stoga se nijesmo ni mogli 
nigdje dulje zadržati. — Ako se uzme u obzir, da je samo pu- 
tovanje trebalo mnogo vremena — mi smo prevalili preko hiljadu 
morskih milja i zaustavili se u 33 luke — da se _ noću nije pu- 
tovalo, da smo poduzeli izlete i na kopno, to moramo veoma za- 
dovoljni biti s rezultatom ove ekskurzije. 


Prije no što smo otputovali, uredili smo putni program i 
odredili si neke zadaće. Megju ostalim zanimalo me pretraZi- 
vanje ležišta Pecten maximus (L.), te istraživanje faune t. z. 
Prokljanskog jezera. Najviše me mamila fauna glasovite, veličan- 
stvene Boke Kotorske, jer akoprem je ovaj komadić raja blizu 100 
godina pod Austrijom, i akoprem me drže za poznavaoca dalma- 
tinske faune? to je meni — upravo kao i za čitavi svijet — Boka 
Kotorska faunistički sasma nepoznata, dok mi n. pr. poznajemo 
toliko krasota sa sjevernog stožera i iz srednje Afrike. 

Ovdje ćemo govoriti o fauni Prokljanskog jezera i Kvar- 
nera. To nijesu jedini postignuli rezultati ekskurzije. Mi ćemo se 
ponovno na ovo svratiti; bit će sigurno i drugih prinosa od ko- 
lega i suputnika. — Nu upravo fauna Boke Kotorske ostala je 
i ovaj put neproučena. Samo toliko mogu kazati, te mi mislimo, 


! Bulletin de la Société Malacologique d: Belgique. Tome IV. Bruxelles 
1869. str. VII. 
* Archiv für Naturgeschichte. 46 Jahrg. I. Bd. Berlin 1880. str. 253. 


3 263 


da smo ovdje otkrili Eldorado, i da se mi pouzdano nadamo, 
da će nam kr. vlada naskoro velikodušno naloziti u interesu 
znanosti, da se upustimo u istraživanje faune Boke Kotorske. 
Neka ostane ova časna zadaća Margiti. 


Borealni tipovi životinja u Kvarneru. 


Koliko znadem Lorenz! je prvi upozorio biologe, da ima u 
Kvarneru borealnih tipova. — Jedna jedina vrsta raka i jedan 
polip bili su mu kao dokaz: 

Nephrops norvegicus (L.) 

Virgularia multiflora Kner. 

Ta je činjenica znamenita za biologiju kao i za geologiju. 
Lorenz je takogjer nastojao, da razjasni čudnovatu prisutnost N. 
norvegicus. — Pošto me već gotovo tri decenija nema na milim 
obalama sinjeg mora, to se na žalost ne mogu posve posvetiti 
jadranskoj biologiji. Što se dakle tiče razjašnjenja ove pojave, 
ne mogu, nego čitatelja uputiti na dotično mjesto u Lorenz-ovoj 
knjizi. Ovdje ću raspravljati o obim gore spomenutim vrstama, 
te za tim pridonijeti novi materijal kao potvrdu za Lorenz-ovo 
mnijenje. 

N. norvegicus sjeverni je dekapod, a nalazi se u obilju i 
kod nas, nu nalazi se samo na najdubljim mjestima u Kvarneru. 
Pisci spominju još Mletke, Trst, Pulj, Zadar itd., ali to je krivo. 
Ne mora sve, što se na ribjem trgu nagje biti iz okolice, a po go- 
tovo danas, gdje je gusta željeznička mreža prekrila Evropu. 
Nije tomu n. pr. davno, da je bilo na ribjem trgu stare kraljice 
Jadranskog mora u Mlecima, svježih Gadus aeglefinus L. iz 
Oceana.? 

Najpoznatiji ribari Jadranskog mora ,Chioggioti“ love dobro 
poznate ,Scampi di Fiume“ samo u Kvarneru. Ili prama količini 
ribanja, ili možda jošte bolje, kud je povoljniji vjetar, to oni 
plove prama Mlecima ili Trstu, put Pulja ili Zadra itd., tako da 


1 Lorenz Dr. J. R. Physikalische Verhältnisse und Vertheilung der Or- 
ganismen im Quarnerischen Golfe. Wie ı 1863. str. 328. 

2 Ninni Dr. A. P. Sopra un pesce forestiero (Gadus aeglefinus) com- 
parso sul mercato di Venezia (Bollettino della Soc. Adr. Vol. XII. Trieste 
1890. str. 1.) 


264. 4 


može čovjek svagdje dobiti ,Scampi“, kojima je inače domaja 
samo u Kvarneru. 

Nadalje spominje Lorenz iz Kvarnera veoma rijetkog polipa 
Virgularia multiflora Kner., kao vikarirajuću vrstu borealne V. 
mirabilis Müll. 

Kao daleko karakterističnije od gore spomenutih vrsta 
moram navesti ove vrste Polycheta, koje su sve u početku bile 
poznate kao sjeverne vrste, a samo su još u Kvarneru nagjene; 
i nijedna od ovih vrsta nije nagjena ni na kojem drugom mjestu 
Jadranskog mora ni u opće u Sredozemnom moru. 

Ove su vrste: 

Polynoe cirrata (Fabr.) 

Glycera alba Ratke. 

Glycera capitata Oersted. 

Hesione fusca (Johnst.) 

Phyllodoce mucosa Oersted. 

Terebelloides Stroemii Sars. 

K ovim sjevernim tipovima mogu ubrojiti još dvije vrste 
obalnih mekušaca, koje su vrste u novije vrijeme poznate kao 
stanovnici Jadranskog mora, te se isto tako nalaze samo u Kvar- 
neru, a to su: 

Pecten maximus (L.), i 

Mytilus galloprovincialis croaticus Brus.! 

Ovdje spomenute vrste N. norvegicus, a po svoj prilici i 
P. maximus, nalaze se kojiputa, ako i rijetko kao kolonije u 
Sredozemnom moru. 


Pecten maximus (L.). 


Renier bio je prvi, koji je u svojim popisima uvrstio za 
Jadransko more Ostrea maxima L. Chiereghini je opisao i na- 
slikao O. zöezac L., koju je Nardo u svojoj sinonimiji Chiereghini- 
jevog rukopisa istovjetio sa Pecten masimus.?” U mojem komen- 

ı Oblik ili suvrsta je i za me višija kategorija, nego varijeteta ili odlika. 
Ja držim, da je isto tako teoretski kao i prakticki veoma nužno, da se i u 
malakozoologiju uvede trinomium. To su američki ornitolozi odavna započeli, 
a odobrili su megjunarodni zoološki kongresi u Parizu i Moskvi za cielo Zi- 
votinjstvo. 

? Nardo Dr. G. D. Sinonimia moderna delle specie ecc. registrate nel- 
l’ opera ecc. d. Chiereghini. Venezia 1847. str. 32. 


5 265 


taru stalno sam označio, sudeći po slici O. ziczac (Chier. nec. L.), 
da je to P. Jacobaeus (L.), a ne P. maximus (L.).! 

Georg Martens navagja u svojoj knjizi , Fauna Veneta“ P. 
Jacobaeus, te nadovezuje ovu za nas vaZnu opasku: „Renieri 
spominje i 0. maxima L. kao jadransku vrstu, ali ipak s jednim ? 
Ja pako držim, da bi ova imala pripadati samo Oceanu“.? 

Sandri je tu griješku dalje rasprostranio. Njegov prvi popis 
školjkara iz okolice zadarske navagja: 

P. Jacobaeus 45 bečkih crtica visok i isto tako dug, ,ri- 
jedak“ je u Novigradu, i 

P. maximus 60 i 72 bečke crtice visok i dug, nalazi se 
često u zadarskim i novigradskim vodama.? 

U pregledanom litografskom izdanju od g 1856, koje sam 
ja štampom izdao u novije vrijeme, tvrdi protivno, da je. 

P. Jacobaeus (42—48) ,čest“ u Zadru i Novigradu, a 

P. maximus (54—70) ,rijedak“ u Novigradu.! 

Ovi su dakle podatci sasma protivni. Stalno je samo to, da 
iz najbliže okolice zadarske nije poznata kolonija P. Jacobaeus; 
svagdje nalaze se samo pojedini, manji eksemplari. Iz Novigrada 
nije još nitko dobio kakav P. maximus; tamo imade samo P. 
Jacobaeus. Najvećeg i najduljeg P masimus iz Novigrada krivo 
je Sandri popisao kao P. maximus. On nije mogao nikako do- 
biti P. maximus iz Jadranskoga mora, ako je on u istinu imao 
jedan eksemplar.? tog je Sandri dobio iz tugjine. 

Sandri, kao što i nekoji drugi sabirači uvrstili su u svoje 
popise Columbella mercatoria, Cypraea annulus, Mya arenaria, 
Mya truncata itd.“ Pošto se mnogo godina badava mučio, da- 
kako uzalud, da bi dobio spomenute vrste iz Dalmacije, to ih je 
jednostavno naručio od drugih sabirača ili trgovaca, da ispuni 
umišljenu prazninu. — Više gore spomenute i druge tugje vrste, 


1 Brusina S. Ipsa Chiereghinii Conchylia. Pisa 1870. str. 96. 

2 Martens G. v. Reise nach Venedig. I. Theil. Ulm 1838. str. 464. 

3 Danilo Dr. e Sandri. Elenco nomin. dei lamellibranchiati di Zara (Pro- 
gramma dell i. r. Ginnasio) Zara 1855. str 13. 

4 Brusina S. Glasnik hrvat. naravosl. dıustva. Godina VI. Zagreb 1892. 
str. 100. 

5 Lommel. Verzeichniss der Sandri'sechen Sammlung. 

6 Brusina S. Contribuzione p. Fauna dei Molluschi Dalmati. Vienna 1866. 
str. 57. 


266 6 


koje je Sandri uvrstiv u svoju tipičnu jadransku zbirku, čuvaju 
se u narodnom muzeju u Zagrebu kao istorijski dokazi. — Sandri 
dakle nije bio jedini, koji je tako radio; i nije to bilo iz kakve 
zle namjere. On je naime htio sve imati, što su drugi prije njega 
naveli kao stanovnike dalmatinske. 


Nijedan komad Sandri-jeve zbirke nije mi nepoznat. Sandri 
je P. maximus na svaki način htio pronači, i toga radi je sve 
moguće odlike P. mazximus-a slao Bellotti-ju u Milan, da ih 
ispita. Godine 1866 objelodanio sam mnijenje Bellotli-jevo, koji 
piše u listu Sandri-ju: „Svi do sada priposlani primjerci pod lim 
imenom (PP marimus) jesu P. Jacobaeus. P. maximus mora 
da je vrsta iz Allanskog oceana, te ja ne vjerujem, da je do sada 
nagjena u Sredozemnom moru“.! 

Radi toga moj popis ne navagja više P. maximus, a isto 
lako i popisi Bolteri-ja, Grube-a, Heller-a, Klećak-a, Kuzmić-a, 
Lorenz-a, A. i M. Stosić-a itd. 

Samo u zbirci pokojnog Stalio-a i u mojoj imade nekoliko 
malih, slabo sačuvanih, pojedinih ljuštura, poimence iz Omiša u 
Dalmaciji, o kojima ja osobito sumnjam, da su došli na jadransku 
obalu sa pritegom (balastom). Osim toga imademo 5 mladih 
eksemplara bez ikakve oznake nalazišta, nu po svoj prilici su iz 
Kvarnera. 


To je, što se sada otkrilo, da u Kvarneru imade pravih 
P. maatinus i s toga veoma zanimivo, što mnogi pisci vele, da 
se nalazi na obalama Alžira, Španjolske, Korzike, Pijemonta, Si- 
cilije itd., ali sve te podatke trebalo bi ipak pregledati. 

Pisci izvrsnog djela o fauni Roussillon-skoj pišu ipak 
pravom: „Par contre, I’ habitat mediterraneen du P. maximus 
est très discutable: la plupart des auteurs qui l’ ont signalé dans 
la Mediterranće, I’ ont probablement confondu avec des spécimens 
jeunes du P. Jacobaeus, à moins qu’ ils aient été induits en 
erreur par des personnes peu dignes de foi. La seule assertion 
qui puisse faire hésiter a esclure definitivement le P. mazimus 
de la faune méditerranéenne, est celle de M. Hidalgo, qui le cite 
de Minorque. Nous remarquerons toutefois, que cette espèce a 


1 Brusina S. L. e. str. 59, 


7 267 


vécu authentiquement dans le bassin medilerraneen a 1 epoque 
pliocene*.! 

Bit će dakle vrijedno, da se o tom iznašašću opširno 
izvijesti. 

Nase hrvatsko gospodarsko drustvo priredilo je god. 1891 
jubilarnu izložbu, u stavu 50-godisnjeg svog opstanka, koja je 
bila veoma lijepa. Svi stranci, koji su ju posjetili, bili su veoma 
iznenagjeni, a sve naše nade bile su premašene. 

Kod te zgode morao sam se brinuti za ribarski odio, te 
sam izradio poziv na naše ribare voda i mora, da sudjeluju. 

Megju ostalim nastojao sam, da nam pošalju iz naših gra- 
dova, a gdje je možno bilo i iz svakog sela duž hrvatske i dal- 
matinske obale od Rijeke do Budve jestivih morskih životinja, 
koje su zanimive sa strane gospodarstvene 

Samo se nekoji tom pozivu odazvali, te tako smo mi gdješto 
mnogo vrijedna doznali za gospodare i zoologe; potpunu dakle 
sliku nijesmo mogli postići. Nadati se, da će to poći za rukom 
kod buduće zemaljske izložbe. 

Kod te zgode bio sam iznenagjen sa pošiljkom P. marinus 
iz Kvarnera. 

Ja sam se trudio, da doznam pravo nalazište. Moje je na- 
stojanje dospjelo tako daleko, da mogu označiti kao nalazište 
ove veoma decimirane kolonije P. mazimus dragu Kosljunsku 
na otoku Krku 

Osim toga umolio sam mog mnogoštovanog prijatelja Dr. 
Dinka Vitezića, zastupnika na carevinskom vijeću, da mi pribavi 
Pecten iz Košljuna. Prijazan kao uvijek poslao mi je dva eksem- 
plara; jedan pripada svakako vrsti P. Jacobacus, a drugi isto 
tako sigurno pripada vrsti P. maximus. To me dakako ponovno 
iznenadilo. — Ja naime jedva vjerujem, da te dvije vrste zajedno 
žive, premda je to moguće, budući da pokrovače pripadaju onim 
morskim životinjama, koje se sele. 

Time sve to više potaknut, odvezo sam se Margitom do 
Košljuna, da sam lovim. Zadržao sam se premalo, a po gotovo 
srpanj nije za to pravo vrijeme, te nijesam mogao uloviti nijedan 
eksemplar. 


! Bucquoy E, Dautzenberg Ph. et Dollfuss G. Les Mollusques Marins 
du Roussillon. Tome II. Paris 1889. str. 67. 


268 8 


Ponovno je to potvrdilo, da mora, da je draga Kosljunska 
nalazište P. maximus što sam potražio i našao prazne ljušture 
kod stanovnika tamošnjeg sela Punata. 

Jošte nekoliko riječi o kolonijama ovih dviju vrsta u Ja- 
dranskom moru. Kod nas imade već veoma malo kolonija P. 
Jacobaeus. Kolonijama naravno nazivljem takova mjesta, gdje 
imade u obilju istovrsnih životinja, i gdje dopiru do potpunog 
razvitka. 

Profesor Adolfo Stošić navagja P. Jacobaeus kao obiljnu 
vrstu kod Grada i Pirana.! 

U Dalmaciji poznajem kao koloniju samo more Novigradsko, 
gdje životinje velike narastu, te ih obično donašaju u Zadar na 
lržište. Malene eksemplare može se gotovo svagdje naći, a poje- 
dince i u cijeloj Dalmaciji. 

Ova Novigradska kolonija već je veoma decimirana, a ako 
će to tako i nadalje bit, nestat će sasvim. 


To isto vrijedi i za Košljunsku koloniju P. maximus. Stoga 
valja pohvaliti oblasti, koje su u Punatu zabranile lovljenje P. 
maximus na dvije godine, a to nam potvrgjuju i tamošnji sta- 
novnici. — Već bi bilo skrajnje vrijeme, da se tkogod pobrine, 
da unapredi divnu istočnu obalu Jadranskog mora. 

Stoga dakle možemo danas prihvatili četiri kolonije u Ja- 
dranskom moru, naime jednu za P. maximus i tri za P. Jaco 
baeus. To nijesu jamačno jedine Jadranske kolonije; na žalost 
naši se stariji sabirači premalo bavili upravo sa običnim jestivim 
vrstama mekušaca. Dva, tri bolja komada bilo je za zbirku dosta, 
a marljivo se tražile rijetkosti i teško pristupne vrste. 


Mytilus galloprovineialis eroaticus Brus. 


Kod prije spomenute zgode, dakle iste g. 1891 bilo je za 
izložbu priposlano nekoliko daganja ili kokošica (Mytilus), koje 
su bile slićne po veličini i obliku na Mytilus edulis L., a po boji 
i habitu na Mytilus galloprovincialis Lam. Pošto mi je bilo ne- 
poznato pravo nalazište, nazvao sam ovaj oblik M. croaticus i 
stavih ga na stran. 


! Stošić A. Enumerazione dei Moll. del Golfo di Trieste (Programma d. 
Civ. Scuola Reale. Trieste 1865. str. 56.) 


9 269 


Ove godine bi nagjeno nalazište. Naš asistent A. Malčević 
opet je našao ovu suvrstu u hrvatskom Primorju, te je poklo- 
nio preko 50 eksemplara za našu zbirku. 

Nalazište se nalazi izmegju trgovišta Novi Vinodolski i sela 
Povile. Izmegju sela Povile i Novog vide se na karti austrijskog 
generalskog štopa ili na karti Jadranskog mora T. Oesterreicher-a 
tri malene drage. Prva poveća draga zove se „Muroskva‘, druga 
manja ,Grabrova“, a treća ,Povile“. Dakle u Grabrovi je Mal- 
čević našao novu suvrstu dagnja, i to po prilici u dubini jednog 
metra. Kako se daleko prostire kolonija u dubinu, nije mogao 
gosp. Malčević doznati. 

Na moje je poticanje profesor Narcis Damin dalje pretraži- 
vao, te je našao drugu koloniju u ,Petrini“ na istočnoj obali 
otoka Krka vis-a-vis Grabrovi. 

Mi ne ćemo ovdje nametnuti nikakovo teoretsko pitanje, 
nu to je stalno, da je to odlični stalni oblik, koji mora svoje 
ime dobiti. 

Najveći eksemplar iz Grabrove visok je 58 mm. (umboven- 
tralni dijametar po Paul-u Fischer-u) i 27 mm. dug (anteposte- 
riorni dijametar); tako da Mytilus galloprovincialis croaticus 
imade oblik i obris M. edulis. Inače se naša vrsta na prvi pogled 
razlikuje od M. edulis: 

1. jer je M. galloprovincialis croaticus mnogo jače na- 
breknut ; 

2. jer je prednja strana našeg oblika upravo gdje izlazi 
pustenka (byssus) uvijek i dosta jako uvucena; 

3. jer stražnja strana pravi upravo ondje ravnu crtu, gdje 
je M. edulis uvijek jače zaokružen ; 

4. ljuštura je hrvatskih kokošica veoma debela i jaka ; 


5. nema ni spomena kod M. galloprovincialis croaticus o 
karakternim umboventralnim prugama boja, što ih inače imade 
_M. edulis. 

6. modra se boja naše ljušture i crna boja epidermide isto 
tako razlikuje od M. edulis. 

Napokon može se smatrati, da to stoji do lokalnih prilika, 
da je više ili manje otrt vrh ili umbo pojedinih eksemplara, tako 
da na ovim mjestima nema ništa epidermide; uslijed toga vidi 
se modra boja ljušture i bijelo-srebrna boja najdonje naslage. I 


270 10 


to je dokaz stalnog trvenja Zivotinja za Zivota, bilo megjusobno, 
bilo o pećinama, na kojima žive u guslim kolonijama 

Od M. galloprovincialis razlikuje se naš oblik: 

1. budući da je ovaj brvatski oblik uvijek manji; 

2. budući da je više valjkast; 

3. budući da je naša suvrsta daleko lrbušastija ; 

4. budući da je sprijeda utisnuta : 
. budući da je straga kao odrezana, te tako pravi gotovo 
ravnu crtu ; 

6. budući da je ljuštura razmjerno mnogo jača itd. 


(bj | 


U kratko može se reći: M. galloprovincialis croaticus je 
suvrsta, čiji je oblik i babitus nalik na M. edulis. dok se po boji, 
teksturi ljušture itd. više približuje M. galloprovincialis. 

Premda je ovaj oblik veoma neobičan i čudno njegovo na- 
lazište u Sredozemnom moru, to se ne može smatrati da spada 
k M. edulis, a još je manje vjerojatno, da je unešen, uza sve 
to se njegov oblik više približuje M. galloprovincialis, nego li 
M. edulis. — Malena draga, gdje je ona nagjena sasma je na 
strani, te bi se čovjek mogao nadati, da je unečšena samo u bli- 
zini Mletaka, Trsta, Rijeke, Spljela itd. — O bastardovanju ne 
može biti govora; M. edulis nema u opće u Jadranskom moru. 

Ja ne ću ovdje opširno raspravljati pitanje o opravdanosli 
vrste M. edulis i M. galloprovincialis. — Za me su ove dvije 
samostalne dobre vrste u starom Lamarck-ovom smislu. Ta va- 
ljada ne ćemo kriviti i Lamarck-a rad suvišnog postavljanja 
vrsta! Ja ne priznajem nikakve posredne oblike; a ako ih imade, 
to se ipak ne smiju te dvije vrste zajedno baciti. Zar nema 
svagdje prelaznih oblika? — Pa napokon moje je živo uvjerenje, 
da valja podati bastardovanju mnogo veći upliv, nego što do 
sada. Počevši od Homo sapiens poznajemo mi po direktnom 
opažanju veliki broj priznatih bastarda kod sisavaca, ptica, riba 
itd. Pa nije li sasma prirodno, da se niže vrste živolinja ba- 
starduju, koje imadu slabije razvijeno ustrojstvo, koje često kao 
što n. pr bas Mylilus u velikim kolonijama živu? — Čvrsto sam 
uvjeren, da imade mnogo više bastarda kod slatkovodnih i 
morskih mekušaca, nego li kod kopnenih životinja, već radi me- 
dija u kojem oni žive, i radi načina rasploda. 

No u ovom našem slučaju ne može se uzeti nikakovo ba- 


11 271 


stardovanje, posto je, kako je već rečeno, M. edulis sasma tugj 
u Jadranskom moru. 


Nadalje moram naglasili, da nema M. galloprovincialis 
croaticus megju mnogim odlikama ili čak pojedinim individuima 


od M. edulis i M. galloprovincialis na čiji je račun Locard stva- 
rao mnoge tako zvane vrste. 


Napokon mogu još posvjedočili, da nijedna zbirka iz Ja- 
dranskog mora prije nas nije imala primjerka ove suvrste. 


Prilog fauni ,Prokljanskog jezera“ u Dalmaciji. 


»Najjužnija je tačka u Dalmaciji. gdje sam ja (Schmidt) 
sabrao Dreyssena, nedaleko Šibenika, uski prirodni konao, po 
kojem je u svezi Krka niže svog glasovitog buka, gdje prima 
Vransko jezero, sa znamenitom šibenskom zavalom. Voda je ovdje 
jedva jedvice slana okusa. Dalje prema moru nema ni traga ovoj 
školjci“. — Posto sam pročitao ovu bilješku Schmidt-ovu u 
Brehm-ovu djelu, porodila se u meni sumnja, da ta bilješka 
jedva odgovara istini. Stoga sam još pred 2) godina u mojoj 
radnji primijetio, da to baš ne mogu apodiktički zanijekati, nu 
da nijedan od preko 30 meni poznatih sabirača iz Dalmacije i 
inozemstva nije istu vrstu izim Sehmidt-a našao, s toga čini mi 
se, da njegov izvještaj nije sasma pouzdan. Nadalje sam posum- 
njao, da je Schmidt mjesto prave Dreissensia polymorpha našao 
jednu ili drugu vrstu svakako slična oblika maloj vrsti Mytilus. 
Napokon moram još ispraviti, da se t. zv. jezero, koje spaja 
Krkin slap sa lukom Šibenskom zove ,Prokljansko jezero“; dok 
naprotiv Vransko jezero leži duž morske obale izmegju Biograda 
i Sibenika.! — Uza sve to ta se bilješka nalazi ne samo u 
drugom, nego i u trećem izdanju Brehm-ova djela.? 

Što se pak tiče rasprostranstva Dreissensia polymorpha u 
nas, to moram sjetiti, da je Zelebor ovu zanimivu vrstu našao u 


1 Brusina S. Fossile Binnen-Mollusken aus Dalmatien, Kroatien und Sla- 
venien. Agram 1574. str. 125. 

* A. E. Brehm’s Illustrirtes Thierleben. VI. Bd. Hildburghausen 1869. 
str. 919. — Detto. Zweite Auflage. X. Bd. Leipzig 1878. str. 368. — Detto. Dritte 
Auflage herausgegeben von Prof. Dr. Pechuel-Loesche. X. Bd. Leipzig u. Wien 
1893. str. 457. 


272 12 


Bosut-konalu kod Morovića u Slavoniji.! Kasnije nam je pripo- 
slao pokojni profesor F. Furlić iz Drave (Repnjak kraj Valpova). 
Nekoje eksemplare našao je Dr. Kramberger na kostima lubanje 
Elephas primigenius u Savi kod Mitiovice. — Moj prijatelj ka- 
petan Levin Koller našao je mali eksemplar na prirašćenoj na- 
seobini Unio kod ušća Morave u Dunav od prilike udaljeno 
jedan kilometar od Dubravice. 


Što se Dalmacije tiče mi smo danas ondje, gdje smo bili i 
pred 20 godina. Mi nijesmo mogli nigdje naći D. polymorpha. 
Kuzmić je doduše sabrao nekoliko malenih primjeraka u moru 
kod Dubrovnika, ali te su donešene poznatom istočnom glavnom 
strujom iz Skadarskog jezera, gdje ih je prvi našao grof. Wal- 
derdorff.* 

Kod nase ekspedicije nijesmo imali toliko vremena, da bi 
oplovili Prokljansko jezero i cijelu okolicu od Krkinih slapova 
pa sve do Šibenika, da nagjemo D. polymorpha. Spomenuta je 
vrsta svakako obalna, a nije vrsta dubina, ali mi uza sve to 
ostajemo kod toga, da je O. Schmidt po svoj prilici vidio My- 
tilus minimus Poli, Mytilus lineatus Gm. ili koju drugu ovima 
sličnu odliku, a nipošto D. polymorpha. 

Danas mogu navesti protivni slučaj, da dokažem moje mni- 
jenje. Isto tako kao što se O. Schmidt pregledao, te Mytilus za- 
mijenio sa Dreissensia, tako isto je M. Botteri sa Hvara — koji 
je umro u Orizabi (Meksiko) kao profesor prirodopisnih znanosti 
— u svojoj ostavljenoj zbirci krivo odredio D. polymorpha kao 
Mytilus minimus Poli iz Hvara.? Ovaj se primjerak čuva zajedno 
-a originalnom ceduljom u zbirci narodnog muzeja u Zagrebu. 

Nije mi ovdje zadaćom, da se upuštam u geološko-geo- 
grafsko opisivanje tako zvanog Prokljanskog jezera. Toliko moram 
ipak ustanoviti, da kao što tako zvana Rijeka kod Dubrovnika 
nije nikakva rijeka u pravom smislu riječi, tako isto t. zv. Pro- 
kljansko jezero izmegju Skradina i Šibenika nije nikakvo slatko 

Brusnaslerersıral93. 

2 Brusina S. Die Neritodonta Dalmatiens und Slavoniens (Jahrbücher der 
Deutsch. Malakozool. Gesell. XI. Jahrgang. Frankfurt a. M. 1884. str. 115.) 

3 U istinu netreba ni da spomenem, da na cijelom otoku Hvaru, kao 
šlo i na svim otocima dalmatinskim nema zgodna mjesta, gdje bi mogla živjeli 
1). polymorpha. 


13 273 


ili bucato jezero, kako bi se moglo uzeti, već fjordska draga, 
koja se odlikuje čistom morskom faunom. 

Kod te zgode opazio sam i to, što sam već prije donekle 
mogao predmijevati. Ja naime mislim, da je nama ne samo po- 
vršno poznata fauna dubina Jadranskog mora i srednjih dubina, 
već i same životinje dubljih pojasa obalne faune u pravom smislu 
riječi. Eto tomu dokaza: spustio sam u Prokljanskom jezeru 
jedan jedini put mrežu u dubini od 15 do 20 metara, pa kolike 
sam novosti izvukao. Ovdje slijedi popis onih mekušaca, što smo 
ih ulovili. 

Slijedeći popis sadržava dakle relativno veoma znamenit 
broj od 132 vrste, a ništa manje od 21 vrstu, koje su dosada 
bile slabo ili sasvim nepoznate u Jadranskom moru. — Istina je, 
da Monterosato i Jeffreys navagjaju golemi broj vrsta kao sta- 
novnike Jadranskog mora. Ja sam u svoje vrijeme tomu nejsve- 
čanije prigovorio.! Ne mogu dosta jasno naglasiti, da sam ja od 
meni tačno poznatih 35 zbiraka iz Jadranskog mora 18 njih 
sasma determinovao, ili komad po komad pregledao. — Ponovno 
velim, da nas je ovogodišnje naše putovanje osvjedočilo, da mi 
još imademo veoma mnogo toga, da otkrijemo. Danas sam više 
nego prije uvjeren, da će nam Jadransko more podati veoma 
velik broj životinja dosele nam poznatih samo iz Sredozemnog 
mora. Smijemo li pak mi već sada takove vrste unaprijed samo- 
voljno spojiti našoj fauni? 

Ne mogu se nikako upuštati u vertikalnu razdiobu, t. j. na 
regije i facies, koje ovdje označenim vrstama pripadaju. 

Ponajprije ne može biti dovoljan jedan jedini lov, a drugo 
većina vrsta bile su ulovljene mrtve, a mnoge od ovih sigurno 
su sabrane po mjesnim strujama iz različitijih niveau-a. 

One vrste, koje su ovdje prvi put navedene za faunu ja- 
dransku ili koje su nanovo obretene, kako rekoh 21 na broju, 
označene su zvijezdicom. 


Gastropoda. 
1. Murex brandaris. L. 
Jedan maleni i èetiri sasma mlada individua. 
! Brusina S. Appunti ed osservazioni sull'ultimo lavoro di J. Gwyn 


Jeffreys. (Glasnik hrvat. narav. društva. God. 1. Zagreb 1886. str. 184). 
15 


2. Murex trunculus L. 


Pet sasma mladih. 


5. Murex costulatus Chiereghini. 


(= Fusus Helleri Brus.). Jedan jedini primjerak ove rijetke 
vrste. 


4. Murex aciculatus Lam. 


(= M. corallinus Scacc.). Veoma čest. 


5. Fusus rostratus. (Olivi). 


Veoma čest, nu sasma mladi i veoma maleni individui. 


6. Nassa incrassata. (Ström). 


Jedan jedini primjerak. 


7. Nassa granulata Renier. 


1S86. Nassa varicosa Kobelt. Prodromus Faunae Moll. Testac. 
p. A. 


Odmah na početku mog rada, dakle sigurno pred 35 g., 
opazio sam, da su Sandri, Klećak u kratko svi dalmatinski sabi- 
rači zamijenili današnju N. incrassata — tadašnji naš Buccinum 
Ascanias Brug. — s drugom izvrsnom vrstom, koju nije teško 
razlikovati. S druge pak strane osvjedočen, da jedva može biti 
nepoznata tako obična vrsta, dao sam si mnogo truda, da rečenu 
meni novu vrstu odredim. Napokon sam ju odredio kao Bue- 
cinum granulatum Phil.; dokaz tomu je taj, što sam ja kazao 
u mom prvijeneu.! Dali se Phillipi-ova fosilna vrsta Buccinum 
granulatum iz Sicilije danas u istinu ima smatrati istovjetnom 
sa N. granulata Ren. (> N. varicosa (Turt.), N. pymaea (Lam.) 
ne mogu posvjedečiti radi oskudice fosilnih originalnih eksem- 
plara; ali toliko je sigurno, da je sam Weinkauff D. granulatum 
Phil. uračunao u sinonimiju N. pygmaea (Lam.). Da je dakle 
Weinkauff bio vidio moju radnju, to me ne bi bio krivo razumio, 


1 Brusina S. Conch, Dalmate ined. (Verhandl. d. K. K. zool.-bot. Gesell. 
Wien 1865.) str. 13- — Contrib. p. Fauna Moll. Dalm. Wien 1866., str. 66. 


15 275 


te po vrsti, koju je pocetnik Klećak zlo odredio, ne bi bio iza- 
zvao pometnju u sinomiji ovih vrsta. Ja sam još za života Wein- 
kauff-ova svečano prigovorio,! i cijelu stvar potanko rastumačio ; 
ali se na žalost slijepo slijedi Weinkauff. 

I nekoji noviji, izvrsni pisci dalje šire tu pogrešku.? 

Do 25 eksemplara nagjeno u Prokljanskom jezeru. 


8. Mitra ebenus Lam. 


Sedam malih primjeraka. 


9. Mitra tricolor (Gm.). 


Jedan primjerak. 


10. Marginella Philippii Monts. 
Četiri živa individua. 
11. Marginella clandestina (Brocchi). 


Sedam mrtvih primjeraka. 


12. Columbella minor Scace. 


Jedan primjerak. 


13. Natica macilenta Phil. 
Odlomak. 


14. Natica pulchella Phil. 
Nekoliko primjeraka 


15. Acteopyramis craticulata (Renier). 
1886. Menestho Humboldti Kobelt. Prodr. p. 85 (pro parte). 


Ovu rijetku vrstu naći je najlaglje u Zeludcu riba, koje su 
ulovljene u dubljim dijelovima Kvarnera i sjeverne Dalmacije. Ja 
sam o tom ponovno govorio, a mislim, da ne ću tako dugo pro- 


1 Brusina S. Ipsa Chieregh. Conchylia. Pisa 1870., str. 136. 
* Bucquoy, Dautzenberg, Dollfus. Moll. Mar. du Rousillon. Paris 1882—86. 
str. 45. 
* 


276 16 


drijeti s mojim mnijenjem, dok mi ne pogje za rukom podati i 
dobrih slika. Weinkauff, Tryon i dr. mogu po volji protivno 
tvrditi, ali je sigurno, da Sredozemno more krije dvije očito raz- 
ličite 1 dobre vrste. Jedna je Melania italica Mus. Caesar. Vin- 
dobon., Turbo craticulatus Ren., Turbo ocnus Chier., Melania? 
ocnus Nardo, Littorina striata Dan. i San., Turbonilla striata 
Brus., Odostomia striata Brus., itd. — A druga je Turbonilla 
Humboldti Risso.. Chemmnitzia Humboldti Kuzmić, Turbonilla 
Kuzmići! Brus.; itd. — Kojoj vrsti treba pripojiti Tornatella 
lactea Mich., Parthenia bullata Lowe, itd., ne mogu danas 
reći radi oskudice dotične literature i primjeraka izvan jadranskih. 
Niti jedan jedini pisac nema dobrih slika ovih dviju vrsta. 

Isto je tako prijeporno pitanje generički položaj ovih dviju 
vrsta. Ove vrste bile su uvrštene u rodovima: Chemnitzia, Eu- 
limella, Littorina, Melania, Odostomia, Parthenia, Pyrgiscus, 
Itissoa, Tornatella, Turbo i Turbonilla. Dautzenberg, Kobelt, 
Carus i dr. misle, da su joj stalno mjesto odredili u rodu Me- 
nestho, Moje je čvrsto uvjerenje, da naše vrste sa Turbo albulus 
Fabr. (za koju je vrstu Möller g. 1842. osnovao rod Menestho) 
veoma malo posla imadu. Hlio sam naime predložiti novi rod 
ili surod, nu veoma mi je drago, da me jedan Paul Fischer pre- 
tekao, budući da je on osnovao rod Acteopyramis za cijelo čislo 
Filipinskih, Kineskih i Avstralskih vrsta, kojem rodu najbolje 
pristaju naše Sredozemne vrste.! 


16. Turbonilia lactea (L.). 


Šest primjeraka. 


! Došao sam do uvjerenja, da je pravo moje shvaćanje, koje sam obje- 
lodanio godine 1870. Turbonila Humboldti Risso valja doista identificirali sa 
1. Kuzmići Brus. — Ove godine imao sam zgodu, da pohodim mnoge muzeje 
i privatne zbirke. Prirodopisni muzej u Marseille-u imade jedan jedini primjerak 
Acteopyramis Humboldti (Risso) iz okolice. U privatnoj zbirci Granger-ovoj u 
ordeaux-u vidio sam 4—5 primjeraka iz Sredozemnog mora. — Gospodin 
ravnatelj Dr. E. v. Martens bio je osobito prijazan, te se bavio mnogo vre- 
mena sa mnom, i tako sam se mogao osvjedočili, da muzej za prirodne zna- 
nosti u Berlinu imade jedan primjerak kao Odostomia Humboldti iz Gatania-e, 
i jedan primjerak Monoptygma Humboldti sa otoka Malte u Paetel-ovoj zbirci. 
— Isto tako može se kao sigurno uzeti, da je A. Humboldti u Sredozemnom 
moru veoma raširena, ali i rijetka vrsta; A. craticulata poznajem za sada samo 
iz sjevernih dijelova Jadranskog mora. 


17. Odontostomia conoidea (Brocchi). 


Samo nekoliko mladih individua 


18. Odontostomia pallida (Mont.). 
Getiri do pet primjeraka. 


19. Odontostomia rissoides Hanley. 


Samo nekoliko. 


*20. Odontostomia plicata (Mont.). 


Samo nekoliko. 
21. Eulimella acicula (Phil). 
Samo tri primjerka. 
22. Eulima polita (L.). 
Jedan veoma lijepi eksemplar. 
*23. Eulima sinuosa (Scacc.). 
Jedan jedini eksemplar, inače imade u našoj zbirci i drug 


primjerak, kojeg sam našao u okolici Zadarskoj. 


24. Pleurotoma gracilis (Mont.). 


Veliki jedan odlomak. 


25. Clathurella Philberti (Mich.) 


Dva individua. 
26. Raphitoma Ginnaniana (Risso). 
Pet sasma mlada primjerka. 


*27. Raphitoma turgida (Forbes). 


Jedan jedini primjerak; obreo sam ovu vrslu u 25 primje- 
raka na Lopudu nedaleko Gruža kod Dubrovnika. 


278 — 18 


*28. Raphitoma brachystoma (Phil.). 


Ovu sam vrstu našao u Privlaci kod Zadra (3 kom.) kod 
Sali-ja na otoku Dugom, na Lopudu nedaleko Dubrovnika (18 
kom.), i u Prokljanu 18 komada. 


29. Raphitoma costulata (Blainv.). 


Jedan primjerak. 
30. Raphitoma attenuata (Mont.). 
Jedan primjerak. 


31. Mangilia albida (Deslı). 


Veoma mnogo primjeraka u vise odlika. 


32. Mangilia Stosiciana Brus. 
Jedan primjerak. 


33. Haedropleura septangularis (Mont.). 


Dva primjerka ove rijetke vrste u Jadranskom moru. 


34. Aporrhais pes pelecani (L.). 


Dva sasma mlada i jedan odlomak velikog primjerka. 


35. Cerithium vulgatum Brug. 
Dva odlomka. 


36. Triforis perversus (L.). 


Tri sasma mlada individua. 


37. Bittium Latreillei (Payr.). 


Samo čeliri malena primjerka. 


38. Bittium Jadertinum (Brus.). 


Preko 60 primjeraka, ove veoma česte vrste u Dalmaciji. 


19 279 


39. Fossarus clathratus Phil. 


Jedan jedini primjerak. 


40. Rissoa pulchella Phil. 


Cesta. 


*41. Rissoa simplex Phil. 
1887. Rissoa radiata var. simplex. Kobelt. Prodr., p, 195.' 


Već je proteklo gotovo 30 godina, sto sam bio reko, da je 
ova vrsta u Dalmaciji veoma rijetka, budući da nijedna zbirka 
nije imala pravih A. simplex. Sandri. ja i drugi za njim imali smo 
svi pod imenom A. simplex jednu odliku od Hydrobia ventrosa 
(Mont.). Jedva se sad može sigurno ustanoviti, da ih imade u 
Jadranskom moru, pošto sam našao preko trideset primjeraka, 
koji su bez sumnje ove vrste. Ovi primjerci iz Prokljana slažu 
se s izvrsnim Schwartz-ovim? slikama. Slika Weinkauff-ova* uzeta 
je iz Philippi-a. Po svoj prilici nije on imao nikakvih originalnih 
primjeraka za sravnjivanje, inače ne bi jednostavno reko, da je 
sinonim od R. radiata. 


42. Alvania cimex (L.) 


Pet eksemplara. 


43. AlVania reticulata (Mont.). 


Samo dva primjerka. 


14. Alvania Montagui (Payr.). 


Oko 20 primjeraka ove malene odlike. 


15. Alvania Schwartziana Brus. 
Jedan jedini primjerak ove dobre vrste, koja bi se mozda 
mogla istovjetiti sa A. algeriana Monts. 


1 Brusina S. Contrib. p. Fauna dei Moll. Dalm. Vienna 1866. str. 20. 

2 Schwartz G. v. Die Gattung Rissoa str. 36., T. 2., F. 2t. 

3 Weinkauff H. G. Die Gattungen Rissoina und Rissoa. Nürnberg 1885 
str. 109., T. 3, F. 21—22. 


280 20 


46. Alvania Geryonia (Uhiereghini).! 
Osam primjeraka ove vrste, koju sam ja prije odredio po 
Schwartz-u kao Alvania cimicoides Forbes. 
47. Manzonia costata (Adams). 


Tri eksemplara. 


*48. Hyala vitrea (Mont). 
Jedini primjerak ove rijetke vrste, od koje sam takogjer već 
i prije našao jedan jedini primjerak na Lopudu. 
49. Hydrobia ventrosa (Mont.). 


Jedan jedini primjerak. 


50. Turritella communis Risso. 


Do 80 primjeraka, gotovo svi mladi. 


51. Turritella triplicata (Brocchi). 


Takogjer lipična vrsta, kao i var. duplicata u 8 primjeraka. 


52. Coecum trachea (Mont.). 


Sedam eksemplara. 


*53. Parastrophia Folini B. D. D. 


1887. Parastrophia Folini Kobelt Prodr. Faun. Moll. mar. 
europ., p. 214. 


Tu pravu diku nase zbirke, koja je do sada bila poznata 
po jednom jedinom primjerku iz pijeska kod Paulilles-a kod Rou- 
sillon-a u Francuzkoj te po nekojim primjercima iz Sfax-a (Tunis), 
nasao sam isto tako jedan jedini primjerak u Prokljanu. 

Markiz Monterosato istovjetuje ovu vrst sa Spirolidium me- 
diterraneum O. G. Costa. Ne mogu se sloZiti s tim mnijenjem, 
ponajprije jer je Costa pod ovim imenom opisao dva različita 
predmeta, a drugo njegova slika ne odgovara našoj vrsti, akoprem 
rado dopuštamo, da tome može i slikar biti kriv. Napokon veli 


! Brusina S. Ipsa Chiereghinii Conchylia. str. 195 


21 281 


Costa, da je njegov S. mediterraneum glatka, dok je nasa vrsta 
očito kolutasta. 


54. Calyptraea chinensis (L.). 


Preko 40 sasma mladih individua, ali megju ovima niti 
) © 
jedan jedini oblik od ©. squamulata (Renier.) 


55. Crepidula crepidula (L.). 


C. unguiformis Lam. Dva sasma mlada individua. 


56. Crepidula Moulinsi Mich. 


Jedan mladi primjerak. 


*57. Ringicula buccinata (Renier.) 


Ja mogu samo potvrditi, sasma osnovano Weinkauff-ovo! 
tumačenje. Iza Renier-a (1804.) nije nikomu pošlo za rukom, da 
vidi jadransku Röngicula; u nijednoj zbirci nijesam mogao naći 
niti jedan primjerak. Istom sam god. 1882 našao prvi komad 
kod Hvara. Ove sam godine opet našao dva primjerka u Pro- 
kljanu, koji su na žalost zlo sačuvani. 

Morlet je dakako pravom primijetio u svojoj monograliji, 
da se ne može saznati, kojoj baš vrsti pripada Renier-ovo ime 
Voluta buccinata.* Ovo je pitanje danas konačno riješeno — 
Renier-ov naziv A. buccinata (nec R. buccinea Brocchi) mora 
ostati Jadranskoj vrsti, pošto je Renier mogao imati samo takove 
primjerke. Brocchi-eva fossilna vrsta A. buccinea svakako se ne 
slaže s ovom. 

Jadranska vrsta je po svoj prilici ona ista, koju je u no- 
vije vrijeme Monterosato okrstio kao R. conformis? Ako bude 
ovo potvrgjeno, trebat će ime Monterosato-ovo pridati kao sino- 
nimno A. buccinata. 


! Weinkauff H. C. Die Conchylien des Mittelmeeres. Bd. Il. Cassel 1868. 
str. 445. 

2 Morlet. Journ. de Conch. Paris 1878. str. 131., T. 5., F. 15. 
3 Monterosato T. 1. c. Paris 1877. str. 44., T. II. F. 4. 


58. Bolina rugosa (L.). 
Akoprem je Philippi ve@ odavna razjasnio, da je Bolma 
„jednostavna tiskarska pogreška za Bolina“,! to se ipak po 
svuda krivo pise ime roda Bolma. 


59. Phasianella tenuis Mich. 


Od ove vrste našao sam jedan jedini primjerak u Prokljanu, 
koji je slabo sačuvan. Ova je vrsta u Jadranskom moru veoma 
raširena i česta. Ph. pulla (L.) je rijetka vrsta u nas. 


60. Zizyphinus exasperatus (Penn.). 


Ta je najobičnija vrsta gasteropoda u Prokljanu; našao 
sam preko 100 komada, a megju ovima i var. Matoni Payr. 


61. Zizyphinus depictus (Desh.). 


1832—1835. Irochus depictus Desh. Exped. scient. de 
Moree, p. 143., T. 18., F. 33—25. 

1886. Zizyphinus depictus Brus. Appunti ed Oss. (Glasnik 
hrvat. narav. dr. I. p. 202.) 

1887. Trochus (Zizyphinus) striatus Kobelt. Prodr., p. 245 
(pro parte). 


Ova vrsta počinje si tekar sada put kréiti, koja je još go- 
dine 1835 od Deshayes-a opisana i oslikana, a kasnije je ispo- 
stavljena od Forbes-a, Aradas-a i drugih. Poznavao sam ju, već 
pred 30 godina, a pošto nijesam imao niti Deshayes-ovo ili 
drugo koje djelo, to sam joj nadjenuo novo ime ; to je svakako 
doprinjelo pripoznanju vrste. 

Našao sam u Prokljanu oko 100 primjeraka, i sasma mladih 
i starih, pa mrtvih i živih, različitog oblika i raznobojnih. Nijesam 
našao niti jedan jedini primjerak Z. striatus (== Trochus striatus) 
od jadranskih pisaca. 

Reko sam jadranskih pisaca, jer akoprem sam osvjedočen, 
da ne valja zamijeniti atlantsku vrstu Z. striatus (L.) s ja- 
dranskom, to ipak ne mogu pripoznati mnogobrojne vrste, što 
ih je učinio Monterosato. 


! R. A. Philippi. Die Kreiselschnecken oder Trochoideen (System. Gonch. 
Gabinet von Martini und Chemnitz). Nürnberg 1846. str. 352. 


23 283 


Lokalno i vertikalno rasirenje sluzi nam takogjer kao dokaz, 
da te dvije vrste nijesu istovjetne. | 

Jošte moram spomenuti, da je Z depictus svakako bliži 
Z. striatus iz Engleske, nego li tako zvanom Z striatus iz Ja- 
dranskog mora. 


*62. Zizyphinus Montagui (Wood.). 
1887. Trochus (Zizyphinus) Montagui Kobelt Prodr., p. 242. 


Još je uvijek rijedak u Jadranskom moru. Chiereghini dobio 
je nekoliko primjeraka iz Istre i nazvao ih T. Abandus, a Nardo 
kasnije T. tumidulus. Za tim se na nje sasma zaboravilo, dok 
nijesam opet ja našao dva primjerka u Kvarneru, kasnije četiri 
primjerka sa Otoka i jedan primjerak iz Sali-ja, oba su nalazišta 
na otoku Dugom. Našao sam tri primjerka i u Prokljanu. 


| 63. Gibbula Guttadauri (Phil). 
1887. Trochus (Gibbula) Guttadauri Kobelt Prodr. p. 239. 


Nagjeno do 25 primjeraka; ova se vrsta moze smatrati 
dosta obilnom u Prokljanu, koja se dosele nasla amo tamo u 
pojedinim primjercima. 


64. Clanculus cruciatus (L.). 


Samo jedan jedini individuum. 


*65. Scissurella laevigata Orb. 


Godine 1868 bi mi dozvoljeno, da smijem biti dionikom 
ekspedicije ratnog broda ,Triest“, koji je naime tada išao da 
učini hidrografsku kartu Jadranskog mora, a napose bavio se 
otočjem pred Šibenikom. Kod te zgode našao sam jedan jedini 
primjerak te vrste istočno od otoka Zuri-ja. Nijesam dosele do- 
spio da objavim rezultate te ekspedicije, a i ne volim svaku 
sitnicu objaviti. Ove godine našao sam u Prokljanu preko 100 
primjeraka, većinom bili su živi. Ta veoma zanimiva vrsta mora 
da je dakle tamo u neobičnom obilju. 


S. costata Orb. našao sam još pred 30 godina nekoliko 
primjeraka u pijesku kod rta Mika nedaleko Zadra i na otoku 


284 24 
Mulatu u Zadarskom otočju.! — Slažem se dakle s onim piscima, 
koji napose drže ove vrste, koje je Orbigny još godine 1823 
pravo raspoznao. 

Treba da zahvalimo Vayssiere-u za prvu dobru sliku ove 
vrste, životinje i kučice.? 


66. Emarginula conica Schum. 


Samo dva eksemplara. 


67. Williamia Gussonii (O. G. Costa). 


1887. Anisomyon Gussonii Kobelt Prodr. Faun. Moll. mar. 
europ.. p. 465. 


Pošto se ova vrsta selila u jedno 12 rodova, to je Monte- 
rosato uspostavio posebni rod Williamia, koji po Dall-u, Tryon-u, 
Fischer-u i dr. pripada porodici Siphonaridae. Ova je jedina 
zastupnica ove porodice u Jadranskom moru, i čini se, da su joj 
napokon ustanovili stalno mjesto u sistemu. 

Chiereghini opisao ju i oslikao kao Patella purpurina, Renier 
ju okrstio P. laevissima. Našao sam ovu vrstu u Dalmaciji; u 
Prokljanu imade je prilično mnogo. 


68. Actaeon tornatilis (L.). 


Samo dva individua ove vrste, koje nema u Dalmaciji nigdje 
u obilju. 


69. Haminea hydatis (L.). 


Do 60 primjeraka ove vrste, koju ne valja zamijeniti sa #1. 
hydatis sviju ostalih jadranskih pisaca, budući da su oni prije 
pod ovim imenom razumijevali H. navicula (Da Costa) (== Bulla 
cornea Lam.). 


70. Cylichna umbilicata (Mont.). 


Samo pet primjeraka ove vrste, koje sam do sada sabrao 
u Kosjonu na otoku Pagu, na otoku Olibu, kod Zadra, na Lo- 
pudu i Lokrumu kod Dubrovnika. 


! Brusina S. Conchiglie dalmate inedite. Vienna 1865. str. 28. 
2 Journal de Conch. Vol. XLII. Paris 1894, str. 19. T. II. 


25 285 


71. Cylichna Jeffreysi Weink. 


Jedan jedini primjerak ove inače rijetke vrste, koju sam 
ja do sada našao na otoku Olibu, u okolici Zadarskoj, te na- 
pokon na Lopudu. 


72. Retusa semisulcata (Phil.). 


Samo tri individua, inače je svagdje česta u Dalmaciji. 


73. Volvula acuminata (Brug.). 
Dva komada te vrste, koja je svagdje nagjena u Dalma- 
ciji, ali nigdje u obilju. 
74. Philine aperta (L.). 


Samo Sest mladih individua. 


*75. Philine catena (Mont.). 


Ovu sam vrstu prije našao u Kosjonu na otoku Pagu, na 
otoku Olibu. u Otoku na otoku Dugom, na otoku Mulatu i kod 
Zadra, a sad sam našao jedan primjerak u Prokljanu. 


*76. Philine pruinosa (Clark.). 


Prvi primjerak ove veoma rijetke vrste našao sam u du- 
bini od 40 do 55 m. kod Sali-ja na otoku Dugom. Drugi pri- 
mjerak našao sam u Prokljanu. 


77. Weinkauffia diaphana (Aradas et Benoit). 
Dva primjerka ove rijetke vrste, od koje imademo nekoliko 


primjeraka iz okolice Zadarske i Dubrovačke. 


78. Acera bullata (Müll ). 


Samo dva veoma mlada individua. 


Amphineura. 


*79. Chiton minimus Monts. 


1878. Chiton minimus Monter. Enumer. e Sinonim. d. 
Conch. Mediter. I., p. 17. 
1879. Chiton minimus Monter. IL, p. 15. 


286 26 


Ovu sam vrstu najprije ulovio kod Sali-ja. Jeffreys ju je 
odredio kao C. cancellatus G. B. Sow. Monterosato opisao ju 
kao novu vrstu, te bi po njegovom mnijenju pripadala surodu 
Lepidopleurus. Upućujem na njegove spomenute radnje. — U 
Prokljanu našao sam samo tri primjerka. 


Scaphopoda. 
80. Dentalium dentalis (L.). 


Do 50 eksemplara. 


81. Dentalium rubescens Desh. 


Samo tri eksemplara. 


*32. Dischides bifissus (S. Wood.). 
1887. Dischides bifissus Kobelt Prodr., p. 297. 


Jeffreys, Monterosato i drugi smatraju ovaj atlantsko-sredo- 
zemni oblik istovjetnim sa engleskim fosilom. Nemam primjerka 
za sravnjivanje, da bi si mogao stvoriti svoj sud. Nu jedno 
moram ipak spomenuti, sto Locard izriéno spominje „orifice in- 
ferieur non contracte“, što prikazuje i njegova slika.! — Mi ima- 
demo primjeraka sa suzenim i raširenim zjalom. Nu ne mislim, 
da imademo posla samo s jednom vrstom, stoga mogli bismo 
drugi oblik, čija usta sjeća na Cadulus ili na rod anelida Di- 
trupa nazvati Dischides caduliformis. 

Godina 1882 našao sam preko 30 primjeraka kod Hvara, 
a ove godine našao sam ih tri u Prokljanu. 


Pelecypoda. 
33. Gastrochaena dubia (Penn.). 


U jednom odlomku Cladocora cespitosa (L.). 


84. Saxicava arctica (L.). 


1337. Saxicava arctica Kobelt Prodr. Faun. Moll. mar. 
europ., p. 909. 


! Locard A. Les Coquilles Marines des cötes de France. Paris 1892. 
str. 240. F. 218. 


27 287 


Ovu je vrstu uvijek veoma lako razlikovati po njezinom 
valjkasto-četverouglatom obliku i po karakterističnim dvjema 
redovima bodljika. Našao sam u Prokljanu i mladih primjeraka, 
koji su imali u antero-posteriornom dijametru jedva 5 mm., te 
uza sve to imadu sve one oznake, po kojima se vrsta lako i si- 
gurno raspoznaje. Ne mogu još ni sada pojmiti, kako se može 
ova vrsta i ona koja slijedi uzeti kao iste. Mi sigurno poznajemo 
iz Jadranskog mora dvije različite vrste, kojih je lako raspoznati. 


89. Saxicava irregularis Nardo. 


Ovu drugu vrstu ovog roda iz Jadranskog mora moram 
apsolutno razlikovati od pregjašnje. Ona se ne slaže sa S. ru- 
gosa (L.). Ja sam o tome ponovno govorio.! Kobelt drži, da je 
njezina domaja Atlanski ocean. — U novije vrijeme isporedio 
sam Jadranske primjerke sa S. rugosa iz Engleske, a ne može 
se ih istovjetiti sa S. irregularis. 

Ta je vrsta Donax irus od Olivi-ja, Chiereghini-ja, Re- 
nier-a nec L., Mya rhomboides G. v. Martens, Spongyophylla 
irregularis Nardo (Mus. Caesar. Vindobon.), Sazicava irregu- 
laris Nardo, i S. rhomboides Brus. an Blainville. 

Martens pozivlje se na sliku Ginnani-jevu, koja dosta jasno 
prikazuje ovu nasu vrstu. Morali bi dakle poprimiti Martens-ovo 
ime, ali to privremeno ne mogu učiniti, i to tako dugo, dok mi 
ne će biti poznati Donax rhomboides Poli, Saricava rhomboides 
Desh. itd. 

Monterosato imade u svom popisu od godine 1878 jedan 
S. gallicana Lam. iz Jadranskog mora, koja vrsta nama nije 
poznata. 


*86. Saxicavella plicata (Mont.). 
1887. Arcinella plicata Kobelt Prodr., p. 307. 
Ovu veoma zanimivu i rijetku vrstu našao sam tekar ove 
godine i to četiri malena potpuna primjerka i četiri proste lju- 


šture u Prokljanu, prije nas nije ju apsolutno nitko dobio iz 
Jadranskog mora. One podatke po kojima je netko ovu vrstu 


1 Brusina S. Contrib. p. Fauna dei Moll. Dalm. str. 40. — Ipsa Chieregh. 
Gonch., str. 72. 


288 28 


označio kao Jadransku,! moram izjaviti, da su vijesti bile bez 
ikakvog temelja. 

Nemamo slika Nyst-ovih, ni Wood-ovih; najbolja slika sto 
ju poznajemo je Sars-ova ? 


87. Syndesmya alba (Wood). 


Veoma obična. 


SS. Syndesmya vitrea (Danilo et Sandri). 


Nekoliko ljuštura. — Jeffreys je izjavio, da je ova, rijetka 
vrsta u Dalmaciji, sinonim od S. prismatica (Mont.). Montero- 
sato je najprije poprimio ovo mnijenje, kasnije je pak označio 
S. vitrea Dan. et San. i S. tumida (Brus ) kao sinonimno za S. 
Renieri (Bronn) var. occitana Reeluz. Pisci se dakle ne slažu ; 
drugo moja S. tumida može se smatrati kao oblik od S. alba 
ili S. Reinieri, nu sa S. vitrea nema ništa posla. Našu sam S. 
vitrea usporedio sa S prismatica iz Velike Britanije, ali ih ni- 
jesam mogao sjediniti. Toga radi pridržajem za sada kao naj- 
bolje Danilo-ovo i Sandri-jevo ime. 


89. Thracia pubescens (Pult.). 


Jedan primjerak. 


90. Thracia distorta (Mont.). 


Jedna ljuštura. 


91. Corbula gibba (Olivi). 


Najobičniji pelecipod u Prokljanu. 


*92. Cultellus pellucidus tenuis (Phil.). 


1887. Cultellus pellucidus Kobelt Prodr. Faun. Moll. mar. 
europ., p. 999. 


Monterosato je prvi, koji je naveo Cultellus tenuis Phil. 
za Jadransko more. Jeffreys za tim navagja Solen pellucidus kao 

1 Monterosato. Enumerazione e Sinonimia delle Goneh. Mediter., str. 15. 

* Sars G. O. Dr. Mollusca regionis Arcticae Norvegiae. Christiania 1878., 
87.293, 2 1:320272. 0; 


29 289 


Jadransku vrstu. Godine sam 1886 razjasnio, da nema ni jednog 
Jadranskog pisca, koji da je spomenuo ovu vrstu, i da nema 
zbirke, koja bi imala ovu vrstu iz Jadranskog mora, s toga je 
valjalo brisati iz naše faune, i to tako dugo, dok nas koji pri- 
mjerak iz Jadranskoga mora ne osvjedoči o protivnom.! Sad je 
ova vrsta zajamčena, pošto sam našao u Prokljanu dva potpuna 
primjerka i nekoliko odlomaka, dakle prvi primjerci iz Jadran- 
skoga mora. 

Zadržao sam Philippi-jevo trinomsko ime, budući da se 
sredozemni oblik prilično razlikuje od atlantskog. 


95. Solenocurtus antiquatus (Pult.). 
Samo 2'/, primjerka. 
94. Tellina donacina L. 
Često 
95. Tellina distorta Poli. 
Običnija nego pregjašnja vrsta. 
96. Psammobia feročnsis (Chemn.). 
Samo jedna ljuštura. 
97. Capsa fragilis (L ). 


Jedan primjerak. - 


98. Dosinia lupinus (Poli). 


Često. 

99. Cytherea rudis (Poli). 
Često. 

100. Venus verrucosa (L.). 
Rijetko. 


101. Venus fasciata (Da Costa). 


Samo jedna ljuštura 


! Brusina S. Appunti ed osservazioni etc. str. 192. 
19) 


102. Venus ovata (Penn.). 


Cesto. 
103. Cardium paucicostatum Sow. 

Cesto. 

104. Cardium papillosum Poli. 
Cesto. 

105. Cardium exiguum Gm. 

Često. 

106. Lucina spinifera (Mont.). 
Često. 

107. Lucina divaricata (L.). 
Često. 


108. Loripes fragilis (Phil.). 


Dosta obično. 


*109. Diplodonta rotundata (Mont) 


1887. Diplodonta rotundata. Kobelt. Prodr. Faun. Moll. 
mar. europ., p. 371. 


Do sada sam poznavao samo dva primjerka iz Jadranskog 
mora; jedan je unicum Sandri-jeve zbirke. Drugi primjerak da- 
rovao mi je pred mnogo godina prof. A. Stošić, a taj je ili sa 
Hvara ili sa Visa. Sad smo sabrali u Prokljanu šest ljuštura 
sviju doba, i tri malena sasma cijela primjerka; po tom ova 
inače rijetka vrsta, mora da tamo nije upravo rijetka. 


*110. Axinus flexuosus (Mont.). 


1887. Axinus flexuosus Kobelt. Prodr. Faun. Moll mar. 
europ., p. 974. 

Najprije našao sam jedan jedini primjerak ove vrste u 
južnoj Dalmaciji. Kasnije našao sam dvije ljušture u dubini od 
175 bečkih stopa kod Sali-ja. Pošto sam u jedanput u Prokljanu 
izvukao šešt ljustura, to mora, da ta vrsta tamo nije rijetka. 


31 291 


Ovdje hoću još da primijetim, da sam takogjer kod Sali-ja 
našao jednu i to prvu ljušturu od A. croulinensis Jeffreys. 


*111. Montacuta bidentata (Mont.). 

1887. Montacuta bidentata Kobelt Prodr. Faun. Moll. mar. 
europ., p. 381. 

Carus prvi spominje ovu vrstu iz Jadranskog mora po 
Hoernes-u.! Ja ne ću nipošto, da ovo poričem, nu nama nije 
poznato odakle Carus-u ova vijest, Svakako je sigurno, da nema 
ni u kojoj Jadranskoj zbirci M. bidentata. U početku sam sa- 
brao jedva 6 ljuštura iz Otoka na otoku Dugom. sa otoka Mu- 
lata i sa rta Mika kod Zadra. — Ove godine našao sam preko 
30 potpunih primjeraka i 130 ljuštura, ove dakle vrste imade u 
obilju u Prokljanskom jezeru. 


*112. Lepton squamosum (Mont.). 


1887. Lepton squamosum Kobelt. Prodr., p. 384. 


Pošto smo mi sakupili 10 ljuštura i odlomaka, to mora da 
ovaj za našu faunu veoma zanimivi rod nije upravo rijedak u 
Prokljanskom jezeru. 


113. Lasaea rubra (Mont.). 
Rijetko. 
114. Cardita trapezia (L.). 


Veoma obično. 


115. Ghama gryphoides (L.). 


Samo 4'/, primjeraka. 


116. Gouldia minima (Mont.). 


1887. Circe minima Kobelt Prodr., p. 397. 


Priključujem se sasma mnijenju Paul Fischer-a i onih, koji 
po njegovu primjeru drže ovu evropsku i amerikansku G. cerine 
(C. B. Ad.) kao surod od Cörce ili kao posebni rod. 

Imade je u obilju u Prokljanu. 


1 J, V. Carus. Prodr. Faunae Mediterraneae II, str. 105. 


117. Nucula nucleus (1). 
Rijetko. 
*118. Nucula nitida Sow. 


1877. Nucula nitida Kobelt Prodr. Faun. Moll. mar. europ. 
p. 400. 

Odavna sam već našao ovu vrstu, koju je Monterosato 
vidio u mojoj zbirci, te ju stoga pravom uvrstio u svoj popis od 


g. 1875 kao Jadransku vrstu. Do danas nijesam imao zgode, da 


to izdam na svijetlo. U Prokljanu našao sam nekoliko mlagjih 
primjeraka. 
Weinkauff ih je isto tako dobio iz Jadranskog mora, te ih 
objavio prije mene. 
119. Leda pella (L.). 
1887. Leda pella (L.). Kobelt Prodr., p. 403. 


Oko 50 primjeraka sviju doba, ove vrste dakle imade dosta 


obilno. 
Od L. commutata Phil. nijesam našao niti jednu ljušturu. 
koje inače imade u obilju u Zadarskom otočju. 


120. Arca Noae (L.). 


Jedan sasma mladi individuum. 
121. Arca lactea (L.) 
Nekoliko primjeraka. 
122. Modiola barbata (L.). 
Nekoliko odlomaka. 
123. Modiola adriatica Lam. 
Samo jedna ljuštura. 


124. Modiolaria marmorata (Forbes). 


Jedan sasma maleni individuum. 


125. Pecten Jacobaeus (L.). 


namo jedan odlomak. 


33 


126. Pecten glaber (L.). 


Samo mladi individui. 


127. Pecten opercularis (L). 


Jedna ljuštura. 


128. Pecten varius (L.). 


Veoma obilno. 


129. Pecten flexuosus (Poli.). 


Samo jedna ljuštura. 


130. Lima inflata (Chemn.). 


Samo jedna ljuštura. 


131. Limea nivea (Renier.). 


Dva odlomka. 


132. Anomia ephippium (L.) 


Samo dvije malene ljušture. 


Zagreb, 11. studenoga 1894. 


Dodatak, 


U isto vrijeme, kad smo mi bili 26 i 27 jula s Margitom 
u Spljetskoj luci, prispjela je sa istoka ratna lagja ,Pola“, koja 
već više godina ljeti istražuje morske dubine istočnih dijelova 
Sredozemnog mora. Kako se Pola usidrila odvezao sam se čamcem 
Margitinim, da se poklonim vogji ekspedicije dobro poznatom 
ihtiologu, dvorskom savjetniku Dr. F. Steindachneru, koji je rav- 
natelj dvorskog zoološkog muzeja u Beču, te mi je pokazao neke 
veoma zanimive ribe i rake, što ih je ulovio za ovogodišnjeg 
putovanja. Već sam rekao, da smo imali samo prostu spravu za 
lovljenje u malenim dubinama, i to je sve, što smo imali; dok 
je veliki parobrod ,Pola“, imao nužne sprave za lovljenje u ve- 
likim dubinama. Ove godine poslao mi je Dr. Sturany svoju 
lijepu i veoma zanimivu radnju, u kojoj navagja i opisuje me- 
kusce, što su ih našli prigodom ovih ekskurzija. Radnja je ure- 
šena dvjema tablicama, koje su izvrsno izragjene.! Dok prijašnje 
godine nijesu nimalo istraživali faunu Jadranskog mora, to su ove 
godine (1894) lovili i u našem moru. Na strani 21 do 24 nala- 
zimo pregled od 30 stacija, gje je avstrijska ekspedicija spustila 
sprave u more, te je tačno označen dan, mjesto, dubina, narav 
morskog tla i ime ulovljenih vrsta životinja po lokalnosti. Iza 
ovog pregleda slijedi sistematsko-kritički popis ulovljenih vrsta. 
Ako prispodobimo uspjeh istraživanja velike avstrijske lagje, koja 
je imala sve nužne sprave, sa uspjehom malene hrvatske Mar- 


! Berichte der Commission für Tiefsee-Forschungen. XVIII. Zoologische 
Ergebnisse. VII. Mollusken I. (Prosobranchier und Opisthobranchier; Scapho- 
poden; Lamellibranchier.) gesammelt von S. M. Schiff „Pola“ 1890 —1894. 
Bearbeitet von Dr. Rudolf Sturany. (Mit 2 Tafeln.) Denkschriften der Mathe- 
matisch-Naturwissenschaftlichen Classe der Kaiserlichen Akademie der Wissen- 
schaften. Band LXII. Wien 1896. 


35 295 


gite, to izlazi, da je ,Pola“ u 30 lova našla svega skupa 63 
vrste, dok smo mi samo u ,Prokljanskom jezeru“ našli 132 vrste. 
Od 63 vrsta „Pole“ samo je 9 ili ako strogo uzmemo samo 5 
novih za faunu Jadranskog mora, dok je u našem popisu ozna- 
čena 21 vrsta zvijezdicom t. j. 21 nova za našu faunu. Velika 
se ova razlika pokazuje dakako za to, što je ,Pola“ istraživala 
velike dubine, dok smo mi mogli istraživati samo obalnu faunu. 
Toliko da rastumačimo ove znatne razlike uspjeha, i da budemo, 
kao uvijek pravedni. No megjutim moramo iskreno ispovijediti, 
da — bio koji mu drago uzrok — mi se ipak od srca veselimo, 
da je mala hrvatska ekspedicija svojim uspjehom pretekla veliko 
avstrijsko poduzeće. Pošto pak izvan Zagreba jamačno nema 
nitko u Hrvatskoj Sturany-evu radnju, evo ovdje popis novih 
vrsta, što ih pisac navagja za faunu Jadranskog mora uz moje 
opaske : 


1. Trophon barvicensis Johnst. 
Atlantska je vrsta, koju su našli više puta u Sredozemnom 
moru, a sad su našli jedan jedini primjerak u Jadranskom moru. 
2. Trophon vaginatus Jan. 


Od ove vrste ulovili su 4 primjerka kod Palagruže. 


3. Fusus craticulatus Brocchi n. var. pianosana Stur. 
eI% II. £. 40. 41.) 


Jedan jedini primjerak izmegju ostrva Tremiti i ostrva 
Pianosa. 


4. Natica fusca Blainv. 


Relativna je novost, t. j. kako Sturany sam kaze, ovu je 
vrstu prvi naveo za Jadransko more Recluz, nu posto mi ni- 
jesmo za to imali dokaza, to smo ja i A. Stošić ispustili nave- 
denu vrstu iz naših popisa. Sad je pitanje konačno riješeno. 


5. Pleurotoma emendatum Mont. 


Pisac obretnik ove vrste naveo je, da se nalazi u Ja- 
dranskom moru; drugom sam megjutim prilikom izjavio, zašto 


296 36 


se ne mogu Monterosato-vi navodi držati ozbiljnima. Dakle, tek 
sada smijemo priznati ovu vrstu kao jadransku. 


5. Trochus (Jujubinus) igneus Mont. 


Za pravo nemožemo ovu vrstu nikako smatrati kao novu, 
jer je to oblik ili odlika, koja nam je svim dobro poznata, ima- 
demo je dosta u našoj zbirci, al je dosele nikada nijesmo htjeli 
priznati kao samostalnu vrstu, dapače je još i danas za nas 
otvoreno pitanje, te volimo za sada slijediti Bucquoy-a, Dau- 
tzenberg-a i Dollfus-a, nego Sturany-a. 


6. Doridium membranaceum Meckel. 


7. Oscanius membranaceus Mont. (== tuberculatus Meckel). 


Novi su mekušci goliši (Opistobranchia) ili balavci, kojima 
smo se slabo bavili, budući smo već preko tri decenija daleko 
od naše obale. 


8. Dentalium (Antalis) panormitanum Chemn. 


Kod Lastova i druge stacije na otvorenom moru. 


9. Cytherea mediterranea Tib. 


I ova nije upravo nova vrsta za nasu faunu, posto sam 
Sturany dokazuje, kako ju obično većina drži istovjetnom sa ©. 
rudis Poli. 

Dakle, ako hoćemo pravo uzeti, sigurno su novi samo bro- 
evi 12270, 4101 80t. Jeorvnsla. 


* 
* 


Napokon zanimivo je. da se istakne, da nijesmo ni mi, a 
ni oni našli nijednu sasvim novu vrstu t. j. onakovu, koja u 
u opće ne bi već od prije bila poznata. Pola je našla samo jednu 
novu odliku t. j. Fusus craticulatus var. pianosana. 


* 
* * 


Dr. Sturany predao je akademiji znanosti u Beču i drugu 
raspravu o brakiopodama putovanja parobroda ,Pola“. Još nije 


37 297 


radnja izašla, ali po izvadku u „Anzeiger-u“! bečke akademije već 
znademo glavni sadržaj. Najzanimivije je, što je ,Pola“ ulovila 
veliko mnoštvo primjeraka vrste Terebratula vitrea Gmelin, od 
koje je vrste dosele bio ulovio pok. Oskar Smidt jedan jedini 
primjerak. — Vidio sam mnogobrojne i krasne primjerke, kao 
što i sve ostale prije navedene vrste u dvorskom zoološkom mu- 
zeju u Beču, pošto nam ih je sam Dr. Sturany pokazivao. 


1 Sitzung der mathematisch-naturwissenschaftlichen Classe von 11. Juni 
1896. (Sonderabdruck aus dem akademischen Anzeiger Nr. XV.). 


Prilog fauni 
dalmatinskih i istarskih pauka. 


Napisao prof. N. Damin. 


Odlukom presvjetloga gospodina dr. Ise Kršnjavi-a, 
predstojnika za bogoštovje i nastavu kr. zemalj. vlade a na 
predlog akademika, univ. profesora i ravnatelja zoološkog muzeja 
Sp. Brusine, našeg ,putnog maršala“ zapade i mene čast, da 
se pridružim nekolikim prirodopiscima, te poduzmemo naučno 
putovanje duž Dalmacije na yachti kr. zem. vlade ,Margiti“. 
Tako je i meni dana prilika, da se ogledam, u koliko nam vri- 
jeme i godišnja doba podala, za dalmatinskim paucima. A bu- 
dući smo se dotakli i Istre prinijeti ću ovdje i ono materijala, 
što sam na ovom području prigodom nekolikih izleta i prije i 
tada ubrao. 

Nije mi dakle nakana — jer to za sada i nije moguće — 
da iznesem pauke čitave Dalmacije i Istre; ovo neka bude samo 
prilog tome poslu. 

O paucima našim pisano je dosada dosta malo. God. 1892. 
publicirao je prof. R. Gasparini! do 102 vrsti za Spljet, 83 
za Brusje, 5 za Konjsko, a po jednu vrst za Šoltu, Vis, Muć, 
Imotsko i Knin uz 10 vrsti opilionida, 5 chernetida i 3 škorpi- 
onida; ostali njegovi navodi po Fortisu? i Carrari? i dr. 
općeniti su, budući ih bilježi pod imenom „Dalmacija“. 

U Annales de la Société entomologique de France. Bul- 
letin 1880. Nro 4. pag. 46-47, priopćio je E. Simon 12 


! Prof. R. Gasparini: Prilog k dalmatinskoj fauni. Spljet 1892. 
? A. Fortis: Viaggio in Dalmazia, Venezia 1774. 
* Dr. F. Carrara: La Dalmazia descritta, Zara 1846. 


2, 299 


pravih i 5 nepravih pauka, koje je M. Munier u Sibeniku 
ubrao. 

Podaci Dr. Doleschala! publieirani 1852 ne mogu poslu- 
žiti u svrhu potanjih znanstvenih zaključaka, budući od svojih 
205 pravih pauka, koje je za našu monarkiju zabilježio, ne ide 
niti četvrtina na sve naše zemlje; a ono što ide, navodi samo 
pod općenitim imenima: tako za Dalmaciju spominje 19 vrsti, 
za Istru 17, za Hrvatsku 7, za Kranjsku i Banat 5 a za Trst 
4 vrsti. 

I drugi nekoliki vanjski pisci kao Canestrini i Pavesi,? 
nae Kocbhevboblika“ Keyserling' Ausserer: 
Simon, Thorell,’ Herman!’ navode po koju vrst, nu rijetko 
koju pod posebnim stanovistem; razumjeva se, da i jedan dru- 
goga navode, stoga je i broj njihovih vrsti dosta nizak. 

Ali još jednoga pisca valja da napomenem, a to je Gio- 
vanni Castelli,!! koji je označio 45 vrsti za Brusje (Hvarski 
otok), štono mu ih je poslao Hrvat, pokojni ondješnji učitelj G. 
B. Novak. Od ovih 45 vrsti publicirao je godinu dana prije 
toga (1891) prof. Gasparini 21 vrst za Brusje u gori spome- 
nutom prilogu (I izd. 1891); nu to ipak — nuzgredno budi re- 


1 L. Doleschal: System. Verzeichniss der im Kaiserth. Öesterreich 
vorkom. Spinnen (Sitzungsber. d. Math.-Nat. Classe d. k. Academie d. 
Wissensch., Wien IX. 1852). 

? Giov. Canestrini e Pietro Pavesi: Araneidi italiani; (Atti d. Soc. Ital. 
di Scienze Natur. XI. F. III 1868). 

3 GL. Koch: Die Arachniden (I-II Hahn) HI--XVIHI. Nürnberg. 
1831-1836. i 

4 L. Koch: Die Arach.-Fam. der Drassiden I— VII. 1566—1867. Nürnberg. 

> K. Doblika: Beit. zur Monog. d. Spinngesch. Dysdera, (Verh. zool.-bot. 
Ges. Wien 1853. 

6 E. Keyserling: Beschreib. einer neuen Sp. aus d Höhlen v. Lesina 
(l. c. Wien 1862). — Beschreib. neuer Spinnen (1. c. Wien, 1863). 

” A. Ausserer: Neue Radspinnen (Zilla Keyserl.) (1. c. Wien, 1871). 

8 E. Simon: Hist. nat. des Araignées, Paris 1864. — Liste d. espéces 
eur, et algir. d. 1. fam. Attidae. 

® Thorell: On European Spiders, Upsala 1869 — i Remarks on sy- 
nonyms, Upsala 1870—1873. 

1° Otto Hermann: Magyarorszag Pök-Fauna-Ung. Spinnen I-II. Budap. 
1869—1879. 

11 Gio. Castelli: Araneidi di Lesina (Atti Soc. Ven.-Trent. Se. Nat. 1891. 
Vol. XII. fas. 2. (Padova). 


300 3 


čeno — ne smeta g. Gastellia, da ne bi načinio od tih pri- 
biljezenih vrsti iredentistički profit pišući doslovce: „Questo solo 
per ora dico, che la presenza di certe specie meridionali, come 
VP Eresus Walckenaeri, | Olios spongitarsis, il Chiracanthium 
pelasgicum, la Lycosa tarantula, parmi giustifichi quell’ irre- 
dentismo scientifico che, anche nel piu vecchio Catalogo di 
Aracneidi italiani (Canest. e Pavesi) ha riuniti la Dalmazia, 
cui geograficamente Lesina appartiene, alle altre terre italiane“. 
— Evo nam taljanskog iredentizma i u prirodopisu! Kad bi 
stajalo do tih juZnih vrsti, kojima spaja g. Castelli Dalmaciju 
s Italijom, tada bi upravo ove vrsti bile već i de facto spojile 
— da govorimo a la Castelli — Dalmaciju sa posestrinom Hr- 
vatskom, jer te vrsti dolaze (a to nije valjda g. Castelli 
slutio) sa još drugim južnim vrstima (n. p. Latrodectus 
13-g.) i u sjevernom hrvatskom primorju. 

Izim ovih ispod teksta spomenutih djela poslužio sam se i 
ovima: 

Chyzer & Kulczynski: Araneae Hungariae, Editio acad. 
scient. Hungar. I. : 1992. II. : 1894. Budapest. 

Ladislav Kulezynski: Araneae a dr. G. Horvath in 
Bessarabia ... collectae u Termeszetrajzi Füzetek vol. XVIII. 
par. 1—2. 1895. (Ugar. nar. muzej Budapešta). 

E. Simon: Histoire natur. des Araignees, deux. edit. 
Paris, 1893— 1894. 

E. Simon: Les Arachnides de France I—V2. Paris. 
1874— 1884. 

E. Simon: Monogrf. Fam. des Attides, Paris. 1569. 

H. Lebert: Schweizer Spinnen, Berlin 1878. 

Hrn. Prach: Monogrf. d. Thomisiden d. Gegend von 
Prag 1865. u. Verhdl. d. zool.-bot. Ges. Wien. Bd. XVI. 1866. 

A. Menge: Preussische Spinnen, Danzig. 1866. 

N. Westring: Araneae Svecicae, Gothoburgi 1862. 

Dr. E Ohlert: Beiträge z. e. auf die Klaueabildung geogr. 
Diagnose u Verhdl. d. zool.-bot. Ges. Wien 1854. 

Ostali eitati i djela navedeni su pri svakoj vrsti. 

Kako će se vidjeti pribrao sam za mjesec dana od Krčkog 
otoka do Budve dosta materijala, a bio bih i više, da nije naš 
izlet pao u odmaklo ljetno doba, od 17. srpnja do 16. kolovoza, 


4 301 


pa bih stoga nasljedniku svome preporučio, da za ovaj posao 
izabere mjesec svibanj. 

Evo staništa gdje što sabrah: Košljun (Krčki otok) 17. 
srpnja. — Novigrad 19. — Zadar 20. — Arbanasi 21. 
— Vrbica 22. — Pećine 23. — Vrana 23. — Skradin 
94. — Buk Krke 24. — Solin 26. — Spljet 27. — Omiš 
28. — Starigrad 29. (Hvarški otok) — grad Hvar 29. — Na 
otoku Mljetu (Meleda) a na sjeveru prema Mljetskom konalu 
je luka Polača (Porto Palazzo); jedan puteljak vodi na pro- 
tivnu stranu (u Adrijatik) preko Goveđara k Velom Jezeru 
(Lago grande) 30. — Ombla 30. — Lokrum (Lacroma) 31. 
srpnja; onda Cavtat 1. kolovoza. — Kotor 3. — Muo 3. 
— Budva 4 — Vis (Lissa) 6. i 7. — Luka Tajer na juž. 
rtu otoka Dugog 8. — Lošinj 9. — Pola 10. 

Prije toga posjetih Krčki otok nekoliko puta: od 26.—31. 
ožujku 189%: Sv. Duh, Sv. Ivan, Malinsku, Bergult, 
Nad Ponikvama, grad Krk i okoliš, Kornić, Sv. Luciju, 
Košljun, Punat; godine 1892. dne 7. lipnja Omišalj; 
94. svibnja 1891. Voz, Smiljansku dragu, Rudine i 
Vitezovićevu spilju; a ove godine i opet yachtom „Mar- 
gita“ dne 31. svibnja zaliv rijeke Raše u Istri i to mjesto 
Prevez (Tragetari). 

Budući se nijesam mogao bar za sada odlučiti za sistem 
Dr. Ph. Bertkau-a (Versuch einer natürlich. Anordnung der 
Sp. u: Archiv f. Naturg. 44 Jhrg. Berlin I. 1879). a niti za onaj 
od Eug. Simon-a (Etudes arachnologique itd u Annal. Soc. 
entom. de France 1890. odnosno u: Histoire Naturelle des Araignees, 
II. izdanje od 1892 —1894) slijedio sam iskusne arachnologe 
Ghyzera i Kulezynskoga i njihovu razdiobu u djelu, koje 
upravo izilazi: Araneae Hungariae I. i II. 1891 i 1894. 

Napokon mi se je i ovom zgodom zahvaliti presvj. gosp. 
chefu zdravstvenoga odjela dr. Gornelu Ghyzeru, arahnologu, 
te velemož. gosp. akademiku i profesoru Spiri Brusini, koji 
su mi išli na ruku i stavili svoje knjižnice na raspolaganje, onda 
profesoru i dop. članu krakovske akademije veleuč. gosp. Wla- 
dislavu Kulezynski-u, budući mi je i za ovu radnju neke za 
me dvojbene pa i nepoznate vrsti s rijetkom pripravnoséu revi- 
dirao dotično označio, napokon prof. dr. A. Langhofferu, 


302 5 
koji mi je ono materijala sabrana za nasega putovanja po Dal- 
maciji prijateljski ustupio, i gospodinu grofu U. knezu Borelli-u, 
koji je u poznatoj ljubezljivosti naložio svojim ljudma, da mi 
nahvataju onake pauke — izim tarantule, — kojih se ondješnji 
puk boji. Tako dođoh do Lathrodectus-a i Eresus-a iz okolice 
Sv. Filipa i Jakova. 


Araneae. 


Fam. Salticoidae Thor. 1887. 
Gen. Salticus Latr. 1884. 


1. Salticus formicarius (De Geer). 


Syn. Aranea formicaria De Geer 1778, Mem. VII. fig. 1—5 
Pyrophorus semirufus i helveticus C. Koch: Arachniden XIII. 
f. 1093 i 1094—5. — E. Simon: Arach. de France III. p. 7. P. 
IX. f. 1. — Chyzer & Kulczyfiski: Aran. Hung. I. p. 4. 


Omišalj (otok Krčki). 


Gen. Leptorchestes Thor. 1870. 
2. Leptorchestes berolinensis (C. L. Koch.) 


Syn. ©. L. Koch sub Salticus 1846 idem: Arachniden XIII. 
ft. 1101—2 Saltie. formicarius, a valjda i f. 1104. — Thor: Lep. 
formicaeformis, On Europ. Sp. 1870. — Simon: L. beroliensis, 
Ar. de Er. 1876..III: 12. 

Košljun (0. Krčki), Vrbica, Goveđari (o. Mljet). 


Gen. Synageles Sim. 1876. 
3. Synageles dalmaticus (Keysl.) 1863. 


Syn. E. Keyserling sub Salticus, Berschreib. neuer Sp. u 
Verh. d. k. k. zool.-bot. Gesell., Wien XIII. 1863. T. x. f. 17—20. 
— E Simon: Ar. de Fr. III. P. IX. f. 2. — Chyz. & Kulcz. Ar. 
Hung. 1. 6. 


Kornié, S. Lucija, Kosljun, zaliv Rase (Prevez). 


4. Synageles hilarulus (GC. L. Koch) 1846. 


Syn. Salticus hilarulus C. L. Koch, Arach. XII. f. 1099 
non 1100 Simon: Ar. de Fr. III. p. 15. Syn. (Leptorchestes) 
ludibundus. 


Omišalj. 
Gen. Heliophanus C. L Koch. 1833. 
5. Heliophanus cupreus (Walck). 
Syn. Aranea cuprea Walck 1809. — Westr : Ar. Svecicae 


1862. p. 584. C. L. Koch: Arachnid. XIV. f. 1313-15; Dr. Ham 
II ibid: Sal. chalybeus. f. 127, S. cupreus f. 628. 
Omisalj, Zadar, Arbanasi, Spljet, Porto Palazzo (ot. Mljet). 


6. Heliophanus lineiventris Sim. 


Syn. E. Simon: Mon. Att. 1569, Rev. Att., Ar. de Fr. II 
p- 158. Cbyz: & Kulez.: Ar. Hang. 1891: 
Novigrad, Kotor, Muo. 


7. Heliophanus Kochii Sim. 


Syn. Simon: Hel. cognatus 1869. Monog. Att. i H. Kochii, 
At de-Er. II. 156. PX 477219 

Omisalj, S. Ivan, Malinska, Krk, S. Lucija, Punat, Kornic, 
Zadar, Skradin, Buk Krke, Spljet, Solin, Starigrad (Hvar), gr. 
Vis, Cavtat, Tajer, Kotor, Budva. 


3. Heliophanus flavipes (Hahn). 


Syn. E. Simon: Monog. Att. 1869. p. 682 (216). O. Herman: 
H. varians, Ung. Sp. III. p. 301 — Chyz. & Kulez. Ar. Hung. I. 
1892. Vidi Lad. Kulezynski Araneae a dr. G. Horväth in Bessa- 
rabia ... collectae 1895 in Mus. Nat. Hungar. Budap. 

Omišalj, Kornić, Buk Krke, Muo. 


9. Heliophanus melinus L. Koch 1867. 
I, Koch: Zur Arach. u. Myriap Fauna Süd-Europas. 
Syn. Mong des. Att. 1869. — Chyz. & Kulez. Ar. Hung. I. 10. 
Voz, Omišalj, Krk, S. Lucija, Kornić, Košljun, Punat, Tajer, 
Zadar, Starigrad, Vis, Kotor. 


8 305 


10. Heliophanus Cambridgei Sim. 


Syn. Simon: Monog. d. Att. 1869 i pod H. tribulosus; idem 
Ar. de Fr. 1876. III. p. 163. 
Voz, S. Duh; Cavcat, Porto Palazzo, zaliv Raše. 


11. Heliophanus equester L. Koch. 
Syn L. Koch: Verhand. Zool., Wien 1867 p. 869. — Simon: 


Monog. des Attides, Paris 1869. 
Zadar, Buk Krke (mlad), Muo. 


Gen. Epiblemum Hentz 1832. 


12. Epiblemum mutabile (Luc). 


Syn. Simon: Calliethera mut. Luc., Ar. de Fr. Ill. p. 70 — 
Thor: Epib. mut. Rem. ou Syn. 1872 p. 363. 

Po zidinama na cijelom Krékom otoku, u Dalmaciji nadoh 
ga u Zadru i Kotoru. 


13. Epiblemum zebraneum (GC. L. Koch). 


Syn. C. L. Koch: Calliethera tenera, Arach. XII. f. 1109 
© i 1113. — Simon: Calliethera zeb., Ar. de Fr. III. 72 i Monog. 
d. Att. € — Thor. Rem. p. 367. — Chyz.-Kul.: Ar. Hung. I. 11. 

Omisalj, Vrbica, Arbanasi, Kotor, zaliv Rase (Prevez). 


Gen. Chalcoscirtus Bertkau 1880. 


14. Chalcoscirtus infimus (E. Sim.) 


Syn. Callietherus inf. u Monogr. d. l. Fam. des Attides, 
Paris 1869. p. 661. (195). — Idem Callieth. infima Arachn. de 
France III. 75. 

Omisalj. 

Gen. Pseudicius Sim. 1885. 


15. Pseudicius encarpatus (Walck). 


Syn. Wal.: Aranea encarp. 1882. — C. L. Koch: Arach. 
Calliethera pulchella — Simon: Mon. Att. 1869. Attus encarp. g; 
Att. pulchellus 9; Arach. de Fr. 1876. HI. p. 42. Dendryphantes 
encarp. — Chyz.-Kulez.: Ar. Hung. I. 12. 

Omisalj, Starigrad, Budva. 

20 


306 9 


Gen. Icius Sim. 1876. 
16. Icius striatus (Walck). 


Syn. Walck: sub Attus 1836. — Simon: Ar. de Fr. 1876. 
III. p. 59; Monog. d. Att. p. 569 (103) sub Att. vicinus. — @ 
L. Koch: Arach. Marpissa hamata — Chyz.-Kulz.: Ar. Hung. 
IS 7412 

Buk Krke, Solin, Košljun, zaliv Raše (Prevez). 


Gen. Marptusa Thor. 1877 
17. Marptusa pomatia (Walck) 1802. 
Syn. Sim. Marp. pomatius, M. Monachus: Mon. et. Rev. 
Att. 1869—71. Idem Ar. de Fr: Marpissa pom. III. 26. Chyz.- 
Kulez: Ar. Hung.'l. 16. 
Košljun, Starigrad, Porto Palazzo, zaliv Raše (Prevez). 


18. Marptusa radiata (Grube). 

Syn. Sub Attus 1859. — Simon: Mon. Att. Marpissus ra- 
diatus 21 (11); Marpissa rad. u Att. de Fr. III. 28. — Westring : 
Ar. Svecicae 1862. p. 551. sub Att. striatus Thor, Rem. 368. — 
Herman: Ung. Sp. 1879. . 

Vrana. 

19. Marptusa muscosa (Cl). 

Syn. Sub Araneus 1757. — G. L. Koch: Arach. 1846. — 
Sim: Ar. Fr. II. 25. — Thor. Rem. p. 367. — Westr. Ar. Svec. 
p. 549 sub Attus. 

Vrbica. 

Gen. Dendryphantes C. L. Koch 
20. Dendryphantes nidicoleus (Walck). 

Syn. Sub Aranea 1802. — Att. nidie Simon Ar. Fr. p. 41. 
Idem Att. phrygianus, Mong. des Att. p. 32. — Chyz.-Kulez.: 
Ar.cHupg ICI 

Malinska, Vrbica, zaliv Rase (Prevez). 


10 307 


Gen. Menemerus Sim. 1869. 
91. Menemerus semilimbatus (Hahn). 
Syn. Simon: Ar. de Fr. Salticus sem. p. 52. — C. L. Koch: 


Arach. Euophrys vigorata. — Chyz.-Kulez.: Ar. Hung. I. 17. 
Voz, Vrana (Han), Buk Krke, Spljet, Starigrad. 


Gen. Philaeus Thor. 1870. 


29. Philaeus chrysops (Poda) 1761. 


Syn. Hahn: Arachnid. I. f. 39, C. L. Koch: Arach. Philia 
sanguinolenta f. 1124. Dendryphantes xanthomelas f. 1148. D. 
leucomelas f. 1150. — Thor. Rem: Ph. sanguinolentus p. 388. 


Voz, Omisalj, S. Ivan, Bergut, Kosljun, Lunte, Punat, Vo- 
dopad Krke, Skradin, Novigrad, zaliv Raše (Prevez). 


93. Philaeus bicolor (Walck). 1802. 


Syn. Simon: Attus bicolor, Mon. d. Att. 1869; idem Den- 
dryphantes lanipes 9 — C. L. Koch: Arach. 1846. Dend. mu- 
cidus 9. — Sim. Ar. de Fr. III. p. 49. — Chyz.-Kulez.: Ar. 
Hung. I. 18. — Kulezyniski: Attidae in Sibiria orient. collecti 1895. 


Omisalj, Zadar (mlad), Pad Krke, Skradin, Solin, Porto Pa- 
lazzo, Tajer (ml.), Budva. 


Gen. Attus Walck. 
24. Attus Damini Chyzer. 


Syn. GC. Chyzer et L. Kulezyfiski: Aran. Hung. Budapest I. 
p. 21. g. Od g. 1892. nalazim 9 po svim obalama hrv. primorja, 
gdje ima šljunka uz Lycosa morosa L. Koch. God. 1893 nađoh 
ga u Glavotoku (o. Krk) a 1894. u Dalmaciji kraj Novigrada. 


25. Attus penicillatus Sim? 1875. 


Syn. Simon: Ar. de Fr. II. p. 117. — Chyz.-Kulez. Ar. 
Hong]: 9.126. 


Kornić. 


308 11 


Gen. Aelurillus Sim. 1885. 


26. Aelurillus v-insignitus (C1.) 1757. 


Syn. Sim: Attus insignitus, Mon. Att. p. 54 (6%). — Thor, 
Rem. Aelurops v-insig. — Westring. Ar. Suec. — Sim: Aelurops 
insignita, Ar. de Fr. II. 136. — Chyz.-Kulez.: Ar. Hung. I. 29. 

Skradin (ml.) 

Gen. Phlegra Sim. 1876. 


27. Phlegra Bresnieri (Luc.) 1849. 


Syn. Simon: Ar. de Fr. III. p. 121, lippiens p. 126. — Thor. 
Rem. Aelurops Br. — Att. lippiens L. Koch: Zur Arach. u. Myr. 
Fau. Südeuropas g. — Chyz.-Kulcz.: Ar. Hung. I. 33. 

Zadar, Vis; gr. Krk, Omisalj, S. Duh, S. Ivan. 


28. Phlegra fuscipes Kulezynski. 


Syn. Chyz.-Kulez. Aran. Hungar. 1892. I. p. 33. 
Voz (o. Krk). 


Gen. Pellenes Sim. 1876. 


29. Pellenes Bedelii (Sim.) 1875. 
Syn. Simon: Ar. de Fr. 1876. II p. 98. — O. Herman: 
Att. Brassayi: Magy. Pok. Fau. Ung. Sp. III. p. 316. 
Omisalj, Punat. 


Gen. Ergane Keyserling 1881. 


30. Ergane jucunda (Luc.) 1842. s. Salt. 


Syn. Simon: Att. mitratus, Mong. d. Att. p. 60. Idem Ha- 
sarius iucundus, Ar. de Fr. II. 82. — K. Koch: Att. mit. Zur 
Ar. u. Myr. Fau. Sùdeur. 

Omisalj, Kosljun, Kornié, Punat; Buk Krke, Skradin, Cavtat, 
Novigrad. Zadar, Spljet, Solin, Porto Palazzo, Tajer, Kotor, Muo, 
Budva, Starigrad, Vis; zaliv Raše (Prevez). 


12 309 


31. Ergane laetabunda (C. L. Koch). 1848. 

Syn. G. Koch: Arach. XIV. 21.1. 1987—8 — Simon: Att. 
laet. Monog. Att. p. 56. Idem Ar. de Fr. III. p 86. — Thor. 
Rem. p. 395. 

Spljet, Solin, Porto Palazzo, Lokrum, Kotor. 


Gen. Cyrba Sim. 1876. 
32. Cyrba algerina (Luc.) 1849. 
Syn. L. Koch: Attus armiger 1867 g, Zur Ar. u. Myr. Fau. 
Südeurop. Idem ibidem A. leporinus 9 — Sim: Mon. Att.: Attus 
alger., A. diversipes. — Idem Gyr. alg. Ar. de Fr. III. 167. — 


Chyz.-Kulez.: Ar. Hung. 1. 38. 
Sv. Duh (ml.) — Punat. 


Gen. Euophrys C. L. Koch. 


33 Euophrys confusa Kulczyhski. 


Syn. Chyzer et Kulezynski: Araneae Hungariae I. p. 40. 
Budapest, 1892. 

Krčki otok: Omišalj, S. Duh, Bergut, Kornić, Punat, Košljun, 
draga Lunte. 


34. Euophrus finitima (Sim.) 
Syn. Simon: Ar. de Fr. Ill. p. 175. — Chuz.-Kulez.: Ar. 


Hung. I. 43. 
Voz, S. Ivan; Starigrad, Vis (grad). 


35. Euophrys imitata (Sim.) 
Syn. Sim. Attus imit. Monog. d. Att. 1869. p. 62. — Chyz. 
Kulez.: Ar. Hung. I. 43. 
Voz, Omisalj, Malinska, Kornié, S. Lucija, Kosljun, dr. 
Lunte, Punat; Kotor. 


36. Euophrys frontalis (Walck.) 


Syn. Sim. Attus front. Mon. d. Att. p. 597. Idem: Euoph. 
front. Ar. de Fr. III. 183. — C. L. Koch: Att. front. f. 1304—5. 
— Thor. Rem. p. 404. 

Omisalj, Krk (gr.), Malinska; Zadar. 


310 13 


37. Euophrys rufibarbis Sim. 


Syn. Simon: Ar. de Fr. III. 186. P. XI. f. 12. Idem Monog. 
des Att. p. 602. 
Omišalj, Košljun, draga Lunte; Budva. 


Gen. Neon Sim. 1876. 


38. Neon Rayi (Sim.) 1875. 


Syn. Simon: Ar de France III. p. 212. Pl. XI. f. 20. 
Omišalj ispod kamena. 


Gen. Neaetha Sim. 1885. 


39. Neaetha membrosa E. Sim. 


Syn. Attus membrosus, Monog. des Fam. des Attides, Paris 
1869. p. (151) 617. Idem Neera membrosa Arach. de France 
1876. III. p. 200. i 

Kornié (ml.). 


Gen. Ballus C. L. Koch 1850. 


40. Ballus depressus (Walck.) 1802. 


Syn. G. L. Koch: Marpissa brevipes f. 1126; idem ibidem 
Att. heterophthalmus f, 1308 5; Ibidem Hahn: Salticus brevipes 
96: 

Voz, Krk gr.; Kotor; zaliv Rase (Prevez). 


Fam. Oxyopoidae Thor. 1870. 
Gen. Oxyopes Latr. 1804. 
41. Oxyopes lineatus Latr. 1806. 


Syn. Walck. Sphasus italicus. — C. L. Koch. Arach: Sph. 
gentilis. V. f. 404. — Chyz.-Kulez.: Ar. Hung. I. 48. 
Omisalj, Kosljun; Muo. 


42. Oxyopes ramosus (Panz). 

Syn. G. L. Koch: Arachnid.: Sph. variegatus, V. f. 403. 
Thor. Rem.: Oxyop ram. p. 350. — Sim: Ar. de Fr. III. 219. 
Chyz'-Kulez. Ar. Hung. 1. 48, 

Kornić, 


14 Sii 


Fam. Lycosoidae Thor. 1870. 
Gen. Aulonia C. L. Koch. 1848. 
43. Aulonia albimana (Walck). s. Lycosa. 


Syn. C, L. Koch: Lycosa alb., Arach. f. 1411—12. Chyz.- 
Kulez: Aul. alb. Ar. Hung. p. 50. 
Voz. 


Gen. Lycosa (Latr.) 1804. 


44. Lycosa agrestis Westr. 1861. 


Syn. Westring: Ar. Suec. p. 480. — Simon: Pardosa agrestis, 
Arıde Er. 1876. II. 315. 


Omisalj, Vrana. 


45. Lycosa proxima C. L. Koch. 


Syn. Thor. Rem. p. 287. Vidi G. L. Koch: .Arach. XV, 58 
f. 1453—4. — Sim.: Ar. de Fr. II. 330. 
Voz, Buk Krke, Vrana, Vrbica. 


46. Lycosa annulata Thor. 1572. 


Syn. Thor. Rem. p. 299 i 302. — Chyz.-Kulez.: Ar. Hung. 
1892. 1787. 
Omišalj. 
47. Lycosa morosa L. Koch. 


Syn. Simon: Ar de Fr. Pardosa mor. I. p. 339. — Chyz - 
Kulez.: Ar. Hung. 1. 58. 


Glavotok. Novigrad. 


Gen. Tarentula Sund. 1833. 


48. Tarentula miniata (GC. L. Koch.) 


Syn. G. L. Koch Arach. 1848. Lye. miniata — Thor. Rem. 
p° 276. Simon: Lyc. min. Ar. de Fr. III. p. 272. 
Rudine (ot. Kreki, nad Vozom). 


49. Tarentula Apuliae (Walck.) 


Syn. Thor: On Europ. Spid. p. 191. — Simon: Revis. 
d. grupe d. la Lye. tar. Rossi 1876. — Thor. Rem. p. 596. Tar. 
fascii-ventris. Chyz,-Kulez. Ar. Hung. I. p. 69. 

Vrbica (Vrana ispred mlina cont. Borellieva), Nad bukom 
Krke, Tajer, Hvar. 


50. Tarentula albofasciata (Brulle) 1832. 
Syn. Sub Lycosa — C. L. Koch. Arach. Lyc. (Tar.) sagittata 
f. 1395. — Thor. Rem. p. 317. — Doleschal: Verz. d. in Kaisth. 


Oster.. vork. Sp. sub Lyc. ocellaris. 
Omišalj, Košljun, Kornić, gr. Krk; Arbanasi, Skradin, Kotor. 


51. Tarentula radiata (Latr.) 1817. 
Syn. Thor. Rem. p. 313 L. radiata, L. liguriensis p. 313, 
529. — C. L. Koch: Arach V. f. 417 L. famelica; idem ibid. L. 
isabellina XIV. f. 1384. 
Sv. Ivan, Lunte, Kornié, S. Lucija — Arbanasi, Cavtat, 
Hvar gr. 


Gen. Trochosa C. L. Koch 1848. 
52. Trochosa ruricola (De Goer) 1778. 


Syn. Hahn: Lyc. rur. Arach. I. II. f. 77 i 146. Ibidem C. 
L. Koch. XIV. f. 1369—70. Thor. Rem. p. 336. Westr. Lyc. rur. 
Ar. Suec. p. 527. 

Sv. Mihovio, Kornić, Košljun. 


59. Trochosa variana (GC. L. Koch.) 
Syn. Simon: Lyc. var. Matériaux pour servir a la faune d. 
Ar. de la Grèce — Chyz.-Kulcz.: Ar. Hung. I. 74. 
Omišalj; Šibenik. 


Gen. Dolomedes Latr. 1804. 


54. Dolomedes fimbriatus (Cl.) 1757. 
Syn. Hahn-Koch : Arach. XIV. f. 1352 Thor. Rem. 1872. 
p. 347. — Sim.: Ar. de Fr. Il. 251. — Chyz.-Kulez. Ar. 
1:77: 


16 313 


S. Filip i Jakov, Vrana, Novigrad, Arbanasi, Tajer, Starigrad 
(Hvar), Lokrum, Kotor, Budva. 


Gen. Pisaura Sim. 1886. 


55. Pisaura mirabilis (C1.) 1757. 


Syn. Ocyale mirabilis Walck. Tabl. d. Aran. p. 16. — Hahn: 
Dolomedes mirab. Arach. II. f. 120. Ibidem CG. L Koch. XIV. 
f. 1546. Ocyale mir., O. rufo-fasciata f. 1347, O. murina f. 1348. 

Malinska, Kornié, Punat; Vrana, Vrbica, Solin, Spljet, Zadar, 
Cavtat. Muo, Kotor. 


Fam. Heteropodoidae Thor. 
Gen. Micrommata Latr. 1804. 


56. Micrommata virescens (Cl.) 1757. 
Syn. G. L. Koch: Sparassus vires. Arach. XII. f. 1019. — 
Ibidem Hahn: Arach. I. f. 1019 Mic. smaragdina — Thor. On. 


Eur. Sp. p. 176. 
Omisalj, Malinska, Krk gr., Arbanasi, Spljet, Kotor. 


57. Micrommata ornata (Walck.) 


Syn. C. L. Koch: Arach XII. p. 20. f. 1021 — Sim. Ar. 
Fr. HT. 343. — Chyz.-Kulez: Ar. Hung. I. 79. 
Voz, Omisalj. 


58. Micrommata ligurina E, Sim. 
Syn. Sparassus pilosus E. S. Ar. de Fr. 1875. p. 340. P. 
VII. £ 21. — C. L. Koch: Arachnid. p. 85. XII. f. 1020. 
Kornić, jedinoga Z 28 III. 93. 


Gen. Olios (Walck.) 1837. 


59. Olios spongitarsis (Dufour) 1820. 
Syn. Simon Ar. de Fr. Sparassus spongit. II. p. 336 P. 
VIII. f. 22. CG. L. Koch: Ocypete vulpina, Arach. 1845. 
Voz, Omišalj; Starigrad (ml.), Porto Palazzo, Kotor (ml), 
zaliv Raše (Prevez). 


314 17 


Fam. Misumenoidae Thor. 
Gen. Thomisus Walck. 1805. 


60. Thomisus albus (Gmel.) 1788. 


Syn. Thom. diadema Hahn Arach. I. f. 37. C. L. Koch ibid. 
IV. f. 281--2. Thom. onustus Thor. Rem. 427. — Simon Ar. de 
Fr. II. p. 251. — O. Herman Magy. Pok.-Fau. 1879. III. 225 — 
Chyz.-Kulez. Ar. Hung. 1. 

Omišalj (žut, na cevijetn od Paliurus austr.), Košljun, 
Buk Krke, Spljet, Solin, Vrana, Starigrad, Vis, Kotor, Budva. 


Gen. Pistius Sim. 


61. Pistius truncatus (Pall.) 1771. 


Syn. G. L. Koch: Thomisus horridus, Arach. IV. f. 280 — 
Pist. trunc. Simon Ar. de Fr. II. p. 258. — Chyz.-Kulez. Ar. 
Hung. I. 82. 


Omisalj, Kotor, Vis (gr.) 


Gen. Misumena Latr. 1804. 
62. Misumena vatia (CL) 1757. 


Syn. Thomis. calycinus GC. L. Koch. Arach. IV. f. 283—S#; 
Thom. devius f. 998? — Mis. vat. Thor. On. Eur. Sp. p. 183. — 
Idem. Rem. p. 258. — Chyz.-Kulez. Ar. H. I. 83 

Vrana. 


63. Misumena tricuspidata (Fabric.) 1775. 

Syn. Hahn-Koch: Arach Thomisus Diana f. 26 i Th. cap- 
parinus f. 993 (? f. 994—5) — Dr. L. Doleschal: Syst. Verz. d. 
K. Oster. v. Sp. 1852. — Thor. Rem p. 539. Diaea tricusp. — 
Simon: Mis tricusp. II. p. 244. 

Vrana, Vrbica, Buk Krke (ml.), Skradin (ml.). 


Gen. Runcinia Sim. 1875. 


64 Runeinia lateralis (GC. L Koch.) 1838. 


Syn. Thomisus cerinus C. L. Koch Arach. f. 996—7 — 
Simon Runcin. later. Ar. de Fr. II. 225 — O. Her. Ung. Fau 


18 315 
Omišalj, Punat, Zadar, Buk Krke, Spljet, Solin, Cavtat, 
Starigrad, Vis, Kotor, Muo. 


Gen. Heriaeus Sim. 


65. Heriaeus Savignyi Sim. 
Syn. E. Simon: Ar. de Fr. II. p..205 — Chyz-Kulez.: Ar. 


Hung. I. p. 85. 
Omisalj, Zadar, Cavtat, Kotor, Vis (gr.) 


66. Heriaeus hirsutus (Walck). 


Syn. Thom. villosus Walck, Hist. nat. d. Ins 1837. — 


Simon: Ar. Fr. II. p. 206. 
Zadar, Cavtat, Tajer, Kotor, Muo. 


Gen. Diaea Thor. 1870. 


67. Diaea dorsata (Fabr.) 


Syn. Thomisus dorsatus Hahn-Koch. Arach. f. 34 i 991—2 
Chyz.-Kulez. Ar. H. I. 85. — Westr. Ar. Svecicae Thom. dor. 


p. 434. 
Omišalj, Košljun, Arbanasi, Solin, Starigrad, gr. Vis, Porto 


Palazzo, Kotor. 


Gen. Synaema Sim. 1864. 


68. Synaema globosum (Fabr.) 1775. 


Syn. Simon, Syn globosa, Ar. Fr. II. 202 — Diaea glob. 
Thor. Rem. p. 542 — Hahn, Arach. I. 34 f. 28. 


Omisalj, Vrana, Vrbica, Novigrad, Budva. 


69. Synaema ornatum Thor. 1875. 
a la Faune d. Arach del. 


Syn. Simon: Mater. p. ser. 
Ar. Hung. I 87. 


Grece, 1885. S. plorator. — Chyz -Kulez 
Nad bukom Krke, Vrbica, Vrana, Omis, Solin, Cavtat, Sta- 


rigrad, Govedari (Mljet), gr. Vis. 


316 19 
Gen. Xystieus (C. L. Koch) 1835. 
70. Xysticus Kochii Thor. 1872. 


Syn. Thorell Rem. 1872. p. 233. ete. — Xyst. viaticus Hahn. 
Arach. I. 29, C. L. Koch ibid. 1003. — Chyz.-Kulcz. Ar. H. 


Buk Krke, Solin (ml.), Starigrad, Omisalj. 


71. Xysticus lateralis (Hahn) 1531. 
Syn. Hahn-Koch: Arach. I. 40. f. 31. Ibidem X. lanio XII. 
€ 1009 g. Vidi Thor. Rem. p. 240. — Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I. 93. 
Košljun, Novigrad, Vrbica, Zadar, Cavlat (?), Kotor (ml.). 


72. Xysticus Ninnii Thor. 
S yn. Thorell Rem. 18(0—3. p 246. — Chyz.-Kulez. Ar. Hung. 
19927012 pi 94. 
Omisalj, Buk Krke, Vis (ml.). 


73. Xysticus striatipes L. Koch 1570. - 


Syn. L. Koch: Ar. Gal. 1870. — Sim. Ar. de Fr. 1875. II. 
188. Ther. Rem. X perogaster vidi Chyz -Kulez. Ar. Hung. 1. 95 


Vrana, Spljet, Vis (gr.). 


74. Xysticus acerbus Thor. 
Syn. Thorell Rem. p. 237. 1890—3. Simon Ar. de Fr. p. 
186. O. Herman: Ung. Sp. III. 243 
Omisalj, Buk Krke, Spljet, Solin, Trogir, Vis, Muo, Budva. 


75. Xysticus robustus (Hahn '. 


Syn. Hahn-Koch: Arach. I 50 f. 35. Thor. Rem X. fucatus 
u Remar. on Syn. 535 ete. — Chyz -Kulez Ar. H. I. 96 


Solin, Starigrad. 


76. Xysticus graecus C. L. Koch. 
Syn. GC. L. Koch: Arach IV. p. 63 f. 291 — Thor. Rem. 
p. 210. — Chyz.-Kulez Ar. Hung. I. p. 96 
S. Duh, Starigrad. 


20 317 


77. Xysticus comptulus? E Sim. 


Syn. E. Simon Arachnides de France. II. p. 177. 
S. Duh, bojom dosta različit, Novigrad (ml). 


Gen. Coriarachne Thor. 1870 


78. Coriarachne depressa (C. L. Koch) 1837. s Thom. 


Syn. C. L. Koch: Arach. Xyst. dep. IV. p. 63. f. 292 — 
Thor. On Eur. Sp. 186. 


Cavtat. 
Gen. Oxyptila Sim. 1864. 
79. Oxyptila horticola (C L Koch.) 


Syn. C. L. Koch: Arach. IV. f. 296—98. — Simon Ar. de 
Er. p. 215. Chyz.-Kulez. Ar: Hung. I. 99. 


Omišalj, Šibenik, Spljet (ml). 


80. Oxyptila praticola (CG. L. Koch) 1837. 
Syn. C. L. Koch Arach. f. 300—1 Xysticus prat. — X. bre- 


vipes Thor. Rem. p. 254 9. — Id. ib. X. incertus. — Sim. Ar. 
de Fr. II. p. 222 — Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I. 100. 
Sv. Lucija. 


Gen. Tmarus Sim. 1875. 
81. Tmarus piger (Walck.) 


Syn. Sim. Ar. de Fr. 1875. II. p. 262. — O. Herman: Mo- 
naesas cuneolus, Magy-Pok-Fau. III. 224. Xyst. cuneolus G. L. 
Koch, Arach. f. 302. 

Voz, Omisalj; Kotor, Muo, Vrbica. 


Gen. Philodromus Walck. 1825. 


82. Philodromus dispar Walck. 1805. 


Syn. Philod. dispar C. L. Koch Arach XII. f. 1017—18 — 
Westring Ar. Sv. p. 450. — Simon Ar. de Fr. 301. 


Košljun, Buk Krke, Muo, Porto Palazzo. 


318 21 


83. Philodromus emarginatus (Schrank.) 1803. 


Syn. Thomis. griseus Hahn, Arach. 1831. f. 91 (?) Ibid, C. 
L. Koch Artamus gris. f. 1013—14 Philod. gris. Westr. Ar. Sv. 
p. 462. — Chyz.-Kulcz. Ar. Hung. I. 107. 

Lokrum. 


84. Philodromus collinus C. L. Koch. 1835. 


Syn. Koch Herr-Schäff. Deutsch. Ins. 130. 15. — Thor. 
Rem. p. 266. Phil. cespiticolis West. Ar. Sv. p. 459. — Chyz.- 
Kulez. Ar. Hung. 1. 108. 

Cavtat. 


85. Philodromus poecilus Thor. 1872. 


Syn. Thor. Rem. sub Artanes p. 261. — Thom. laevipes 
Hahn Arach f. 90. — Phil. tigrinus Westr. Ar. Sv. p. 452. 
Hvar. 


86. Philodromus aureolus (C1.) 


Syn. Thomisus aur. Hahn Arach Il. f. 144—5 — Chyzer- 
Kulezynski: Aran. Hung. I. 108. 
Omisalj, Punat, Vrana, Cavtat, zaliv Rase (Prevez). 


Philodromus aureolus subsp. pallens Kulez. 


Chyzer & Kulezyàski: Aran. Hung. I. p. 110. 
Vis. (grad). 


Gen. Thanatus (G. L. Koch) 1837. 


87. Thanatus vulgaris Sim. 


Syn. Than. vulg. Simon Ar. de Fr. IL p. 325. Chyz.-Kulez. 
Ar. Hung. I. 114. 
Omisalj. 
Gen. Tibellus Sim. 1875. 


88. Tibellus vittatus (Thor.) 


Syn.? Tib. macellus Simon Ar. de Fr. II. p. 308. — Chyz.- 
Kulez. Ar. Hung‘. p. 115. 
Kosljun, Vrana, Vrbica. 


29 319 


89. Tibellus parallelus (C. L. Koch) 1848. 


Syn. Than. oblongus Menge. Pr. Sp. — Tib. propinquus 
Sim. Ar. de Fr. II. 309. — Chylz.-Kulez. Ar. Hung. I. 115. 
Vrana (ml.). 


Fam. Euetrioidae Thor. 1887. 
Gen. Argiope Savig. 1825—27. 
90. Argiope lobata (Pall.) 1772. 
Syn. Pallas: Spieil. zool. 1. 9. p. 46. T. II. — Hahn-Koch 


Arach. I. p. 8. f. 4. Epeira sericea. — Thor. Rom. Ar. lob. p. 
490%: — sım. Ar: Er. Ip: 29. 
Budva. 


91. Argiope Bruennichii (Scop.) 1772. 

Syn. Scopoli: Aranea Br. Obs. zool. u Ann. Hist. Nat. 
Nephila transalpina GC. L. Koch Arach. V. p. 33. f. 356—7 Thor. 
Rem. p. 518. — Sim. Ar. de Fr. I. 31. 

Omišalj, Krk, Vrana, Vrbica 5%, Zadar i Arbanasi (posve 
tamni), Buk Krke, Solin, Tajer, Kotor, Budva. 


Gen. Clyptogona Sim. 
92. Ciyptogona 6-tuberculata (Keys.) 
Syn. Keyserling: Beschr. neu. Spin. 1865. 
Budva. 
Gen. Cyelosa Menge 1866. 
93. Cyelosa conica (Pall.). 


Syn. Pallas: Aranea con. Spicil. zool. 1872. I. 9 p. 48 f. 16. 
— GL. Koch Singa con. XI. 145 ff 943—5. — Menge: Pr. Sp. 
1866 p. 74 T. 18. Cyrthophora con. Thor. Rem. p. 18. 
Omišalj, S. Lucija, Košljun, Punat, Kotor. 


Gen. Epeira Walck. 1805. 
94. Epeira Circe Savig. 1827. 
Syn. Ep. Schreibersi Hahn Arach. 1834. II. f. 109. — Thor. 


r 


Rem. p. 5 etc Sim. Ar. de Fr. I. 58. — Dolesch. Östr. Sp. 1852. 
E. affinis Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I. 128. 


320 23 


Voz, Omišalj, Glavotok, Kornić, S. Lucija, Košljun, Krk, 
Kotor, Vrana, Pećine (vrelo), Muo, Vis, zaliv Raše (Prevez). 


95. Epeira dromedaria (Walck.) 


Syn. Walckenaer: Aranea drom. Fau. Par. 1802. II. 191. 
— C. L. Koch. Arach. XI. f. 902—3; ibid. Hahn. II. f. 158. — 
Westr. Ar. Svec. p 47. — Menge: Pr. Sp. 1866. p. 66 

Voz, Omišalj, Glavotok, Kornić, Košljun, Krk gr., Punat, 
Solin, Kotor. 


96. Epeira dalmatica Doleseh. 1852. 
Syn. Thor. Rem. p. 551. — Sim. Ar. de Fr. I. p. 68. — 
Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I. 129. 
Omisalj, S. Lucija, Vrbica, Tajer, Zadar (ml.), Solin, Omis, 
Hvar, Vis, Porto-Palazzo, Kotor, zaliv Raše (Prevez). 


97. Epeira diademata (Cl.) 1757. 


Syn. Ep. stellata C. L. Koch Arach. f. 911. — Simon. Ar. 
de Fr. I. 72. — Menge Pr. Sp. p. 42. — Chyz.-Kulez. Ar. Hung. 
1.4199. 

Omišalj, Zadar, Lošinj, Zaliv Raše, (Prevez), Pola. 


98. Epeira cucurbitina (Cl.) 1757. 
Syn. Miranda cuc. C. L. Koch Arach. V. f. 371—2. — Mir. 
cuc. Menge Pr. Sp. p. 68. — Chyz.-Kulez. Ar. H. I. 131. 
Lunte. 


99. Epeira Sturmii Hahn. 


Syn. Hahn: Arach. 1831 I. f. 8. — Ibidem C. Koch XI. f. 
936—38. — Ep. agalena Westr. Ar. Svec. p. 53. Chyz -Kulez. Ar. 
Hane.>E+ 194. 

Sv. Filip i Jakov, Vrbica. 


100. Epeira Redii (Scop). 
Syn. Ep. agalena Hahn Arach. II. f, 115. — Sim. Ar. Fr. 
I. p. 90. — Ep. sollers Westr. Ar. Svee p. 41. — Chyz.-Kulez. 
1.131; 
Omisalj, Vrbica (ml.), Spljet, Hvar. 


94 321 


101. Epeira umbratica (Cl.) 1757. 


Syn. Westr. Ar. Suec. 1861. — Thor. Rem. p. 14 i 545. 
Menge Pr. Sp. p. 55. 


Omisalj, Krk. 


102. Epeira cornuta (C1.). 


Syn. Clerck. sub Araneus 1757. — Hahn. Arach. Ep. apo- 
clisa. — Westr. Ar. Suec. p. 34. — Sim. Ar. de Fr. — Chyz.- 
Kulez. Ar. Hung. 1. 132. 

Vrana, Vrbica, Buk Krke. 


103. Epeira adianta (Walck.) 1802. 


Syn. Miranda pictilis C. L. Koch. *Arach. V. f. 369. — 
Westr. Ar. Svec. — Simon Ar. de Fr. I. 111. 


Voz, Omišalj, Zadar, Vrana (Han), Muo, Kotor. 


104. Epeira acalypha (Walck.). 


Syn. Hahn: Epeira genistae, Arach. I f. 7. — Ibid. C. L. 
Koch. Zilla acalypha f. 530—1. — Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I. 133. 

Omisalj, S. Lucija, Punat, Kosljun, Zadar, Arbanasi, Muo, 
Kotor, Budva. | 


105. Epeira diodia (Walck.) 1802. 


Syn. Walckenaer: Aranea diod. Fau. Par. II. f. 200. — 
Zilla albimacula G. L. Koch. VI. p. 144. f. 534—5. — Thor. 
Rem. 455. 


Kornić, Košljun, Budva, zaliv Raše (Prevez). 


Gen. Singa C. L. Koch. 1836. 


106. Singa Herii (Hahn.) 

Syn. Epeira Herii, Dr. Hahn Arach. I. f. 5. — Singa ni- 

grifrons C. L. Koch. ibid. 949. — Thor. Rem. p. 26, 458, 515. 

— Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I 135. 
Punat, Vrana, Cavtat. 


Gen. Cereidia Thor. 1869. 


107. Cercidia prominens (Westr.) 


Syn. Westring: Epeira prominens Fčrteckn ete. 1851.; Idem 
Ar. Svec. p. 63. — Menge: Cerceis prom. Preus. Sp. 80. — 
Thor. Rem. 30, 554. 


Omišalj. 
Gen. Zilla C. L. Koch 1834. 


108. Zilla x-notata (Cl.) 1757. 


Syn. C. L. Koch Z. calophylla Arach. VIII. f. 538—9. — 
Westr. Ar. Svec. p. 71. — Thor. Rem. 31. — Ausserer, Neue 
Radsp. Abhndl zool.-bot. Ges. Wien. 1871. 

Omišalj, Glavotok, Malinska, Krk, Punat, Kornić, Košljun, 
Novigrad, Zadar, Arbanasi, S. Filip i Jakov, Pećina (vrelo), Vr- 
bica, Šibenik, Buk Krke, Spljet, Solin, Cavtat, Tajer, Porat Po- 
lača, Starigrad, Hvar, Vis, Kotor, Muo, Budva, zaliv Raše 
(Prevez). 


109. Zilla atrica (C. L. Koch) 1845. 
Syn. Eucharia atr. C. L. Koch Arach. XII. p. 103. f. 1030—1. 


— Zygia atr. Menge Pr. Sp. p. 78 f. 20. —- Ausser. Neue Radsp. 
1871. — Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I. 137. 


Kosljun, Novigrad (ml.), Zadar (ml.) 


110. Zilla Keyserlingii Auss. 


Syn. A. Ausserer: Neue Radspinnen, Verhdl. d. zool.-bot. 
Ges. Wien. 1871. p. 829 (15). 
Skradin, Omis, Govedari, Starigrad, Vis gr., Budva, Lokrum. 


Gen. Meta C. L. Koch 1836. 


111. Meta Merianae (Scop.) 


Syn. Scopoli: Aranea Mer. Ent. Carn. 1763. p. 395. — 
Westr. M. fusca v. Thor. Rem. p. 36. — Simon Ar. de Fr. I. 
149. — Chyz -Kulez I. 139. 


Voz, Omisalj, Pecine (vrelo). 


Fam. Tetragnathoidae Thor. 
Gen. Tetragnatha Latr. 1804. 


112. Tetragnatha extensa (L.) 
Syn. Linne: Aranea ext. Syst. Nat. Ed. 1758. — Westr: 
Ar. Svec. p. 84. — Menge: Pr. Sp. p. 90. — Thor. Rem. p. 459. 
— Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I. 144. 
Novigrad, Vrana, Vrbica, Buk Krke. 


113. Tetragnatha Solandrii (Scop.) 1763. 


Syn. Thorell Rem. forma Soland. d. 459. — Dr. Lendl: 
Tetragnatafelekröl 1886. (var. montana i var. deserticola) — 
Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I. 145. 

Vrana, Vrbica, Buk Krke, Kotor (ml.) 


114. Tetragnatha obtusa C. L. Koch. 


Syn. Simon Ar. de Fr. 1874. I. p. 161. Tet. chrysochlora — 
Chyz. Kulez. Ar. Hung. I. 145. 
Vrana. 


Fam. Uloboroidae Thor. 
Gen. Uloborus Latr. 1806. 
115. tloborus Walckenaerii Latr. 1806. 


Syn. Hahn-Koch: Arach f. 92 i 955. — Thor. Rem. p. 434. 
Sim. Ar. de Fr. I. p. 170. — Chyz.-Kulez. Ar. H. I. 147. 
Voz, Omisalj, Buk Krke, Skradin, Muo, Kotor, Vis. 


116. Uloborus piumipes Luc. 


Syn. Lucas: Explor. de I’ Algérie. Anim. Artic. I. 252. P. 
15 f. 8. U. Costae Thor. Rem. p. 435. — Simon Ar. Fr. 1. p. 167. 
Pecine (vrelo, sa kokonom), Solin (ml.), Starigrad, Budva. 


Gen. Hyptiotes Walck. 1837. 


117. Hyptiotes paradoxus (C. L. Koch.) 
Syn. Mithras parad. i indulatus C. L. Koch Arach. f. 1025—5. 
Westr. Ar. Sv. 1861. p. 88. — Sim. Ar. de Fr. I. 173. — Chyz.- 
Kulez. I. 148. 


* 


324 27 


Omišalj, Košljun, Glavotok (varira, možda flavidus), Spljet, 
Porat Polača, Muo, Kotor. 


Fam. Theridioidae Thor. 1869. 
Gen. Ariamnes Th. 1869. 


118. Ariamnes nasicus Sim. 


Syn. Simon E: Mem. soc. roy. sc. Liege, 2 ser. p. 132. 
Idem. Aran. de Er. 1881.-V. vp. 19. BR. AAXVS IB: 


Lokrum g. 


Gen. Formicina Canest 1868. 


119. Formicina mutinensis Canest. 


Syn. Canestrini. Nuovi aracn. italiani 1868. — Simon Ar. 
de eV. pi 237. Pa XXV £79 


Omisalj, Glavotok, Arbanasi, Kotor. 


Gen. Mimetus Hentz 1832. 
120. Mimetus laevigatus (Keyserl.) 1563. 


Syn. Keyserling: Besch. neuer. Sp., Abhand. zool.-bot. 
Ges. Wien XIII. p. 376. sub Ero — Mim. interfector Sim. Ar. 
Br Vi 29. 


Omišalj, Košljun, Buk Krke, Porat Polača, Kotor, zaliv 
Raše (Prevez). 
Gen. Ero (C. L. Koch) 1837. 
121. Ero aphana (Walck.) 1802. 


Syn. Simon: Ero aph. Ar. de Fr. 1881. V. p. 33. — Chyz.- 
Kulcz. Ar. Hung. II. p. 13. 1894. 


Glavotok. 
Gen. Episinus Latr. 1809. 
122. Episinus truncatus Latr. 1809 


Syn. Latreille 1809. Gen. IV. 371. — Simon Ar. de Fr. V 
p. 43. — Chyz.-Kulez.: Aran. Hung. II. 1894. p. 19. 
Kosljud 9 i g7 17. VII. — Goveđari. 


28 325 


123. Episinus lugubris Sim. 1873. 
Syn. Simon Ar. de Fr. 1881. V. p. 42. — Chyz.-Kulez. 
1894. Ar. Hung. II. p. 18. 


Omisalj, Malinska, zaliv Rase (Prevez). 


Gen. Euryopis Menge 1868. 


124. Euryopis acuminata (Luc.) 


Syn. Lucas: Theridion acum. 1842. — Simon Ar. de Fr. 
1881. V. p. 127. — Pavesi Note araneol. 1875. E. tarsalis. — 
Chyz.-Kulez. Ar. Hung. Il. 20. 


Solin, Cavtat, Govedari, Budva. 


Gen. Lasaeola Sim. 1881. 


125. Lasaeola tristis (Hahn). 1831. 


Syn. Theridion tr. Hahn Arach. I. p. 89. f. 67. — Ibidem 
Koch. VII. f. 653—4. Westr. Ar. Sv. p. 189. — Sim. Ar. Fr. 
Nepi 198: 

Zadar, Buk Krke. 


126. Lasaeola croatica Chyzer. 
Syn. Chyzer & Kulezynski: Aran. Hung. 1894. Budap. IL 24. 
Omišalj. 

127. Lasaeola convexa (Black.) 
Syn. Sub Theridion, A List of Spiders captus b. Prof. Per- 


ceval Wright in the prov. of Lucca in Tuscany. — Simon Ar. 
de Fr V. p. 148. — Chyz.-Kulcz. Ar. H. IL 26. 
Kotor. 


Gen. Dipoena Thor. 1869. 


128. Dipoena melanogaster (C. L. Koch). 


Syn. Koch Arachniden 1837. XI. f. 942. sub Atea. — Thor. 
Rem. p 516. — Sim. Ar. de Fr. V. p. 115. — Herman Magy. 
Pok.-Fau. III. 81. 

Kosljun, Kornié, S. Duh, Govederi, Vis. 


Gen. Theridium (Walck.) 


129. Theridium herbigradum Sim. 1873, 


Syn. Aran. nouveaux ou peu connus du Midi de I’ Europe, 
2 mémoire. — Simon 1881. Theridion herbigrada V. 56 
Omisalj, Solin (ml.), gr. Krk. 


130. Theridium lineatum (Cl) 


Syn. Clerck.: Araneus ovatus Sv. Spindl 1757. p. 58. — 
Thor. On. Eur. Sp. Phyllonetis lineata p. 90. — Idem Rem. p. 
78. — CSL. Koch: Arach. 1058—5. — Sim. Ar. Fr. V.'p. 62 

Omisalj, Glavotok, Krk, Punat, zaliv Rase (Prevez). 


131. Theridium nigrovariegatum Sim. 1875. 


Syn. Simon Aran. nouv. ete. p. 104. — Idem Ar. de Fr. V. 
p. 66. — O. Herman Ung. Sp. Fau. 1879. Ther. Frivaldszkyi. — 
Chyz.-Kulez. Ar. Hung. II. 33. 

Omisalj, Glavotok. 


132. Theridium pinastri L. Koch 1872. 


Syn. Beitrag z. Kennt. d. Arachnidenfauna Tirols, 2 Abh. 
— Chyz-Kulez. Ar. Hung. II. 34. — Theridion pin. Ar. de Fr. 
1881. V. 85. 

Kosljun. 


133. Theridium dentieulatum (Walck.) 


Syn. Walckenaer Aranea deut. Fau. Par. II. 1892. — Westr. 
Ar. Svec. p. 162. — Thor. Rem. p. 83. — Simon Ar. Fr. VW. 72. 
— Chyz.-Kulez. Ar. H. Il. 34. 

S. Ivan, Malinska, Kosljun, dr. Lunte, Cavtat, Starigrad. 


134. Theridium simile C. L Koch 1856. 


Syn. Die Arachniden III. p. 62. f. 215 i VIII. £. 649. — 
Thor. Rem. p. 84. — Westr. Ar. Sv. p. 164. — Sim. Ar. Fr. 
V. 102. 

Omisalj. Malinska, Kosljun, dr. Lunte, Punat, Kotor, Muo, 
zaliv Rase (Prevez). 


30 327 


185. Theridium formosum (Cl). 


Syn. Clerck: Araneus for. Sv. Spindl 1757. p. 56. — C. 
Koch Arach. VIII. p. 74. f. 645. — Menge: Pr. Sp. Steatoda p. 
150. — Sim. Ar. de Fr. V. 90. 

Kosljun, Glavotok, Zadar, Muo. 


136. Theridium pulchellum (Walck.) 1802. 


Syn. Simon Theridion pulch. Ar. de Fr. 1881. V. 97. — 
Chyz.-Kulez. Ar. Hung. II. 35. 

Glavotok, Košljun, Vis, Starigrad, Goveđari, zaliv Raše 
(Prevez). 


137. Theridium aulicum C. Koch. 


Syn. GC. L. Koch. Arach. IV. p. 115. f. 323. — Simon Ar. 
debe: V. p. 95. 
Omišalj, Cavtat, Starigrad, Goveđari, Vis. 


Gen. Teutana Sim. 1881. 
138. Teutana grossa C. L. Koch. 


Syn. Koch. Arach. 1838. Theridium grossum IV. p. 114. — 
Westr. Ther. hamatum, Ar. Sv. p. 181. — Thor. Rem. Stea- 
toda versuta p. 89. — Sim. Ar. Th. V. p. 164. — Chyz.-Kulez. 
Ar. Hung. II. 36. 

Omisalj, gr. Krk, Zadar, Spljet. 


139. Teutana triangulosa (Walck.) 1802. 


Syn. Walckenaer Aranea triang. Fau. Par. II. — Koch 
Arach. 1838. Ther. venustissimum IV. p. 114. f. 322. — Sim. 
Arsa pi 163; 

Voz, Omisalj, Krk, Zadar, Hvar. 


Gen. Steatoda (Sund.) 1833. 
140. Steatoda bipunctata (L.) 


Syn. Linné sub Aranea 1758. — Phrurolithus ornatus C. 
Koch. Arach. VI, f. 515. Idem ibid. Eucharia bip. XII. f. 1027. 


328 31 


— Westr. Ther. bip. Ar. Sv. p. 184. — Simon Ar. Fr. V. p. 
152. — Menge Pr. Sp. p. 260. 
Kornić, Starigrad. 


Gen. Crustulina Menge 1868. 


141. Crustulina scrabripes Sim. 


Syn. Simon E. Arach. de France 1881. V. p. 159. — Chyz.- 
Kulez. Ar. Hung. Il. p. 38. 
Buk Krke. 


142. Crustulina guttata (Wider.) 


Syn. Therid. gutt., Zool. Misc. 1834. — Sim. Ar. de Fr. 
1881. V. p. 156. -- Steatoda gutt. Thor. Rem. 93. Menge: Pr. 
Sp. 168. — Chyz.-Kulez. Ar. H. II. 38. 

Voz, Malinska, Krk, Novigrad. 


Gen. Asagena Sund. 1833. 


143. Asagena phalerata (Panz.) 1801. 


Syn. Panzer. Phalangium ph. Fau. Ins. Germ. — Hahn Arach. 
I. p. 80. f. 59.”Ther. quadrisignatum. — Ibid. Koch. VI. £8 f. 
502—3. Asagena scrotipes. — Menge Pr. Sp. p. 256. — Chyz.- 
Kılez Ar 11.211. 239: 

Sv. Ivan. 


Gen. Lithyphantes Thor. 1869. 
144. Lithyphantes Paykullianus (Walck.} 1805. 


Syn. C. Koch Arach VI. f. 508—9 i 550. Phrurolithus ha- 
matus, lunatus, erythrocephalus. — Thor. Rem. L. dispar p. 94 
i 509. — Chyz.-Kulez. Ar. H. II. 41. 

Kotor, Budva. 


Gen. Lathrodeetus Walck. 1865. 
145. Lathrodeetus tredecimguttatus (Rossi). 


Syn. Rossi Fauna Etrusca 2. Vol. Liburni 1790. — C. L. 
Koch. Arach. 1835. IV. f. 273 9, f. 274 (mladi, loša slika); Idem 


32 329 


ibid. Meta hispida II. f. 166 var. (lugubris? Močul.) — Simon 
Ar. de. Fr.\V. 177. 

Našavši ga veé' 1889. u Bakru naiđoh poslje na nj na 
Krčkom otoku kod ,Rudina“, Omišlja i Kornica. 

Knez U. Borelli u Sv. Filipu i Jakovu naloži na moju 
molbu svojim ljudma, da nalove nekoliko ,otrovnih pauka“. ] 
zbilja, evo ovoga ljeta dobijem ja jedanaest zrelih ženka Lathro- 
dectus 13 gutt sa jednim kokonom u spiritu i jednu živu 9 u 
caklenki, koja je putem do mene oprela dva kokona sve bez jela. 


Gen. Linyphia (Latr.) 1804. 


146. Linyphia triangularis Cl.) 1757. 
Syn. Westr. Aranea trig. Ar. Svec. — Thor. Rem. p. 46. 
— Menge Pr. Sp. 101. — Simon Ar. de Fr. V. 229. 
Omišalj, Kosljun Novigrad, Zadar, Cavtat, Starigrad, Porat 
Polača, Muo, Vis, zaliv Raše (Prevez). 


147. Linyphia frutetorum C. L. Kooh. 


Syn. C. Koch: Deutsch. Crust. Myr. u. Ar. 1834. — Idem 
Arach. XII. 123. f. 1044—6. — Thor. Rem. 49. — Sim. Ar. Fr. 
V. p. 243. — Chyz.-Kulez. Ar. Hung. II. 57. 

Malinska, Kornié, Punat, Buk Krke, Skradin, Novigrad, 
Spljet, Starigrad, Porat Polača, Kotor, Hvar, zaliv Raše (Prevez). 


148. Linyphia frutetorum var. punctiventris. 


Chyzer & Kulezynski; Ar. Hung. 1894. II. p. 58. 
Buk Krke, Skradin, Novigrad, Kornić, Punat. 


149. Linyphia pusilla Sund. 1830. 


Syn. Sundewall: Sv. Spindl. Beskr. u Vet. Akad. Hand. (a. 
p. var 8} — Westr. Ar. Suec. 101. — Simon Ar. de Fr. V. 241. 
— Chyz.-Kulez. Ar. H. II. 58. — Hahn Arach. Il. 40. Therid. 
signatum f. 155, 


330 33 


Gen. Erigone Audouin 1825. 
150. Erigone dentipalpis (Wid.) 1834. 


Syn. Westr. Ar. Svec. 1861. p. 199. — Simon. Ar. de Fr. 
1884. V. p. 523. Thor. Rem. 1870—73. — Chyz -Kulez Ar. 
Hung.:H, 91. 


Voz, Omišalj. 


151. Erigone vagans Aud. 1827. 


Syn. Simon. Ar. de Fr. 1884. V. p. 530. — Chyz.-Kulez. 
Ar: Hung. 1894. II. 91. 


Omišalj, Glavotok. 


Gen. Gonatium Menge 1866. 
152. Gonatium hilare (Thor.) 1875. 


Syn. Erigone hilaris Thor. 1875. Diagn. aran. eur. u Tijdschr. 
voor. Entom. XVII. 88. — Simon Ar. de Fr. 1884. V. 549. G. 
nemorivaga. — Chyz-Kulez. Ar. Hung. II. 99. 


Omisalj. 
Fam. Zodarioidae Thor. 
Gen. Zodarium Walck. 1847. 


153. Zodarium italicum Canestr. 


Syn. Aran. italiani per Gio. Canestrini e Piet. Pavesi u 
Atti d. Soc. Ital. d. Scien. Natur. XI. fasc. III. 1868. p. 854. sub 
Enyo italica. — Simon Ar. de France 1874. I. p. 248. 


Omišalj. 
Fam. Pholcoidae Thor. 
Gen. Pholeus Walck. 1805. 


154. Pholcus opilionides (Schrank). 
Syn. Schrank: Aranea op. 1783. — Hahn Arach. II. p. 34. 
f. 119. — Thor. Rem. p. 147. — Simon Ar. de Fr, I. 259. — 
Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I. 149. 
Omisalj, Punat, 


34 331 


155. Pholcus phalangoides (Fuess.) 1775. 


Syn. Fuesslin: Aranea ph. Verz. Schweiz Ins. — C. L. 
Koch. Arach. Phol. nemastomoides f. 312. — Westr. Ph. opili- 
onoides. Ar. Svec. p. 296. — Chyz.-Kulez. Ar. H. I. 149. 


Običan u starim građevinama : Omišalj, Krk (grad), Košljun 
Kornić, Zadar, Pećine (vrelo) è. 


Gen. Holocnemus Simon 1873. 


156. Holoenemus rivulatus (Forsk.) 1876. 


Syn. Forskal: Descript. Anim. p. 86. Icones rer. nat. 
Pholcus impressus C. L. Koch Arach. 1838. IV. 99. f. 313. — 
Simon Arach. de France 1874. I. p. 256. — Thor. Rem. 148. 


Buk Krke, Pećina (vrelo), Novigrad, Skradin, Spljet, Solin, 
Rijeka (Ombla), Starigrad, Kotor. 


Gen. Spermophora Hentz 1841. 


157. Spermophora senoculata (Dug.) 


Syn. Dugés: Pholcus sen. Obser. sur | Aran. u Ann. d. 
Sciences Nat. VI. — Phol. quadrimaculatus Se. Explor. de I 
Alg. etc. — Thor. Rem. 1873. — Simon Ar. de Fr. 1874. I. 
p. 264. 

Voz. Omišalj, Krk, Starigrad, Novigrad, Kotor. Po groma- 
čama ispod kamenja. 


Fam. Seytodoidae Keys. 
Gen. Seytodes Latr. 1804. 
158. Scytodes thoracica (Latr.) 


Syn. Latreille: Aranea thor Tabl. meth. d. Ins. u Nouv. 
Dict. d' Hist. Nat. XXIV. — Scyth. tigrina C. L. Koch Arach. V. 
87. f. 398. — Thor. Rem. 469. 

Omisalj, Kornié, Kosljun, Krk, Novigrad, Arbanasi, Buk 
Krke, Cavtat Spljet, Starigrad, Hvar, 


332 | 35 


Fam. Urocteoidae Thor. 
Gen. Uroetea Duf. 1820. 


159. Uroctea Durandii (Walck.) 1809. 
Syn. Walckenaér Clotho Dur. u Latr. Crust. et Ins. IV. 
— GC L. Koch CI. guttata i stellata Arach. X. 87, 88 f 814—195. 
Thor. Rem. p. 503. — Chyz.-Kulez. Ar. Hg. I. 151. 
Omisalj, S. Vid, Malinska, Kosljun, S. Mihovil, Novigrad, 
Starigrad, Lusinj m., zaliv Rase (Prevez). 


Fam. Eresoidae Thor. 
Gen. Eresus Walck. 1805. 


160. Eresus niger (Petagna) 1787. 

Syn. Olivier Aranea cinnabarinus Eneyel. Meth. IV. — Hahn 
Arach. I. 45. f. 35. Ibid: Koch IV. p. 104 T 104777316 ZZ 
Thor. Rem. 420. Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I. p. 153. 

Sv. Ivan (abdom. crn). 


A 


161. Eresus cinnabarinus (Oliv.) 

Syn Olivier: Aranea cinnabarina, Encycl. Meth. IV. 1789. 
Hahn: E. quatuorguttatus, Arach. I. 45. f. 35. — L. Koch ibid. 
IV. 104. f. 316—318 E. cinnabarinus i E. 4. gutt. — Thorel 
Rem. 1873. 420. — O. Hermann: i E. ruficapillus III. 1879. p. 
191—3. — Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I. 1892. 152. 

Knez U. Borelli poslao mi jednoga živoga Z iz Sv. Filipa 
i Jakova. Njegova majka, presvj. gosdj. Antonija uvjerava, da 
se seljaci iz one okolice veoma boje ovoga pauka i navodi slu- 
čaje iz života. I sam slušah jednoga seljaka iz one okolice s po- 
štovanjem govoriti o „tom crno-crvenom“ pauku, koji da je da- 
leko opasniji od iste Tarantule apuljske, ali se ne mogoh uvjeriti, 
da li je mislio Eresusa ili Lathrodectus-a (Malmignatta). 


Fam. Dictynoidae Thor. 
Gen. Dietyna Sund. 183°. 
162. Dictyna civica (Luc) 1849. 
Syn. Lucas Theridium c. Descr. et fig. d’ une nouv. esp. 
d’Aran. u Ann. de la Soc. Ent. de France, 2 S. VII. — Thor. 


Rem. p. 507. — Simon Ar. de Fr. I. 189. 
Omisalj, Punat, Krk, Novigrad, Zadar, Spljet. 


36 333 


163. Dictyna arundinacea (L.) 1758. 


Syn. Linné Aranea arund. Syst. Nat. Ed 10. I. — C. Koch. 
D. benigna Arach. II. 27. f. 184—5. — Menge: Ar. de Fr. 
p. 245. — Sim. Ar. Fr. I. 191. — Chyzer & Kulezyniski. Ar. Hg. 
I. 158. 

Spljet, Starigrad. 


164. Dictyna latens (Fabr.) 1775. 


Syn. GC. L. Koch Arach. 1836. f. 186. — Simon Ar. de Fr. 
I. 194. O. Herman Ung. Sp. Fau. 1879. III. 109. 
Omišalj, Solin. 


165. Dictyna flavescens (Walck) 1825. 

Syn. Die. variabilis C. L. Koch Arach. f. 187. Možda variet. 
od viridissima v. Thor. Rem. p. 213 i 433. — Chyz.-Kulcz. Ar. 
Hung. I. p. 158. 

Starigrad, Vis gr., Kotor. 


» 


166. Dictyna viridissima (Walck.) 1802. 


Syn. Walck. Aranea vir. Fau. Par. IL — Thor. Rem. 513. 
— Simon Ar. de Fr. 183. 
Omisalj, Vrbica, Pecina (vrelo), Starigrad, Vis. 


Gen. Lathys Sim. 1885. 
167. Lathys humilis (Blackw.) 


Syn. Blackwall Ciniflo hum. Descr. of two newly spec. u 
Ann. Mag. of Nat. Hist. — Lethia h. Thor. Rem. 433. — Simon 
Ar. de Fr. I. 201. — Lethia varia Menge Pr. Sp. 249. 

Omisalj, Malinska, Kosljun. 


Gen. Titanoeca Thor. 1870. 


168. Titanoeca Schineri L. Koch. 
Syn. L. Koch Über d. Spinengatt. Titanoeca Thor.— Simon 
Ar. de Fr. I. 212. — Herman Ung. Sp.-Fau. I. 113. — Chyz.- 
Kulez. Ar. Hg. I. 163. 
Solin. 


334 37 


169. Titanoeca tristis L. Koch. 


Syn. L. Koch: Über d. S. Titanoeca. — Chyz.-Kulez. Ar. 
Hg. 1,:168. 
Novigrad, Solin, Spljet, Omiš. 


Gen. Amaurobius C. L. Koch 1837. 


170. Amaurobius ferox (Walck) 1830. 


Syn. Walck. Clubiona fer. Fau. Franc. Arach. p. 150. — 
C. L. Koch. Arach. VI. f. 460—1. — Thor. Rem. 204. — Westr. 
Ar. Sv. 374. — Sim. Ar. de Fr. I. 232. 

Sv. Ivan, Malinska, Krk, Kosljun. 


171. Amaurobius fenestralis (Ström) 1768. 


Syn. Ström. Aranea f. Beskr. ov Norsk. Ins. 2 St. — A. 
atrox C. L. Koch Arach. X. f. 831. Ibid. Hahn Clubiona atrox 
f. 87. — Sim. Ar. Fr. I. 226. — Chyz.-Kulez. Ar. Hg. I. 165. 

Sv. Duh, Kosljun. 


172. Amaurobius Erberi (Keysl.) 


Syn. Keyserling Ciniflo Erb. u Beschreib. neuer Sp. p. 373. 
— Thor. Rem. 205. A. Gyrilli. — Simon Ar. Fr. I. 225. — 
Chyz.-Kulez. Ar. Hung. I. 165. 

Sv. Duh, Košljun, Punat, Krk gr., Zadar, Porat Polača. 


Fam. Agalenoidae (C. L. Koch) 1837. 
Gen. Tegenaria (Latr.) 1804. 


173. Tegenaria domestica Cl. 1757. 


Syn. Glerck Araneus dom. Sv. Spindl. 76. — G. Koch. 
Arach. VIII. 25. f. 607—8. — Philocca dom. Menge Pr. Sp. 
p. 274. 


Pećina (vrelo), Rijeka (Ombla), nezrele, možda T. pagana. 


174. Tegenaria parietina Fourer. 1875. 


Syn. Aranea par. Fourez. Entom. Paris. — Tag. intricata 
C. Koch Arach. VIII 27. f. 610—11. — Teg. Guyoni Guerin- 


38 335 


Meneville. Iconogr. d. reg. animal. Arach. 7. — Teg. Guyoni 
Walck. Ins. opt. II. 5. 


Omišalj, Rudine, Malinska, Krk, Kornić, Košljun, Punat, 
Novigrad, Pećina, Trogir, Spljet, Zadar, Lokrum. 


175. Tegenaria agrestis (Walck.) 1802. 


Syn. Teg. campestris C. L. Koch VIII. p. 34, f. 615—16. 
— Thor. Rem. p, 157. 


Sv. Duh, Nad Ponikvama (ot. Kréki). 


176. Tegenaria pagana C. Koch 1841. 


Syn. C. Koch, Die Arachniden VIII. p. 31. f. 612—13. — 
Simon Teg. subtilis 1870 (Liege); Idem Ar. de Fr. II. 71. 


Novigrad, Buk Krke, Trogir, Solin, Makarska, Starigrad. 
Dubrovnik. 


Gen. Agalena Walck. 1805. 


177. Agalena labyrinthica (Cl) 1757. 


Syn. Araneus lab. Clerck. Sv Spindl. 79. — Thor. Rem. 
159. etc. — Menge Pr. Sp. 279. — Hahn Arach. II. 61. 
f. 150-1. 


Omisalj, S. Lucija, Krk, Glavotok, Dobrota, Solin, Vis. 


178. Agalena similis Keys. 1863. 


Syn. Keyserling Beschreib. neuer Sp. u Verh. zool.-bot. 
Ges. Wien XIII. p. 374. — Menge Pr. Sp. p. 283. — Thor. Rem. 
160, 565. 

Omisalj, Zadar, Sv. Filip i Jakov, Buk Krke. 


Gen. Textrix Sund. 1833. 


179. Textrix albosignata Sim. 


Syn. E. Simon Aran. de France II. p. 127. 1875. 
Cavtat, Omiš, Spljet, Porat Polača. 


336 39 


180. Textrix vestita GC. Koch. 


Syn. C. Koch, Die Arachniden VIII. p. 52. f. 628—9. 
Spljet, Starigrad, Vis (ml.) 


Fam. Zoropsidae Sim. 
Gen. Zoropsis Sim. 


181. Zoropsis ocreata (U. L. Koch). 


Syn. GC. L. Koch sub Dolomedes 1841. — Simon Ar. de Fr. 
IV. p. 327. — Zora spinimana Thor. Rem. 168. 


Punat, Glavotok, Sibenik. 


Fam. Drassoidae Thor. 
Gen. Anyphaena Sund. 1833. 


182. Anyphaena accentuata (Walck). 


Syu. Aranea accent. Walck. Faune Par. II. 226. — Clubina 
punctata Hahn Arach. II. 8. 1899. — Thor. Rem. p. 204. == 
Simon Ar. de Fr. IV. 267. — Lebert Schweiz. Sp. 242. 


Malinska, Starigrad, Cavtat. 


Gen. Clubiona (Latr.) 1804. 


183. Clubiona compta (C. Koch.) 


Syn. C. Koch Arachn. VI. 16. f. 440 i X. 129. £. 841. = 
Thor. Rem. 225. — Simon Ar. de Fr. IV. 237. — L. Koch. Die 
Ar. Fam. d. Drass. VI. 294. 


Arbanasi, Tajer, Vis. 


184. Clubiona phragmitis C. L. Koch. 
Syn. Cl. phragmitis, C. L. Koch X. 134. f. 846—7. — Thor. 
On Eur. Sp. 1868. p. 144. — Hahn Arach. I. 112. f. 84. 
Voz, Krk gr., Vrana, Buk Krke. 


40 337 


185. Clubiona brevipes Blackw. 


Syn. Blackw. The diff. in the numb. of eyes etc. p. 603. 
— Westr. Cl. fuscula u Foerteckn. 49. — L. Koch. Ar.-Fau. d. 
Drassiden. Cl. fuscula. VII. 349. — Thor. Rem. 224. 

Kosljun (ml.) 


186. Clubiona decora Blackw. 1859. 


Syn. Blackwall I, Descriptions of newly discoverd spiders. 
capt. b. I. Y. Johnson in the Isl. of. Madeira. 
Sv. Duh. 


Gen. Chiracanthium C. Koch 1839, 


187. Chiracanthium pelasgicum C. Koch. 


Syn. C. Koch. Die Arachniden VI. p. 12. f. 1%36—7. — L. 
Arach. Fau. d. Drass. 5. Hft. p. 243. 
Omisalj, Glavotok, Zadar. 


188. Chiracanthium Miidei L. Koch. 


Syn. L. Koch: Die Arach.-Fam. der Drassiden. 5. Hft. 
p. 203. 
Voz, Punat. Zadar, Solin, Starigrad. 


Gen. Ceto Sim. 1874. 


189. Ceto maculata (Thor.) 1875. 
Syn. Trachelas maculatus Thorell, Verzeichn. süd-russischer 
Spinnen, 39. 
Omisalj, Tajer, Starigrad. 


Gen. Phrurolithus C. Koch 1839. 


190. Phrurolithus festivus C. Koch 1835. 


Syn. G.Li-Koch: Arachn. VIL, 110; f.511 12. 57 TKO: 
Arach.-Fam. d. Drass. 229. — Thor. Rem. 109, 150. Idem On 
Eur. Sp. 146. 

Sv. Duh, Krk, Lunte, Omisalj, Novigrad, Arbanasi. 

22 


338 41 


Gen. Micaria Westr. 1851. 
196. Micaria fulgens (Walck.) 1802. 
Syn. Aranea ful. Walck. Fau. Par. II. 222. — C. Koch 


Arachn. Macaria fastuosa, VI. 92. f. 498. — Idem M. fulgens u 
Herr. Schaeff. Deutschl. Ins. 129. — L. Koch. Ar. Fau. d. 
Drassid. 72. — Menge Pr. Sp. 321. — Hahn Drassus reluscens 
u. Arach. Il. 55. f. 143. 

Krk, Punat. 


192. Micaria formicaria Sund. 1832. 


Syn. Sund. Sv. Spindl., Berkr. etc. 141. — Ohler Ar. d. 
Prov. Preuss. Mac. myrmecoides 105. — Thor. Rem. 171, 566. 
— Menge Pr. Sp. 323. — Mac. aurulenta C. Koch. Arach. VI. 
92. £. 499 (P) — Simon Ar. de Fr. IV: 1878. p. 9%. 

Omišalj. 


Gen. Aphantaulax Sim. 1878. 


193. Aphantaulax semi-niger E. S. 1878. 


Syn. Drassus Albini Savigny i Audouin. Egypte. Arach. 156. 
E. Simon: Arach. de France 1878. IV. p. 34. — L. Koch. Arach.- 
Fam. d. Drassid. I. p. 55. sub Micaria. 

Kosljun, Solin, Kotor. 


Gen. Callilepis Westr. 1874. 


194. Callilepis exornata (C. Koch) 1839. 


Syn. Pythonissa exornata C. Koch. Arach. VI. 63. f. 476—77. 
— L. Koch. Ar. Fam. d. Drassid. 44. — Sim. Ar. d. Fr. IV. 199. 
Gnaphosa exor. Thor. On Eur. Sp. 150. Id. Rem. 502. 

Omišalj, Sv. Duh, Sv. Ivan, Malinska, Krk, Kornić, Punat, 
Arbanasi. Spljet, Solin, Vis. 


Gen. Gnaphosa Latr. 1504. 
195. Gnaphosa lucifuga Wik. 


Syn. Aranea lucif. Walck. Fau. Par. II. 221. — Drassus 
melanogaster Hahn Arach. II. 11. f. 102. — Ibid. G. Koch. VI. 


42 339 


54. 468—70; id. ibid. Pythonissa occulta p. 58. f. 471—2. L. 
Koch. Ar. Fau. d. Drass. Python. lucif. I. 10. — Sim. Ar. de Fr. 
IV. 167. — Thor. On Eur. Sp. 149. — Id. Rem. 187. 


Kosljun, Cavtat, Kotor, zaliv Rase (Prevez). 


196. Gnaphosa bicolor (Hahn.) 


Syn. Drassus bic. Hahn Arachn. I. 123. f. 94. — Python. 
tricolor ibidem C. Koch. VI. 67. f. 479. — L. Koch Ar.-Fam. d. 
Drass. 24. — Thor. Rem. 191. — Herman Pok-Fau. III. 193. 
— Menge Pr. Sp. 301. 


Porat Polača. 


197. Gnaphosa Kulczyäskii, Damin. 


Vidi opis pri koncu, 1 to njemački, radi vanjskih struč- 
njaka. 


Gen. Prosthesima L. Koch 1872. 


198. Prosthesima barbata L. Koch 1866. 


Syn. L. Koch Melanophora barb. Ar.-Fam. d. Drassiden IV. 
1866. p. 161. — Simon Ar. de Fr. IV, 45. 


Omisalj, Sv. Duh (ml.), Trogir. 


199. Prosthesima oblonga (G. Koch.) 


Syn. C. L. Koch: Die Arachniden VI. p. 80. f. 487. — L. 
Koch Arach.-Fam. d. Drass. 4 Hft. p. 164. sub Melanophora. — 
— Herman Mgy.-Pok.-Fau. II. 176. 


Punat. 


200. Prosthesima pedestris C. Koch 1837. 


Syn. C. Koch Arachn. VI. 82. f. 489. — L. Koch Melano- 
phora ped. Ar.-Fam. d. Drass. IV. f. 178. — Simon Ar. Fr. IV. 
50. Menge Melanph. ped. Pr. Sp. 312. 

Omišalj, Sv. Ivan, Sv. Duh (ml.), Malinska, Kornić, Buk 
Krke. 


* 


340 43 


201. Prosthesima tragica O. Her. 1879. 


Syn. O. Herman: Magyarorszäg Pok.-Fauna, III. sv. p. 185. 
Budap. 1879. Kako mi prof. Kulezyfiski priobćio označuju ovu 
vrst Dr. C. Chyzer sa: Prosth. Hermani. 


Sv. Duh (0). 


202. Prosthesima caucasia (L. Koch.) 


Syn. Dr. L. Koch: Die Arachniden-Fam. d. Drassiden, 3 Hft. 
p. 144 Nürnberg. 1866. sub Melanophora. 


Omišalj. 


203. Prosthesima secreta (Thor.) 1875. 


Syn. Drassus secretus Thor., descript. of several European 
a. North-African Spiders p. 92. 
Omišalj, Punat. 


204. Prosthesima subterranea (C. Koch.) 


Syn. C. L. Koch. Die Arachniden. VI. p. 85. f. 491—92. — 
Hahn ibid. sub Drassus nigritus p. 123. f. 93. — L. Koch: 
Araeh.- Fam. der Drassiden 4 Hft. 1866. p. 170. sub Mela- 
nophora — Scopol: Aranea Petiverii u Entom. Garn. p. 398. — 
O. Herman: Magy. Pok.-Fau. Ill. 175. 

Novigrad, Filip i Jakov, Zadar, Šibenik. 


Gen. Drassus (Walek.) 1805. 


205. Drassus lapidicola Walck. 1802. 


Syn. Aranea lap. Walck. Fau. Par. II. 222. — Drass. lap. 
C. L. Koch. Arachn. VI. 28. f. 450—1. — L. Koch. Ar.-Fam. d. 
Drass. II!. 126. — Hahn Arach. II. 29. f. 100. — Thor. Rem. 202. 
Kempelen: Unters. von Dr. lap. u Verh. zool.-bot. Gesellsch. 
Wien 1867. 

Omisalj, Bergut, Sv. Duh, Krk, Lunte, Punat, Makarska, 
Starigrad, Buk Krke, Šibenik, Košljun (bez crnoga ruba na ce- 
phalothoraxu). 


44 341 


206. Drassus lutescens C. Koch. 


Syn. C. Koch. Arachn. VI. 21. f. 445. — L. Koch. Ar.-Fam. 
de Drass. TIE 120. 


Kotor. 


207. Drassus troglodytes C. Koch. 


Syn Cu Li tKoch: ZArachmden“ VI: 9.35. £ 455-606 
Koch, Arach.-Fam. d. Drass. II. Hft. p. 116. — Thor. Rem. p. 
183. — Herman Magyar.-Pok.-Fau. III. 170. 


Punat (ml.' Kornić. 


Fam. Dysderoidae Thor. 
Gen. Segestria Latr. 1864. 


208. Segestria senoculata (Linn.) 


Syn. Linnè Aranea Syst. nat. Ed. 10. I. — Hahn Arachn. 
I. 6. f. 2. — Ibid. C. Koch. V. 75. f. 388. — Menge Pr. Sp. 300. 
— Thor. Rem. 152. 


Kosljun, Novigrad, Skradin, Buk Krke, zaliv Rase (Prevez). 


209. Segestria florentina (Rossi) 1790. 


Syn. Aranea flor. Rossi Fauna etrusca II. 133. — Hahn 
Arach. I. 5. — Ibid. GC. Koch. V. 72. — Thor. Rem. 469. 


Kosljun, Vrana, Buk Krke, Rijeka (Ombla), Kotor. 


210. Segestria croatica Dol. 


Syn. Dr. Lud. Doleschal: System. Verzeichniss der im 
Kaiserth. Österreich vork. Spinnen. 1852. Wien. 


Zadar. 
Gen. Dysdera Latr. 1804. 


211. Dysdera punctata C. Koch. 
Syn. G. Koch. Arachn. V. f. 395-6. — Thor. Rem. on syn. 
p. 561. vidi Thor. On Eur. Sp. p. 157. (9). 
Malinska, Kornić, Sv. Lucija, Punat, Filip i Jakob, Trogir, 
Rijeka (Ombla), Spljet. 


342 45 


212. Dysdera crocotta C. Koch. 1839. 
Syn. G. Koch. Arachn. V. 81. f. 392-4. — Thor. Rem. 
p. 466 —469. 
Arbanasi, Trogir. 


Fam. Filistatoidae Thor. 
Gen. Filistata Latr. 1810. 
213. Filistata insidiatrix Forsk. 1776. 


Syn. Forskal P. Descriptiones animalium, Hauniae 1775—6. 
Filist. testacea Latr., Consid. gen. sur les Crust., Arach. et Ins. 
p. 121. — Fil. bicolor idem u Nouv. Dict. d’Hist. Nat. 2. ed. I. 
468. — Teratodes attalicus GC. Koch. Arach. V. 6. f. 343. — 
Thor. Rem. 498. 

Voz, Omisalj, Glavotok, Kornié, Vrana (Han), Vrbica, Solin, 
Starigrad, Vis, Dubrovnik. 


914. Filistata nana Sim. 


Syn. E. Simon, Sur quelq. Aran. du midi d. 1. France, 7. 
— id. Revue et Mag. d. Zool. 2 Sr. XX. 
Sv. Duh, Kosljun, Lunte. 


Gnaphosa Kulezynskii nov. sp. 
Prof. N. Damin. 


Der Gephalothorax um 05 mm länger als Patella und Tibia 
des letzten Beinpaares zusammen, also 3:5 mm; nach vorn ver- 
schmälert, am Hinterrande steil, wie abgeschnitten; mit ziemlich 
breiten Randsaume; zwei schwache von der Mittelritze ausgehende 
Furchen begrenzen den Kopftheil. Die Farbe des Cephalothorax 
ist, wie die Farbe der Beine, bräunlichgelb; seitlich am Kopf- 
theile unter den Paipen je ein schwärzliches Fleckchen. Der 
Kopftheil und Thorax spärlich mit kurzen anliegenden Haaren 
bewachsen. Von der Mittelritze gehen gegen die Hüften bräun- 
liche, kaum erkennbare Streifen. Kopftheil vorne verdunkelt, be- 
sonders um die vorderen Mittelaugen; die übrigen Augen schwarz 
umrandet. Die vordere Augenreihe nicht sehr stark, durch 
Tieferstehen der Seitenaugen, gebogen; die Mittelaugen rund, 
bedeutend kleiner als die ovalen und schief gestellten Seitenaugen ; 
der Durchmesser der ersteren etwas kleiner als der kleinere 
Durchmesser der letzteren; die Mittelaugen von einander etwa in 
3/, ihres Durchmessers entfernt, den Seitenaugen recht nahe 
(Zwischenraum etwa !/, des Durchmessers) ; Clypeus unter den 
Seitenaugen etwas niedriger als der kleinere Durchmesser dieser 
Augen lang. Hintere Augenreihe ebenfalls nicht sehr stark ge- 
bogen, die Vorderränder der S-augen von einander etwas we- 
niger als die vorderen M-augen, von der hinteren S-augen mehr 
als doppelt weiter entfernt. Das Vierreck der M-augen hinten 
etwas breiter und etwas, doch nur wenig, länger als hinten breit. 

Die vertikalen, braunen Mandibeln sind, besonders innen, 
mit schwarzen Borsten wenig dicht besetzt. Die rothbraunlichen 
Maxillen umfassen beinahe ganz die viel kürzere, etwas dun- 
klere Lippe. Die oberen gegen die Lippe gewendeten Ecken der 
Maxillen schimmern weisslich. 


344 47 


Die Palpen sind gelblich, das Tibial- und Tarsalglied braun, 
letzteres mit hellerer Spitze. 

Das Sternum wenig länger als breit, vorne breit abgestutzt 
und schwach gerundet, hinten wenig zugespitzt; heller gefärbt 
als die Maxillen, mit feinen grauen Harchen nicht dicht besetzt 
und besonder gegen den Rand hin reichlich schwarz beborstet. 

Die Farbe des Bauches ist schmutzigweiss, die Lungendeckel 

gelblich. Zunge der Epigyne viel länger als 
breit, gleichbreit, an der Spitze breit gerundet, 
mit Ausnahme der Spitze querrunzelig und be- 
borstet, ziemlich genau die halbe Länge der 
Epigyne (von der Basis der Zunge bis zum 
Hiterrande des Epigastrium) einnehmend. Die 
Grube der Epigyne in der vorderen Hälfte nicht viel breiter als 
die Zunge, hier in den Seiten theilweise von je einem Blättchen 
begrenzt; der frei vorstehende Innenrand des letzteren reicht 
nach hinten etwas über die Mitte der Epigyne hinaus und stösst 
mit dem ebenfalls freien Hinterrande beinahe im rechten Winkel 
zusammen. Der hintere, kürzere Theil der Epigynengrube breit 
dreieckig, doch nur theilweise scharf von zwei schief liegenden 
Erhöhungen begrenzt; das Mittelfeld der Epigyne so breit wie 
die Zunge, gleichbreit, hinten kurz zugespitzt, vorne und hinten 
eingedrückt, in der Mitte beinahe ebenso hoch wie die seitlichen 
Erhöhungen. Der Hintergrund des Epigastrium flach, scharfrandig. 
in der Mitte gefurcht und schwach abgeschnitten 

Die untersten Spinnwarzen schmutziggelb ; die übrigen 
weisslich. 

Abdomen dicht mit ganz schmalen. beinahe von der Basis 
an allmählig verschmälerten Schuppen bedeckt, und fein, nicht 
dieht beborstet; oben gelblichgrau, in der Vorderhälfte mit einem 
undeutlich begränzten breit lanzettförmigen blass bräunlichen 
Bande, ausserdem in der ganzen Ausdehnung mit sehr vielen 
kleinen Flecken von derselben Farbe versehen, welche in der 
vorderen Hälfte unregelmässig zerstreut sind, in der zweiten aber 
etwa sechs querliegende winkelige Linien bilden; über den Spinn- 
warzen etwa drei kurze braunliche Querlinien. 

Die Beine sind bräunlichgelb, beinahe von der Farbe des 
Gephalotorax; die Tarsen und Metatarsen der drei vorderen Bein- 
paare gelbbraun; an der Tarsen der 1. und 2. Paares eine dichte, 


48 345 


an den Metatarsen derselben Beinpaare eine weniger dichte und 
nicht die ganze Länge einnehmende, an den Tarsen des 3. Paares 
eine ganz schwach entwickelte Scopula. 

Die Patellen III hinten mit 1 Stachel, die übrigen wehrlos; 
die Tibien I unten am Ende vorne mit 1 Stachel; die des II. 
Beinpaares unten am Ende mit 2 Stachel: an den Metatarsen I 
und II unten nahe der Basis je 2 Stachel; die Tibien III oben 
nahe der Basis mit | Stachel, die Tibien IV oben wehrlos. 

Grösse: Cephalothorax 3:5 mm lang, 2:5 mm breit; Ab- 
domen des Weibchen 5 mm lang, 35 mm breit. Die letzten Beine 
am längsten: 8 mm, dann die ersten: 7 mm. 

Diese Gnaphosa ist in der Gestalt der Epigyne der @. badia 
L. Koch (Die Arach.-Fam. der Drass. 1. Heft S. 22) ähnlich. Bei 
letzterer sind jedoch die seitlichen Blättchen der Epigyne nur 
hinten, nicht aber am Innenrande, frei; das Mittelfeld der Epi- 
gyne vorne ganz schmal, verkehrt einförmig, eingedrückt. 

Ich fand sie den 24. Juli 1894. am Kerka-Falle (bei 
Skradin) und gereicht mir zur Ehre diese Spinne mit den 
Namen des bekannten Arachnologen, Professor und Mitgliede 
der Krakauer Akademie, meines hochgeschätzten Freundes aus 
Dankbarkeit zu benennen. 


EntomoloSki pabirci sa puta „Margite“ 


uz neke druge entomološke podatke za 
Dalmaciju. 


Sastavio prof. Dr. Aug Langhoffer u Zagrebu. 


Entomološki ovi pabirci odgovaraju okolnostim i godišnjoj 
dobi našeg puta U pojedinim mjestima boravili smo kratko vri- 
jeme, a što je glavno, mjesece srpanj i kolovoz nisu u Dalmaciji 
prikladni za obilan lov kukaca radi obične suše 

U ovom popisu naveo sam osim onih kukaca, što sam ih 
sabrao g. 1894 i nekoje kukce sabrane g. 1888, te podatke, što 
mi ih je ljubezno ustupio prof. A. Korlević u Zagrebu a potiču 
sa njegovog puta po Dalmaciji u g. 1893. 

Dodao sam svagdje dan, kada je kukac ulovljen, eventualno 
i da li u više komada, jer držim, da je to shodno obzirom na 
vrijeme pojavljivanja pojedinih vrsti 

Što se tiče podataka od g. 1894 imao bi napose spomenuti 
još ovo: 

U solinama na Pagu vidio sam tu i tamo nad morskom 
vodom, što je bila prebačena na plitke plohe, po kojeg ovećeg 
dugonogog Dolichopoda. nu nisam ni jednog ulovio. Kad smo se 
od Paga dobro odmaknuli bili, kakav '/, sata od kopna, počeli 
su naš brod obletavati obadi. Nalovio sam ih kakvih 30, od tih 
su bila tri Tabanus intermedius Egg. a ostali su pripadali na 
T. paradoxus Jean., vrst poznata iz južnijih krajeva nego li je 
Dalmacija! — U Novigradu titrao je Geron nad Scabiosom, 

! Brauer Prof, Dr. Fr. Die Zweillügler des kaiserlichen Museums zu 
Wien I. 3. Die Tabanus-Arten der europäischen, mediterranen u. sibirischen 
Subregionen. — Denkseriften d. Kais. Akad. Wien math. naturwiss. Classe 
42 Bd Wien 1880 p. 179—189 i 182— 184. 


2 347 


dočim sam ih ja u Senju vidjao na Scolymus-u. Eumenes-i i 
Odynerus-i obletavali su Teuerium. Na Echium-u opazio sam 
nekog ovećeg Hemiptera, dobro čuvanog mimikrijom sa suhim 
listom biljke, isčeznuo mi je pred očima i prem sam si dao 
truda, nisam ga više mogao naći. Machimus-i sjeli su čas na 
bilje, čas na kamenje, očito vrebali na plijen. Na obali morskoj 
lepršali su na kamenju, morem nakvašenom, Aphrosylus-i a pre- 
letio je i po koji veći dolichopod, možda Machaeriwm, kako sam 
ih češće vidjevao u sličnim zgodama i istom društvu u Bakru. 
— U Zadru lovio sam kraj Sanceva na Spartianthus, Delphi- 
nium, Teucriwm a lov bi bio i obilnije ispao, da nam prerevni 
Marsov sin na straži nije omedjio i tako već mršavo polje. Blato 
(kod Vrane) dalo je na vlažnim mjestima ljubitelje tih predjela, 
dočim su na divljoj mrkvi obletavali Stratiomys a sjedili Oenas-i. 
— Kod Vrane obletavali su na vodom nakvašenoj zemlji kraj 
zdenca Pelopoeus-i. — Kraj špilje preletila je uz mene lijepa ve- 
lika južna Laphria maroccana, tu sam uhvatio sjajni Hedychrum 
lucidulum a na šišmišima špilje našao sam Nycteribia. Inače 
sam uhvatio i više vrsti od Megachile. — Kod buka Krke kraj 
Skradina (označio sam kratko ,Krka“) sunce je oštro pripicalo ; 
na Scrophularia i dr. bilju sabrali su se lepiri kao Satyrus 
briseis, himenopteri kao Leucaspis, Coelonites i Halictus-i a od 
diptera južni Antrax hispanus i Milesia splendida. — U Spljetu 
kraj kupališta „na bačvicama“ uz neke hemiptere i koleoptere 
pao mi je u oči imenito svojom erveno i zelenom bojom zasti- 
ćeni Coniatus tamarisci. Da je to mimikrija, o tom uvjerio me 
je i članak Eschericha.! — Na otoku Mljetu, putem od Polače do 
jezera, obletavale su oko mlaka Polistes, Vespa i vbilno libelule. 
Javljale su se i cicade, vjerojatno je, da ih je bilo više vrsti. Uz 
more obletavali su oko grma cevatuteg Vitex Agnus castus živo 
bojadisani primjerci od Vanessa cardui i južni Rhodocera Cleo- 
patra. — Putem k izvoru Rijeke (Ombla) bilo je na bilju dosta 
Oxythyrea. — U Kotoru lovio sam kraj vojničkog kupališta te 
uhvatio tu i Sympycnus sp. koji spada u blizinu od S. aenei- 
cora. — U Budvi trčkarali su po sitnom šljunku mravi Myrme- 
cocystus viaticus. — Na Visu uhvatio sam na Salsola stjenicu 


! Escherich Dr. K. Zwei Fälle von Anpassung. Verhandlungen der k. k. 
zool.-bot. Gesellschaft Jahrgang 1894. p. 300, 


348 3 


Pocciloscytus cognatus u većem broju. Pelopoeus obletavao je 
Agave, a Gonocerus je bio na Juniperus-u. — U sumraku uhva- 
tio sam nekoliko Myrmecoleon (Macronemurus) appendiculatus. 
— U Tajeru u večer našao sam na kržljavom grmu nedaleko 


jezera Otiorhynchus goerzensis. — U Rovinju lovio sam blizu 
kupališta na travi. — Mrav iz Trsta šetao se je na stablu 
drvoreda. 


Lijepa hvala i na ovom mjestu gg. entomolozima, koji su 
mi pomogli kukce determinovati. Bili su to gg.: Th. Becker u 
Liegnitz-u, H. Friese u Innsbrucku, Dr. G. Horvath u Budim- 
pešti, A. Korlević u Zagrebu i Pr. Gabriel Strobl u Admont-u. 


Coleoptera. 


Carabidae. 


Cicindela campestris L. Polača 1. 4. 93. 
Procrustes coriaceus L. var. cordicollis Hvar 30. 3. 93. 


Silphidae. 
Silpha laevigata Fabr. Polača 1. 4. 93. 


Lamellicornes. 


Gymnopleurus mopsus Pall. Vrana 23. 7. 94, 3 kom. 
Oryctes Grypus Illig. Vrana 23. 7. 94. 

Oxythyrea stictica L. Rijeka (dubrovačka) 30. 7. 94. 
Cetonia metallica Fab. Korčula 30. 3. 93. 


Buprestidae. 


Capnodis tenebrionis L. Polača 30 7. 94. 
Anthaxia Millefolii Fab. Kosljun 18. 7. 94. 
Anthaxia inculta Germ. Spljet 27.7. 94. 7 kom. 


Pimelidae. 


Tentyria italica Sol. Hvar 30. 3. 93. 

Asida grisea Fab. Hvar 30. 3. 93. 

Pedinus helopioides Germ. Vis 6. 8. 94. Hvar 30. 3. 93. 
Korčula 30. 3. 93. 


Helopidae. 
Helops quisquilius Fab. Korčula 30° 3. 93. 


Mordellidae. 


Mordellistena micans Germ. Kosljun 18. 7. 94. Novigrad 
19. 7. 94. Budva 4. 8. 94. 


350 5 


Meloidae. 


Mylabris Fuesslini Pnz. Rovinj 11. 8. 94. 2 kom. 
Oenas crassicornis Schönh. Blato 22. 7. 94. 4 kom. 
Zonitis praeusta Fab. Blato 22. 7. 94. 


Bruchidae. 


Bruchus variegatus Germ Rovinj 11. 8. 91. 
Bruchus rufimanus Schönh. Gruž 1. 4. 93. 
Nemonyx lepturoides Redt. Starigrad 29. 7. 94. 


Curculionidae. 


Brachycerus undatus Fab. Korčula 30. 3. 94. 
Otiorhynchus goerzensis Schönh. Tajer 9. 8. 94. 2 kom. 
Coniatus Tamarisci Schönh. Spljet 27. 7. 94. više kom. 
Larinus senilis Fab. Budva 4. 8. 94. 

Larinus Jaceae Germ. Blato 22. 7. 94. 


Cerambycidae. 


Hylotrupes bajulus Serv. Blato 22. 7. 94. 

Clytus ornatus Fab. Blato 22. 7. 94. Krka 24. 7. 94. Spljet 
ZIO 

Morimus tristis Muls. Gruž 1. 4. 93. 


Chrysomelidae. 


Coptocephala Scopolina Redt. Zadar 20. 7. 94. Novigrad 
19772 92 Krka 24. 7. 094 Rovimj 112 829% 

Cryptocephalus vittula Suffr. Vis 6. 8. 94. 

Chrysomela menthastri Scop. Vis 5. 8. 94. 4 kom. 

Chrysomela americana L. Vis 6. 8. 94. 

Haltica oleracea Ill. Blato 22. 7. 94. Kotor 2. 8. 94. 

Podagrica fuscicornis Redt. Zadar 21. 7. 94. 


Coccinellidae. 


Coccinella quinque - punctata L. var. vicina Wse. Zadar 
20. 7. 94. 

Halyzia viginti-duo-punctata L. Novigrad 19. 7. 94. Zadar 
20. 7. 94. 

Exochomus auritus Redt. Rovinj 11. 8. 94. 


6 351 


Hyperaspis repensis var. marginella Fabr. Spljet 27. 7. 
94. 3 kom. 

Scymnus Apetzii Muls. Zadar 20. 7. 94. Starigrad 29. 7. 94. 
Vis 6. 8. 94. 


Neuroptera. 


Myrmecoleon (Macronemurus) appendiculatus Latr. Vis 6. 8. 
94. 5 kom. 


Orthoptera. 


Libellula erythraca Brullè Polača 30. 7. 94. 4 gi1 9. 

Libellula flaveola L. Novigrad 19. 7. 94. 

Libellula cancellata L. Blato 22. 7. 94. 

Agrion sp. Blato 22. 7. 94 2 kom. 

Agrion sp. Blato 22. 7. 94. 

Acridium cinerascens Fabr. Polača 1. 4. 93. 

Oecanthus pellucens Scop. Budva 4. 8. 94. Vis. 7. 8. 94. 
Rovinj 11. 8. 94 

Tryxalis nasuta L. Vis 7. 8. 94. 

Mantis religiosa L. (ličinke) Spljet 27. 7. 9%. Cavtat 1. 8. 94. 
Naso: 94 

Bacillus Rossu Fabr. (ličinke) Zadar 20. 7. 94. 2 kom. 


Hymenoptera. 


Tenthredinidae. 


Athalia rosae L. Blato 22. 7. 94. Milna 29. 3. 93. 
Eriocampa luteola Klug Kotor 2. 8. 94. 


Chalcididae. 
Leucaspis grandis Klg. Krka 24. 7. 94 2 kom. 


Chrysidae. 


Hedychrum lucidulum var. amethystinum F. Vrana 23. 7. 94. 
Hedychrum rutilans Dhlb. Krka 24. 7. 94. 


Sphegidae. 


Oxybelus mandibularis DIb. Blato 22. 7. 94. 
Typoxylon figulus L. Budva 4. 8. 94. 


352 7 


Philanthus triangulum F. Kraljevica 15. 8. 94. 

Pelopoeus pensilis Ill (= destillatorius Latr.) Vrana 23. 7. 94. 
Pelopoeus spirifex L. Vis 6. 8. 94. 2 kom. 

Sphex maxillosa L. Krka 24. 7. 94. 

Psammophila lutaria F. Vrana 23. 7. 94. 

Ammophila Heydeni Dhlb. Starigrad 29. 7. 94. Vis 6. 8. 94. 


Pompilidae. 


Pompilus chalybeatus Schiöd. g7 Blato 22. 7. 94. 
Pompilus cinctellus Fbr. 9 var. Vrana 23. 7. 94. 
Pompilus viaticus L. Milna 29. 3. 93. 


Formicariae. 


Camponotus pubescens F. Zadar 20. 7. 94. Trst 13. 8. 94. 

Aphenogaster barbara L. Vis 6. 8. 94. Vis 7. 8. 94 6 kom. 

Myrmecocystus viaticus F. Budva 4. 8. 94. 4 kom. Vis 
1.8. 94, 


Vespidae. 


Vespa germanica F. Polača 30. 7. 94. 

Polistes gallica L. Krka 24. 7. 94. 

Eumenes coarctatus L. Krka 24. 7. 94. 

Eumenes mediterraneus Kriechb. Novigrad 19. 7. 94. 

Odynerus dantici Rossi Novigrad 19. 7. 94. 

Odynerus dubius Sauss. Cavtat 1. 5. 94. 3 kom. Vis 6. 8. 94. 

Odynerus parietum L. Milna 29. 3. 93. 

Rhygchium oculatum Rossi Zadar 1892. 

Coelonites abbreviatus Vil. Krka 24. 7. 94. 3 kom. Starigrad 
DOL TOA: 

Apidae. 

Halictus calceatus Scop. var. albipes 7 Starigrad 29. 7. 94. 
Polača 30. 7. 94. 

Halictus interruptus Pz. g Cavtat 1. 8. 94. © Novigrad 
19. 72 9% 

Halictus minutissimus K. Budva 4. 8. 94. 

Halietus morbillosus Kriechb. 57 Blato 22 7. 94. 

Halictus morio F. 5 Kosljun 18. 7. 94. 2 kom. Starigrad 
29. 7. 94. 


Halietus 
Halictus 
Halictus 
Halictus 
Halictus 
Halietus 
Halictus 
Polača 30.7. 


patellatus Mor. 9 Spljet 27. 7. 94. Polača 30. 7. 94. 
semitectus Mor. 9 Krka 24. 7. 94. Spljet 27. 7. 94. 
sexcinctus F. O Vrana 23. 7. 94. 2 kom. 
tetrazonicus Klug. O Krka 24. 7. 94. Cavtat 1. 8. 94. 
variipes Mor. 9 Starigrad 29. 7. 94. Cavtat 1. 8. 94. 
vestitus Lep. O Košljun 18. 7. 94. Krka 24. 7. 94. 
virescens Lep. 9g Košljun 18. 7. 94. 4 kom. 
94. 


Anthrena cinerea Brulle Gruž 1. 4. 93. 

Xylocopa violacea L. Milna 29. 3. 93. 

Eucera longicornis L. Gruž 1. 4. 93. 

Eucera ruficornis F. 7 Vrana 23. 7. 94. 

Megilla quadrifasciata var. garrula Rossi Novigrad 19. 7. 94. 
Blato 22. 7. 94. Polača 30. 7. 94. Budva 4. 8. 94. 

Megilla orientalis Mor. Zadar 27. 3. 93. 

Megilla retusa L. Milna 29. 3. 93. 

Eriades truncorum L. Košljun 18. 7. 94 

Osmia caerulescens L. Milna 29. 3. 93. 

Osmia cornuta Latr. Milna 29. 3. 93. 

Megachile argentata F. 7 9 Omiš 28. 7. 94. Polača 30. 7. 
ANITA, 

Megachile bombycina Ev. 9 Vrana 23. 7. 94. 

Megachile ericetorum Lep. g7 Vrana 23. 7. 94. 

Megachile sp. 37 Vrana 23. 7. 94. 

Anthidium oblongatum Ltr. Krka 24. 7. 94. Vis 7. 8. 94. 

Anthidium strigatum Pz. Polača 30. 7. 94. 


Bombus 


terrestris L. Polača 30. 7. 94. Milna 29, 3. 93. 


Coelioxys haemorrhoa Foerst. g" Spljet 97. 7. 94. 
Crocisa major Mor. Vrana 23. 7. 94. 


Diptera. 


Simulidae. 


Simulia reptans L. g7 Blato 22. 7. 94. 


Chironomidae. 


Tanypus nervosus Mg. Blato 22. 7. 94. 2 J12%. 
Ceratopogon rostratus W. 9 Blato 22. 7. 94. 
Ceratopogon flavipes Mg. g Blato 22. 7. 94. 


23 


Stratiomydae. 


Straliomys chamaeleon L. Blato 22. 7. 94 2 kom. 


Tabanidae. 


Haematopota italica Mg. Kaštel Stari 7. 9. 85. 
Tabanus intermedius Egg. Pag 19. 7. 94. 
Tabanus paradoxus Jaenn. Pag 19. 7. 94. u više komada. 


Bombylidae. 

Anthrax hispanus Krka 24. 7. 94. 3 kom. 

Exoprosopa stupida Mg. Budva 4. 8. 91. 

Exoprosopa picta Mg. Vrana 23. 7. 94. Polača 30. 7. 94. 
Vis 7. 8. 94. 2 kom. 

Systoechus hyrcanus W. Hvar 12. 9. 38. 

Systoechus sulphureus Mik. Krka 24. 7 94. Vis 6. 8. 94. 
Vis 76404. 

Systoechus ctenopterus Mik, Vis. 7. 8. 94. 2 kom. 

Geron gibbosus Mg. Novigrad 19. 7. 94. 2 kom. Spljet 27. 7. 
94. Hvar 12. 9. 88. više kom. Supetar 10. 9. 88. Milna 11. 9. 88. 


Asilidae. 


Dasypogon diadema F. Krka 24. 7. 94. 
Machimus colubrinus Mg. Novigrad 19. 7. 94. Vrana 25. 7. 94. 
Cerdistus erythrurus Mg. Cavtat 1. 8. 94. 


Empidae. 


Drapetis aenescens W. Novigrad 19. 7. 94. 2 kom. 


Dolichopodidae. 


Aphrosylus raptor WIk. Novigrad 19. 7. 94. 4 kom. 

Dolichopus latelimbatus Meg. Blato 22. 7. 94. 3 kom. Vrelo 
kod Spljeta 8. 9. 85. 

Tachytrechus notatus Stann. Kaštel Stari 7. 9. 88. gi Q? 

Sympyenus sp. Kotor 2. 8. 94. 2 kom. 

Chrysotus femoratus Ztt. Blato 22. 7. 94. 

Argyra argentina Mg. Vrelo kod Spljeta 8. ®. 88. 


10 


Muscidae. 


Scatophaga scybalaria L. Blato 22. ; 
Limnia unguicornis Scop. Blato 22. 7. 94. 2 kom. 
Opomyza germinationis L. Kotor 2. 8. 94. 
Notiphila cinerea FIl. Blato 22. 7. 94. 

Parydra obliqua Beck. Novigrad 19% 7. 94. 
Parydra fossarum Hal. Novigrad 19. 7. 94. 


= NI 
co O 
a 


Sepsis flavimana Mg. g! Kotor 2. 8. 94. 9 Blato 22. 7. 


Kotor 2. 8. 94. 
Tephritis eluta Mg. 7 Omiš 28. 7. 94. 
Lauxania aenea FIl. g! Blato 22. 7. 94. 
Chloria demandata F. Vis 6. 8. 94. 4 kom. 
Herina nigrina Mg. Blato 22. 7. 94. 2 kom. 
Ochtiphila coronata Lw. Zadar 20. 7. 94. 
Coenosia tigrina F. Blato 22. 7. 94. 2 kom. 
Coenosia humilis Mg. Blato 22. 7. 94. 
Atherigona varia Mg. Blato 22. 7. 94. 
Ophyra anthrax Mg Stivan 10. 9. 88. 
Spilogaster nebulosa Stein ? Blato 22. 7. 94 
Musca corvina F. 5 Budva 4. 8. 94. 
Rhynehomyia speciosa Lw. Brusje 13. 9. 83. 
Nyctia halterata Pz. v. caminaria Mg. 9 Vis 6. 3. 94. 
Rhinophora femoralis Mg. Vis 6. 8. 94. 
Ocyptera pilipes Lw? Novigrad 19. 7. 94. 


Destridae. 


Gastrophilus pecorum F. Supetar 10. 9. 88. 


Syrphidae. 


Melanostoma mellina L. Blato 22. 7. 94. 

Eristalis aeneus Scop. Cavtat 1. 8. 94 Pag 26. 6. 88. 
Merodon rufitibius Rond. Hvar 12. 9. 88. 

Milesia splendida Rossi Krka 24 7. 94. 

Syritta pipiens L. Kosljun 18. 7. 94. 


Paragus tibialis Fll. Supetar 10. 9. 88. Hvar 12. 9. 88. 


Nycteribidae. 


Nycteribia sp. Vrana 23. 7. 94. 


NJU] 
wu 


IA. 


356 11 
Rhynchota. 


Pentatomidae. 


Eurygaster maura L. Blato 22. 7. 94. 

Graphosoma semipunctatum Fabr. Zadar 20. 7. 94. Spljet 
97. 7. 94. 4 kom. 

Sehirus sexmaculatus Ramb. Zadar 20. 7. 94. 

Aelia acuminata L. Novigrad 19. 7. 94. 2 kom. 

Eusarcoris inconspicuus H Sch. Blato 22. 7. 94. 2 kom. 

Kusarcoris lunatus Hahn Rovinj 11. S. 94. 

Eusarcoris melanocephalus Fab. Blato 22. 7. 94. 

Carpocoris nigricornis Fabr. Novigrad 19. 7. 94. 6 kom. 
Spljet 27. 7. 94. 2 kom. Budva 4. 8. 94. Rovinj 11. 8. 94. 

Carpocoris varius Fabr. Novigrad 19. 7. 94. 

Carpocoris lunula Fab. Spljet 27. 7. 94. 2 kom. 

Dolycoris baccarum L. Spljet 27. 7. 94. 2 kom. 

Palomena prasina L. (nympha) Zadar 20. 7. 94. 

Piezodorus lituratus Fabr. (razvijen i nympha) Zadar 20. 
7. 94. 

Eurydema festivum L. Spljet 27. 7. 94. 

Eurydema festivum var. pictum H. S Novigrad 19. 7. 94. 
Blato 29. 7. 94. 


Coreidae. 


Centrocoris spiniger Fabr. Zadar 20. 7. 94. Budva 4. 8. 94 
Syromastes marginatus L. (larva) Blato 22. 7. 94. 
Gonocerus Juniperi H. Sch. Vis 6. 8. 94. Korčula 30. 3. 93. 
Stenocephalus albipes F. Polača 1. 4. 93. 

Corizus crassicornis L. Rovinj 11. 8. 94. 

Corizus crassicornis var. abutilon Rossi Blato 22. 7. 94. 
Corizus hyalinus Fabr. Budva 4. 8. 94. Vis 6. 8. 94. 
Corizus capitatus Fab. Zadar 20. 7. 94. 2 kom. 


Lygaeidae. 


Nysius Senecionis Schill. Blato 22. 7. 94. 
(‘ymus melanocephalus Fieb. Blato 22. 7. 94. 3 kom. 
Henestaris laticeps Curt. Zadar 20. 7. 94. 


12 357 


Heterogaster Urticae Fab. Krka 24. 7. 94. 
Ischnopeza hirticornis H.-Sch. Zadar 20. 7. 94. 


Tingidae. 


Piesma quadrata Fieb. Novigrad 19. 7. 94. 4 kom. 
Monanthia ragusana Fieb. Novigrad 19. 7. 94, 


Reduviidae. 


Harpactor iracundus Poda. Budva 4. 8. 91. Vis 6. 8. 94. 
Nabis lativentris Boh. (larva) Novigrad 19. 7. 94. 


Saldidae. 


Salda saltatoria L. Novigrad 19. 7. 94. 2 kom 


Capsidae. 


Calocoris chenopodii Fall. Blato 22. 7. 94. 

Lygus pratensis L. Zadar 20. 7. 94. 2 kom. Blato 22. 7. 94. 
Spljet 27. 7. 94. 

Poeciloseytus cognatus Fieb. Vis 6. 8. 94. 2 kom. 

‘amptobrochis punctulata Fall. Starigrad 29. 7. 91. 

Liocoris tripustulatus Fab. Košljun 18. 7. 94. Novigrad 19. 7. 
94. 3 kom. 

Macrolophus nubilus H. Sch. Spljet 27. 7. 94. 

Platyeranus Erberi Fieb. Cavtat 1. 8. 94. Kotor 2. 9. 94. 
Budva 4. 8. 94. 


Stridulantia. 


Cicada orni L. Kotor 2. 8. 94. 


Fulgoridae. 


Phantia subquadrata Friv. Vis 6. 8. 94. 

Hyalesthes obsoletus Sign. Zadar 20. 7. 94 

Almana hemiptera Costa. Starigrad 29. 7. 94. 

Dietyophora europaea L. Spljet 27. 7. 94. Starigrad 29. 7. 94. 
Dictyophora multireticulata Vis 6. 8. 94. 

Mycterodus pallens Stal. Cavtat 1. 8. 94. 


358 


Cercopidae. 
Aphrophora Alni Fall. Blato 22. 7. 94. 
Ptyelus minor Kb. Blato 22. 7. 94. 
Ptyelus spumarius L. Vis 7. 8. 94. 2 kom. 


Membracidae. 


Gargara Genistae Fab. Zadar 20. 7. 9%. 3 kom. 


Lepidoptera. 


Rhodocera Cleopatra L. Polača 30. 7. 94. 


Lycaena Icarus Roth var. Icarinus Cavtat |. 


Limenitis camilla Fabr. Novigrad 19. 7. 94. 
Vanessa triangulum F. Novigrad 19. 7. 94. 
Vanessa cardui L. Polaca 30. 7. 94. 
Melitaea didyma O. Gavtat 1. 8. 94. 
Satyrus briseis L. Krka 24. 7. 91. 


8. 91 


KAZALO. 


Strana. 


Ravnateljstvo i imenik članova društva... I RE a ad 
Brusina S.: Neogens'a zbirka iz Ugarske, Hrvatske, Slavonije i Dalmacije 
Gasbidmnestanskojeizložbić+ 1... : ea ee 18 
Brusina S.: Faunistički prilozi sa putovanja yachte , Margite* po Jadranskom 
IMO EUM O ra lj TO u ATE ET RR TRASE RIGI 
Damin N.: Prilog fauni dalmatinskih i istarskih pauka . . . . 0.0... . 298 
Deželić V.: Foraminifere Jadranskog mora . 2 2.2... 2 2 22 20. 1 


Hoié Dr. I.: Prvo naučno putovanje sa ,Margitom“, jahtom nautičke škole 
u Bakru E age SR BER a a EEE a. 1% 
Langhoffer Dr. A.: Entomoloski pabirci sa puta ,Margite“ uz neke druge 
entomološke dođatke za /Dalmgeiyju mn, e ee ae. S o A6 


i 


O 


x 


« N 


HRVATSKO NARAVOSLOVNO DRUSTVO. 
(SOCIETAS HISTORICO-NATURALIS CROATICA.) 


in — - 0 - 


GLASNIK 


HRVATSKOGA 


NARAVOSLOVNOGA DRUSTVA. 


u 
Pi 
=" 


UREDNIK 
S. BRUSINA. 
GODINA X. — BROJ 1—5. 
SIJEČANJ — LISTOPAD. 


SA 3 LITOGRAFSKIH TABLICA. 


ZAGREB 1898. 
VLASTNISTVO I NAKLADA DRUŠTVA. 


KR. ZEMALJSKA TISKARA. 


RO 
KAZATO, 
Rasprave. 
é Strana - 
Brusina S. Prilog za malakološku faunu Novog Vinodolskog . . . .  .. 192 

2 „ Dreissensia Torbari i srodne joj palearticke vrste... 1975 

i „ Gregorci (Gasterosteus) iz Srbije .. . . . . “Sla > 

ci “€ Renieti i Haeckel 212 to re MR EB Zo 

È p\Dvije nove -ribice/i'akvarij. a nane a o pona 

a Pro Museo Civico Januensi . .... er 
Gans -Kramberger Dr. Über fossile Fische von Tiffer in Steiermark 

und Jurjevčani in Kroatien (Mit Taf. I und IM) . ......2 
Hire D. Albini hrvatske flore (Florae Croaticae Albini) . ..» 22... 140 

» » Erechthites hieraciifolia Rafinesque u hrvatskoj flori . .» . .. 176, 

» >» Crtice iz zagrebatke flore CR S Ar SE 182, { 
Hranilovié Dr. H. pl. Oblik zemlje II. dio. Sledoji SI UST E 
Kosić B. Kravosac (Elaphis piani riore Aia u Dubrovačkoj okolici 

u sužanstvu '. . . . MARRA <= 30 i 

» >» Sphargis coriacea Gray u don moru. “odd (sa I. tab.) 

— La Sphargis coriacea Gray nell’ Adriatico. — Appendice 
(cond: 'tav.);i-C. N MEN RE a 

n a Nova građa za dutjrovačku. BARRARE SEP i Ka riba Srna CETO 
Rossler E. Motrenje ptica u Osječkoj okolini godine 1896... . . > OBERE 
Trgovčević L. Prilog za faunu virnjaka (Rotatoria) |... 2 2.2..2..2....8 

| Različite vijesti. 
A. P. Bivo = Bubalus buffelus (L.), Bos bubalus H. S. u Srbiji 228 
Brusina S. Metilj = Distomum hepaticum (L.) 227 


Le 
90 


Car Dr. Li Spongilla lacustris (]..) 
Hire D. Florula okresanih vrba uu Viene a RT 
Kosić B. Dodatak: ;Novoj gragji“ i. ila la e È 


tS IS 1 
to N 
oo 


Drustvene vijesti. 
Imenik članova do konca godine 1893. 


A) Ravnatelistvo. 
Predsjednik: 
S. Brusina, 
profesor u kr. sveučilištu u Zagrebu. 
Potpredsjednik: 


Dr. Antun Heinz, 
profesor u kr. sveučilištu u Zagrebu. 


Tajnik: Blagajnik: 
Dr. Andrija Mohorovičić, Antun Malčević, 
profesor u kr. realnoj gimnaziji i priv. asistent u zoološkom muzeju 
doc. u kr. sveučilištu u Zagrebu. u Zagrebu. 


Knjižničar: 
Cesar Hasek, 


umir. profesor kr. preparandije. 


Odbornici: 
Dr. Mijo Kišpatić, Dr. Ivan Hoić, 
profesor u kr. svenčilištu profesor u kr. gimnaziji i ravnatelj 
u Zagrebu. liceja u Zagrebu. 


Zamjenici: 
Dr. Dragutin Zahradnik, . Dr. Milan Senoa, 
profesor u kr, sveučilištu profesor u kr. vel. gimnaziji i priv. doc. 
u Zagrebu. u kr. sveučilištu u Zagrebu. 


1 


II 


B) Clanovi drustva. 


Začasni: 


Blanchard dr. 
tela a 1. rd. 5 I 

i Bogdanov ole A, sveuč. ini 

Brusina Spiridion, kr. sveuäilistni profesor, pravi 
član jugoslavenske akedemije i t. d. 

+ Doderlein dr. Pero, sveuč. profesor moe i 
poredne ‘anatomije + Fre 

Friedel dr. Ernst, gradski senator, ravnatelj zem. 
muzeja gol Berlina . 

Horvath dr. Geza de Brezovica, ni nar. zeit 
muzeja, pravi Clan magj. akademije i t. d. 

+ Pančić dr. Josip, državni savjetnik, profesor ve- 
like škole, predsjednik srpske akademije, do- 
pisujući član jugoslavenske akademije zna- 
nosti i umjetnosti Mu 

+ Štur Dionis, ravnatelj c. kr. SARI a 
počasni član jugoslavenske akademije zna- 
nosti i umjetnosti 


Raphaäl, i medicin. fakul- 


Utemeljitelji: 
Grad Karlovac. 
Grad Zagreb. 
Petrovaradinska imovna općina 
Prva hrvatska štedionica 
Trgovačko-obrtnička komora 
Trgovačko-obrtnička komora 


= * 
Banjavčić dr. Ivan odvjetnik 
Barač Milutin, ravnat. čistionice mineralnog ulja 
T Danilov dr. Franjo, um. savjetnik e. kr. namjest. 
Jäger Lovro, veletržac . 
Nj. preuzv. Khuen-Hederväry i ee si 
Dragutin, ban kraljevina Hrv. Slav. i Dalm. 


Paris. 
Moskva. 


Zagreb. 
Palermo. 
Berlin. 


Budapešta. 


Beograd. 


Beč. 


Mitrovica. 
Zagreb. 


Osijek. 
Karlovac. 
Rijeka. 
Zadar. 


Osijek. 


Zagreb. 


+ Nj. u. Mihalović Josip, stožernik sv. R. C. nadbisk. 


Nemičić dr. Milan, gradski fizik 
Normann-Ehrenfelski grof Rudolf . 


HI 


Zagreb. 
Karlovac. 
Valpovo. 


+ Ožegović barun Metel, e. kr. državni savjetnik Hietzing k. Beča. 


Pejačević grof Pavao 
Polić Antun, veletržac . 
Nj. preuzv. Posilović dr. Juraj, is a di; 
Schwarz dr. Vatroslav, kr. zem. zdravstveni sa- 
vjetnik, ravnatelj i e liječnik Osječke 
bolnice 
+ Šest Franjo, kai. 
Vancas Josipa . A 
Vranyezany barun uu 
Vranyezany barun Vladimir . 
24Zerjavié dr. Juraj, Zupnik 


Redoviti članovi: 


Amruš dr. Milan, narodni zastupnik 

Auer Rob. Ferdo, trgovac 

Balaško Ivan, umir. ravnatelj ale mania u 
Petrinji ì 

Beyer Josip, en kra ae fo gim- 
nazije . 

Bombelles o Marko ae 

Borelli grof Hugo DI 

Borosa dr Stjepan, Zupnik . 

Bošnjaković dr. Srećko : { 

Brunšmid dr. Josip, kr. sveučilišni or 

Brusina Spiridion, kr. sveučilišni profesor . 

Car dr. Lazar, privr. docent kr. sveučilišta 

Doželić Gjuro Slj., gradski senator : 

Deželić dr. Velimir, pristav u ara kr. sve- 
učilišta Franje Josipa I. : 

Domac dr. Julijo, profesor realne gimnazije 

Dvorak dr. Vinko, kr. sveuč. profesor 

Dulau & Co. È 

Fischbach Robert, vatski un - 

Folnegovié Fran, posebnik 

Gnezda Antun, trgovac 


Podgorač. 
Rijeka. 
Zagreb. 


Osijek. 
Karlovac. 
Zagreb. 


Laduč. 
Mar. Bistrica. 


Zagreb. 


” 


. Opekak. Vinice. 


Zagreb. 


London. 
Zagreb. 


” 
* 


Goglia Ferdo, učitelj kr. vel. real. gimnazije . Zagreb. 


Gorjanović dr. Dragutin, kr. sveuč. profesor . 2 
Hasek Cesar, umir. prof. kr. preparandije . . g 
Heinz dr. Antun, kr. sveuč. profesor. . . : 
Hoić dr. Ivan, prof. kr. vel. gimnazije . . A 
Hranilović dr. Hinko pl., profesor kr. ne 5 
Hržić pl. Velimir, profesor kr. realne gimnazije . „ 
Jakopović dr. Bogdan. liječnik . . . +... 
Janeček dr. Gustav, kr. sveuč. profesor. . : 
Jurišić Živko [., profesor u II. gimnaziji. . Beograd. 
Kiss pl. Dragutin. . . . . . . .Sauloveck. Varaždina. 
Kišpatić dr. Mijo, sveuč. profesor . . . . . Zagreb. 
Korlevič Antun, profesor gimnazije. . . 4 
Kosirnik dr. Ivan, primarni a bolnice mi- 

losrdnih sestara! = < <: Sre: E 
Kosovac Stjepan, vijećnik dan ak adio će ; 
Kučera Oton. profesor realne gimnazije. . È 


Langhoffer dr. August, prof. I ŽE: i 
Malčević Antun . . . x te : 
Medić Mojo, profesor kr. media gimnazije . . 2 
Miletić dr. Stjepan pl., intendant nar. zemalj. 


kazališta! a1 «ei ht lei nahe Nee rien n 
Mohorovičić dr. CAT profesor realne gimn. 3 
Muzler Josip, umirov. podzupan . . . . . ; 
Pavlović P. S., profesor gimnazije. . . . . Beograd. 
Pavičić Pero, lučki kapetan letale one) Spe 
Popović Oton, posjednik. . . . “1 „„h Brod inyet 
Prukner Josip C., ravnat. slav. one . . Osijek. 
Radošević Mijo, SNI CORI fee a .. «+ Zagreb. 
Rakovac dr. Ladislav, umirov. tajnik Er. zem. 

Vlade: 424 E dia Sa CASA SE 5 
Ruvarac dr. Vaso . . i S 


Rušnov Antun, ee Baron ui i 5 
Sandor Franjo, Beh kr. vel. realne gim- 


nazije De ” 
Schwarz dr. Dini primarni ijenik b Bor 

mil braće „Mi Šid ” 
Senoa Milan, profesor m a a ca A 


Štambuk dr. Ivan, općinski liječnik. . . . Jelsa. 


60 


Torbar Josip, umir. ravn. kr. vel. realke . . Zagreb. 


Tureic Luka, žnprnik Sr. WE 22 Kae 
Turković Petar, posjednik“ 2 0.0. Zagreb: 
Vidrié dr. Lovro, odvjetnik SMI 4 
Vite zice vano DinkoY a RT 8 Krk 
Vranyezany barun Gjuro if Tolo E MG Rajekai 
Wickerhauser dr. Franjo, primarni liječnik 

bolnice milosrdnih sestara . ..: . . . Zagreb. 
Winkler dr. Eugen, ljenk . ..... i 
Zahradnik dr. Dragutin, sveuč. profesor . . È 

* i * 


Dubrovnik. Domorodni muzej. 
Gospić. Kr. velika gimnazija. 
ivanić grad. Gradsko poglavarstvo. 
Križevac. Kr. gospodarsko i šumarsko učilište. 
Mitrovica. Hrvatska škola. 

Osijek. Kr. vel. gimnazija. 

Sušak. Kr. vel. gimnazija. 

Senj. Trgovačko-obrtnička komora. 
Spljet. GC. i kr. gimnazija. 
Valpovo. Čitaonica. 

Vinkovci. Kr. vel. gimnazija. 
Vukovar. Mala realna gimnazija. 
Zadar. C. kr. mala realka. 
Zagreb. Kr. vel. gimnazija: 

Kr. realna gimnazija. 

Kr. učiteljska škola. 


” 


” 


Iz glavnih skupština. 


Zapisnik 
o glavnoj skupštini ,Hrvatskoga naravoslovnoga 
društva“, držanoj dne 17. siječnja 1897. 


Prisutni: gg. Brusina, Dr. Car, Dr. Bošnjaković, Deželić st. 
Deželić ml., Boić, Goglia, Hasek, Dr. Heinz, Dr. Hoić, Hržić, Ba- 
laško, Dr. Hranilović, Dr. Kišpatić, Kosovac, Malčević, Dr. Moho- 
rovićić, Muzler, Dr. Rakovac, Dr. Zahradnik. 

Predsjeda prof. Sp. Brusina. 

1. Pozdrav predsjednika. 

Predsjednik pozdravljajué prisutne ističe, kako je društvo, 
prispodobiv ga sa sličnim društvima izvanjim, pokazalo do sada 
lijepi rad, ali općeniti nemar općinstva za knjigama, poradi ve- 
likog broja časopisa, čini i tu svaki napredak veoma teškim. 

Ističe nadalje kako je zadaća društva, da sakupi materijal 
za poznavanje zemlje s prirodnog stanovišta, a tekar u drugom 
redu popularizacija prirodnih znanosti. Prema zaključku prošlo- 
godišnje glavne skupštine razmišljao je odbor o popularnom listu, 
ali poradi pomanjkanja sredstava, pisaca, a poglavito predbroj- 
nika nije to moguće izvesti. 

2. Izvješće tajnika. 


Slavna skupštino ! 


U glavnoj skupštini od 21. siječnja 1896. bio je izabran 
predsjednikom društva g. Spiridion Brusina, a u ravnateljstvo 
gg. Hasek, Dr. Heinz, Dr. Hoić, Dr. Kišpatić, Malčević, Dr. Mo- 
horovičić, Dr. Šenoa i Dr. Zahradnik. 

U sjednici ravnateljstva dne 6. veljače 1896. izabralo je 
ravnateljstvo za podpredsjednika g. Dr, Heinza, za tajnika pod- 
pisanoga, za blagajnika g. Malčevića, a za knjižničara g. Haseka. 

Urednikom Glasnika izabran je g. Brusina. 

Tečajem godine držale su se u svemu četiri sjednice ravna- 


VII 


teljstva. Glavna je briga bila iza kako je društvo preboljelo krizu, 
da mu se namakne čim veći broj članova. Za to bi odlučeno u 
sjednici ravnateljstva od 21. ožujka, da se pošalju dva cirkulara 
i to jedan lječnicima, a drugi veleposjednicima, da se upišu kao 
članovi društva. Razaslano je u svemu 564 okružnica. 

Uspjeh nastojanja ravnateljstva oko što većeg broja čla- 
nova, ako i nije bio najbolji, ipak nije bio bezuspješan, jer su 
se tečajem godine upisali kao utemeljiteljni članovi gg. presv. 
grof Rudolf Normann-Ehrenfelski, Dr. Vatroslav Schwarz, Josipa 
pl. Vancaš i barun Vladimir Vranyczany, a kao redovili članovi: 
gg. Ivan Balaško, Dr. Srećko Bošnjaković, firma Dulan & Co. u 
Londonu, Robert Fischbach, Ferdo Goglia, Dr. Dragutin Schwarz 
i Dr. Lovro Vidrić. 

Istupio je tečajem godine samo jedan redoviti član (Ei- 
senhut i Stiasni). 

Smrću je društvo izgubilo začasnog člana Anatela Petro- 
vića Bogdanova, te redovite članove Šimu Ljubića, Miju Vrba- 
nića i Miloša Zeca. Slava im! 

Društvo je dakle dobilo tečajem godine 4 utemeljitelja i 7 
redovitih članova, a izgubilo što smrću što istupom i začasnog 
člana i 4 redovita. 

Ugodna mi je dužnost izvjestiti slavnu skupštinu da je rav- 
nateljstvo prve hrvatske štedionice u slavu svoje 50-godišnjice 
darovalo ovomu društvu 200 for. Uspjevala sretno ova patriotična 
štedionica i sjetila se češće našega društva. 

VIII. svezak ,Glasnika“, koji je bio za prošlogodišnje glavne 
skupštine u štampi, bio je početkom veljače dotiskan i rasposlan 
članovima, a tečajem godine izdalo je društvo i IX. svezak 
» Glasnika“, koji imaju gg. članovi već u rukama. Ovim je svezkom, 
štampanim na 23 arka, pokazalo društvo, kako bi moglo u bu- 
duće još i bolje napredovati nego što je do sada, a nade je, da 
će ta krasna publikacija pribavili društvu mnogo članova. 

Ravnateljstvo je nadalje odlučilo bilo, da se umoli visoka 
kr. zem. vlada za novčanu potporu, te da podju trojica od rav- 
nateljstva u deputaciju k nj. preuzv. g. banu i k presvj. g. pred- 
stojniku za bogoštovlje, ali se ta namisao do danas nije mogla 
izvesti. 

Daljnja briga ravnateljstva bila je oko uredjenja knjižnice. 

Ravnateljstvo je nabavilo za knjižnicu jedan novi ormar, a 


VIII 


sastavio se je popis svih knjiga i na ceduljama i po auktorima, 
dotično društvima, koja ih izdaju, tako da mogu javiti, da je 
danas knjižnica društvena potpuno uredjena 

Na eirkular, sto ga je bilo razaslalo ravnateljstvo g. 1895. 
vanjskim društvima, da nam jave, koji im svezci našega „Glas- 
nika“ manjkaju, najavila su se tečajem godine 33 društva, kojim 
su se manjkavi svezci dijelom poslali, a dijelom će se poslati. 

Društvena biblioteka dobila je ove godine od vanjskih 
društava, s kojima je u savezu, 432 svezka, a opravdane je nade, 
da će se nasa biblioteka u godini 1897. dobrano popuniti ta- 
kovim publikacijama, koje su prošlih godina počele dolaziti, ali i 
prestale. 

U sjednici od 26. ožujka odlučilo je ravnateljstvo da u 
IX. svezku ,Glasnika“ štampa popis svih društava, s kojima je u 
svezi, ali poradi velikog opsega knjige, a slabih novčanih sredstava 
nije se mogla ta namisao ostvariti, te se je morao taj popis 
ostaviti za X. svezak. 

Odlučeno bi nadalje, da se na koncu X. svezka „Glasnika* 
štampa sadržaj od svih deset dosadanjih svezaka po auktorima. 

Tim sam, slavna skupštino, podao u kratko sliku društvenog 
života tečajem godine 1596., iz koje se vidi, da je ovo društvo 
svoju tešku krizu ne samo preboljelo, nego da se je i podiglo na 
novi život, koji želim da mu bude dugotrajan. 

3. Izvješće blagajnika. 


Pregled o stanju društvene blagajne za godinu 1896. 


A) Temeljna glavnica. 
2 državne obveznice papirne rente br. 205.732, 
484,648 a 1000 for. . . . . 2000 f. — né. 
7 drZavnih obveznica papirne rente a 138. 013, 
201.224, 203.595, 233.313, 309,204, 183.154, 


SD END) Ko 700, = „ 
1 4°, ugarska krunska renta Litt. B. bi 065. 186 
poni OOSiar s NINE, Be odaji 100 „ >|, 
1 štedionička knjižica Be bone u 3307, 40 
1 . 2 I. hrv. štedionice!s. e ce 
gotova novel ala REINE nE nepa — „43 


Ukupno . . 3.190 f. 43. né. 


IX 


B) Ručna blagajna. 


Prihod for. |n. Razhod | ford m. 
Ostatak od god, 1895. 758 |75| Albrechtu za štampanje 
Prinosi redovnih članova | 291 |—| ,Glasnika“ VIII. knjige . 482 | 80 
Unovčeni kuponi držav. Za. stalažu za knjige 36 | — 
obveznica! Sh tt 115 |40| Za ubiranje članarine u 
Kamati uloženog novca Gobaolue god: #1899. bi. s 29 |70 
Za ubiranje članarine u 
SON-ELSIO TE e 6 32 | 25 
Blagajniku za obavljanje 
blag. posala, ekspediciju 
Glasnika“. dd. > : 60 | — 
Račun malenih troškova 38 | 66 
Selaku za prevod biogra- 
fije hrv. zoologa . . . 94 | — 
Podvorniku za poslugu . See 
Za „Imenik činovnika itd.“ 1 |65 
Listonoši za novu godinu 2|— 
Ostatak koncem g. 1896. | 460 |09 
Ukupno | 1172 | 15 Ukupno | 1172 | 15 


4. Na pitanje predsjednika, prima li glavna skupstina na 
znanje izvješće tajnika i blagajnika, digne se Dr. Car, te kaže, 
da ne prima izvješća na znanje, jer da je on proti ovome društvu, 
koje mjesto da unapredjuje znanost, radi baš proti njoj. Kaže, 
da bi trebalo više društvenosti, zajedničkih društvenih sjednica, 
u kojima bi se izvadjale pojedine demonstracije, čitale i kritizo- 
vale društvu priposlane rasprave, te misli, da je to jedini način, 
kako bi društvo napredovalo. 

Iza podulje debate u kojoj su pojedinci odsudjivali oštar 
način govora Dr. Cara, ali priznali, da bi društvu korisna bila 
javna predavanja sa ili bez demonstracija, a tako i sastanci, 
odlučeno bi: 

a) da se prima na znanje izvješće tajnika i blagajnika, 

b) neka ravnateljstvo nastoji, da u buduće možda mjesečno 
takove sastanke upriliči. 

5. Dr. Hranilović prigovara opsegu IX. svezka ,Glasnika“, 
koji da se je mogao pokratiti, a tim umanjiti društveni deficit. 
Predsjednik odgovara, da je to bilo nemoguće, jer se je još ko- 
ješta ispustilo, što bi se bilo imalo štampati, a pojedine rasprave 
kratiti, nije lijepo s obzira prema piscu. 


6 Dr. Hranilovié moli, da bibliotekar odredi stalne sate i 
dane. kada de biti biblioteka otvorena. 

Bibliotekar odgovara, da de to u£initi. 

7. Konačno bi izabrani u revizionalni odbor, koji će pre- 
gledati ne samo ovogodišnje račune nego i račune za g. 1897., 
gg. prof. Hržić i Dr. Bošnjaković, te će oni ob uspjehu revizije obaju 
računa izvjestiti u budućoj glavnoj skupštini. 

Tim bi glavna skupština zaključena. 


U Zagrebu dne 17. siječnja 1897. 


STESA, Dr. A. Mohorovičić. 


Zapisnik 
o glavnoj skupštini ,Hrvatskog naravoslovnog 
društva“ u Zagrebu, držanoj dne 30. prosinca 1897. 


Prisutni: gg. Brusina, Kišpatić, Heinz, Mohorovičić, Za- 
hradnik, Hasek, Šenoa, Car, Muzler, Malčević. 

Dnevni red: 

i. Predsjednik pozdravlja družtvo, te oslika u kratko rad 
društva tečajem ove godine, ističuć kako nije pošlo za rukom, da 
se oživotvore javna predavanja, kako se je biblioteka uredila, a 
sa štampanjem ,Glasnika“ dobro napredovalo. 


2. Izvješće tajnika. 


Slavna skupštino! 


Iza kako je ovo društvo preboljelo svoju dugotrajnu, a mogu 
kazati i tešku bolest, te se je tečajem prošle godine i prilično 
oporavilo, bila je glavna zadaća ravnateljstva, da uznastoji, kako 
bi društvo, u jednu ruku materijalno ojačalo, a u drugu po 
mogucnosti zadovoljilo željama gg. članova izraženim u glavnoj 
skupštini od 17. siečnja ove godine. 

Broj članova mijenjao se je od prošle godine neznatno. 
Koncem god. 1896. imalo je društvo živućih članova: začasna 4, 
utemeljitelja 19, prinosnika 75. Koncem ove godine ostao je broj 
začasnih članova i utemeljitelja nepromijenjen, članova prinos- 
nika dobilo je društvo 4 nova, a smrću je izgubilo mnogogo- 


XI 


dišnjeg svog člana presvj. g. Dr. Pavla Muhića, koji je bio član 
ovog društva, od kada ono postoji. Slava mu! 

Ravnateljstvo je i ove godine podastrlo smjernu molbu 
vis. kr. zem. vladi, da i ona društvo podupre, i dobilo je vis. 
riješenjem od 28. svibnja 1897. br. 1613. doznačenu svotu od 
200 for. Osim toga je i velesl. ,Prva hrv. štedionica“ svojim 
otpisom od 25. siečnja o. g. dala društvu 200 for., što je već 
spomenuto u glavnoj skupštini od 17. siečnja o. g. 

Da ravnateljstvo udovolji zaključku prošle glavne skup- 
Stine, poslalo je gg. članovima cirkular sa molbom, da ubi- 
lježe predavanja ili demonstracije, koje bi bili voljni držati. Žali- 
bože nije se tom pozivu nitko odazvao. Nego ravnateljstvo nije 
ipak u tom pogledu izgubilo svaku nadu, jer će se o korizmi 
buduće godine držati ipak nekoliko predavanja, a nade je, da će 
u tom pogledu u buduće na bolje krenuti. 

Već pred dvije godine zauzeo se je bio knjižničar g. Dr. 
Langhoffer, da uredi biblioteku. Nego kako je to ogroman posao, 
dovršen je tekar ove godine, tako da imamo sada potpuni ka- 
talog na ceduljama i popis svih manjkavih svezaka. Kada se 
raspošlje vanjskim društvima koncem siječnja buduće godine 10. 
svezak ,Glasnika“, rasposlat će se ujedno i molba, da nam ta 
društva nadopune njihove publikacije. 

Biblioteka je bila otvorena svaki četvrtak od 10—12 sati 
prije podne. 

Tijekom godine držalo je ravnateljstvo četiri sjednice, u 
kojima su se raspravljali tekući poslovi. 

U sjednici ravnateljstva od 5. ožujka o. g. odlučeno bi, da 
se u 10. svezku ,Glasnika“ štampa popis rasprava, koje dolaze u 
prvim 10 svezcima, što će znatno olahkotiti uporabu publikacija 
ovoga društva. 

Tim završujem sa željom, da društvo ovo, osnovano na 
zdravom temelju, procvate tako, da se može takmiti sa sličnim 
vanjskim društvima. U tu je svrhu potreban samo složan rad 
gg. članova i obilata novčana potpora od strane imućnika. Bog 
dao sve ovo i još više. 


3. Izvješće blagajnika. 


XII 


Pregled o stanju drustvene imovine za godinu 1897. 


A) Temeljna glavnica. 


2 drzavne obveznice papirne rente br. 205.732, 


484.648 à 1000 for. : 2.000 f. — né. 
7 državnih obveznica papirne rente ino 138. 043, 
201.224, 209. 995, 233.313, 309.204, 183.154, 
322.471 a 100 for. 100, — ,„ 
1 4% ugarska krunska renta Littt. B. = 065. 186 
a 100 for. i P 100, — „ 
i Stedionicka knjizica komereinlne Banke 430, — n 
1 È * I. hrv. Stedionice 60, — , 
gotova novca AITINA IAT — 3.435 
Ukupno... 3.2907. 43%ne 
B) Ruéna blagajna. 
Prihod for. | n. Razhod fori pe 
Ostatak od god. 1896. 460 | 09} „Nar. Novinama“ za štam- 
Prinosi redovnih članova | 430 |50{ panje ,Glasnika* IX. 
Unovčeni kuponi držav. knjige . Vieteta DOSE 
obveznica 119 |60| Knjigoveži za  broširanje | 
Potpora vis. kr. zemalj. „Glasnika® IX. knjige 40 173 
vlade SONA 200 | — | Podvornikuza novu godinu D| 
Papirnici Hribar 5 9125 
Tiskari „N. N.- za tiska- | 
nice : 48 — 
Za korekturu 30 | — 
Za tablice . . 70 — 
Blagajniku za obavlj. blag. | 
posala, otpremu „Glas- | 
nika* itd. - 602 
Za ubiranje članarine . 39 130 
Maleni troškovi . 29 66 
Ukupno | 935 | 33 
__| Ostatak koncem g. 1897. | 274 86, 
Ukupno | 1210 | 19 Ukupno | 1210 | 19 


4. Na pitanje predsjednika, da li prima glavna skupstina ovo 


izvješće na znanje, 


umoli gosp. Dr. Car, da se pročita zapisnik 


prošlogodišnje glavne skupštine, kako bi ga mogla glavna skup- 


Stina verifieirati. 
do znanja. 


Zapisnik bi pročitan i bez opaske primljen 


xl 


5. G. dr. Car isliče, kako se nije ovršio zaključak prošlo- 
godišnje glavne skupštine, da odbor sazove mjesečne sastanke, 
te zahtijeva, da se u buduće upriliče. 

Zaključeno bi, da se obdržavaju sastanci svake prve subote 
mjeseca, i to počevši sa subotom 8. sijećnja 1898. 

6. Glavna skupština prima na znanje izvješće tajnika. 

7. G. Dr. Bošnjaković izvješćuje o reviziji računa po revi- 
zijonalnom odboru i ističe, da su računi nadjeni u potpunom 
redu. Glavna skupština prima na to do znanja i izvješće blagaj- 
nika, te podjeluje odboru apsolutorij. 

8. Predsjednik predlaže, da društvo imenuje svojim začasnim 
članom g. John Murray-a, koji osim svojih velikih zasluga na 
polju znanosti ima za nas i tu veliku zaslugu, što je njegovim 
posredovanjem narodni muzej dobio velevažno djelo o Challen- 
garovoj ekspediciji. 

Tajnim glasovanjem primljen je prijedlog jednoglasno. 

Tim bi glavna skupština zaključena. 

U Zagrebu dne 30. prosinca 1597. 


5: Brusiina Dr. A. Mohorovičić. 


Zapisnik 
o glavnoj skupštini ,Hrvatskog naravoslovnog 
društva“ za g. 1898., držanoj dne 12. ožujka 1899. 


Prisutna 23 člana. 

Predsjednik (g. prof. Brusina) pozdravlja društvo, tekonstatuje, 
da je prisutan dovoljan broj članova, i otvara glavnu skupštinu. 

1. Čita se zapisnik prošlogodišnje glavne skupštine, koji se 
ovjerovljuje bez primjedbe. 

2. Čita se izvješće tajnika. 

Slavna skupštino! 

Rad našega društva bio je ove godine skroman. Glavno se 
je nastojalo o tom, da se uredi društvena biblioteka i zamjena 
publikacija sa stranim društvima. 

Biblioteka je hvala požrtvovnosti g. bibliotekara posve ure- 
djena, sastavljen je potpuni katalog i po djelima i na ceduljama. 
Stranim je društvima poslano sve, što im je manjkalo od naših 
publikacija. Rasposlano je u tu svrhu oko 140 paketa. Isto tako 


XIV 


se je od njih reklamiralo sve, sto nama manjka od njihovih pu- 
blikacija. 

Zaključak prošlogodišnje glavne skupštine, da se upriliči 
svakoga mjeseca po jedan sastanak, provadjao se je, te se je 
svaki put sastajao lijep broj članova. 

Broj članova mijenjao se je ove godine sasma neznatno, jer 
je istupio samo jedan član (Dr. B. Jakopović). Umro je dugogo- 
dišnji član Dr. Čakanić. 

I ove godine obratilo se je društvo molbom na vis. kr. ze- 
maljsku vladu za potporu, te je ona dala društvu potporu od 
200 for. 

Isto je tako kr. zemaljska tiskara, posredovanjem vel. g. 
savjetnika Chlupa, popustila od cijene 9. i 10. svezka ,Glasnika“ 
po 100 for., na čem mu se ovim izriče najtoplija hvala. 

3. Predsjednik spominje umrlog člana društva prof. Dr. 
Čakanića, (društvo ustaje u počast pokojniku). 

4. Predsjedaik predlaže, da se u zapisniku izrazi hvala g. 
knjižničaru prof. Haseku, koji je sastavio popis i katalog knjiž- 
nice, te omogućio svojim trudom, da su se mogle poslati svim 
društvima zaostale knjige. Prima se. 

5. Predsjednik predlaže, da se u zapisniku izrazi hvala g. 
blagajniku Malčeviću, koji je sastavio popis razprava, što se na- 
laze u prvim 10 svezcima ,Glasnika.“ Prima se. 

6. Predsjednik spominje sa zahvalom g. savjetnika Chlupa, 
čijim posredovanjem je popustila kr. zem. tiskara 200 for. od 
svoje tražbine. 

7. Na pitanje predsjednika, da li glavna skupština prima na 
znanje izvješće ravnateljstva, ustaju gg. Dr. Langhoffer i Dr. Car. 

Dr. Langhoffer reče da društvo nazaduje, jer sastanci koji 
bi imali biti za poduku, jesu samo za razgovor, te su slabo po- 
sječeni; da bi se uz bolji mar bilo moglo ipak naći predavača, 
jer da se je nekoliko njih bilo i upisalo; i da je biblioteka u 
redu, ali bibliotekar bez kurenja. 

G. Dr. Car na sličan način oštro kritizuje djelovanje ravna- 
teljstva, te predlaže, da se izvješće tajnika ne primi na znanje i 
kaže, da glasnik ne valja, i konačno da se ravnateljstvu dade 
nepovjerenje. 

Glasovanjem bi odlučeno da se ravnateljstvu votira nepo- 
vjerenje. 


Pregled o stanju drustvene imovine za godinu 1898. 


A) Temeljna glavnica. 


XV 


2 državne obveznice papirne rente br. 205.732, 
484.648 a 1000 for. : 2.000 f. — né 
7 drZavnih obveznica papirne rente ci 138. 0%, 
901.224, 203.595, 233.313, 309.204, 183.15 
322.171 a 100 for. 700 „ — 
I 4% ugarska krunska renta Litt. B. a 065. 186 
a 100 for. 100, — , 
I Stedionicka knjižica ne Lake 430, — 3 
l A 3 I. hrv. Stedionice 60, — , 
gotova novca CI : —,43 „ 
Ukupno 3.290 f. 43 né. 
B) Ručna blagajna. 
Prihod fors im. Razhod for. len. 
Ostatak koncem g. 1897. | 274 |86| Za štampanje ,Glasnika“ 
Prinosi redovnih članova | 330 | —| knjige X. broj 1-5. 379 173 
Unovčeni kuponi držav. Za tablicu ,Sphargis co- 
obveznica ci VA 119 |40| riacea . . 36 | — 
Potpora vis. kr. M Blagajniku za obavljanje 
vlade 200 |—| blagajn. posala, otprewu 
Kamati uloženog novca 14 104] „Glasnika* itd. : 60 | — 
“ART Podvorniku nagrada za go- 
dinu 1897. ta D| 
Za jednu stalazu u biblio- 
teci 2 39 |— 
Za korekturu | 40 | — 
Za ubiranje članarine 10%, 29 | 40 
Slugi za podvorbu za go- 
dinu 1898. SR 15 | — 
Za broširanje „Ulasnika* 
\ knjiga X. broj 1—5 . 94 138 
Tiskari za tiskanice itd. . 26 [79 
Račun malenih troškova 28 | 28 
Poštarina za „Glasnik* 
poslan vanjskim drus- 
tvima u zamjenu . 90 | 95 
| Ukupno | 770 |53 
| i DA Ostatak koncem g. 1898. 167 | 77 
| Ukupno | 938 | 30 Ukupno | 938 | 30 
| | 


XVI 


8. Izvješće blagajnika prima se do znanja. 

9. Pošto je revizionalni odbor pregledao račune i odobrio, 
klauzulom u blagajničkoj knjizi, to se daje ravnateljstvu abso- 
lutorij. 

10. Za slijedeće trogodište izabrani su revizorima gg. prof. 
Hržić i Dr: Bošnjaković. 

11. Konačno se pristupi k izboru novog ravnateljstva za 
slijedeće trogodište uz gg. Domca i Dr. Hondela kao skrutato- 
rima. 

Kod prvog izbora predana je 21 cedulja, na temelju čega 
je izabran predsjednikom g. Dr. Heinz sa 11 glasova, a u odbor 
gg. prof. Hasek (sa 21 glasom), Dr. Zahradnik (sa 20 glas.), prof. 
Šandor (sa 12 glas.) i Dr. Mohorovičić (sa 11 glas.). 

Pošto nije nitko drugi dobio nadpolovične većine, opetovao 
se je izbor od još 2 člana ravnateljstva i 2 zamjenika. Predano 
bi 19 cedulja. Izabrani budu gg. Dr. Langhoffer (sa 12 glas), 
prof. Brusina (sa 11 glas.), Malčević (sa 11 glas.), i prof. Kučera 
(sa 10 glas.) 

Tim bi glavna skupština zaključena. 


U Zagrebu dne 12. ožujka 1899. 


s“Brusina: Dr. A. Mohorovičić. 


R.01D,. 1:8 
akademija, druztava i redakcija, s kojimi hrv. 
naravoslovno druztvo zamienjuje svoje publi- 
kacije. 


ALGER. Syndicat des Vitieulteurs du departement d’ Alger: 
Bulletin officiel du Syndicat de Défence contre le Phylloxera. 
Année. 2e Nr. 10 1888, 13, 15—20; 3e Nr. 21, 22, 24—32; 
4e No. 33—40. 1890. 

ALTENBURG. Naturforschende Gesellschaft des Osterlandes : 
Mittheilungen aus dem Osterlande. Neue Folge Bd. 1. 1888. 
7. 1896. 

AMIENS. Société Linnéenne du Nord de la France: Bulletin, T. 
VII. Nr. 151. 1885. — 162, VIII—X, XI. Nr. 235—946. XII. 
Nr. 259—282. XIII. Nr. 283—302. 1896—1897. 

Mémoires de la Société Linnéenne du Nord de la France 
T. VII. 1886—1888. VIII, IX. 1892—1898. 

ANGERS. Societè d’ Etudes scientifiques: 

Bulletin XV. 1885. — XVIII, XXI. 1891. i Supplement a 1 année 
1884. 

ARNSTADT. Deutsche botanische Monatsschrift: 

Jahrgang IV, 1886. — VI, VII. Nr. 1—7, 9—12, VIII 1890. 

AUGSBURG. Naturwissenschaftlicher Verein für Schwaben und 
Neuburg. (a. V.). Bericht 29, 1887. 30. 1890. 

BADEN bei Wien. Mittheilungen der Gesellschaft zur Verbreitung 
wissenschaftlicher Kenntnisse. Band I. No. 1— 10, 1882 — 1886. 

BAMBERG. Naturforschende Gesellschaft. 

Bericht: XIV. 1887. —XVI. 1893. 

BAUTZEN. Sitzungsberichte u. Abhandlungen der Naturwissen- 
schaftlichen Geseltschaft. „Isis“ I. 1896—1897. 

9 


XVIII 


BEOGRAD. Taracuık cpucgor yyenor apyurBa: 
Knj. XV. Ortoptere u Srbiji. 1883. 
BEOGRAD. HacraBunK: 
Knj. 1. 1891. —VIRNVII: VII 17, 10, 120 72832 
BEOGRAD. BanmcHmum cpaegor TeoA0WKOT ApyuTBa: 
God. VII. 1897. 1—3, VIII. 1—3, 5—7. 1898. 
BEOGRAD. ego. mer 3a HayKy, KIBHKeBHOCT IE ApyIntBeHn 
KIIBOT: 
God. I. 1894. feb.-dec.; II, III, IV. jan.-okt., dec.; V. jan.-mar. 
maj.-sept., nov.-dec. 1898. 
BEOGRAD. Teozomen ana GaJIKAHCKOTA MOAYOCTPOBA: 
Knj. I. 1889. —IV. 1893. 
BERLIN. Gesellschaft Naturforschender Freunde: 
Sitzungsberichte. Jahrg. 1855 — 1898. 
BERLIN. Deutsche geologische Gesellschaft: 
Zeitschrift, Bd. XXXVIII. 1886; --XL XLI, Hft. 1, 2, 4; 
XLII, XLII, 1, 2, 4, XLIV—XLIX. E. Hi 1, 2 1898 
BERLIN. Botanischer Verein der Provinz Brandenburg: 


Verhandlungen, Jahrgang 27. 1886. — 38. 1596. i Register 
I—XXX. 


BERN. Naturforschende Gesellschaft: 
Mittheilungen, Nr. 1119. 1885. —1372. 1894. 
Rendiconti 1886/87 ---1889/90, 1895 —1896. Nuova Ser. Vol. I. 
fasc. 1-4. 

BOLOGNA. Reale Accademia delle Scienze. 
Memorie Ser. IV. T. VII, 1887, IX, X, S. V. T. I-II V—VI 
1896 — 1897. 

BONN. Naturhistorischer Verein der preussisch. Rheinlande West- 
phalens und des Reg. Bezirks Osnabrück: 
Jahrgang 43. 1886 —46. I. 1889. 

BRAUNSCHWEIG. Verein für Naturwissenschaft: 
Jahresbericht 2. 1880./81. —4, 7, 10, 1897. 

BRESLAU. Verein für Schlesische Insektenkunde. Neue Folge Hft. 
11. 1886, —23. 1898. Festschrift 1897. 

BREST. Société Academique: 
Tome XII. 1886—1877. — XXII. 1896—1897. 

BRUXELLES. Société Entomologique de Belgique: 
Compte-rendu Sér. HI. Nr. 86. 1887 —94, 99—101 1888. 
Annales XXXVIII. 1894. XXXIX. 1895. 


XIX 

BRUXELLES. Sociètè Belge de Microscopie: 
Annales. T. XI. 1884— 1885 —XXIII. 1897. 
Bulletin An. XII, Nr. 11. 1886, XIII, Nr. 1—6, 8—11, XIV, 
XV. 1, &—11, XVI-XVII, XIX, Nr. 1—5, 8—9, XX, XXI, 
XXI, Nr. 5—7, 10, XXIII, XXIV. 1897—1898. 

BRUXELLES. Musée Royale d’ Histoire Naturelle de Belgique: 
Bulletin T. IV. 1886. V. Nro 1. 1887. 

BRUXELLES. Société Royale Malacologique de Belgique: 
Annales, T. XVI 1881. — XXXI. 1896. 
Procès-Verbaux des Seances, Tom. XVI, 1881, XVII. 
1887—1888. 

BRUXELLES. Bulletin de la Société Royale de Botanique de 
Belgique: 
T. XXVI 1887, —XXIX. 1891. 

BUDAPEST. Magyarhoni földtani tärsulat (Kr. ugarsko geolozko 
druztvo) : 
Földtani közlöny (Geolog. Mittheilungen). XVI. 1886. —XXV. 
1895. 
W. Zsigmondi: Mittheilungen über die Bohrthermen zu Har- 
kany und Lippik. Pest, 1873. 

BUDAPEST. Kgl. ung. geologische Anstalt: 
Mittheilungen aus dem Jahrb. der kòn. ung. geolog. Anstalt. 
VII. Band 1887 —X. 1894. XI. 1, 3—5, 8. 
Jahresberichte der k. u. geologischen Anstalt für 1882—1897. 
L. Petrik: Ueber die Verwendbarkeit der Rhyolithe Bu- 
dapest 1888. Ueber ung. Porcellanerden. Budapest 1887. 
Publikationen der kgl. ung. geologischen Anstalt. General- 
Register der Bände I—X der Mittheilungen aus dem Jahr- 
buche der kgl. ungarischen geologischen Anstalt. Budapest 1898. 
A magyar kir. földtani intezet könyv- es terkeptaranak 
czim jegyzeke (Katalog der Bibliothek und allgem. Karten- 
sammlung der kön. ung. geologischen Anstalt. 1884, 1886, 
1589 (za g. 1886—1888) 1892 (za g. 1889—1891). 

BUDAPEST. Mathematische und naturwissenschaftliche Berichte 
aus Ungarn. Band III. 1884/1885 — XIII. 1897. 

BUDAPEST. Termćszetrajzi füzetek. (Prirodopisni svežčići.) Zeit- 
schrift für Zoologie, Botanik, Mineralogie undGeologie) Kötet 
XII, 1889 — XXI. 1898. 


* 


XX 


BUDAPEST. Rovartani lapok (entomoloski list I-II, 1884—1886, 
IV..189% 

BUDAPEST. A m. k. allami rovartani allomas kozlemćnyei. (Pu- 
blikacije kr. ug. drZavne entomoloske postaje Kötet I. füzet 
1-4, 6—7, 10. 

BUDAPEST. Jelentés az orszagos phylloxera-kiserleti allomas 
müködeseröl. (Izješće o djelovanju državne postaje za filok- 
seru) za g. 1881, 1882, 1383, 1884. 

BUDAPEST. Rapport sur le phylloxera en Hongrie. 1889, 

BUDAPEST. Kir. magyar természettudomanyi tarsulat (Kr. ug. 
prirodoslovno druZtvo): 

Hermann Ottò: A magyar haläszat könyve u 2 sveska. Bu- 
dapest 1887. 

Dr. L. Simonkai: Enumeratio florae Transsilvanicae vascu- 
losae critica. Budapest 1887. 

Dr. Eug. Daday de Deés: Crustacea Cladocera faunae Hun- 
gariae. Budapest 1888. 

CAMBRIDGE. Philosophical Society: 

Proceedings, Vol. VI., Part, I. 1886. IX. Part. I—V., VI.—IX. 
Moj: 24201898: Por 

CATANIA. Accademia Gioenia di Scienze Naturali: 

Atti. Serie III. Vol. XX. Serie IV. Vol. 1.—XI. 1898. 
Bulletino mensile. Nuova serie. Fasc. I. 1888. — Fase. LVI. 
1898. 

CHEMNITZ. Naturwissenschaftliche Gesellschaft: 

1884—1886. Bericht: X.—XIIl. 1892 — 1895. 

CHERBOURG. Société Nationale des Sciences Naturelles et 
Mathématiques: Mémoires Tome: XXV—XXVI. 1887—1889. 

CHRISTIANIA. Videnskabs—Selskabet : 

Forhandlinger 1886. 87. 1895—97. i separatni otisci 1888, 
1894, 1898. 

CHRISTIANIA. Oversigt over Widenskabs-Selskabets. Moder Aar: 
1888—1894. 98. 

CRACOVIE. Accademie des Sciences. Bulletin. Annće : 1589—1899. 

CHUR. Naturforschende Gesellschaft: 

Nene Folge Vereinsjahr XXV. 1880—1881. —XLI. 1897—1898. 


XXI 


DANZIG. Naturforschende Gesellschaft: 
Schriften. 6. Bd. Heft 3. 1886. B. VII.—IX. 1897. 


DAX. Société de Borda: 

Bulletin de la Soc. XI. Annee. 1886. — XIV. 1889. 

DORPAT.-JURJEV. Naturforschende Gesellschaft: 
Sitzungsberichte, VIII. Band, 1886. —XI. 1896. 

EDINBURG. Royal Physical Society: 

Proceedings, Session 1836.—1887. — 1896.—1897. 

EMDEN. Naturforschende Gesellschaft: 

Jahresbericht. 70. 1884—1885. 82. 1596—1897. 

FIRENZE. Nuovo Giornale Botanico Italiano: 

Vol. XIX. 1887. — XXII. 1890. 

FRANKFURT a. M. Senckenbergische naturforschende Gesell- 
schaft: 

Bericht 1884, 1885, 1886, 1887, 1888. 

FRANKFURT a. O. Naturwissenschaftlicher Verein des Regie- 
rungs-Bezirk Frankfurt a. O.: ,Hellos“. 

Monatliche Mittheilungen aus dem Gesammtgebiete der Na- 
turwissenschaften : 

4. Jahrg. 1886—1887. 6. Jahrg. 1888—1889. 7. Jahrg. Nr. 
2—12. 8. Jahrg. 1890—1891. — 1897 — 1898. 

FRANKFURT a. O. Societatum Litterae: Jahrg. 1887. Nr. 1, 
3—10. 12, 1888. Nr. 1—10. 1889. 1. 4-12, 1890. 1, 2, 3, 
7—12. 1891, 1892. 1, 2, 3, 9—12, 1896—1897. 

FIUME. Naturwissenschaftlicher Club: 

1896... 111. Jahre. 1898. 

FRAUENFELD. Thurgauische Naturforschende Gesellschaft. Mit- 
theilungen: V. Heft. 1882. — XIII. H. 1898. 

GIESSEN. Oberhessische Gesellschaft für Natur- und Heilkunde. 
Bericht 14 1873, —31 1896. 

GLASGOW, Natural History Society. Procedings. 

Voli <IpQPartgc]I, 1883/84. 110, Voti IM Part, Vel av: 
Part. II, III. 1895/96. 

GÖRLITZ. Abhandlungen der naturforstehenden Gesellschaft. 
Band 19 1887 - 22, 1898. 

GÖTEBORG. Göteborgs K. Vet. och Vitterhets Samhalles Hand- 
lingar. Heft. XX. 1885. —XXXII. 1897. 


XXII 


GRAUBUNDEN. Naturforschende (Gesellschaft. Jahrgang XXV. 
1880—1881. — XL. 1896—1897. 

GRAZ. Naturwissenschaftlicher Verein für Steiermark. 

Jahrgang 1885 —1897. 

HALLE. Kais. Leopoldinisch-Carolinische deutsche Akademie der 
Naturforscher: 

Nova Acta. Band 47 Nr. 5 1885, Band 50 Nr. 5 1887, Band 
51 Nr. 1, 3, Band 65. 1896 —71. 1898. 

HELSINGFORS. Societas Scient. Fennicae. Acta. Tom XV. 
1888 —XIX, XXI. 1896. 

HELSINGFORS. Institut Meteorologique Central Observations : 
1852 —1896 i Resume 1851—1590. 

HELSINGFORS. Societas pro Fauna et Flora Fennica. Acta: 
Vol. I, 1875—1877. — XIV. 1897 — 1898. 

HELSINGFORS. Societas pro Fauna et Flora Fennica Medde- 
landen Hft. 1. 1876. —15, 17, 18, 23. 1898. 

HELSINGFORS. Expedition Polaire Finlandaise. Exploration 
1882 —1883 et 1883— 1884. Tome I, II. 

HELSINGFORS. Bidrag till Kännedom af Finlands Natur och 
Folk Hft. 43, 1886, 50, 52—53. 189. 

HELSINGFORS. Öfversigt af Finska Vetenskaps-Societetens För- 
handlingar XXVII. 1884—1885, —XXXIII, XXXV, XXVII, 
XXXVIII, 1895—1896. 

INNSBRUCK. Naturwissenschaftlich-medicinischer Verein: 
Berichte. Jahrg. 1884—1885, 1892—1893. 

KARLSRUHE. Algemeine Botanische Zeitschrift Jahrg. 1897. 


KASSEL. Verein für Naturkunde. Abhandlungen u. Berichte: 
I, 1. 837. V, VIII, XXVI, 1830. XXXXIII, 1898. 

KASSEL. Festschrift des Vereins für Naturkunde zu Cassel zur 
Feier seines fünfzigjährigen Bestehens. Cassel 1556. 

KA3AHr. O0mectBo ecTecTBoncnnTarerehi IP HMICPATOPCKOMB Ka3aHe. 
VHIBepceHTeTb. 
Toma XV. Nr. 4, 1886, 6. XVI. Nr. 1, 5, 6. XVII—XXIII, 
XXIV. Nr. 1—5 XXV. Nr. 6 XXVI. Nr. 4-6 XXVII— XXXI. 
1595. 
IIporogoxsi. Bacpiagimn 1885—1886, 15890— 1890, 1891—1892, 


1895-1896. 


XXIII 


OBBUP. ZBATE.BHOCTII  OGILEeCTBA  ECTECTBONCILBILTATEJEN IPE  IMICpA- 
TOpcKoMb KaZAHCKONb yamepenteri 18609—1894. 

TPY,IbI uerBepraro CBB314 PYCCKUXB eCTeCTBOHCHBUTATeIeN Bb KazaHnu 
1875. 

KIEL. Naturwissenschaftlicher Verein für Schleswig-Holstein. 
Schriften. Band II, 1878 —VII, VIII. Heft 2. X. Heft 1. 
Ne Heft. 141897. 

KHEBs. Kuegckoe o0mecrBo eCTeCcTBONCHBUTATeIeN. 

Sannckım, tomb VIII, 1886, -- XII. 1892. 

KLAGENFURT. Naturhistorisches Landes-Museum. Heft 17, 1885. 
— 95, 1899. 

KLAGENFURT. Naturhistorisches Landes- Museum. Diagramme 
der magnetischen und meteorologisechen Beobachtungen. 
Jahrg. 18855— 1896. 

KJOBENHAVN. Det. Kgl. D. Videnskabernes Selskabs Oversigt 
Aar. 1885, 1891, 1892 Nro. 1, 2, 1893 Nr. 2, 3, 1594—1898. 

FORTEGNELSE over D. K. D. Vidensk. Selskabs i Tidsrummet 
1742—1891. 

KOLOZSVAR. Magyar Növenytani Lapok (Madjarski botanicki 
časopis). I. Evf. 1887. — XI. 1887. Mellèklet a Magyar Nö- 
venytani Laphoz 1877—1882. 

KONIGSBERG. Physikalisch-Oekonomische Gesellschaft : 
Schriften. Jahrgang 17, 1876. — 39, 1898. 

KRAKOV. Akademia Umiejetnošći, vydzial Matem. — Przyrod. 
Rozpravy: Serya II Tom. I. 1891, —XIV. 1599. 

KRAKOV. Rozpravy i Spravozdania. Tom. XVII. 1838, —XVIII, 
XX. 1890. 

KRAKOV. Rocznik Zarzadu. Rok. 1887, 1889, 1890, 1891, 1892. 

KRAKOV. Spravozdania Komisyi Fizyograficznej. T. XXI. 1888, 
— XXXII. 1898. 

KRAKOV. Akademia Umijetnošći: Pamietnik. 

Tom. XIV. 1888, —XVII. 1894. 

KRAKOV. Akademia Umiejetnošći: Atlas Geologiezny Galicyi 
Zeszyt. I. 1887. —7, 9—10 1598. 

KRIŽEVCI. Viestnik za gospodarstvo i šumarstvo. G. 1887.—-1889. 

KUOPIO. Société des Sciences de Finlande, Année 1881.—1882. 
18°9.—1890., 


XXIV 


LAIBACH. Musealverein für Krain. Mittheilungen. Jahrg. I. 1866, 
XII. 1899. 


LANDSHUT. Botanischer Verein. Bericht 1880/81 8—11. 1888/89. 
LAUSANNE. Société Vaudoise des Sciences Naturelles: 
Bulletin. Vol. XXIII. Nr. 96. Lausanne 1887. — Vol. XXXIII. 
Ne 126187 
LINZ. Museum Francisco-Carolinum : 
46. Bericht. Linz 1888. — 56. 1898. 
LJUBLJANA. Muzejsko družtvo za Kranjsku. 
Letnik I. 1891. —IX. 1898. 
LONDON. Royal Society: 
Proceedings. Vol. XLII. Nr. 251. 1887. —LXIV. Nr. 411.1899. 
LONDON. Geologial Society: 
Abstracts of the Proceedings, Session 1885 
— 1897. Nos. 696. 


ST. LOUIS, MO. Missouri Botanical Garden. Report: Year. 
1896 


LUXEMBURG. „Fauna“ Verein Luxemburger Naturfreunde. Jahrg. 
1891 Nro. 1—3. Jhrg. 1892 Nro. 1 Jhrg. 1895. 

LUXEMBURG. Sociéte Botanique de Luxemburg. Recueil des 
Mémoires et des Travaux Nr. XIII. 1890.—1896. 

LÜBBEN. Niederlausitzer Gesellschaft für Antropologie und Ur- 
geschichte. Heft III. 1887. 

LUNEBURG. Naturwissenschaftlicher Verein für das Fürstenthum 
Lüneburg. Heft VI. 1873, —XIV. 1898. 

LWOV. Kosmos. Rok XI. 1886. — XXIII. 1898. 


MAGDEBURG. Naturwissenschaftlicher Verein. Jahresbericht u. 
Abhandlungen. 1885.—1898. 


MANNHEIM. Verein für Naturkunde. Jahresbericht Nr. 52 
1885 — 1888. —60 1889 —1893. 

MECKLENBURG. Verein der Freunde der Naturgeschichte. Jahr. 
40. 1886, —52. 1898. 

MILANO. Atti della Società Crittogamologica Italiana. Vol. I. 1878. 


MONTEVIDEO. Anales del Musco National de Montevideo. Tomo 
I. 1894. V.—X. 1898. 


1886. Nos 476 


XXV 


NANCY. Académie de Stanislas: 

Mémoires 1886., be. Serie Tome IV.—VII., IX.—X. 1592. 

NANCY. Société des Sciences: 

Bulletin. Série II. Tome VIII., fasc. XX. 1886. — IX. fasc. 
XXI. 1887. 

NANTES. Société des Sciences Naturelles de I Ouest de la 
France. Bulletin: Tom. II. Nr. 1—4, 1892. — Tom. VI., VII, 
VII. 1, 2 1898. 

NAPOLI. Accademia delle Science Fisiche e Matematiche: 
Rendiconto. Anno XXV. 1886. — Anno XXXV., XXXVI. 
Fasc. 1—3., 5—12. XXXVII. Fase. 2—12. 1898. 

NAPOLI. Reale Istituto d’ Incoraggiamento alle Scienze Naturali, 
Economiche e Tecnologiche. Atti. Ser. III. Vol. IV. 1885. 
NEUCHATEL. Société Helvetique des Sciences Naturelles. Bul- 

letin. Tom. XVII. 1889. — XXV. 1897. 

NIMES. Société d’ Etude des Sciences Naturelles: Bulletin. 
Annče 14. 1586. —16; 17 Nr. 1—4; 18 Nr. 1; 26 1898. 

NOVI SAD. Marma cprcga: 

Jerome, Knjiga 150. 1887 — 197 g. 1899. 

NURNBERG. Naturhistorische Gesellschaft: 

Jahresbericht 1886. Band VIII—IX. 1892; X. Heft 2— 5. 1897. 

OFFENBACH. Offenbacher Verein für Naturkunde. Berichte: 
96.218871. — 9% 189% 

OSIEK. Gospodar. God. X. 1836. — XXIII. 1899. 

OSIEK. Hrvatska pčela. Tečaj VI. 1886. br. 1—5. 

OSNABRÜK. Naturwi-senschaftlicher Verein. 

Jahresbericht: X. für 1893—1894. 

PADOVA. Societa Veneto-Trentina di Scienze Naturali. Atti: 
Ser Vele 1884, Nor X11.218912, Ser. II. Vol. 1892: 
— Vol. III. 1898. 

PADOVA. Bulletino della Societa: 

T. IR 418822 1V, 11890. 0.1891: N, 1, #2 V1. 13.1898: 

PALERMO. R. Accademia di Scienze, Lettere ed Arti di Pa- 
lermo. Atti. Ser. III. Vol. I. 1891. — 1V. 1896. 

PALERMO. Bulletino della R. Acc. Anno VIII. Nr. 3, 1891., 
An: IX. Nr. 1—3, 1899. 

PARIS. Archives Slaves de Biologie Tom. I. 1886. — IV. 1. 1887. 


XXVI 


PARIS. Bulletin de la Societe Zoologique de France. Tom. XI. 
1886. — XXII. 1897. 

PARIS. Extrait du Bulletin des ML pour I’ année 1891. 

PARIS. Feuille des jeunes Naturalistes. Nr. 205. 1887. — 338. 
1593. Cataloque. Fasc. 1887. — Fasc. 12. 1891. 

PARIS. L’ Intermediaire des Biologistes. 1re. Année 1897. 

PARIS. Société Zoologique de France. Tom. I. 1888. — X. 1897. 

PASSAU. Naturhistorischer Verein. Bericht: XIII. 1883. — 85; 
XVII. 1897—1897. 

PAVIA. Bolletino Scientifico. Anno VIII. 1886. Nr. 3, 4, IX.—XI.- 
Ks Na: 1.1890. 

C. IIETEPBYPI's Cankr-nerepöypreko  OGNIećTBO ECTECTBOHCHLHTA- 
TeTeit: Oösop: za 1868—1893. 

PETERSBURG. Societas Entomologica de St. Petersbourg: Horae: 
Tome XX. 1886. — XXXII. 1898. 

PETERSBURG. Société des Naturalistes de St. Petersburg Travaux: 
Vol. XVII. 1887. — XXIX. 1898. 

PETERSBURG. Société des Naturalistes Comptes rendus des Sé- 
ances de la Société. Ann. 1895—1598. 

PHILADELPHIA. The Journal of Comparative Medicine and 
Surgery: 

Vol. IX. Nr. 3, 4, 1888. 

PISA. Societa Toscana di Scienze Naturali: 

Atti. Vol. V. p. 1887 119—306; VI. p. 1—72; 105—302; VII. p. 
1—80, 200—345; VII. p. 1—176; IX. p. 193—242; X. p. 
1—120; XII. p. 11—56. 1898. 

PRAG. Kön. böhmische Gesellschaft der Wissenschaften: 
Abhandlungen der mat.-naturwiss. Classe. Folge VII. Band I. 
1885—1886. If, III, IV. 1890-91. 

PRAG. Kön. böhmische Gesellschaft der Wissenschaften: 
Jahresbericht: Jahr 1887— 1898. 

PRAG. Klub Prirodovedecky. Zprava za rok 15689—1593. 

PRAG. Deutscher naturwissenschaftlich-medieinische Verein für 
3öhmen. „Lotos“. Neue Folge. Band I. 1880. —XVII. 1897. 

PRAG. Vesmir. Časopis pro šifeni včd piirodnich. Ročnik II. 1873. 
— XVL, XVII. čislo 1-6, 8-24, XVIII—XXVI., XX VIII 
fi, 279, Di I=PA Peg 


XXVII 


PRAG. Kral. Česka Společnost. Nauk Trida Matemat.-Prirodovè- 
decka. Ročnik 1886—1898. 

PRAG. Spisùv poetönyeh jubilejni cenou. Cislo: I. 1888. III, 
IV. 1890. 

POZSONY. Pressburg. Verein fàr Heil. u. Naturkunde. Verhand- 
lungen. Füzet VIII. 1892—1893. Neue Folge. 

REGENSBURG. Naturwissenschaftlicher Verein: Berichte. Heft I. 
1886— 1887. — VI. H. 1896— 1897. 

REICHENBERG. Verein der Naturfreunde: Jahrgang XVIII. 1887. 
— XXIX. 1898. 

RIGA. Naturforscher Verein Korrespondenzblatt: Nr. XXIX. 1886. 
— XXXII. 1889. 


RIO DE JANEIRO. Archivos do Museu Nacional do R. L: Vol. 
VII. 1887. 

ROMA. Reale Accademia dei Lincei. Atti. Ser. IV. Vol. I. 1884. 
— Ser. V. Vol. V. Fasc. 1—6, 8—12. 2° Semestre. 


ROMA. Rassegna delle Scienze Geologiche in Italia. Anno: Il. 
Fase: le 207892: 

ROMA. Zoologicae Res. An. I. Nr. 1. 1894. 

SANTIAGO. Société Scientifigue du Chili. Tom. II. 1892. — 
Vom. IV.: 1894 

SARAJEVO. Zemaljski muzej za Bosnu i Hercegovinu: Knjiga |. 
G-41889. Knj. VII. 1895: Knj. VII 1896. br. 29 1-24.) Krij. 
1X 4897. (X: 1898. 

SARAJEVO. Školski vjestnik. Stručni list zem. vlade za Bosnu i 
Hercegovinu. God. 1894 — 1898. 

SCHWEIZ. (Bern.) Schweizerische naturforschende Gesellsehaft. 
Société Helvétique des Sciences Naturelles. Jahresbericht. 
Compte - Rendu: 1882—1883, 1893—1894. Jahresversam- 
mlung 66—7. 

COPHA. Ilepromuecgo cıuucanıe Ha Baraperoro KHIXOBHO JIPYiKeCTBO. 
God. V. Knj. XIX. i XX. 1886. 

STOCKHOLM. Entomologiska Föreningen i Stockholm. Journal 
Entomologique. 1895. Häft 1—2., 3. 4. 

STOCKHOLM. Bihang till Kongl. Svenska Vetenskaps-Akademiens 
Handlingar: Bd 12. Afd. IV. 1887. Bd. 17. 1892, Bd. 15. 


1893. — 22, 1897. 


XXVIII 


ST. GALLEN. St. Gallische Naturwissenschaftliche Gesellschaft. 
Bericht: Jhr. 1584—1885, 1889-1890, 1893—1894. 

ŠIBENIK. Gospodarski poučnik. T. V. 1886. VII. — 1888. 

TARNOW. Przyrodnik. Ročnik VII. 1886. Nr. 1—94. R. VIII. 
1887. 1—924. 

TRONDHJEM. K. Norske widenskabers Selskabs. 1885—1887. 

TOKYO. Societas Zoologica Tokyonensis. Annotationes: Vol. I. 
1897. Pars. III, IV.. Vol. II. Pars Il.—IV. 1898. 

TORINO. R. Accademia delle Scienze di Torino. Atti. Vol. XXII. 
1886—1887. Vol. XXXIV. 1898—1899. 

TORINO. Regia Università. Bolletino del’ Osservatorio. Anno 
XXI. 1886. XXII. 1887. 

TORINO. Regia Umversità. Osservazioni Metereologiche. Anno. 
1888—1897. 

TRENCSEN. Naturwissenschaftlicher Verein des Trencsener Comi- 
tates. Jahrgang: IV—XV, 1892—1893., XIX—XX 1896 — 1897. 

TROPPAU. Naturwissenschaftlicher Verein. Vereinsjahr I. 1595. 
Nr: 1. 2, JE Nr. 3-4, 11. Nr. 9.6. IMUNI SE 

TRIESTE. Società Adriatica di Scienze naturali. Bolletino: Vol. X. 
1887. XXII. 1896. 

TURCIANSKY. Sv. Martin. Muzealna slovenska Spoločnost. Sbornik. 
Ročnik I. sväzok 1. 1896. 

UPSALA. Regia Societas Scientiarum Nova Aela. Ser. III Vol. 
XIII. Fasc. II. 1887. S. IN. Vol. XIV. Fasc. I. IL 1890— 1891. 

UPSALA. Geological Institution of the University of Upsala. Bul- 
letin: Vol. I 1892—1893. Vol. II. Part. 1. Nr. 3. P.2Nr. 4 
Vol. IH. PZ Ne 1631807, 

VENEZIA. Reale Istituto Veneto di Scienze Lettere ed Arti. 
Atti: Serie VI. Tom V. 1886—1887. Disp. 1., 2. 10. Tom. 
Disp. 1—9. Ser. VII. Tom. I—LVI. Disp. 1—7. 1897—1898. 

VERONA. Accademia d’ Agricoltura ecc. Atti. Vol. LXII. Ser. III. 
An. 1885. Vol. LXV. Ser. III. Fasc 1.—IIl. 1889. 

WASHINGTON. United States Geological Survey. Jear 1884—1885., 
1894—1895., 1895—1896. Part. III. 1895—1896. P. III con- 
tinued. 

WIEN. Verein zur Verbreitung naturwissenschaftlicher Kenntnisse. 
Band: XXVIII. 1887—1888. 


XXIX 


WIEN. „Die Schwalbe“ Ornithologischer Verein. Mittheilungen: 
Jahrgang X. 1886. —XII., XIV. Nr. 2—21. 23. 24. XV. 1891. 
XVI. 1892. 

WIEN. K. k. geologische Reichsanstalt. Verhandlungen: Jahrgang: 
1886—1891., 1892. Nr. 1—5. 11—18., 1893. Nr. 1., 3—18., 
1894.—1898., 1899. Nr. 1-4. 

WIEN. Berichte ùber die Mittheilungen von Freunden der Natur- 
wissenschaften. Band: III. 1848. —VII. 1851. 

WIEN. Naturwissenschaftliche Abhandlungen. Band: I. —IV. 

WIEN. K. k. naturhistorisches Hofmuseum. Annalen. Band: I. 
1886. — XII. B. XII. Nr. 1—3. 1898. 

WIEN. Kais. Akademie der Wissenschaften. Sitzungsberichte. 
Jahrgang 1886. Band XCIII. Heft 1—5., XCIV. H. 1-5. 
XCV. H. 1—5. XGVI. H. 1—5. Band XCVII. - CVII H. 1—6. 
1898. 

WIEN. K. k. zoologisch-botanische Gesellschaft. Verhandlungen. 
Jahrgang 1886. XXXVI. Band. Jahrgang 1899. XLIX. Band. 
Heft 1-4. 

WIEN. Illustrirte Zeitschrift fùr Pflanzenzucht im Zimmer. Jhrg. 
II. 1887. Nr. 1—6., 8—12.; IV. Nr. 1—3. 1888. 

WIESBADEN. Nassauischer Verein für Naturkunde. Jahrgang 41. 
1888. — 51. 1898. 

ZAGREB. Hrvatski učitelj. Tec. X. 1886. 

ZAGREB. Seoski gospodar. Ted. XII. 1886. br. !—6. XIII. br. 
1—2. XIV. br. 2. 4. 9—12. XV. br. 1-3, 5—12. XVI. br. 
2—12. XVII. br. 1. 3—7. XVII. 2—9. 11. 12. XIX. XX. XXL 
br. 1—3. 5—12. XXII. br. 2-12. 1896. 

ZAGREB. Gospodarski list. God. 1885. XXXIII. br. 1—21. 23. 
XXXIV. XXXV. br. 1—15. 17. 24. XXXVI. br. 1—7. 12—24. 
XXXVII. br. 1—924. XXXVIII. br. 2—24. XXXIX. br. 1—5. 
7—24. XL. br. 1—18. 20—24. XLI. XLII. XLII. br. 1—6. 
8—24, XLIV. br. 1—24. 1896. 

ZAGREB. Liečnički viestnik. God. VIII. 1896. IX. br. 1—11. X. 
XI. br. 1. 2. 4—12. XIL—XV. XIX. br. 1—6. 8—12. XX. 
REI. 109.3, 4.5.1899. 

ZAGREB. Šumarski list. Tečaj 1877.: I—VII. IX. br. 1-3, 5. 
12. X. 2. 5. 5—12. XI.— XVIII. XIX. br. 2—12. XX.— XXIII. 
br. 1—5. 1899. 


XXX 


ZAGREB. Napredak. Tečaj 27. 1886. 
ZAGREB. Družtvo inžinira i arhitekta. Viesti druztva. G. 1884. 
V.—X. XI. br. 1. 1890. 
ZAGREB. Hrvatsko arheologičko druZtvo. Viestnik 1879. Godina 
I.—XII. XIII. br. 1—3. Nova Serija. God. I.—II. 1898. 
ZAGREB. Druztvo za gojenje lova i ribarstva. Viestnik G. 1.1. 2. 
ZÜRICH. Naturforschende Gesellschaft in Zürich. (Société Helve- 
tique des Sciences Naturelles.) Vierteljahrschrift. Jahrgang: 
31. 1886. —33., 34. Heft 3. 4. Jhrg. 35: 36. 39. 40. 42. 43. 
1898. 

ZWIKAU. Neujahrsblatt. 1890. 1892—1897. 

ZWIKAU. Verein für Naturkunde. Jahresbericht 1885—1893., 
1895 — 1897. 


Kravosac 


(Elaphis quatuorlineatus Laećp.) u Dubro- 
vačkoj okolici u sužanstvu. 


Napisao B. Kosic. 


Zanimivi članak u „Smotri dalmatinskoj“ gosp. Dragutina 
Hirc-a ,Naš narod i zmije orijašice“! potaknuo me, da učinim 
ono, što namijenih učiniti nazad vremena, a što sam odmicao 
od jednog do drugog dana radi mnogobrojnih posala, to jest, da 
rečem štogod o našemu kravoscu (Elaphis quatuorlineatus, 
Lacep.) koju zmiju čuva živu dubrovački muzej, od preko 4 
godine nazad.* 

Zmija je ulovljena u Ercegovini u premaljeću 1892. (26./V.) 
te poslata muzeju od cijenjenog paroha Dm. Miha Jeremić-a. 
Nađoh se slučajno s rečenim jednu večer u ljekarnici gosp. M. 
v. Šarić-a i tu bi razgovor o zmijama; ja ga upitah je li mu 
poznat kravosac ili je li poznat u njegovoj parohiji; reče mi da 
jest i da će nastojati, netom kući dođe, da se ulovi za dubro- 
vački muzej, i zbilja, kako reče tako i učini, jer nakon malo dana 
eto ti momka s kravoscem u vrećici. 

Javna hvala sada gosp. parohu, prem da mu odmah pri- 
vatno zahvalih. 


1 Smotra dalmatinska, 22. srpnja 1896. Broj 59. 

* Dubrovački muzej čuva također živa crnokruga (Vipera ammodytes) kome 
je sada 6 godina da bješe ulovljen na Ljubču. O ovoj zmiji velim potanko u 
posebnome članku, koji se ufam do ne mnogo dovršiti i dati na viđelo. Hoće li 
biti u njemu štogod interesantno ili ne, sudit će strukovnjaci. Pisao sam ono 
što mi je o toj zmiji poznato i ono što sam motrio o njoj u sužanjstvu. 


1 


2 2 


Kravosac o kome velimo prilične je duljine; tačno ga iz- 
mjeriti nije moguće, jer se u rukama uvija na sve strane, ali 
pošto mu svučena koža iznosi bolje od 1:62 m., zaključiti je, 
da mu se duljina ima ravnati okolo ove mjere. Obodnica ošesa- 
rine gotovo mu je 0'135 m. 

Opća boja gornje strane kostanjasto-smeđasta je; plavija i 
nažutkasta na glavi a osobito na šunki. Četiri mrkotamna pruta 
traju mu longitudinalno gornjom stranom od glave do repa a 
dvije vrlo tamne pjege, jedna s jedne, a druga s druge strane 
od glave traju preko očiju mal da ne iz zatiljka do gubičina 
prozora. Donja strana od tijela bijelo-Zutkasta je kao naime 
slama, smeđastom plavom pjegom u svakoj ljušturi. Kada živo- 
tinja promijeni kožu, boje joj, za njekoliko dana, posve svijetle 
ostaju. Čeljusti su joj naoružane oštrim zubima kao iglice, tako 
da kada ujede, iz rane frca krv kao da si je iglom načinio. 


O kravoscu i kod nas se mnogo priča, u Dubrovniku na- 
ravno manje nego po selima. I tu ćeš n. pr. čuti: da kravosac 
sisa krave a da bi i ženu posisao; da se baca za osobama, koje 
da ga se oslobode, treba da mu metnu sa sebe dio odjela, da 
se tako s onim zmija zabavi, jer inače, da bi za nago stigao čo- 
vjeka, te omotavši mu se okolo vrata, zadušio ga." Da mu pako 
svake godine postane na hrbatu noviji prut, počevši jednim prve 
godine, tako da se po tome sudi koliko kravosac godina ima, a 
napokon devete, kada mu broj prutova stigne deveti, da će mu 
krila na hrbatu uzrasti i tako, pretvoren u zmaja, da će pole- 
tjeti i nastaniti se u kakvo jezero, kao što se uprav i dogodi u 
štaro doba kada se jedna taka neman nastani u Sipun? kod 
Cavtata zadavajući puku velike muke, dok S. Ilar od toga bića 
mjesto ne oslobodi. Da kada se kravosac na vatru stavi da tada 
pokaže svoje noge, koje mu mnogobrojne po trbušnoj strani u 
dva reda stoje." Da naljućen strašno zviždi itd. 


1 Ovo se kod nas priča. Gosp. D. Hire veli za Zamenis carbonaria, da 


primorci pričaju, da se baca za čovjekom da mu mozag izjede. 

2 Za Šipun kazali su oni kod Cavtata, nazad godina, malu Spilicu, 
. A . . aa u . X . 
jamu, u kojom je bilo u dnu vode, mislim kišne. Jeli uprav ono Sipun ne bih 


znao reći. 
* Cuo sam od koga da spusti samo četiri noge. 


3 3 


Sto se tiče paka veličine ove zmije, tu te hoću, i tu ćeš ih 
čuti u nas njekoliko, n. pr. da u debelini dopre do mišice, bedre 
jakog čovjeka, da joj duljina katkad stigne više pasa han itd. 
Da se je vidjelo kravosaca kratkih a debelih kao mješina... ali 
u istinu da kažem sve se ovo u Dubrovniku i okolici priča, iliti 
bolje da rečem, pričalo se je od starih ljudi od kojih i ja sam 
to veljeti čuo, a da si ih upitao jesu li oni vidjeli toli ogromnih 
zmija, ili jesu li im pred očima sisale krave, bili bi ti za stalno 
odvratili da ne, nego da su čuli kazati o stvari pok. oca, djeda 
itd. Sadašnji ljudi pako opetuju ono što su od starih pričati čuli, 
a mnijem da do kraja u te priče i ne vjeruju više, nemoj baš 
prostiji seljak podaljih selija. 

Međutim treba reći da naš narod, a ne naš samo, običan 
je da pretjeriva, kada veli o prirodnim stvorovima a osobito od 
onih, koji će na nj djelovati utiskom straha. Ko nezna n. pr. da 
strašivici u noćno doba liljak izvanredna tićetina se čini; da 
svaka mala stvar ogromna mu je? Tako isto zmija, koje se u 
obće kod nas mnogo boje, pa bila ona velika ili malena, sveđer 
je gotovo udvostručena, kao imadoh ne malo slučaja da se toga 
uvjerim i mnoge primjere bi mogao o tome donijeti. Kada paka 
na nju nasrne, malo kada je da ne pobjegne, i tada obaden 
strahom, ne motri što je ni kako je, a ne obazirući se natrag, 
cijeni da ona za njime se meće. Tako cijenim da je i postalo 
kod nas da se kravosac za osobama baca: tako postade isto da 
se crnokrug (Vipera ammodytes) meće za čeljadi, jer osobita 
straha zadava u opće (a i razlog je) ova opasna zmija radi koje 
u našoj okolici, pastir u brdu, seljak u polju u raboti, sveđ je 
gotovo u pogibelji,' a česa radi, seljak mal ne da vidi u svakoj 
zmiji ernokruga. 

Istina je da ima ljudi koji motre zmije s hladnokrvlju, da- 
pače ima pojedinih u našoj okolici, a biće ih i prije bilo, koji ih 
hvataju, a otrovnih grizotinu hoće da liječe, ali ovi prosti ljudi? 

1 Svukuda u nas možeš susresti crnokruga; mnogo rjeđe u polju, na- 
ravno, nego li u brdu. 

? Na Ljubću (kod granice. Ercegovačke) njeki je Salata koji hvata 
ernokruge i prodava ih za ljekariju (jer ovdi još kogoj u to vjeruje), liječi nji- 
hovu grizotinu itd. Ima takogjer u Konavlima jedan, kog zaboravih ime, što 
liječi grizotinu ernokrugu ali neznadem hvata li ih. — Jeli ko još u okolici da 


to čini, nije mi poznato. 
* 


4 4 


mješte da narodu pokažu koje se uprav zmije ima bojati i kakva 
je; a da će neškodljive vrste možda prije ujesli nego sam cr- 
nokrug, muče, iliti bajke o njima pričaju da tako bolje svoju 
vrlinu iztaknu a izvuku puku časti i novca... Velio mi je vre- 
mena nazad, gosp. Lujo Adamović da, kada bijaše u Konavlima, 
njeki dan jutrom susrele Konavljanina gdje uplašen trči veleći da 
ide da ga liječe, da ga crnokrug ljuto ujede, a da paka po 
objedu onog istog dana, nađe ga u polju gdje rabota kao da 
mu nije ništa ni bilo. Ja bi se zakleo da Konavljanina ne ujede 
crnokrug neg koja ina zmija. 

Dokle dopire vještina spomenutih ljudi u liječenju grizotine 
crnokruga ne znadem pošto ne vidjeh ništa ali o tome čuh ne 
malo zboriti.! 

Gdjegod pretvaraju se karakteristični znakovi životinje: Čuo 
sam n. pr. da u najljućih ernokruga pretvara se ročić na nosu 
u huhor koji po vrh glave mu stoji kao u kokota, i mnogo 
drugih; dočim paka u rijetko nađoh čovjeka da mi opredijeli 
uprav karakter jedne vrste, a ne namjerih se ni na jednoga da 
mi reče da kravosac je sveđer sa 4 pruta tačna broja. 


Ovdje mi je zgoda da navedem što se meni samu dogodi 
i što pokazati može kako se lako u narod uvede slučajno krivi 
pojam bilo kojemudrago životinje. Bilo je mjeseca julija preko- 
lani kada jednu večer došavši kući, sin će mi reči da šetajući 
Gružem ono pobjed, vidi zmiju mrtvu sa dvije dobro razvite 
noge. Ja mu naravno na to rekoh da to ne može biti, da se je 
to njemu učinilo. Na što odvrativši on da za stalno tako je kao 
on veli i da njekoliko osoba to je vidjelo (bila je nedjelja a 
šetnje put Gruže) među kojim da bješe i učenih ljudi, ozbiljno 
mu naredih (željan da vidim što dade povoda toj bajci) da, ne 
gubeći vremena u govore, uzme fenjerić i žigica i da se spremi 
odmah sa mnom na put, da krenemo put Gruža, e da bih i ja 
vidio to po njemu ne viđeno prije čudo, jer inače, ko znade što 
bi kroz noć moglo od zmije biti, a nestavši je prije nek se pre- 
gleda, da bi za nago ostala u puku kriva misao da žive zmija 
s nogama. 

Kako bi određeno tako bi i učinjeno. Bilo je 11 sati, a 
sluga postavila večeru na stol. Sve to se ostavi, te put Gruža. 


! U spomenutoj svojoj radnji o crnokrugu velim o tomu. 
I 5 


5 5 


Zmija bješe s gruske lijeve strane, na ,Gimanu“ blizu malog 
mosta pred Suhorovoj kući i ležaše izpod puta (izpod obale) kod 
samog mora od koga, da jutrom plima učini, bila bi za sigurno 
odnešena. Tiha ali mraćasta bješe noć tako da kada na mjesto 
stigosmo prije čusmo smrad krepalotine neg smo zmiju vidjeli. 

Užegavši fenjerić skočih pod put na suho i pomoću svijeće 
nađoh zmiju ležeću potrbušice, s tako dvije lijepe noge po zadnjoj 
strani tijela, da se ne bi bio neg zakleo, da su njezine, uzrasle 
joj uslijed kakve čudnovate anomalije. Ali odmah razumijeh što 
bijaše posao, te prihvativši zmiju za glavu i za rep i položivši 
je na ploče od obale, opazih sinu da su ono ne zmijine noge 
neg žabe, koju zmija bješe izjela i koje, prokopavši tanku kožu 
već na pola gnjila trbuha, izađu regularno lijepo vanka, jedna 
sa jedne, druga sa druge strane, tako da se privare svi oni koji 
su zmiju motrili. Proparavši tada britvicom trbuh zmije izvadih 
čitavu žabu iz njezine utrobe. Zmija bješe poveći eksemplar 
bjelouške, Tropidonotus natrix a žaba Rana temporaria. 


Po svoj prilici zmija je bila ubijena netom žabu proguta te 
bačena pod obalu gdje, uslijed topline i vlage, u malo doba se 
počne kvariti, a najprije joj trbuh, koga tanka koža bi proko- 
pana od nokata i tvrdih zadnjih noga žabinijeh. 

A pokle o bajkama govorimo, što da rečemo o korčulanskom 
poskoku? Kako se ona bajka od starog doba tu uvede, ali ne 
samo tu, kako čuh, i u Ratu?... Jadni poskok, lijepa gušte- 
rica, naš zelembać (jer po opisima sto mi pružiše ima biti 
Lacerta viridis) bješe pretvoren u strašnu ogromnu životinju 
koje je mučno da se sačuvaš, ako se na nju namjeriš, jer će se 
za tobom metati dok te stigne i smrtno te ujede. I ova babu- 
ština nije još od tamo iščezla, pošto i onomadne o tome mi go- 
voraše, a međutim nema, po naravoslovcima gušterice da otrovno 
ujeda, izužamši čudnovatog Heloderma (od Helodermatidae)!, 
koja po sreći ne žive u našim krajevima, a kojoj su otrovni zu- 
bovi na donjoj čeljusti, a žlijezde otrovnice pod jezikom stoje.? 


1 E. H. Giglioli. — Zoologia, Vertebrati. 

2 Heloderma horridum žive u središnjoj Americi (Meksiku itd.). — Što 
se tiče poskoka, ne bih znao reći jeli svakomu, u spomenutim mjestima, poskok 
gušterica ili kakva ina životinja. Meni odavna, sveđer, bio je opisan, gušterica , 
kao gore rekoh. 


6 6 


Kravosac je sada posve rijedak, da ne rečem da ga gotovo 
i nema, naokolo Dubrovnika i u bližnjim selima. U sve vrijeme 
što kao lovac brda i polja primetah, nijesam ga nikad vidio, 
kako ga i ne susretu, u koliko mi je poznato, ni mjesni ostali 
lovci. Istina je, da nazad godina, dvaput se prospe glas da se je 
vidjela golema zmijurina putem od Gruza do Delubije, t. j. 
iz među gruškog polja i Natalićeva na Boninovu, i da se za- 
vuče u njeke velike kupine, koje onda bijahu kod starog puta, 
ali usprkos da te kupine bijahu od mene i od ostalih lovaca 
prebrane više dana zasobice, nikad od zmije ni traga se ne nađe, 
ni ondje ni u maslinicima naokolo. 

A da nije ova zmija sada ni obilna u brdima i poljima po- 
daljih sela okolice dubrovačke, svjedoči mi to da, uzprkos pre- 
poruka i obećavanja dobre nagrade, ne mogoh je dobaviti ni 
mrtvu ni živu od kada sam kod uprave ovoga muzeja (biće 
kakvo desetak godina) dočim primih više eksemplara crnokruga, 
i koju drugu zmiju, iz istih mjesta. U Ercegovini nije rijedak, 
kako ljudi od onamo vele, dakle ne bi imao biti ni u našim se- 
lima kod Ercegovačke granice; a rek bi da nije tako, barem u 
koliko mi je poznato, nemoj da nijesu tolikog razvitka da pri- 
vuku na se pažnju.! 

Glede otoka ne mogu isto da se izrazim, pošto cijenjeni 
moj prijatelj Lloydski kapetan F. vit. Romano uvjeri me da na Ši- 
panu kravosac je obična zmija, koja se često vidi i uhvati, a da 
paka je on viđao prilično viših primjeraka nek je ovaj što žive 
u našemu muzeju, dapače, da na spomenutom otoku, ima njeka 
djevojka što će ga ne u rijetko ulovili bez ikakva straha. — Na- 
ravno gori rečenom gosp. preporučeno je da se koji eksemplar 
uhvati za muzejeve zbirke. 

Ima li ga paka ili ne na ostalim našim otocima nije mi 
poznato, a pošto prebiva na Šipanu, sumnjati se može, da barem 
na velikim kao n. pr. na Mljetu, na Lastovu, nema faliti. 

U Ratu, na Pelješcu, na Korčuli vele da je kravosac pri- 
lično običan, dapače njegda je bio obilan; sudim to jer, od mojih 
starih, koji su s Pelješca bili i zemalja imali koliko na tom 

! Rjetkoca ove vrsti u dubrovačkoj okolici treba da se pripiše i pro- 
gonstvu, osobito zmija velikih 


i 7 


poluotoku toliko na Korčuli, čuo sam mnogo o njemu govoriti i 
priča kazati. 

Da je njekada bila ova zmija ne rijetka u dubrovačkoj 
okolici i da se je katkad nalazilo u povećih individua, to neću 
da zaniječem! pošto, od ljudi kojim se je moglo povjerovati čuh 
o tom pripevijedati. Čuo sam n. pr. od pok. Iva Melizzi, bivšeg 
njekoliko godina nazad upravitelja gruškog lazareta, da kada bi- 
jaše u Konavlima na Mrcinama, jednog jutra čekajući vuge pod 
hrastom, sve na jednu mu se prikaže iz travurine glava straho- 
vite zmije otvorena žvala, koja će put njega. Da on obađen ne- 
izrečenim strahom, nezna ni kako, u ono žvalo pušku ispali i 
pobjegne, viknuvši Mrcinjanima koje susrete, da trče i da traže 
zmiju mrtvu ili živu. Da se zmija uprav i nađe pod dubom 
mrtva, a da poslje bješe glavom nataknuta o prečku stoga sijena 
kog podnožje gotovo dopiraše zmijin rep. 

I ovdje prem da je događaj pripovijedan od ozbiljne osobe, 
ipak se nalazi nješto nevjerojatno. O duljini zmije nije mi da 
velim pošto tko znade kolik i kakav bio je stog, svakako ima 
biti bila ne malahna, reći mi je samo da ono žvalo prema njemu 
rastvoreno po meni je puka mašta prouzrokovana možda od 
straha jer, u koliko mi je poznato, zmije kada laze, kada se 
suproč čemu vuku, iliti kada hoće da ujedu, sveđer su gubice 
gotovo zatvorene igravši jezikom (organom takta) mal da ne bez 
prestanka na sve strane a kada ujedu to učine trenutkom: 
mahnu vratom kao strijelom a da i ne vidiš kada čeljusti otvore 
i zatvore i zube ti u meso zabiju. Jedino sam vidio da zmija 
raspeči gubicom kada zijeha (što ove u muzeju obično čine kada 
štogođ pojedu) i kada, naravno, hranu progutava. Naljućena kada 
se naperi, puše, svište i uvija, i onda je gotovo neotvorene gu- 
bice.® Zvalo rastvoreno s izplaženim jezikom bila bi, po ovome, 


1 A možda da će se gdjegod slučajno, i sada naći. — Velio je gosp. 
I. Klaić iz Konavala, da su mu ljudi iz Ljute (u Konavlima) kazali o velikoj 
zmiji što su ubili u ljuti par godina nazad. Misle da će biti težila preko 3 oke. 
— Rečeni gosp. cijeni da je kravosac rijedak u Konavlima sada. 

ž Velim o našim zmijama, među kojim će biti možda vrsta (C. Aesculapi 
i još koja?) koja katkad, kada je naljućena, učiniti će iznimku. — U našemu 
slučaju, kravosac nije mogao biti naljućen, a da i jest, ne bi bio žvalo ras- 
pečio. Ja kušah strašno da naljutim našega kravosca štapom, i to netom ga 
primih ; nikad žvalo prema meni ne otvori! 


8 8 


lijepa fantazija slikara kada slikaju kog fantastičkog zmaja ili 
fantastičku zmiju, a to je tu dobro jer slika dobiva u živoći! 

Kao nazad rekoh u svijem pričama ove vrsti biva gotovo 
sveđer, veće ili manje pretjerivanja, mašte, prouzrokovana bilo 
od straka bilo od samoljublja, da reče da mu se dogodi, da je 
vidio nješta nova, izvanredna, što se nije drugome dogodilo ni 
dalo vidjeti.! 


Da se vratimo na našeg kravosca na našeg sužnja. Netom 
se primi bijaše mu napravljena skrinja s pokrivom gvozdene 
tanke mreže. Dno skrinje pokriveno zemljom i sitnim komadi- 
ćima kamena. U jednome kutu skrinje namještena posudica s 
vodom unutra, a u drugome kućica zemljom pokrivena, s rupom, 
da se može zmija unutra zavući. 


Prvih dana bio je kravosac malo nemiran, htjede nepre- 
stano iz skrinje izaći, a poslije dade se i hvatati ne pušući i ne 
naperujuči se da ujede, ali ipak često se naljuti (katkad ga ja 
naljutih) te više puta iznenada ugrize mi ruku,. zabivši u meso 
tri — četiri, a spominjem se jednom, pet zubova u prst palaški, 
a tako nemilo, da iz svake rane frcala je krv kako da si iglom 
meso probo. Hrana mu bijahu miševi (Mus musculus) i jaja od 
kokoši, koje nikad nije sisao, kako gosp. Hircu narod je velio, 
neg sveđer bi cijele progutavao, malo po malo, okrećući čelju- 
stima sad na jednu, sad na drugu stranu, dok bi pobočna oše- 
šarina jaja prošla grane čeljusti koje bi se, u tome slučaju, 
znatno jedna od druge udaljile; uslijed posve elastičnih zavezaja, 
i tako dopustile jaju da siđe niz žvalo. Opazio sam gdjegod, 
kada bi jaje bilo poveće, da bi zmija s jajetom u gubici upirala 
onim u drvenu plohu skrinje te tako se pomagala da što bolje 
jaje u žvalo utisne. Malo doba poslije progutanja jaja čuo sam 
često kako bi mu kora u utrobi zmije pukla (pak!), a do tri jaja 
zasobice vidio sam je progutati, a možda da bi ih jošte bila 
izjela. Gotovo dvije godine trajaše da je jaja jela, to su mnoge 
osobe vidjele, i tako mi je bilo lako da je hranim; kada na 
čudo, sve jednom, ne htjede ih više, te i sada neće ih usprkos 
da slijedim joj metnuti katkad jaje u skrinju, ali sveđer uzalud, 

! Mogao bi još štogođ o Kravoscu ali, da se odveć ne uduljim, izo- 
stavljam. 


9 9 


nece ni da ga se dotakne, pa stala bas i dvaest dana bez ikakve 
hrane!... Koji uzrok te promjene? ja ga ne mogu doprijeti! 

Uz miševe jede i ptice, koje su naravno i čitave progutane 
sasvim perjem, a čudit se je da proguta kao ništa, koli mladu 
toli staru čiopu bijelu (Cypselus melba) i to skupa sa du- 
gačkim krilima kojih perja veslača, kako je svakome poznato, 
izvanredno su tvrda i oštra; kako biva poznata paka i veličina 
primjeraka ove osobito čvrste vrsti ptice, koju, da zmija proguta, 
promislit je, koliko treba da žvalo rastegne. 

Nakon malo dana po progutanju čiope. učiniće zmija vanka 
kao snopić perja u kome veslače i repne peraje gotovo su či- 
tave kako da nijesu u zmijinoj utrobi nikad ni bile. Meso je 
paka kao miševo, sve probavljeno. Kora od jaja izađe izmrvljena 
i slijepljena kao produgovasti a malo plosnast čep. Od miša iz- 
bačena je sama kožica. 

Miševa pojede njekoliko zasobice; vidio sam je izjesti do 
pet od duška a bila bi ih izjela i veče da ih je bilo. Kada 
uhvati miša, osobito živa, gotovo će ga sveđer listo omotati svojim 
tijelom ; to isto čini i s pticama.! Gdjegod kada fale misi i ptice, 
stoji po njekoliko dana bez hrane i tada će zgrabiti hitro sve 
što joj pružiš, a treba da čuvaš ruku! Guštericu, zmiju, neče da 
dotakne, š njima žive mirno; tako stojaše njekoliko mjeseca za- 
jedno Zamenis Dahlii, Zamenis Aesculapii, Lacerta muralis 
itd. i prebivaše u istoj kućici. Miša velikoga (Mus decumanus, 
Pall.) neče da jede. 

Kožu naša zmija svuče sa sebe od jednog do tri put na 
godinu, to jest preko ljetnog doba, ali sveđer iregularno; kada, 
nakom malo po zimskom mrtvežu, kada sva triput u potpunu 
ljetu itd. Prvih godina svlačila bi je tačno do tri put, dočim lani 
ne svuče je neg jedan cigli; ove godine još je nije svukla.? 

Njekoliko dana prije neg kožu promjeni, vidjeti je kao da 
je nemoćna: malo jede ili nimalo a gotovo i ne vidi, jer prozir- 
nasta rožnata kožica koja joj oči pokriva, i koja je spojena s 
općom kožom životinje, tada je neprozirna; bjelkasta magla je 

! To crnokrug ne čini. — Ovijati grabež bilo bi svojstvo što bi kravosac 
imao zajednički sa Boama. Kao ga imadu gotovo ,kolubri“ svi. 

* Crnokrug, također iregularno, kožu svlači; ove godine svuče je jedan 
put do sada. (12/VIII.) 


10 10 


čitavu pokriva. Jedne godine kad zmija kožu promijeni, te kožica 
na jednome oku ostane joj sliepljena te tako bijaše ćorava jednim 
okom dok ja pincetom sa oka kožicu ne odcijepim. U tome stanju 
kad zmija ne vidi ili vidi malo, ne smjera tačno kada hoće da 
miša ili pticu uhvati; tada n. pr. mješte đa uhvati miša, uhvatit 
će pincetu kojom se joj živinče pruža, iliti, ako je u skrinji živ 
miš, udara će na stranu gubicom u drvenu plohu skrinje; a 
tako ne malo puta me i ujede jer, mješte da uhvati miša ili 
pticu, uhvati mi ruku, koju kao bijelu bolje, u spomenutome 
stanju očiju, vidi, te cijeni, da je ruka ono što joj se dava da 
jede... Međutim treba da rečem da mi dosta puta, mjeste miša 
ruku ugrize prem da joj bijahu bistre oči; na kožici gorispome- 
nuto od magle ni traga. To baš mi se dogodi onomadne: zmija 
će me dobro ujesti uhvativši mi prst palaški mješte miša kog, 
držeći ga za rep, njome sam podavao. 

Sa prvim hladnim vremenom oktobra mjeseca, kravosac 
gotovo prestane jesti i to ne sve od jedne neg malo po malo; 
kada će miša, pticu, izjesti a kada ne, dok na svrhu posve hrane 
neće neg se ljuti kada je mišem nudiš. Tada je već počevši 
zimsko doba, zavučena u svojoj kućici, iz koje neće izaći ća do 
maja dojduće godine; ali nikad nije ni kroz najzimnije mjesece! 
u potpunom mrtvežu tako da za se neće čutjeti i da neće, na- 
ljučena puhati kada u nju diraš. Posve zimomorna rek bi da je, 
barem' ova naša zmija, jer ni pramaljetne topline ne čine da 
ostavi svoju kućicu, a mislio sam koje godine da je mrtva 
unutra.? 


Jesti ne zapoéne odmah po zimskome mrtvezu, a kada 
počne, to čini malo po malo (isto tako i svršuje pred zimsko 
doba) kako toveća toplina postaje, a svako izvanredno vrijeme 
početkom ljeta, odmah joj čini da veće ne jede i da se u svoju 
kućicu na novo zavuče. Ove posljednje godine paka, kako sve to 
veća lijenčina postaje, mal da ne veći dio dana, kroz sve ljeto, 
traje u kućici zavučena. 

Piti vodu nijesam, ovu zmiju, nikad vidio, neg se samo, 
spominjem, jedne godine odmah po zimskom mrtvežu, po čemu 


! U sobi gdje je zmija nikad toplomjer, do sada, nije sišao pod ništicu, 
a ni došao do ništice, nemoj kadgod nočno, možda za malo časa. 
* Crnokrug izađe iz svoje zimske kućice, kada prije kada poslije u marču. 


11 11 


mi je da sudim da ova vrsta zmije ako i pije, pije vodu sasvim 
u rijetko i malo, kako posve malo piju u opće sve zmije. 

Kravosac, kao i ostale zmije, u dugo raste: ali ovaj naš, 
možda radi ropstva, rek bi da na istoj veličini stoji... Zaisto 
ne znadem jeli se par centimetara u sve četiri godine produljio! 
Premda u dugo rastu zmije meni se čini da, ovaj posve maleni 
razvitak ove naše životinje. jest gotovo iznimka.' Ako paka ovako 
stoji u naravi ovih vrsti, bilo bi da se pita: da koliko je godina 
individuima koji, po naravoslovcima, katkad stignu preko 7 stopa 
duljine ?* računajući da, po prilici, razmjerno sve to manje rastu 
u koliko stariji postaju, budući da se cijeni da zmije, u opće, 
rastu za cijelog svog života. 

Ova vrsta zmije ima biti po naravi prilično dobre ćudi. 
Neću reći da u 4 godine sužanjstva nije se nješto pripitomila, 
da ne dođe mirnija neg je na prvu bila, ali nikad ne opazih u 
njoj zloće, opakosti, pa bilo baš i prvih dana kad mi stigne, ko- 
liku opačinu sam opazio u nekim drugim zmijama ne otrovnim 
što su mi pri ruci bile. Ako me veće puta ujede, to učini, mislim, 
manje radi opakosti neg radi proždrlosti, pošto cijeni, da je ruka 
štogod dobra da pojede. Naljutće se gdjegod dakako, a to oso- 
bito kada je rukom iliti čim mu drago uckaš, a to je naravno! 
Opazio sam da se osobito lako ljuti pred zimsku mrtvež; tada 
svišti, uvija se i hoće da ujede samo da što pružiš prema njoj. 

Posve slaba razuma zmije su u obće a ovaj naš kravosac 
iznimke u tome ne čini. Ne opazih ništa da se protivno tome 
izrazim, ako samo nećeš da je vidjeh upirati jajem (i to ne 
jedan put) u drvenu stranu svoje skrinje, da ga lakše utjera u 
žvalo, kao nase rekoh. — Ofiolog Erber veli da će kravosac, 
pokle je jaja progutao, oviti oko stabla, da ga prsne u utrobi ; 
ja čuh puknuti jaje u trbuhu a da se kravosac okolo ništa ne 
ovije, što bi možda bio i učinio da je imao okolo šta; ali hoću 
da rečem da: tiskanje jaja u žvalo pomoću upiranja u dasku i 


1 Crnokrug u 6 god., ako ne u duljini i debelini, u težini majde gotovo 
se udvostruči. 

* Gosp. D. Hire opredjeljuje Kravoscu 5—7 stopa duljine. — De Betta 
1:50 do 2 m. — Brehm 1:80 do 220 m. — Mnogi naravoslovci tvrde, da je 
E. quatuorlineatus najveća europejska zmija, drugi da to svojstvo pripada 
Zamenis trabalis, svakako je da su oba orijaša medju našim zmijama. 


19 12 


ovijanje okolo stabla da jaje u utrobi prsne, dva fakta su sto 
se mogu ravnati, a usljed kojih bi se moglo reći, da će se katkad 
zmiji dati da znade upotriebiti, ako i baš u maloj mjeri, ono 
što će joj koristiti. 

Što se tiče vrste kravosca, živućega u Dubrovačkoj okolici, 
nema sumnje da je druga neg sama ovdje navedena vrsta, t. j.: 
Elaphis quatuorlineatus, Lacep., Bp. itd.; Coluber quadrilineatus, 
Latr.; Elaphis quadriradiatus, Gmel. itd. jer sveder @uo sam 
kazati o prutovima preko hrbatne strane koji su karakteristika 
ove zmije, i od opće gornje smegjaste joj boje.! 

Kazat ću napokon da, motreći običaje ovog našeg kravosca, 
način kojim hranu hvata, kako ugriza itd. čestokrat pomislih o 
onome što narod prica? da ova zmija sisa kravu i kozu, i rečem 
sam sobom: ne bi li šta slična bilo dalo povoda toj priči od 
pamtivijeka?? Ne bi li se to bilo prosulo uslijed da katkad 
pastir, seljak, komudrago, vidi kravosca da uhvati sisu krave 
koja mimo nj prođe smučući vime slučajno vrh travurine, šume, 
itd., gdje on sakriven ležaše? a paka da taj pastir prepaden 
cijenjaše da on hvata kravinu sisu da je sisa, dočim uhvati joj 
bradavieu, ili da je ujede, ili cijeneći da je ono kakva živina 
dobra da pojede, kako meni što će uhvatiti prst? a možda da 
se katkad za sisu i objesi“ i omota kravi nogu, kako sam baš 
vidio da kravosac učini omotavši meni ruku gdjegdje do ra- 
mena. Narod kaže g. Hircu da pomuzenoj kravi ili kozi sukrvice 
na bradavici stoji a to bi baš, po meni, htjelo reći da joj zmija 
sisu ujede kao, opetujem, što meni ujede ruku sa svojim finim 
uvinutim zubima. — Ovo moje mnijenje naslonjeno, kao rekoh, 


1 Gosp. D. Hire veli da je u Dalmaciji kravosac gorirečeni C. qua- 
tuorlineatus, dočim da u Hrvatskoj i Slavoniji kravosac bi bio Zamenis Aescu- 
lapii, Zamenis trabalis (odlika Z. viridiflavus) koje bi potonje zmije onamo, 
posve razvite bile. — Z. Aesculapü, Z. viridiflavus živu i u Dalmaciji ali ne 
stignu one duljine, koliko cijenim, nikad. 

2 Ne priča to naš narod sam. U Siciliji zvat je E. quatuorlineatus „Pa- 
stura vacche“. 

5 Metaxà (talijanski naravoslovac) mnije da je ova zmija Boa Plinia 
koji veli da se Boa hrani kravinim mlijekom, te da će mu po tome i ime 
(Brehm). 

4 Naravoslovac Pallas opisujući običaje (u Tartariji) spomenute Zamenis 
trabalis veli da će ova zmija ugristi prolazećega konja a čestokrat o usne mu 
se i objesili. 


13 13 


na ono Sto motrih kroz 4 godine, uslobodujem se ovdje da 
izrazim, premda sam uvjeren da ništa nova ne navađam. 


Toliko za sada o našem kravoscu. Ako unaprijeda štogođ 
interesantno o njemu obaznam ili uzmotrim, javiću. Ako uprav 
tu bude što zanimivo, dobro će biti, ako li ne, neće mi se za- 
mjeriti, ufam, moje posve male vještine radi. Kako tražim ta- 
kođer da mi se ne zamjeri ako, radi istog uzroka, u ovoj sam 
se radnji odveć uduljio i našao možda poznatih stvari, što sam 
mogao gotovo da ispuštim ! 


Dubrovnik 15./VII, 1896. 


Sphargis coriacea 
Gray. u Jadranskom 
moru. 


Dodatak. 


Napisao Baldo Kosić 
(sa I. tab.!) 


U mome izvještaju glede morske 
žabe (želve) Sphargis coriacea 
Gray (Dermochelys coriacea, 
Blainv.) (v. Glasnik hrv. nar. 
društva. God. VIII. str. 117.), opi- 
savši gornji štit životinje propu- 
štio sam da spomenem dvije malo 
udubene rupe, različitog pro- 
mjera, koje bijahu opažene netom 
sam primio primjerak. Te rupe, 
opstojeći na lijevoj strani štita 
nalaze se u drugoj bijelici a uprav 
kod druge karene, gotovo na 
zadnje 4/9 cijele mu duljine.? 


! Veću sliku kornjače ozgor pre- 
krasno je perom crtao sam pisac, a ove 
se slike tiče pridodano mjerilo. Manja 
je slika snimljena iz fotografije. 

(Uredništvo). 


* U nacrtu želve vidu se te dvije 
rupe kod 2 hrbtnice, 


La Sphargis coriacea 
Gray. nell’ Adriatico. 


A ppendice. 


Scrive Baldo Kosic 
(con 1 tav.!) 


Nella mia relazione sulla cat- 
tura della Sphargis coriacea, 
‚Gray (Dermochelys coriacea, 
Blain.) (v. Glasnik hrv. nar. 
društva. Anno VIII. pag. 117.), 
nel descrivere il clipeo dell’ ani- 
male omisi di accennare a due 
fori di piccola profondità ma di 
diverso diametro che ebbi ad 
osservare, appena ricevetti l’in- 
dividuo. Questi fori stanno dalla 
parte sinistra di detto scudo e 
precisamente presso la seconda 
sua carena, nello spazio com- 
preso fra questa e la prima ed 
a circa 4/9 dalla parte posteriore 
della lunghezza totale di esso.? 


1 La figura maggiore della testuggine 
venne benissimo disegnata a penna dallo 
stesso autore, l'aggiunta misura si rife- 
risce a questa figura. La figura minore, 
presa dal lato, venne copiata da fotografia. 

(La Redazione). 

? I due fori presso la 2-a carena 
sono visibili nel disegno della Chelonia 

| che si unisce a questa relazione. 


Jedna je rupa vrh druge u 
kosome polozaju, posto je dolnja 
bliža svršetku štita. Prva mjeri 
0:025 m. duljine srednjeg pro- 
mjera na gotovo 0:02 m. dubine; 
druga je nješto manja u objema 
mjerama. 


Rupe su mi se isprva činile, 
kao da ih je zrno puške velike 
iliti male, jakog ušča, uradilo; 
ili da ih je udubao kakav gvoz- 
deni kuk tupastog šiljka, iliti 
kojemudrago ino oružje slično 
ovome; svakako očevidno bješe 
da su rupe urađene malo vre- 
mena nazad. 


Upitana listom vrh toga, braća 
Čalak odgovore mi da se ne sje- 
čaju jeli želvin štit imao rupa 
ili ne, a da pošto životinja ima 
rana u štitu te će biti za nago, 
kao cijene, ona sama sebi ura- 
dila i to kada bješe u budvanskoj 
luci po svoj prilici na šiljke sidra 
kojim je bila ondje zasidrana. 


Premda ni malo zadovoljan 
odgovora, dapače sklonut tada da 
cijenim da rečena braća istinu 
mi taje; dočim će biti oni sami 
koji su želvu udarili, ne idoh sa 
stvari unaprijed uvjeren da, istra- 
živanja da obaznam kako bješe 
taj posao, slaba i nikakva uspjeha 


15 


I due fori stanno uno sopra 
l’altro in posizione obliqua (per 
essere l’ inferiore più vicino all’ e- 
stremità dello scudo) ed il più 
grande ha 0:025 m. di medio 
diametro su 0:02 m. di profondità 
circa, nel mentre il secondo è di 
dimensioni minori, ma non di 
molto. 

Entrambi i buchi mi sembra- 
rono come prodotti da palle 
d'arma da fuoco (fucile o pi- 
stola), ma di grosso calibro, ovvero 
da colpi di rampone, o da qual- 
sivoglia istromento di ferro a 
punta ottusa; in ogni caso era 
evidente che i sopraddetti buchi 
erano di fresca data. 

Interpellati sul proposito, me- 
diante lettera, i fratelli Calak da 
Budua, mi risposero: non con- 
stare loro nulla in argomento ; 
non conoscere l’esistenza sul cli- 
peo della chelonia di buchi di 
sorta, soggiungendo però che se 
fori vi erano, | animale dibatten- 
dosi nel mentre si trovava nel 
porto di Budua, si sarà forse da 
se stesso ferito sulle patte degli 
ancorotti coi quali si trovava colà 
ancorato. 

Ero mal pago di questa ri- 
sposta che mi fece propenso a 
credere che i detti fratelli mi ta- 
cessero la verità, nel mentre 
erano loro stessi che con qualche 
istromento colpirono 1 animale; 
ma d'altra parte, considerando 
che le mie ricerche, per sapere 


16 


ne bi stigla a paka i ne vidjevši 
u tome faktu sta da uprav za- 
sluzuje njeku znanstvenu vri- 
jednost. Ostavih samo rupe kao 
su bile, i ne za@epim ih, te tako, 
da se vide, i sada stoje. 


Ali će se sada po svoj pri- 
lici očitovati uzrok rečenih rupa, 
i to uslijed njeke zanimive okol- 
nosti o kojoj će mnogocijenjeni 
gosp. grof Dr. Lujo Vojnović 
tajnik Nijeg. Visosti crnogorskog 
Knjaza, čuti da vele na Cetinju 
i to zboreći o njekomu putovanju 
N. V. Knezevića Nasljednika junja 
mjeseca 1894. 


Ta okolnost, taj fakat, bio bi 
ovo: da Knjažev Yacht ,Sibil“, 
na kome bješe Knežević Na- 
sljednik, dne 10. junja 1894. su- 
srete u vodama otočića S. An- 
drije kod Budve, golemu, na moru 
plutajuću, morsku želvu, mimo 
koju prolazeći Knjazov yacht ne 
daleko, dade se kneževiću da 
ispali na nju dva hitca iz revol- 
vera, poslje kojih žaba roni te 
je nestane. 


Poslije gorispomenutome g. 
gr. Dru Vojnoviću pruži se zgoda 
da čuje iz usta sama kneževića 
nasljednika taj događaj, koji će 
tada pošve ugodljivo, tačno ozna- 
čiti fakat o kome je govora, ve- 


3 


come ando la cosa, sarebbero state 
inutili e non assegnando al fatto 
un certo valore scientifico, non 
insistetti; lasciai però i due 
fori come erano, senza chiuderli, 
talehè essi sono visibili anche 
presentemente. 


Ora poi sembrerebbe chiarita 
l’origine di questi due fori © 
questo da un interessante circo- 
stanza che l’ egregio sign. conte 
Dr. Luigi Vojnovié secretario di 
S. A. il principe di Montenegro, 
udì narrare a Cetinje a propo- 
sito di un viaggio di S. A. il 
principe ereditario nel giugno 
del 1894. 

Tale circostanza sarebbe: che 
il Yacht principesco ,Sibill“ sul 
quale si trovava, il principe ere- 
ditario, il giorno 10 di giugno 
1894, ebbe ad incontrare nelle 
acque di S. Andrea (scoglio presso 
Budua) una colossale testuggine 
marina gallegiante sulla super- 
ficie del mare, dalla quale pas- 
sando il Yacht a breve distanza, 
ebbe il campo S. A. di esplodere 
su di essa due colpi di revolver, 
dopo i quali | animale scom- 
parve. 

In seguito il sullodato conte 
Vojnovié intese tale avventura 
dalla bocca del medesimo prin- 
cipe il quale, in quell’ occasione, 
si compiacque di precisare il fatto 
dicendo: che veramente la Che- 


4 


leći: da uprav želva bijaše go- 
lema, da puška mala, revolver, 
kojom na životinju pucaše bila 
je amerikanske tvornice sust. 
„Smith & Wesson“ 9 mm. ušća ; 
da žaba bijaše mu. misli, malo 
po desnoj strani glavom put 
njega, te napokon da na nju dva 
hitca ispali gotovo na 10 pasa. 

Po istome izvoru javno mi je 
paka, da svi oni koji su se na 
Yachtu nalazili onog dana, mr- 
nari i drugi, tvrde da nikad ne 
vidješe onake ni onolike želve. 


Uslijed gorinavedena treba da 
se zaključi da po svoj prilici, 
bila je naša žaba ona koju Yacht 
Sibil susrete i koju smjeri sa dva 
hica Njeg ‚va Visost. Da se osvje- 
doći i potvrdi ovo mnijenje, osim 
onoga što reče Nj. Vis. biva svje- 
dodžba cijele mrnarice Yachta 
koja, kao gori bješe rečeno, tvrde 
da nikad ne vidje onake želve: 
bivaju one dvije rupe na želvinu 
štitu odgovarajuće broju izpa- 
ljenih hitaca; biva smjer rupa, 
koso malo put stražnjeg svršetka 
oklopa i biva _ možda i okolnost, 
prem da, može se reći, čudna, 
da se životinja nađe u Budljan- 
skome moru, to jest ondje, gdje 
će bili više od tri mjeseca po- 
poslije želva ulovljena. 


17 


lonia era colossale, che 1 arma 
colla quale fece fuoco su di essa 
era un revolver americano sist. 
„Smith & Wesson“ di cal. 9 mm.; 
che l’ animale era (crede) alla sua 
destra e colla testa rivolta a lui 
e finalmente, che furono due i 
colpi che esplose sulla testug- 
gine a circa 10 passi di distanza. 
Dalla medesima fonte rilevo 
pure che l’ equipaggio del Yacht 
attestò poi di non aver mai ve- 
duta una testuggine simile a 
quella e di quelle dimensioni. 


In base del suesposto si deve 
concludere che verosimilmente 
era la nostra chelonia quella che 
fu incontrata dal Yacht ,Sibill“ 
e sulla quale il principe tirò i 
due colpi di revolver, e ad avva- 
lorare tale supposizione, stà la 
surriferita dichiarazione del prin- 
cipe nonché di tutto l equipaggio 
del Yacht di non aver cioè mai 
veduta una simile testuggine ; 
stanno i due fori nel clipeo 
della medesima corrispondenti al 
numero dei colpi esplosi; sta la 
direzione un pò obliqua dei buchi 
verso la parte posteriore sinistra 
dello scudo e sta forse anche la 
abbenchè, si potrebbe dire, strana 
circostanza dell’ essersi trovata 
la chelonia nei paraggi di Bu- 
dua, nelle acque del qual luogo 
appunto tre mesi e più dopo venne 
l’animale catturato. 

U 


18 


Ono sto bi se moglo mozda 
protiviti ovome zakljucku bila bi 
ne mala razlika medu debljinom 
revolverova zrna i širinom rupa, 
kako i posve mala dubina istih 
rupa obzirom na jakost oružja i 
na blizinu želve, također stalo bi 
da se šta reče, možda, i glede 
razlike objama rečenih rupa. 


Moje mnijenje glede toga, usu- 
đujem se reći, bilo bi da, ako 
su rupe, kao što bi trebalo cije- 


niti urađene od zrna puške, one | 


moraju, po svoj prilici, biti bile 
njekoliko dublje na prvu, ali kroz 
3 mjeseca i 14 dana da su za- 
rasle iz dna k vrhu, dubinu okra- 
ćujući, dočim raširenje rečenih 
opredijeliti bi se moglo ili možda 
sagrčenju vlaknasto-hrskavog tek- 


suta o kog je sastavljen klipej, | 


iliti kakvu posebnomu razvitku 


procesa bolesti u ranama koje, 
kada žaba stigne da se prepa-| 


rira, bijahu oskočena, otečena 
ruba i stisnutijeg oboda negli 
unutra. Razlika među pro- 
mjerima rupa morala bi se, mi- 
slim, opredijeliti gorinavedenim 
uzrocima zbog kojih proces za- 
rasli ne trajaše jednako kod obje 
rane. 


Pošto se paka uslijed, okolo 


zrna, izagnjitog teksuta rupe ra- | 


šire primašivši ih u promjeru, 
naravno je da zrna iz rana iz- 


5) 


Quello che si potrebbe opporre 
a questa conclusione sarebbe la 
gran differenza di diametro fra 
le palle del revolver e quello dei 
fori summentovati, nonchè la 
poca profondità di questi consi- 
derata la potenza dell’ arma e la 
piccola distanza frapposta tra l’ani- 
male ed il Yacht, come anche la 
differenza di grandezza dei fori 
| stessi. 

La mia opinione, che azzardo 
di esporre, sarebbe, che quelle 
ferite, se prodotte, come ora è 
da credere, da palle, dovevano 
in origine essere più profonde, 
ma che nello spazio di 3 mesi e 
14 giorni subirono un processo 
di cicatrizzazione dal fondo in 
su; nel mentre poi il loro allarga- 
mento si potrebbe attribuire forse 
a contrazione del tessuto fibro- 
cartilagineo componente il clipeo, 
ovvero, ad un andamento parti- 
colare della cicatrizzazione stessa 
nelle ferite, che presentavano, 
quando la chelonia venne per 
essere preparata, il bordo tume- 
fatto e di circonferenza più ri- 
stretta dell’ interno del foro. — 
La differenza di diametro dei fori 
medesimi si potrebbe anche rife- 
rire alle suaccennate cause che 
non si svolsero egualmente forse 
in ambe le ferite. 


Essendosi poscia allargato il 
foro in seguito a decomposizione 
del tessuto circostante alle palle, 
‘queste naturalmente dovevano 


6 


panu, a tim više i lakše jer se 
ove nalazu na pobočkoj strani 
Stita. 


U ovome sto bjese gori na- 
vedeno cijenim da, sa gledista 
znanosti, zanimiv je slučaj da 
zrno revolvera sisteme „Smith & 
Wesson“ 9 mm. uséa ne prode 
skroz klipej ove Zelve, i to na 
gotovo samih 10 pasa daljine; 
t.j. na punih 19 m.! dakle, teksut 
ovog štita i svoje mu gdjegod, 
prem da slabo rudimentalno oko- 
šćenje, uništit će silu revolvera 
kog je ubitni puškomet preko 
100 metra daljine. 


Koliko se paka u oklop želve 
zrna ukopaše nije moguće sa- 
znati, stalno je samo da ga ne 
provrtiše s jedne strane na drugu, 
jer, da se to zgodilo, a da rečeš 
da možda rane iz nutra zarastu, 
vidjeli bi se znakovi zarasli na 
unutrnjoj površini štita, dapače 
bila bi se i zrna našla u živo- 
tinji, dočim ni rečeni znakovi ni 
Zrna se ne nađoše u njoj, uz- 
prkos da cijenjeći rupe puškom 


! To ako su pasi hvati; ako se 
pako za pase imaju računati kroki, 
tada želva ne bijaše ni na pola daljine. 


19 


uscirne fuori, e ciò non appena 
il diametro dei buchi venne a 
sorpassare quello delle palle, il 
che doveva essere facilitato dalla 
posizione laterale delle ferite. 


Dal fin qui detto risulta, a 
mio pensare, d’ interessante per la 
scienza il fatto che la palla di 
un revolver, sistema ,Smith & 
Wesson“ 9 mm. non arrivò a fo- 
rare parte a parte il clipeo di 
questa testuggine a soli 10 passi 
di distanza, cioè a meno di 19 
met.;! quindi, il tessuto del detto 
clipeo e la sua, abbenchè leggiera 
rudimentale in qualche punto, 
ossificazione resistette alla potenza 
di quest’ arma che potrà avere 
un tiro micidiale fin oltre 100 
metri. 

Quanto le palle poi pene- 
trarono nello spessore dello scudo, 
è Impossibile a saperlo ; certo non 
lo forarono, giacchè se ciò fosse 
stato e volendo ammettere che 
le ferite si fossero nell’ interno 
rimarginate, di queste sarebbero 
rimasti indubbiamente i segni, 
colle relative cicatrici, e le palle 
naturalmente si sarebbero tro- 
vate nell’ animale; ma nè cica- 
trici, nè palle si rinvennero interna- 

! Ciò se per passi si devono in- 
tendere klafter. Se poi per passi si de- 
vono intendere passi di marcia allora 
la testuggine non era neppure a metà 


distanza 
* 


20 


uradene, vrlo se dubro razgle- 
dala unutrnja površina štita i 
utroba Zivotinje. 


Drugi slučaj što bi, cijenim, 
sa gledišta znanosti zanimati 
mogao, jest, da se žaba nađe, 
nakon tri i po mjeseca, u istim 
vodami. Čemu to nje stanje, na 
gotovo istom mjestu, da se opre- 
djeli? Dobroj možda paši u tome 
moru, iliti slučaju da, pokle iz 
Sredozemnog mora doplovi u Ja- 
dransko more, ondje se među 
budovskim otocima izgubi, malo 
paka vozeći tamo amo i vraća- 
jući se k istomu mjestu? Iliti 
napokon, da želva, susrete li 
Yacht ,Sibil“, k sjeveru uz Ja- 
dranski zalijev proslijedi, te sti- 
enuvsi ko znade dokle, nase 
okrene vrativši se istim putem, 
koji će je dovestiti pako do onog 
mjesta, njoj nesrećnog, gdje bješe 
prije ranjena, a gdje će na svrhu 
i poginuti ? 

Ne može se po mome mni- 
jenju ni promisliti da životinja 
uslijed rana oboli, te slaba i ne- 
jaka da u budljanskome moru, 
radi toga, onoliko vremena ostade 
ne imavši snage da se od kraja 
odaleči k pućini plijući, jer rane 
joj u gornjem štitu, to jest, u 
nimalo životnoj česti tijela, ono- 
likoj želvi ne mogahu uprav ško- 


7 


menle, abbenchè, nel sospetto che 
i fori fossero stati prodotti da 
arma da fuoco, si ebbe ad esa- 
minare la superficie interna di 
detto scudo nonchè I interno della 
chelonia. 


Un'altra circostanza che po- 
trebbe, ritengo, interessare la 
scienza, sarebbe quella dell’ es- 
sersi trovata la testuggine nei 
medesimi paraggi dopo tre mesi 
e mezzo. — A quali cause si po- 
trebbe attribuire tale staziona- 
rietà? Forse ad un buon pascolo ? 
Ovvero che giunta dal Mediterra- 
neo nell’ Adriatico, in quella loca- 
lità si perdette facendo delle 
piccole escursioni e ritornando 
sui suoi passi? Oppure che, dopo 
essere stata incontrata dal Yacht 
„Sibill“ ebbe a spingersi al Nord 
del nostro golfo, ed arrivata fino 
ad un certo punto abbia ripreso 
per combinazione, nel ritorno la 
medesima via, che la doveva con- 
durre, poi sul luogo, per essa fu- 
nesto, ove fu ferita, ed ove dovea 
perire ? 

Non si può, a mio credere, 
nemmeno supporre che in con- 
seguenza delle ferite avute nel 
clipeo, | animale girasse nelle 
acque di Budua estenuato e de- 
bole tanto da non poter stac- 
carsi dalla costa e nuotare al 
largo, avvegnacchè quelle ferite 


| . . sra 
nello scudo superiore, quindi in 


una parte non affatto vitale, una 


diti ništa; a to biva da osvje- testuggine di quella mole non le 


8 


doci paka i stanje Zivotinje kada 
bješe donesena jer bijaše kao iz- 
ginuta, a debljina i čvrstoća nje- 
zinijeh mišica bješe potpuna, a 
recimo, malne izvanredna, koja 
stvar ne bi se taka prekazala, da 
pače obratno, kada bi želvi ono- 
liko dana bilo da boluje. Me- 
đutim poznato biva kao morske 
žabe i kakvijem ranama priživu, 
a ova će naša od toga pružiti 
bas ne pobitni primjer posto pre- 
živi ulomak glave o kome bješe 
govora u prošastome izvjestaju.’ 


Pošto se želva nakon toliko 
vremena, to jest tri mjeseca i po 
poslije susretka s Yacht-om „Sibil“ 
na istom mjestu nađe, ili posve 
malo dalje, i to tako da je ni- 
kakav brod ili lađa, kroz sve to 
vrijeme (ako ga baš čitava ondje 
prode) uapsi ili barem opazi, 
prosto biva mnijenje da možda, 
ova vrsta morskijeh žaba, u ne- 
često vrh vode izađe ; iliti bolje, 
da za kraće vrijeme, kod odi- 
sanja, na površini mora stoji neg 
li obične želve Jadranskog mora 
koje rek bi da spavaju, na moru 
plutajući katkad po koju uru, a 


hrv. nar. društva“ 


134. 


! Glasnik 
dina VIII. str. 


80- 


doveva, come credo, risentire mi 
nimamente, e ciö verebbe anche 
confermato dalla robustezza e 
pienezza di carni che aveva la 
chelonia quando ci giunse e che 
era, direi, straordinaria, quindi 
l’animale non si mostrava per 
nulla indebolito, cosa che al 
certo non si sarebbe verificata 
qualora esso si fosse trovato per 
tanto tempo di male, anzi sa- 
rebbe stato, come è naturale, 
tutto il contrario; d’ altronde, è 
nota la vitalità di questi animali 
in generale, ed a quali ferite 
possano sopravvivere, e questa 
nostra sfargide diede di cio 
non dubbia prova sopravvivendo 
alla frattura del cranio della 
quale discorsi precedentemente.! 


Dall’ essersi trovata la chelo- 
nia dopo tanto tempo, cioè, come 
si disse, dopo tre mesi e mezzo 
dell’ incontro col Yacht ,Sibill“, 
nel medesimo sito, o pochissimo 
distante, e ciò senza che nel 
corso di detto tempo (se però vi 
stette continuamente) ad alcun 
bastimento o barca fosse dato di 
catturarla od almeno di vederla, 
sì potrebbe supporre che forse 
questa specie di testuggine sorta 
meno di spesso a galla di quelle 
comuni all’ Adriatico, o meglio, 
che meno di queste resti a galla 
per respirare, mentre le comuni 


1 Glasnik h. n. 
VII. pag. 134. 


društva“. Anno 


29 


možda paka da i neobično pla- 
siva sjetiće se odmah ako joj 
kakva pogibelj prijeti te netom 
brod ili koja druga lađa proko- 
moli lista će biti da u dubinu 
zaroni. 


A posto kroz sve gore spo- 
menuto vrijeme, u koliko je javno, 
nikome se ne dade da je opazi, 
a osobito u onome moru, gdje 
lade, parobrodi i drugo Cesto 
prolaze, slobodno je da se pro- 
misli da naša životinja bijaše u 
Jadranskome moru možda i nje- 
koliko vremena prije neg je su- 
srete rečeni Yacht „Sibil“, ali da 
se nikomu nepruži zgoda da je, 
prije onog dana vidi; a napokon, 
uslijed ovoga, lako bi bilo, da se 
dođe i do zaključka, te da se 
reče: tko znade da nije još katkad 
primjerak koji ove posve rijetke 
vrsti, došao u pohode Jadran- 
skome moru, prije ovog našega, 
ali kao dođe tako lijepo čitav iz 
zaljeva izađe neopazen!' 


Dubrovnik 28./IX. 1896. 


! Sve ovo sto rekoh, osobito u po- 
sljednome dijelu ovog izvještaja, naslo- 
njeno je na malne stalno mnijenje da 
naša želva biva ona koju susrete Knjazov 
Yacht „Sibil“. — Sve ono što je poznato 
vrh toga fakta poduprlo bi ovo mnijenje! 


9 


chelonie si direbbe che dormano 
trattenendosi sulla superficie del 
mare, anche qualche ora, galleg- 
gianti, — ovvero, che eccezional- 
mente timida avverta da lontano 
il pericolo ed al primo approssi- 
marsi di battello od altro si 
affondi nell’ onda. 

E se in tutto il summento- 
vato tempo la chelonia non potè 
essere veduta (per quanto è a 
cognizione) da alcuno e special- 
mente in quei paraggi frequen- 
tati, relativamente, non poco da 
barche, piroscafi ecc. natural- 
mente si puo supporre anche che 
l’animale del quale ci occupi- 
amo, sia stato verosimilmente 
nell’ Adriatico parecchio tempo 
prima del suo incontro col detto 
Yacht ,Sibill“, ma che non venne 
per combinazione veduto prima 
di quel giorno. Questa supposi- 
zione potrebbe condurci a con- 
cludere poi che forse altri in- 
dividui di questa rarissima spe- 
cie qualche volta avranno vi- 
sitato I’ Adriatico, ma che come 
giunsero così ne uscirono fuori 
inosservati, passando incolumi pel 
nostro golfo !! 


Ragusa 28./IX. 


1896. 


1 Quello che dissi, specialmente nel- 
l’ultima parte di questa relazione, si basa 
sul quasi pieno convincimento che la 
nostra sfargide sia appunto quella in- 
contrata dal principesco Yacht , Sibill“. 
Tutte le circostanze note militano in fa- 
vore di questa supposizione! 


10 


U istom izvjestaju „Sphargis 
coriacea Gray. u Jadranskome 
moru“ (Glasnik Godine VIII.) 
izbjegnu njeke male pogreške 
(štamparne ili ne) i također nješto 
se propusti. Te će se pogreške 
ovdje popraviti, a dodati ono Sto 
bjese nehotice propusteno. 


23 


Nella relazione medesima 
Sphargis coriacea Gray. ecc. 
(,Glasnik“ ecc. Anno VIII.) sfug- 
girono alcuni errori (nella stampa 
od altrimenti) nonchè alcune 
omissioni. Si rettificano qui sotto 
i primi, aggiungendo quello che 
per innavertenza venne omesso. 


U tekstu srpsko-hrvatskome: 


na str. 
13 


mjeste 


Rečene pločice . . .. od pri- 


like 18 em. 


133. Očni prednji zub 

135. Prednja su uda, s prstima 
kožom pokrivenim, kao da 
su naime obuveni oni pli- 
skavičiji 

id. mjere: desna 0.85—87 m. 
NES širina biva: desne 
0.34—35 m., lijeve 0.32—33 
metra | 

141. preko 6 cm. 

id. kožnati obuvak 

142. Ona iznosi 205 do 20 em. 

id. karakoid iznosavši desni 33. 
a lijevi 355 mm. 

id. oba ilia.... po srednjoj 
širini 236 mm. 

id. dopire do 24, 

id. a gornje im grane.... 
gotovo 439 

143. Pube je dug 8 mm. 

id. Debljina ove kosti.... iz 
među. 

id. mjereći.... kost 365 po du- 


ljini u lijevoj strani a 577 
u desnoj sa 14—146 mm. 


ima biti 


Rečene pločice . . . . 
like 18 mm. 

Očnji prednji rub. 
Prednja uda s prstima kožom 
pokrivenim kao što su na- 
ime obuveni (pokriveni) oni 


od pri- 


pliskavičiji. 
mjere: desna 0.85 m. ; lijeva 
OSTA. er širina biva desne 


0.33 m., a lijeve 0.31 m. 


preko 5 em. 

rožnati obuvak. 

Ona iznosi 0.20 m. do 0.205 m. 
karakoid iznosivši, desni 0.38 
m. a lijevi 0.355 m. 

oba ilia.... po srednjoj 
širini gotovo 024 m. 

dopire do 0.24 m. 

a gornje im grane.... 
golovo 0.435 m. 

Pube je dug 8 em. 
Debljina ove kosti.... iz- 
među 0.04 m. i 0.085 m. 
mjereći.... kost 0.365 m. po 
duljini u lijevoj strani a 0.377 
m. u desnoj sa 0.14—0.146 m. 


a pag. 


131. 
142. 


143. 
id. 


11 


Nel testo italiano: 


in vece di 


queste piastrelle . ... misu- 
rano circa 18 cm. 

la piastra ....di larghezza 
massima 0.8 m 

‘ed il pube 0.3 m. 

che varia essendo quest'osso 


del tutto irregolare. 


deve essere 


queste piastrelle . ... misu- 
rano circa 18 mm. 

la piastra .... di larghezza 
massima 0.08 m. 

ed il pube 008 m. 

che varia (essendo quest’ osso 
del tutto irregolare) dai 0.04 
m. ai 0.085 m. circa. 


Glasnik hrv. nar. druztva. God. X. 


Tab. I. 


SPHARGIS CORIACEA GRAY. 


Über fossile Fische 


von Tuffer in Steiermark und Jurievčani in 
Kroatien. 


Von Prof. Dr. Carl Gorjanovic-Kramberger. 
Mit Taf. IL und II. 


Dieser kleine Beitrag enthält die Beschreibungen zweier 
neuen fossilen Fischarten, nämlich von Belone tenuis m. und 
Chaetodon Hoeferi m. — Sie entstammen zweien verschieden 
alten Fnndorten: Tüffer und Jurjevčani. 

Der Fundort Tüffer ist wohl bekannt und lieferte bereits 
eine schöne Anzahl typischer Meeresfische, welche von mir in den 
Jahren 1891 und 1895! beschrieben wurden. Bezüglich des Alters 
hätte ich bloss zu erwähnen, dass sich diese Fischfauna sehr 
gut an jene von Chiavon anschliesst und dass man sie dem- 
zufolge an die Basis des Miocen’s stellen könnte. 

Was den Fundort Jurjevčani anbelangt, so hätte ich, 
indem diese Lagerstätte zum ersten Male in die Literatur ein- 
geführt wird, Folgendes zu bemerken: Das Dorf Jurjevčani 
liegt am südlichen Abhange der Plesivica (Samoborer Gebirge) 
in Croatien und zwar im NO von Dorfe Plesivica, an den ter- 
tiären Vorhügeln, die sich hier an die Trias anlehnen. Das Gestein 
(grauer Kalkmergel), in welchem der hier zu beschreibende Fisch 
aufgefunden wurde, ist ober-miocenen Alters, nämlich den s. g. 


! Vergleiche: Paleoihtiolozki prilozi. (Collectae palaeoichthyologicae) in 
„Rad“ der siidslav. Akademie: Agram 1891. Bd. CVI. der math. naturw. Classe. 
— Besonders aber. 

„De piscibus fossilibus Comeni ...“ — Opera academiae scient. et art. 
Slavorum meridionalium. — Zagreb 1895. pg. 56. 


26 9 


sarmatischen Ablagerungen angehòrend. — Ausser Fischen giebt 
es hier auch Blätter, doch wurde diese Lagerstätte bis nun noch 
nicht näher palaeontologisch untersucht. 


Fam. Scombresocidae 


Gen. Belone. 


Die zu dieser Gattung gehörigen Fische zeichnen sich durch 
einen langgestreckten, mit kleinen Schuppen bedeckten Körper 
aus. Die beiden gleichlangen Kiefer sind nach Art eines Schnabels 
verlängert und mit kleinen spitzen Zähnen versehen. Es sind dies 
Meeresbewohner, und leben sowohl in tropischen als auch in 
gemässigten Meeren. 


Bisher ist fossil blos Belone acutirostris Sauvg. aus dem 
Miocen von Licata in Sicilien! bekannt gewesen. 


Der hier näher zu besehreibende Überrest stammt aus dem 
anfangs beschriebenen Fundort Jurjevčani bei Plešivica, und ist 
ebenfalls miocenen Alters (obere Abtheilung). — Eine kurze Be- 
schreibung dieser sarmatischen Art habe ich prioritätshalber 
bereits im Jahre 1894 in meiner „Geologie des Samoborer und 
Zumberak-Gebirges“ veröffentlicht.” In der Folge gebe ich nun 
eine eingehendere Beschreibung dieser Art unter gleichzeitiger 
Beigabe der Abbildung. 


Belone tenuis, Kramb. Gorj. 
(Tab. I, Fip. 1m. 1a.) 


1894. Belone tenwis Kramb. Gorj. — „Rad“ der südsla- 
vischen Akademie d. Wiss. Agram. Bd. CXX. pag. 73. 

Mit Ausnahme der theilweise beschädigten Rückenpartie des 
Körpers ist der Fisch sonst recht gut erhalten, obwohl die Platte 
noch drei Brüche aufweist. Die wichtigeren Skelettheile sind alle 
gut sichtbar, wodurch die generische Bestimmung ausser Zweifel 
steht. 


1) Sauvage: „Poissons fossiles d’Oran et de Licata“. (Annales des Sciences 
Gćologiques. Tom IV. 1873. pg. 257., PI. L. Fig. 2--3., Pl. XL, Fig. 68.). 

2) Rad“ der südslavischen Akademie der Wissenschaften. Agram 1894, 
Bd. CXX. pg, 73. 


3 27 


Vergleichen wir nun unsere neue Art mit der Sauvage’schen, 
so ergiebt sich eine bedeutende Differenz zwischen beiden, jedoch 
aber blos im feineren Baue des Skelettes. Hauptsächlich basiert 
der Unterschied zwischen beiden Arten darin, dass meine B. 
tenuis einen schlankeren Körper, eine bedeutend geringere Wir- 
belzahl (blos 57; B. acutirostris = 70), und endlich eine grös- 
sere Strahlenzahl in der Analflosse besitzt. 


Belone acutirostris, Sauvg. Belone tenuis, m. 
Mizbelzanlan.. son 10 (8298) 1228 0041.87 (24433). 
Pinna analis: . 4. 10 Mil Zaun 16—18 

Srasesudals vea 913 KA TA 


Alle übrigen Charaktere, welche auf numerischen Auf- 
zeichnungen basieren, werden durch folgende Zusammenstellung 
ersichtlich werden : 


Berperlanee: s lie een a g an 220 Tamm: 
Köorperhöohler:,., iu, can are, 
Kopflänge mit dem Ba (das Ende fehlt) . cas 1045 i 
Augendiameter (der a aa ET RE TERN 
Wirbelanzahl . . ... i piatt ee GDI DA LO BIK 
Rückenflosse hat Strahlen a Lee lex 
Anal 5 A 5 ae = 
Schwanzflosse ,, n ca a o ono 
Brust SI 3 Fr ra Ze pei ocat = m 
Bauch send da: „ea. 6. 
Entfernung der Hadehilisesn von en Brusifingiei 61 mm. 

4 „ Anal : » der Bauchflosse 24 i 

i ana i : „- Gaudal , Aa 

Beschreibung. 


Der langgestreckte, mit einem spitzen Schnabel endigende 
Körper dürfte in der vorderen Körperpartie höchstens 15 mm. 
an Höhe erreicht haben. Vergleichen wir nun diese mit der to- 
talen Länge, so würde sich die Körperhöhe zur Gesammtlänge 
wie circa 1 : 14:6 verhalten. Die Körperhöhe vermindert sich 
allmählich nach rückwärts, und zwar so, dass dieselbe beim 
Beginn der Analflosse noch 11'2 mm., der Schwanzstiel indessen 
nur mehr ca. 6—6'5 mm. an Höhe beträgt. 

Der Kopf ist, wie gesagt, in eine lange Schnautze verlängert, 
welche etwa die Hälfte der totalen Kopflänge ausmachen dürfte. 


98 4 


Von den Kopfknochen, welche speciell auf Taf. II. Fig. la. abge- 
bildet sind, seien Folgende erwähnt: die schnabelartig vorgezogenen 
Intermaxillar- und Dentalknochen, welche, wie es scheint, nur 
spärlich mit spitzen Zähnen besetzt sind. Das schmale Praeoper- 
culum lässt seine Gestalt noch ziemlich gut erkennen, ebenso das 
über 8 mm. hohe und fast 5 mm. breite Operculum. Das Subo- 
perculum zeigt eine nach vorne gerichtete Streifung. Das grosse 
Auge weist einen Durchmesser von über 7 mm. auf. 

Die Wirbelsäule besteht aus 57 Gliedern, welche, ausser 
den etwas kürzeren des hinteren Caudalabschnittes, zumeist etwa 
3 mm. lang und fast ebenso hoch sind. Freilich sehen sie bei 
Betrachtung des intravertebral ausgefüllten Raumes viel schlanker 
aus, sind aber nichts desto weniger beinahe quadratisch. Von 
den Apophysen kann nichts besonderes erwähnt werden, ausser 
dass die der zwei letzten Wirbeln zur Stütze der Caudalflosse 
dienen. Die Rippen sind sehr dünn und verhältnissmässig lang, 
nehmen indesseu an Länge nach rückwärts ab. 

Die Dorsalflosse steht sehr weit hinten und zwar 42:5 mm. 
vor der Caudalen. Sie besteht aus etwa 14 Strahlen, welche 
ebenso viele Träger erkennen lassen; sie erstreckt sich bis etwa 
135 mm. vor die Caudalflosse zurück, weist somit eine Basis- 
länge von 29:0 mm. auf. Die Strahlen sind nicht ganz sichtbar, 
sind aber gegliedert und getheilt. 

Die Anale steht der vorigen Flosse gerenüber und beginnt 
nur unbedeutend vor der Dorsalen. Sie besteht aus 16—18 
Strahlen, welche von 15 Trägern unterstützt werden und eine 
Basislänge von 29 mm. einnehmen. Die Strahlen sind dünn, ge- 
gliedert und getheilt. Der längste Strahl ist fast 13 mm., der 
letzte 5 mm. lang. 

Die Caudale ist sehr gut erhalten; sie besteht aus 15 Haupt- 
und dann aus 5 oberen und 4 unteren Randstrahlen. Die l'losse 
ist sehr leicht ausgebuchtet;; die einzelnen Strahlen messen 19 mm. 

Die Ventralen stehen 23:6 mm. vor der Anale oder 18:5 mm. 
hinter der Mitte des Abstandes zwischen der Anale und den 
Pectoralen. Sie stützen sich auf verhältnismässig starke Becken- 
knochen, welche aus einem 7:3 mm. langen, nach vorne ge- 
richteten Knochen, welcher an der Basis einen fast senkrecht 
nach oben schauenden Fortsatz besitzt, bestehen. An Strahlen 
giebt es ca. 6, wovon die längsten 8:5 mm. lang sind. 


5 29 


Die Pectoralen endlich sind ziemlich an der Mitte des 
Körpers inserirt und stützen sich auf den noch stellenweise deutlich 
sichbaren Brustgürtel. Die Strahlenzahl scheint 12—14 zu sein. 

Der Körper war mit kleinen runden, sehr zarten Schuppen 
bedeckt. 

Fundort: Jurjevčani beim Dorfe Plešivica im hellgrauen 
sarmatischen Kalkmergel. — Diesen schönen Fisch schenkte Herr 
Kaufmann F. Horvat (in Plesivica) der hiesigen geologischen 
Abtheilung des Nationalmuseums. Den Abdruck desselben Fisches 
besitzt, wie ich erfahren habe, Herr Graf Erdödy in Jaska. 


Erklärung der Abbildungen. 


Taf. I. Fig. 1. Belone tenuwis m. in nat. Grö:se. 

Taf. II. Fig. la. Belone tenuis m. Der Kopf etwas schema- 
tisiert dargestellt, um die einzelnen Knochen deutlicher hervor- 
treten zu lassen: 


i. m. = Intermaxillare. r. br. — Radii branchiostegi. 
p == Dentale. «ps. = Parasphenoid. 

q == Quadratum. sc. = Scapula. 

p. o = Praeoperculum. p. p- = Pinna pectoralis. 

o. — Operculum. 


Fam. Squamipinnes. 


Diese sehr gut markierte Familie hat uns auch mehrere 
fossile Vertreter überlassen, die sich zumeist in recente Gattungen 
einreihen liessen. Hauptsächlich sind es die Fundorte M-te Bolca 
und Chiavon, von denen derartige Überreste bekannt geworden 
sind und die bezüglich des Alters dem Eocen resp. Oligocen an- 
gehören. Es möge noch bemerkt werden, dass die an genannten 
Fundorten zur Ablagerung gelangten Straten typische Meeres- 
bildungen darstellen. — Ebenso ist es der Fall mit unserem aus 
Tüffer stammenden und bald nachher zu beschreibenden Überrest, 
welcher sich in chronologischer Beziehung eng an die Fauna von 
Chiavon anschliesst. 

Die recenten Vertreter dieser Familie sind ebenfalls typische 
Meeresbewohner und zwar bewohnen sie zumeist die tropischen 
Meerestheile, wo sie sich dann am liebsten in der Nähe von 


30 6 


Korallenriffen aufhalten. Sie zeichnen sich durch ihren hohen, 
abgeflachten Körper und insbesondere durch den Umstand aus, 
dass die Schuppenbekleidung auch einen grossen Theil der Dorsal- 
und Analflosse bedeckt, und zwar derart, dass nur ein geringer 
Flossentheil aus der Schuppenhülle herausragt. Deshalb ist es 
auch an recenten Exemplaren überhaupt schwer zu bestimmen, 
wo eigentlich die Grenze zwischen Körper und Flosse liegt. In 
dieser Eigenthümlichkeit liegt eben der Charakter der Familie 
ausgeprägt, obwohl sich dieselbe ausserdem durch die Lage und 
Gestalt des Kopfes, die Bezahnung u. s. w. auszeichnet. Unser 
Überrest zeigt einen hohen flachen Körper, mit Schuppen ver- 
deckte Dorsal- und Analflosse, einen etwas vorgezogenen kleinen 
Mund mit Bürstenzähnen, gleich entwickelte Dorsalflossen, ein wie 
es scheint erenirtes Praeoperculum, und ziemlich grosse Schuppen. 
Alle die erwähnten Charaktere stimmen sehr gut mit jenen der 
Gattung Chaetodon überein, so dass an der Richtigkeit der 
Gattungsbestimmung kein Zweifel vorliegt. 


Genus Chaetodon. Ag. 


Fossile Überreste dieser Gattung waren bisher mit Be- 
stimmtheit nicht bekannt. Es citiert wohl Gervais! einen Rest 
unter dem Namen Ch. pseudorhombus aus dem Pliocen von 
Montpellier, indessen liefert uns dieser fragmentäre Überrest kei- 
nerlei bezeichnende Merkmale der Fam. Squamipinnes überhaupt, 
geschweige das der Gattung Chaetodon, falls nicht etwa die flache, 
hohe Körperform Veranlassung zu einer derartigen Bestimmung 
gab. Der fragliche Fisch dürfte am ehesten der Familie Caran- 
gidae und der Gattung Lichia oder d. gl. angehören. 


Chaetodon Hoeferi, Kramb. Gorj. 
(Bar. TIL us Pare Miro 


1895. Chaetodon Hoeferi, Kramb. Gorj.: „De piscibus fossi- 
libus Comeni . . .“ (Opera academiae scientiarum . . .) Zagreb 
(Agram) pag. 60. 


1 Zoologie et Paléontologie Francais. Paris 1859. pag. 528., Tab. 75. 


7 31 


Diese Art habe ich bereits mit einigen Worten in citiertem 
Werke charakterisiert; hier folgt nun die genaue Beschreibung 
und Abbildung dieser schön erhaltenen Fischart. 

Vor allem aber gebe ich die Dimensions-Aufzeichnungen, 
welche uns diese Fischart in kurzer, übersichtlicher Weise cha- 
rakterisieren sollen: 


Körperlänge Be me a. 190: Dem: 
“hohe .. E 1 ONE E: TORI a ULI 
Schwenzshelhole?. <, se, ur a la 
Müchlanzaul a 2. 02, lat a 22 (89-14): 
Küickenilosse. 7 paketi, zo 20.9. en 22; 
Anal È Sac IAC MD 
Gouda, žu de RO = a 1010 T 2. 
Auvendiamneten n Om. 


Und nun zur Beschreibung des Skelettes. 


Der Kopf zeichnet sich vor allem durch seine Gestalt aus. 
Seine steile, 39 mm. hohe Stirn übergeht etwas oberhalb des un- 
teren Orbitalrands in eine 18 mm. lange vorgezogene Schnauze, 
welche mit dem erwähnten Stirnprofile einen stumpfen Winkel 
von ca. 120° einschliesst. Indem noch die Schnautze so zu sagen 
in der Verlängerung des Bauchprofiles liegt, so ist dadurch die 
eigenthümliche Physiognomie des ganzen Fisches bedingt. Von 
den Kopfknochen erwähne ich das nach rückwärts ausgezogene 
Intermaxillare mit seinen Bürstenzähnen, die Frontalia und das 
Occipitale superius, welches eine kräftige Medianleiste aufweist 
und nach rückwärts zu in eine Lamelle übergeht. Die runde 
Orbitalhohle ist dem Stirnrande genähert und liegt die Mitte 
derselben im ersten unteren Drittel der Körperhöhe. 


Der Unterkiefer ist ein dreieckiger, mit einem deutlichen 
Articulare und Bürstenzähnen versehener Knochen, welcher ein 
ziemlich stark entwickeltes, nach hinten ausgezogenes Angulare 
aufweist. 

Mit dem Angulare steht noch im Zusammenhange das 
ziemlich grosse dreieckige Quadratum, an welches sich rückwärts 
das rechtwinkelig gebogene Praeoperculum anschliesst. Dasselbe 
weist mehrere dem hinteren Rande zulaufende, mehr oder 
minder radial gestellte Furchen auf, weshalb es scheint, als ob 


32 8 


der Rand des Praeoperculum creniert sei. Das Operculum stellt 
uns einen ziemlich grossen und eher längern als breiten Kno- 
chen dar. 

Vom Schultergürtel ist nur ein Fragment der proximalen 
Partie erhalten. 

Die kräftige Wirbelsäule ist in ihrem vorderen Theil herab- 
gebogen und undeutlich erhalten. Sie besteht indessen aus 22 
Gliedern, wovon 3 dem abdominalen und 14 dem caudalen 
Körpertheil angehören. Die Apophysen sind stark, von verschie- 
dener Länge und Neigung; die Neurapophysen sind vorne und 
hinten kürzer, in der mittleren Körperpartie am längsten, und 
erreichen da eine Länge von über 4'/, mittlerer Wirbellängen. 
Ihr Neigungswinkel zur Säule ist verschieden; diejenigen der 
Abdominal- und noch einiger Caudalwirbeln sind nach vorne 
geneigt. die folgenden stehen dann senkrecht, während erst die 
Apophysen der 6 letzten Wirbeln nach rückwärts geneigt sind. 
Die Haemapophysen sind alle nach rückwärts geneigt und zwar 
immer stärker als die entsprechenden der oberen Wirbelseite; 
auch sind die Haemapophysen länger. Es sei noch bemerkt, dass 
ausser dem Hypurale noch die Apophysen der 3 letzten Wirbeln 
zur Stütze der Caudale dienen. 

Die Rippen sind kräftig und sehr lang, dabei nur mässig 
gebogen. 

Die Rückenflosse beginnt senkrecht oberhalb des Endes des 
Occipitale superius und zieht sich über den ganzen Rücken bis 
auf 10 mm. vor die Caudale zurück. Sie besteht aus einem ein- 
zigen, durch keinerlei Einschnitt getrenntem Theile, wovon der 
stachelige wegen seiner kräftigen Stacheln eine etwas längere 
Basis einnimmt als der weiche Theil. Die vordere Flossenhälfte 
besteht aus 12 sehr kräftigen Stacheln, welche die horizontale 
Parlic des Rückens in einer Länge von 62 mm. einnehmen. Die 
einzelnen Stacheln nehmen von vorne nach hinten an Länge zu, 
aber an Stärke ab; der längste darunter dürfte etwas länger ge- 
wesen sein als der letzte, welcher 25 mm. Länge besitzt. Be- 
züglich der Breite der Stacheln, wäre noch zu bemerken, dass 
der 4. 5. und 6. vier mm betragen. An die Stacheln reihen sich 
die weichen Strahlen der zweiten Flossenhälfte sogleich an, 
indem sie die schiefe, gegen die Caudale abfallende Rückenpartie 
einnehmen. Diese Flossenhälfte besteht aus 22 getheilten und 


9 33 
gegliederten Strahlen, welche sich über eine Basis von 54 mm. 
erstrecken. Der erste Strahl dieser Flossenhälfte entspricht in 
Bezug auf die Länge dem letzten Stachel; die folgenden, weichen, 
nehmen an Länge unbedeutend zu, um dann gegen die Caudale 
zu wieder an Länge rasch abzunehmen. Die Flossenträger dieser 
Flosse sind, je nach dem sie die eine oder die andere Flossen- 
hälfte unterstützen, von verschiedener Stärke. Durchschnittlich 
sind die Interneuralia des stacheligen Flossentheiles die kräftigsten 
und längsten, diejenigen der weichen Flosse die kürzeren und 
zarteren; im allgemeinem aber nehmen die Träger von vorne 
nach rückwärts ab und zwar so, dass der zweite Träger 27 mm., 
der letzte aber blos 5 mm. misst. 


Die Anale ist etwas nach rückwärts verschoben, indessen 
dürfte sie erst unter dem Ende des ersten Drittels der weichen 
Rückenflosse begonnen haben. Sie ist nicht mehr ganz erhalten, 
indem der erste und ein Theil des zweiten Stachels abgebrochen 
ist. Im ganzen dürfte sie aus 3 Stacheln und 20 weichen, ge- 
theilten und gegliederten Strahlen bestanden haben. Der längste 
der 3 Stacheln ist etwas über 30 mm. lang; die übrige Strahlen 
dürften nur um ein weniges diesen an Länge überragt haben. 
Die Basis, welche diese Flosse einnimmt, beträgt vielleicht gegen 
50 mm. 


Sowohl die Dorsale als auch die Anale waren zum gròsseren 
Theil mit Schuppen verdeckt, was uns die vorhandenen, die 
Flossen bedeckenden Schuppen bezeugen. 

Die Caudale ist ziemlich breit und kaum eingebuchtet. Sie 
besteht aus 3 I 10—10 I 2 Strahlen, wovon die oberen und ins- 
besondore die unteren Hauptstrahlen die längsten sind. Der 
längste Strahl des unteren Flossenlappens beträgt 37:5 mm., die 
Strahlen der mittleren Flossenpartie messen etwa 19:5 mm. 
Simmtliche Strahlen, mit Ausnahme der Randstrahlen, sind kurz 
gegliedert uud mehrfach getheilt. 

Von den paarigen Flossen ist leider nichts erhalten geblieben. 


Den ganzen Körper bedecken ziemlich grosse Schuppen, die 
jedoch nirgends vollständig erhalten geblieben sind. Auser den 
Körper bedecken die Schuppen — wie erwähnt — auch zum 
grossen Theil die Dorsal- und Analflosse, was übrigens sehr 


deutlich eruierbar ist. 
3 


34 10 


Von dieser Fischart, liegen zwei aus Tüffer stammende 
Exemplare vor. Das hier abgebildete ist Eigenthum der Leobener 
Bergakademie, das andere, fragmentär erhaltene, befindet sich 
im eroatischen Nationalmuseum. Beide wurden von Herrn Prof. 
Hoefer zum Zwecke einer näheren Untersuchung zugesendet. 


Erklärung der Abbildungen: 


Taf. II. Chaetodon Hoeferi m. in nat. Grösse. 

Taf. II. Fig. 2. Chaetodon Hoeferi. Der Kopf etwas sche- 
matisch, um die Gestalt der einzelnen Knochen deutlicher her- 
vortreten zu lassen: 


i. m. — Intermaxillare. p. o. = Praeoperculum. 
d. = Dentale. op. = Operculum. 

q. = Quadratum. sc. = Scapula. 

s. 0. = Sub orbitale. fr. = Frontale. 


o. s. = Occipitale superius. 


Tab. In 


Glasnik hrv. nar. druztva. God. X. 


Glasnik hrv. nar. druztva. God. X. Tab. III. 


Motrenje ptica 
u Osieckoj okolini sodine 1896. 


Napisao stud. phil. Ervin Rössler. 


Lani sam u ,Glasniku hrv. naravoslovnog društva“ počeo 
pisati o motrenju ptica u osječkoj okolini. Bio sam ondje izveo 
jednu skrižaljku, u kojoj je bilo u kratko naznačeno seljenje 
ptica proljećem i u jeseni, kojoj sam dodao kratke bilješke i 
popis ptica osječke okoline sa oznakom, da li su stanarice, ljet- 
nice, zimnice ili prolaznice. Nekoliko ptica bio sam izostavio, jer 
za njih ne znam za stalno, da li se u osječkoj okolini nalaze. 


Ove sam godine taj lani započeti posao nastavio. Skrižaljku, 
koja nam predočuje seljenje ptica, donekle sam upotpunio, do- 
davši joj između ostalog smjer ptičjega lijeta, gdje sam ga god 
mogao zabilježiti, vrijeme onoga dana, kada sam motrio, vrijeme 
dan prije i druge stvari, kojih u lanjskoj skrižaljci nema i koje 
su ipak od velike znamenitosti za seobu ptica, kao što n. pr. 
vrijeme. Skrizaljei sam još dodao popis ptica, što sam ih godine 
1896. ovdje vidio, sa kratkim biološkim podacima glede hrane, 
gniježđenja, dolaska i drugih stvari, koliko sam to mogao opaziti. 


I tako opet i ove godine predajem taj svoj neznatni rad 
javnosti, želeći, da opet nešto, ako je i malo, doprinesem pro- 
micanju prirodoslovnih znanosti. 

Još mi je samo spomenuti, da sam se i ove godine, kao 
što i lani, držao tablice za motrenje i popisa ptica gosp. prof. 
Brusine u ,Glasniku hrv. naravoslovnog društva“ God. V. 

* 


36 


Vrsta 


Sturnus vulgaris L. . 
Chrysomitris spinus (L.) . 
Motacilla alba L. 

Aédon luseinia (L.) 
Erithacus rubeculus (L.) . 
Oriolus galbula L 

Lanius meridionalis Temm. 
Lanius minor Gm 

Lanius collurio L. 
Hirundo rustica L. 
Chelidon urbica (L.) 
Clivicola riparia (L.) 
Caprimulgus europaeus L. 
Cuculus canorus L. . 
Coracias garrula L. . 


Phalacrocorax carbo (L.) 


Ardea cinerea L. 

| Ardea purpurea L. 
Ardea alba L. 

Ardea ralloides Scop. 


Nycticorax griseus (L.) 


9 


"Tablica za 


Proljetno selje- 


Datum, kada se 
prvi put motrilo 


19.11.) — 


13.|IV. 


9.IV.| 


28.|IV. 
4.[V. 
5.|V. 

7.|1V. 


18. 11. 
7.|V. 
21.101. 
29.|IV. 


9.|IV. 
21.111. 


er 


Smjer lijeta ptičjega 


Vrijeme i smjer 


vjetra 


| 
| 


Vedro, 
mirno 
Kisovito, 
jak SIs. 
Promjen- 
ljivo 


Oblačno, 
vjetrovito 
Vedro, 
mirno 


Vedro, 
me rslabr Js. 


Promjen- 
ljivo 
Vedro, 
"7" | slab JIs. 


Vrijeme dan prije 


Vedro, 
mirno 


Vedro 


Vedro 


— | Vedro Vedro 


Datum, kada se 
veća množina 


28.) VIII. 


15.|VII. 
19. III. 


31.|VIT. 


IM 


Smjer lijeta 


JJIS 


Vrijeme i smjer 
vjetra 


Sunce 


| Promjen- 
ljivo 


Promjen- 
ljivo 


Kišovito, 

jak SIs. 

Oblačno, 
jak S. 


Vedro 


Vedro, 
mirno 


Sunce 


3 


motrenje ptica. 


nje ptica Jesensko seljenje ptica 
.D DI ar DL 
= 335 5 = a la g 303 
s [3838| . E SÙ = [8.5 
S To ER 2 = & = m È ge 7 
i ES. DS © 3 © DUE 5 BTE 
= (3238| ge = = Bun 
= mai =" > EH keke > SI 
Vedro, | Promjen- | Promjen- to er HA io 
Ja 2 MEER yon | ljivo 
= a di 4 Kae Rico] Oblačno | 1.8. 
Promjen- 
_ = — — 5.|IX.| — ljivo Vedro 5.|X. 
T li“ j a 
Vedro sr = = SEX = Vedro 5.|X. 
Pa Es È x un (ige = = RR, 
2 Promjen- | , 
li a È — | BR.) — | Oblačno | an | 25.1X 
— — — = 14.|IX.| — | Sunce — 14.|IX. 
— 2.|IX.| Vedro Vedro 6.|X.| — |Vjetrovito — — 
— | 6. Fromien- | Fromjen-| 9g fx! Is | Oblačno | Kišovito | 28.IX 
jivo ljivo 
dA Vedro, i = La m 
N wu is 
— — - — 15./IX.| — | Sunce Sunce | 15.|X. 
= mi = E 8.IIX.| — | Vedro i 8.|IX 
— 15.|VIl.| Vedro — 23.) VIII. — | Kišovito Vedro |23.|VIH. 
Yedro, l10.VII.| Sunee | Sunee | 6.xX.| — | Vedro d 5.|XI. 
—  /10.|VIIL| Sunce Sunce | 28/IX.| — | Kišovito | Kisovito 
—  |20.[VII.| Vedro Vedro — |— - — 1. |X. 
Sunce |17.|VIIL en — | 3.jIX.| — | Kišovito | Kišovito | 30.]IX 
Promjen. y 
— 17.|VIIL. jak JIs. — 23. IX. — Vedro — 23.|IX 


38 


4 


Tablica za 


Proljetno selje- 


o © E | 
DE sO = eZ ® mn 
mE | IE (SÌ n a o 
V rsta “su 65 Ei S S.E = 
mE 3 n zi ZN e n 
S E ž o Se © i 
BHB | © fo ae js 
Seller 2 È SS Er 
er a BE = E sSR| s sE 
mist ki > ® Ben Da 
sag) Fe E |EPole Mia 
SIE sa a Vaud E 
Ciconia ciconia (L.) . . . [19.1] — | Vedro, | Vedro, [oy gy Vedro; 
: mirno mirno slab JIs. 
IMRE dd: G «7| Oblaéno ui >: 
Ciconia nigra (L.). . . . [30.IIL.| SZ jak SZ — — 
Plegadis faleinellus (L) .| — |— — = 17.|vır.] — | Oblačno 
Anser anser (L.) . . . . [19.|I.| S DELIO Eno, 22.|IIL.| — vera) 
mirno mirno JIs. 
Anas'bosceasab. . I. „ei % — |— — — 18. II. — | Vedro 
7 . 
Daphiloracuta (Lo) e ke = — < eine ea 
mirno 
Columba oenas L. . . . [12.1] S| Blago S ler Sek So 
Turtur turtur (L.) ... .{26.|IV.| — — — == = 
Bulleacatra La. %.. 2422,71 20.IE) = Vedro Vedro — | — 
er. Vedro, 
Vanellus vanellus (L.) .| — |— _ — 19.|1IL| — gg 
i 3 Vedr Vedro. 
Himantopus himantopus L.|22.|HI.| — SE a I. == = 
Tringoides hypoleucus (L)| — |— = — 30. VIL.| — | Oblačno 
a t Vedr - 
Totanus fuscus (L.) . . . [21.IIL| — E TA Vedro — | — — 
Gallinago gallinago (L) .| — |— — — 23.|vix.| SSZ| Oluja 
Gallinago gallinula (L.) 3.|IV.| — aaa — —|—| — 
fake ; Vedro, Vedro, ša 
Numenius phaeopus (L.) [19..HL| — | nirno riki — | = 
a . Vedro, Vedro 
Sterna hirundo L. . . . [22.|II.| IZ JIs. SAR TESI a = 
Hydrochelidon nigra (L).| — |— = = 13.]VIL.| — | Vedro 
Hydrocolacusridibundus(1..] 19.|11.\ sis Vedro: ly Vedo a ae 
y ia E. eni ev le mirno nido e iasi slab JIs. 
S Mne SEN) Vedro, Vedro, |oc Vedro, 
Colymbus cristatus L. . .{19.|HI.| — ino ae 22. (11I.| — Ifa 
Kišovito, 


Colymbus fluviatilis Tunst. | 13. IV. 


jak SIs. 


o 39 
motrenje ptica. 
nje ptica Jesensko seljenje ptica 

D 

e no = = Ke = = n n 

3 8355| 8 ma E a go deg 

islam oj Sa tu En ika SIE 

= s E = [n°] 2 s Gi e [as] © 25 3 

= EN SE = = = SE = Si. 

ku Benu 2,5 SD = = = a Sud 
= Bod) BP 5 S = ans E San, 

> Q > > a un > > e 
Vedro |31.|VIL| Vedro | Oblačno [22.|VIIL.| — | Sunce —  |22.|VII. 

— — — — — | = — — 18.|IX. 

I Promjen- | Promjen- r Oblačno 2 
Vedro, ; 
slab JEG. |L0-|VITL| Sunce | Sunce _ Ul — — | 27.]|XIL 

— 6.|X.| Vedro — i — — — 
Vedro, Vedro, Vedro, 
mirno | 19:11 mirno mirno KA LD = i "Fi 

Obl È 7 il 

— |27./I1L Des = 23.|IX.| — | Vedro — (09 

— -- — = 28.|IX.| — | Kišovito | Kišovito | 28.|IX 

— 6.|X.| Vjetrovito _ — |— _ — — 
Vedro, 3 : Promjen- x 
mirno |30-|VIL| Oblačno | Vedro | 20.|IX.| — ljivo Vedro 1. |X. 
Vedro | 6./VIIL/ Sunce Sunce 2.|IX.| — | Vedro Vedro 2.|IX. 

Promjen. 

rai 17.|VII. jak JIs. mara = == aj == 3.|X. 
Vedro | 31.|VIL| Vedro | Obla@no — | — _ 11.1IX. 

= = — — 16.|IX.| — | Vedro Vedro | 26.|IX. 

—  [|20.[VIIIL| Vedro Vedro — | — — 20. [IX 

= 16.1IX. Vedro Vedro 1X. — ne Oblaéno 1.|X. 

Promjen. A 7 : 

0 117. VE: jak In _ 6.|X.| — |Vjetrovito — — 
Vedro 1/13. VIII. Oblačno | Oblačno — | — — — > 
Vedro, ite Promjen- 

slab JIs. | 19.|VIL| Vedro — 1.|X.| — ljivo Oblačno — 
— 16.|IX.| Vedro Vedro —|— _ _: — 


40 6 


Ovoj skrižaljci, koja predočuje seljenje onih ptica, što sam 
ih god. 1896. motrio, dodat ću još popis svih ptica, dakle ne 
samo selica, kojih sam gore spomenute godine u osječkoj okolini 
opazio, i to sa kratkim biološkim podacima, što sam ih sabrao, 
otkako se bavim motrenjem ptica. 

Corvus cornix L.; stanarica; ljeti živi po šumama i po- 
ljima, gnijezdi se na visokim stablima, hrani se kukcima, često 
dolazi također do voda, gdje se hrani ribama, isplavljenim na 
obalu. Zimi dolazi u blizinu gradova i sela, gdje si traži hranu. 
Često ju je vidjeti, gdje sjedi na leđima svinja, čisteći ih od 
parasita. 

Corvus frugilegus L.; dolazi samo zimi u naše krajeve. 
Obično se skuplja u velika jata, tražeći si hranu po poljima blizu 
sela; prenoćuju u velikim množinama u obližnjim šumama. Prvi 
eksemplar vidio sam ove godine 12. XII. 

Colaeus monedula (L.): stanarica. Pridružuje se, tražeći 

hrane, obično jatama drugih vrana. Gnijezdi se u starim zgra- 
dama i rupama u drveću, najradje u mirnim, sjenovitim Su- 
mama. 
i Pica pica (L.); stanarica, koja je jako škodljiva zato, što 
plijeni gnijezda manjih ptica, osobito pjevica; ali se inače hrani 
kukcima. Gnijezdo si poput vrana gradi u šumama i to dosta 
rano u proljeću. 

Garrulus glandarius (L.); nije prava stanarica, jer mijenja 
svoje prebivalište, premda nas nikad sasvim ne ostavlja. U većem 
ih broju ima uvijek zimi; u to doha se najviše hrane žirovima. 

Sturnus vulgaris L.; plica selica; ali često, osobito ako 
je zima blaga, kod nas prezimi. Inače dolazi već jako rano, 
obično u veljači, u pojedinim jatima, te je često prinuđena opet 
se vratiti, ako je još sve pokriveno snijegom. Gnijezdi u šupljem 
drveću u šumi; mladi se sakupljaju u velika jata i napadaju na 
naše vinograde i voćnjake, dok nas u listopadu ili studenom ne 
ostave. 

Fringilla coelebs L.; stanarica, koja se zimi u većem 
broju pojavljuje dolazeći u sredinu gradova i sela, gdje si hranu 
traži. 

Carduelis carduelis (L.); stanarica. Nalazi se po vrtovima 
i poljanama, zimi obično sakupljen u pojedina jata, dolazi u bli- 
zinu ljudskih stanova. 


7 41 


Pyrrhula europaea Vieill. pohada nas samo zimi, i onda se 
hrani raznim bobuljama. 

Miliaria calandra (L.); stanarica; nalazi se jeseni u ja- 
tima po poljima, ljeli se gnijezdi na livadama i poljima. 

Emberiza citrinella L. rijetko se kada nalazi kod nas 
ljeti; obično nas pohađa samo zimi, gdje onda u jatima dolazi 
blizu sela, da si po cestama traži hrane. 

Eimberiza cirlus L.; dolazi u društvu sa prijašnjom i ima 
isti način života. 

Galerita cristata (L.); stanarica, koja živi po poljima, pu- 
tovima i vinogradima; zimi dolazi u naše gradove i sela, da si 
tamo potraži nužnu hranu. 

Motacilla lava L.; selica, nije tako obična kao Motacilla 
alba L. Živi nadomak voda na vlažnim livadama. Ove sam 
zime još 15./XII jedan eksemplar vidio. 

Motacilla alba L.; selica, koja dolazi u ožujku k nama 
te je onda svagdje jako obična, osobito u blizini voda, premda 
sam ju ja vidio već i u šumi. Često sjedi i na krovovima kuća, 
gdje se gnijezdi i u rupama. 

Saxicola oenanthe (L.); selica, koju je često vidjeti po 
rpama kamenja na cesti i na već izoranim poljima. 

Merula merula (L.); stanarica. Živi u gustom grmlju po 
šumama, gdje si gradi gnijezdo u šupljem drveću ili na zemlji. 

Turdus pilaris L. dolazi u naše krajeve samo zimi, i to 
dosta kasno, kad je već prilično hladno; tako sam god. 1596. 
vidio prvi eksemplar 4./I., a ove zime 17./XII. Kada nas ostavlja, 
ne znam, ali prije nekoliko godina još sam u ožujku ubio jedan 
eksemplar, po čem sudim, da ostaje kod nas dosta dugo. 

Turdus viscivorus L. dolazi k nama kao prijašnji samo 
zimi, te se onda u manjim jatima skupa sa Turdus pilaris L 
skiće po našim šumama; hrani se plodovima od Viscum album. 
Prvi sam eksemplar god. 1895. vidio 24./XII., 18.6. pako 14./XII. 

Ačdon luscinia (L.); selica, koja po prilici u travnju k 
nama dolazi i sve lugove, u kojima se i gnijezdi, ljupkim svojim 
glasom oživljava, pak nas u rujnu opet ostavlja. 

Erithacus rubeculus (L.); selica, koja dolazi rano u pro- 
ljeće, a ostavlja nas kasno u jesen; često dapače i prezimi kod 
nas, ako je zima blaga. 

Pratincola rubicola (L.); selica, koja po svoj prilici za 


42 8 


blage zime u nas i prezimi, jer sam god. 1896. jedan eksemplar 
17./XII. vidio na jednom grmu kraj ceste. 

Sylvia atricapilla (L.); selica, koja živi u sjenovitim šu- 
mama i lugovima, a hrani se raznim bobuljama. 

Osim ove vidio sam još i drugih Sylvia, ali kod kojih ni- 
jesam mogao opredijeliti vrste. 

Phylloscopus sibilator (Behst.); selica. Dolazi u naše kra- 
jeve ožujkom, ostavlja nas rujnom, stanuje u šumama i vr- 
tovima. 

Phylloscopus trochilus (L.); obična selica, koja ima ista 
svojstva kao i prijašnja, samo voli blizinu vode. 

Acrocephalus arundinaceus (L.); selica; oživljava trstiku 
naših voda, po kojoj živo skače puštajući od časa do časa svoj 
jaki glas. Gnijezdo si gradi nad vodom između trstike. 

U našim krajevima dolaze još i druge vrste Acrocephalus, 
ali ih je od vida teško opredjeljivati, zato ih ne ću ni da spo- 
menem. | 

Anorthura troglodytes (L.); stanarica; ljeti Zivi u samotnim, 
sjenovitim lugovima, a zimi dolazi i u vrtove u blizinu gradova 
i sela. 

Regulus regulus (L.) Ljeti ga je rijetko vidjeti, zimi u ma- 
lenim jatima u društvu sa sjenicama živo skače po drveću tra- 
žeći si hranu. 

vegulus ignicapillus (Brehm.): živi na isti način kao i pri- 
jašnji, s kojim je obično u društvu, ali je puno rjeđi. 

Acredula caudata (L.) češće se vidi zimi, jer dolazi u bli- 
zinu ljudskih stanova, dok ljeti živi po šumama. 

Parus maior L.; stanarica. Ljeti živi u šumi, gdje živo 
trékara po drveću zavirujući u svaku i najmanju pukotinu, ne bi 
li našla kakoga kukčića; zimi dolazi u naše vrtove, gdje živi na 
isti način. 

Parus ater L. je stanarica, koja ima isti način života kao 
i pređašnja, ali je rjeđa. 

Parus coeruleus L.; stanarica. Za ovu vrijedi isto, što je 
već rečeno u pređašnje dvije vrste. 

Parus salicarius Brehm.; stanarica, kao i druge sjenice, 
živi po šumama u blizini voda. Gnijezdi se u supljem drveću. 

Sitta caesia Wolf.; stanarica. Živi na način sjenica, s ko- 
jima se također druži, tražeći si po drveću hranu. 


“x 


9 43 


Oriolus galbula L.; selica. Kod nas jako obična ptica, 
koja se i gnijezdi u našim vrtovima; hrani se kukcima pa i 
bobuljama. 

Lanius meridionalis Temm.; selica. Živi na rubu šuma i 
po grmovima kraj cesta i polja, gdje sjedeći na vrhu grana 
vreba na svoj plijen. Katkad u nas i prezimi, jer sam god. 1896. 
17./XH. vidio jedan eksemplar na drvetu kraj ceste. 

Lanius minor Gm.; selica; živi na isti način kao i Lantus 
meridionalis Temm. ali je u nas ima rjeđe. 

Lanius collurio L.; također selica; najobičnija je od svih 
svračaka u nas. I on sjedi na vrhu grmova, vrebajuć na svoj 
pljen od kukaca, malenih ptičica, poljskih miševa itd., što ih 
onda nabada na trnove grma. 

Muscicapa grisola L.; selica; svagdje obična; živi po šu- 
mama i vrtovima, hrani se kukcima. 

Hirundo rustica L.; selica; svagdje poznata i obljubljena 
ptica, koja kao glasnica proljeća koncem ožujka ili početkom 
travnja dolazi i u nas do listopada ostaje. Poznato je, da je 
uvijek ima blizu ljudskih stanova, gdje i gradi svoja gnijezda. 

Chelidon urbica (L.); selica je kao i pređašnja, pak ima i 
isti način života; i ona gradi svoja gnijezda na kućama, i to 
uvijek u ovećim društvima. Jeseni se kao i Hirundo rustica 
L. skuplja na krovovima kuća i crkava u velikim jatima, dok 
ne otputuje, što biva uvijek noću. 

Clivicola riparia (L.); selica; dolazi i odlazi skoro u isto 
vrijeme kao i pređašnje dvije vrste. Živi nadomak rijeka i jezera, 
gdje se gnijezdi u rupama na obali u jatima. 

Micropus apus (L.); selica. U velikom mnoštvu oblijeću 
tornjeve i stare zgrade, gdje se u rupama i pukotinama gnijezde. 
Katkad ih je vidjeti, gdje lete i nad vodom, i to osamljeno, kako 
sam to vidio god. 1896. 30./VIII., ili u jatima. 

Caprimulgus europaeus L.; selica, dolazi na koncu travnja 
ili u početku svibnja, i ostaje do listopada; hrani se kukcima. 

Dendrocopus maior (L.); stanarica. Živi po šumama, pak 
je od vrste Dendrocopus najobičniji i najviše raširen. Hrani se 
kukcima, nalazeći u pukotinama drveća, koje marljivo pretražuje. 
Gnijezdo si gradi u rupama, što si ih sam iskleše u drvetu. 

Dendrocopus medius (L.); stanarica; živi na isti način kao 
i pređašnji, samo nas katkad zimi ostavlja. 


44 10 


Dendrocopus minor (L.) kao i pređašnje dvije vrste stana- 
rica je, koja ima također isti način života, samo je mnogo rjeđa. 

Picus viridis L.; stanarica, koja poput reprezentanata 
vrste Dendrocopus živi u šumama, hraneći se kukcima, što ih 
ima u drveću, a hrani se i mravima; zato ga je često vidjeti na 
zemlji, i to ne samo u šumi, već i na poljima blizu šume. I 
gnijezdo si gradi u rupama, što si ih sam iskleše. 

Cuculus canorus L.; selica. Svagdje običan i to ponajviše 
pojedince, rjeđe u jatima. Hrani se gusjenicama. Gnijezda, kako 
je poznato, ne gradi, već leže svoja jaja u gnijezda drugih manjih 
ptica, obično pjevica. 

Alcedo ispida L.; stanarica. Živi na obalama rijeka i je- 
zera, gdje ga je često vidjeti, kako mirno sjedi na kakvoj grani 
nad vodom, vrebajući na svoj plijen, za kojim dapače i u vodu 
roni. Hrani se vodenim kukcima i ribicama. Gnijezdo si gradi u 
rupama na obali. Zimi sjedi na ledu kraj otvorene vode. 


Coracias garrula L.; selica, koja dolazi u travnju, a 
ostavlja nas u rujnu. Stanuje u šumi, gdje se također u šupljem 
drveću gnijezdi. I jeseni ju je često vidjeti po poljima. 

Upupa epops L.; selica. Skiće se po šumama, pašama i 
poljima, i to ili pojedince ili po više njih. Gnijezdo si gradi u 
šupljem drveću. 

Asio otus (L.); ima je u nas i zimi, jer sam prošle godine 
našao 27./XII. nekoliko eksemplara u šumi. Obično se nastani u 
pustim gnijezdima svraka ili vrana, gdje leže 4 —5 jaja. U svibnju 
1894. godine našao sam mlade, koji su već mogli letjeti. 

Circus aeruginosus (L.); selica. Jako obična grabilica na 
muljevitim mjestima, gdje progoni močvarice, na koje udara iz 
zraka. Ove se mogu spasiti samo tim, da podrone. Ostavlja nas 
koncem rujna; posljednju sam prošle godine vidio 28./IX. 

Pandion haliaötus (L.); selica. Stanuje po šumama blizu 
voda, pak je dosta rijedak. Hrani se ribama, a na njih nava- 
ljuje iz zraka, pak se dapače često spusti i tolikom silom, da 
podroni. 

Haliaötus albieilla (L.); stanarica. Nalazi se u šumama 
blizu rijeka i velikih voda, gdje si također na visokom drveću 
gradi gnijezdo. Hrani se raznim životinjama, a kalkad ga je naći 
i kod strvine. 


11 45 


Nisaötus pennatus (Vieill.); selica, koje ima i u Sumama 
blizu voda, gdje se i gnijezdi. 

Buteo buteo (L.); stanarica, ili barem vrlo često prezimi u 
nas. Živi u šumama, gdje se gnijezdi. Inače se skiće po poljima 
tražeći si plijen. 

Pernis apivorus (L.); selica; živi po šumama, gdje se 
gnijezdi na visokom drveću. Hrani se kukcima, ali i drugim ži- 
votinjama. Nema je osobito često. 

Milvus milvus (L.); selica, ali za blage zime kod nas ostaje 
ili dolazi rano u proljeće. Skiče se obično u većem broju po 
poljima, navaljujući na manje ptice. Gnijezdi se u šumama na 
visokom drveću. 

Milvus korschun (S. Gm.), selica. Stanuje rađije kraj rijeka 
i bara, gdje se gnijezdi u šumama. Inače se kao i pređašnja 
skiće po poljima, hvatajući manje ptice. 

Falco subbuteo L.; selica, koja je u nas dosta obična. 
Naći ju je samo na rubovima šuma, gdje se gnijezdi i odakle 
polazi na obližnja polja, tražeći plijen od manjih ptica. 

Tinnuculus tinnuculus (L.); selica, katsto u pojedinim 
eksemplarima u nas prezimi, kako sam i ja već imao prilike 
opaziti, jer sam g. 1894. ubio jedan eksemplar 27./XII. 

Accipiter nisus (L.); stanarica. Nije jako običan; stanuje 
po šumama, te se skiće po poljima hvatajući manje ptice. 

Phalacrocorax carbo (L); selica. Vrlo običan na dolnjem 
Dunavu i u okolišnjim barama. Uvijek ga ima u većim jatima, 
koja uništavanjem velikih množina riba čine znatnu štetu ri- 
barstvu. 

Phalacrocorax pymaeus (Pall.); selica; puno rjeđi od pre- 
đašnjeg; tako sam prošle godine vidio samo 2 eksemplara 30./VIII. 

Ardea cinerea L.; selica, ali dosta često u nas prezimi u 
pojedinim eksemplarima. Kad su se vode malo smrznule, tako 
da ne može ribe loviti, drži se na poljima, gdje se hrani miše- 
vima. Za ribarstvo je jako štetna, kao i sve druge čaplje. 

Ardea purpurea L.; selica, koja po svoj prilici nikad u 
nas ne prezimi, jer i prije odlazi i kasnije dolazi nego Ardea 
cinerea L.. Kraj bara vrlo obična ptica, kao i pređašnja. 

Ardea alba L.; selica, koja je najrjeđa od svih naših ča- 
palja. Gdjekoje ih godine u opće nema, dok se druge opet po- 
jave u razmjerno velikom broju. Tako sam prošle godine 19. i 


46 12 


20./VII. vidio jata od jedno 30 komada a i čitavoga ih je ljeta 
bilo u većem ili manjem broju. 

Ardea  garzetta L.; selica, koja nije tako rijetka kao 
pređašnja vrsta, ali ipak nije ni obična. Obično ju je vidjeti u 
pojedinim manjim jatima, ređe samu, gdje stoji na obali vreba- 
juči na svoj plijen. 

Ardea ralloides Scop.; selica, najobičnija od svih čapalja. 
Nema je toliko po obalama, nego običnije sjedi u jako velikim 
jatima po poplavljenim poljima ili po vodenom bilju. (Trapa 
natans, Nymphaea alba; Nuphar luteum itd.) koje plivajući 
na površini vode sačinjava čitave otoke. Tu sjedi nepomično, gle- 
dajući u vodu. Čudnovato je, da sam neizmjerno rijetko vidio 
koji stari eksemplar; sva ova jata sastoje obično od samih 
mladih ptica. , 

Ardetta minuta (L.); selica. Najčešće ju je vidjeti na trsci 
ili na drveću blizu vode, gdje se osobito na večer čuje čudno- 
vati njezin glas. Na obali ju još nikad nijesam vidio. 

Nyeticorax griseus (L.); selica, koja se kod nas često na- 
lazi u jako velikom broju. Tako sam prošle godine na jednom 
mjestu kroz jedno dva tjedna nalazio do 60 i više eksemplara 
po vrbama u vodi. Među njima bijaše najviše mladih ptica, a 
lako je ove raspoznati po njihovom karakterističnom perju, čime 
se posvema razlikuju od starih. Noću se često čuje njihov jaki 
glas, osobito u proljeću kada dolaze. 

Ciconia ciconia (L.); selica, koja je kod nas vrlo obična. 
Nastani se blizu voda, a svoje gnijezdo gradi na kućnim krovo- 
vima i dimnjacima ili na dosta visokim panjevima nadomak 
ljudskih stanova. Jeseni se sa mladima skupljaju u velikim ja- 
lima na livadama, a prenoćuju u obližnjim šumama ili se vra- 
ćaju u svoja gnijezda. 

Ciconia nigra (L.); selica; mnogo rjeđa od pređašnje. Sta- 
nuje blizu voda, gdje ju je često po livadama vidjeti u većem 
broju. Gnijezdi u šumama na visokom drveću. 

Plegadis falcinellus (L.); selica, koja nas u jako velikom 
broju posjećuje. Prošle sam godine jako često vidio jata od 40 
i više eksemplara. Najradije se skiće na vlažnim mjestima, rijetko 
kada dolazi do same vode, da si tamo hrane traži. 

Anser anser (L.); jako često u nas prezimi. Obično se 
skupljaju u jata, koja putuju u spodobi latinskog slova ,V“ ili 


13 47 


u ravnoj crti. Kada mlade odrastu, skiću se po poljima tražeći 
si hranu. 

Anser segetum (Gm.) dolazi u naše krajeve samo zimi i to 
jatima, koja se skiću po poljima i pasu na usjevima. 

Anas boscas L.; zimuje obično u nas na mjestima, gdje 
se voda nije smrznula. Smrzne li se voda, otputuje u toplije kra- 
jeve, ali se vrati, čim se led otopi. Gnijezdi se često i na drveću. 
U nebrojenoj množini vidio sam ju sa drugim vrstama 6./X. 1896. 

Daphila acuta (L.); selica, koja obično u većim jatima po- 
sjećuje naše vode; jedno tako jato vidio sam 19.III. god. 1896. 
Inače se najčešće skuplja u jata s drugim patkama. 

Querquedula crecca (L.): selica. Dolazi u ožujku, pak nas 
ostavlja često tek u studenom. Stanuje na mjestima, obraslim 
trskom, gdje se i gnijezdi. 

Querquedula circia (L.); selica; ima isti način života kao 
i pređašnja, pak je često s njom zajedno ima u dosta velikim 
jatima. 

Fuligula fuligula (L.); dosad sam je samo jedanput i to 
6. X. 1896. vidio i ubio, premda je tu dosta česta, ali ju je teško 
u lijetu od vida razabrati, kao i druge mnoge vrste pataka, kojih 
kod nas ima i koje su skupljene obično u pojedina jata. 

Columba oenas (L.); selica. Dolazi obično u početku ožujka, 
dok je često još hladno, a ostavlja nas u studenom. Živi po šu- 
mama, odakle leti na obližnja polja, gdje si obično u jatima 
traži hranu. 

Turtur turtur L.; selica, koja je kod nas vrlo obična. 
Naći ju je u šumi, na poljima, u vrtovima, dapače na drveću, 
koje stoji osamljeno u polju. Najčešće je skupljena u oveća jata. 

Phasianus colchicus L.; nema ga baš jako često. Njega 
su posjednici dobara kupili i pustili na slobodu, da se tu množi, 
što donekle i uspijeva. 

Perdix perdix (L.); stanarica, ali je ovdje već dosta rijetka. 
Naći ju je po poljima i rubovima šuma. Prošle sam godine vidio 
samo jedan jedini eksemplar 5. VIII. 

Coturnix coturnix (L.); ima ga u pogledu na boravak 
dvije vrste: jedna ostaje u nas preko ljeta, a druga je prolaz- 
nica, dolazeći k nama istom u jesen na kratko vrijeme. Katkad 
u nas i prezimi; tako sam vidio god. 1895. 16.XII. pet eksem- 
plara, od kojih su tri ubijena. Ovi su bili sasvim dobro ugojeni, 


48 14 


a ne mršavi kao što drugi, koji tu poradi toga zimuju, što su 
ili preslabi ili premladi, da se dadu na putovanje na jug. I prošle 
sam godine vidio 30. XII. jedan eksemplar. 

Rallus aquaticus L.; selica, koja obično u ožujku dolazi 
do naših voda te se tu skriva u trsci. Hrani se kukcima i me- 
kuscima. 

Ortygometra porzana (L.); selica. Stanuje u trsci, odakle 
izlazi na vodeno bilje, koje na površini vode pliva, gdje živo 
trčkara tražeći si hranu. 

Ortygometra parva (Scop.); selica. Ii je rjeđa od prijašnje 
ili ju je teže opaziti, jer se rado skriva u trsei. Lani sam ju vi- 
dio samo jedanput, 15.IX. 

Crex crex (L.); selica, koju je takodjer jako rijetko vidjeti, 
jer se skriva u travi na vlažnim livadama, a obično nikad ne 
leti, već samo vrlo brzo trči, tako da ju nije moguće lako opa- 
ziti. Prošle sam je godine vidio samo jedanput 5.IX. 

Gallinula chloropus (L.); selica, a vrlo ju je često vidjeti 
po našim barama. I ona stanuje u trsci, gdje se i gnijezdi. 
Obično ju vidiš, gdje si traži hranu po vodenom bilju, kao što 
to čine Ortygometra porzana L.) i 0. parva (Scop.) 

Fulica atra L.; selica, koja vrlo rano dolazi u naše kra- 
jeve, i to ponajviše noću kao što to čine gotovo sve druge selice. 
Stanuje u trsci, često u vrlo velikim množinama. Najviše, na 
hiljade, vidio sam prošle godine 6.X. po barama blizu Drave. 

Charadrius pluvialis L.; u nas dosta rijetka pojava. 
Prošle sam godine vidio samo jedanput jato od jedno 7 eksem- 
plara na obali maloga jezerca 18. IX. 

Vanellus vanellus (L); selica; jako rano dolazi u naše 
krajeve, a obično nas ostavlja kasno. Jako je običan kraj naših 
voda, gdje traži hranu, skupivši se u često puta dosta velika jata. 

Himantopus himantopus L.; selica, kod nas dosta rijetka. 
Dolazi samo, ako je osobito visoka voda i gotovo sve poplav- 
ljeno, kao što to čini n. pr. Charadrius pluvialis L. i druge 
ptice. Prošle sam godine vidio samo jedanput malo jato 22.111. 

Tringoides hypoleucus (L.); selica, koja je dosta obična 
kraj naših voda gdje u društvu sa raznim Tolanus- vrs.ama 
lrčkara po obalama. Ako je zima blaga, ostaje jako dugo ovdje, 
možda i prezimi, jer sam vidio godine 1895. jedan eksemplar 
28. XII. 


15 49 


Totanus ochropus (L.); selica. Dolazi u ožujku u naše kra- 
jeve, gdje se sa drugim Totanus- vrstama nastani na vlažnim 
obalama i poljanama kraj voda. Hrani se kao i druge vrste 
kukcima. 

Totanus stagnatilis Bechst.; selica; ima ista svojstva i isti 
način života kao i pređašnja i u opće sve Totanus- vrste. 

Totanus fuscus (L.); selica. Dolazi k nama obično u ožujku, 
pak se skiće u jatima po obalama naših voda, tražeći si hranu 
od kukaca. 

Totanus littoreus (L.); selica. Nalazi se obično u društvu 
s pređašnjom vrstom, s kojom ima i isti način života. 

K nama dolaze i sve druge Totanus- vrste, ali ih je teško 
razlikovati od vida; zato sam samo ove spomenuo, koje sam za 
stalno raspoznao ili ubio. 


Scolopax rusticula L. je za naše krajeve prolaznica, koja 
nas posjećuje dva puta u godini, u proljeću i jeseni. Katkad 
mora da se ovdje i gnijezdi, jer sam 6. VI. 1893. u jednoj šumi 
nadomak lijeve obale Drave našao gnijezdo sa 4 jaja. Ako je 
zima blaga, prezimi i kod nas, ili barem ostaje jako dugo, jer 
sam god. 1895. još 16.XII. vidio 2 eksemplara, a 23.X]I. tri. 
Prešle sam godine na prolasku u jesen vidio jedan eksemplar 8.IX. 

Gallinago gallinago (L.); selica. Nije vrlo obična; ipak ju 
je dosta često vidjeti po vlažnim, travom obraslim poljanama 
blizu voda, gdje se skuplja u manja ili veća jata. 

Gallinago gallinula (L.); selica. Dolazi u ožujku ili travnju, 
pak nas ostavlja obično koncem rujna. Način joj je života isti 
kao što u Gallinago gallinago (L). 

Numenius phaeopus (L.); selica, a nema je osobilo Cesto; 
u opće ju čovjek rijetko vidi, ali tim češće čuje njezin glas. Naći 
ju je na zamuljenim vlažnim mjestima, gdje traži kukce za hranu. 

Sterna hirundo L.; vrlo je obična selica. Dolazi u ožujku, 
a ostavlja nas u rujnu. Uvijek oblijeta naše vode i bare: tražeći 
priliku, da se iz zraka baci u vodu na svoj plijen. 

Hydrochelidon nigra (L.); selica; vrlo obična. Svagdje ju 
je naći nad našim vodama, gdje traži plijen. Često također u 
pojedinim jatima sjedi na obalama ili na vodnom bilju ili pak 
na granama ili na drugim stvarima, koje vire iz vode. Obično 
je vidjeti samo mlade, rjeđe sam opazio i koju staru pticu. 

4 


50 16 


Hydrocolaeus ridibundus (L.); selica, ali koja u nas često 
prezimi ili vrlo rano dolazi; tako sam lani prvi eksemplar vidio 
2.]I. Ostane li preko čitave zime u našim krajevima, traži uvijek 
mjesta, koja nijesu pokrivena ledom, da može ovdje ribu loviti. 
I od ove se vrste vide ponajviše mladi individui. Stare sam lani 
vidio samo dva puta, i to: 13.VIl. dva eksemplara i 15.VII. 
jedan. 

Colymbus eristatus L.; selica, koja katkad u nas prezimi; 
te ju je onda vidjeti na nezamrzlim mjestima naših voda; tako 
sam god. 1895. vidio 31. XII. šest eksemplara. Inače dolazi u 
ožujku i ostaje do listopada. Živi u trsci iz koje izlazi, osobito 
kad ima već mlade, i po otvorenoj vodi pliva, a često i dugo roni. 

Colymbus griseigena Bodd.; selica. Živi na istim mjestima 
i na isti način. Zimi ga još nikad nijesam vidio. 

Colymbus fluviatilis Tunst; selica. Naći ga je jako često, 
gdje u dosta velikim jatima pliva po vodi i medju vodenim 
biljem. Pojedini eksemplari napose rjeđe se nahode. Način života 
isti je kao što kod pređašnjih vrsta. 


Kako sam već gore spomenuo, nabrojio sam ovdje samo 
one vrste, koje sam motrio godine 1896. u Osječkoj okolici, i to 
ne sve, jer ih ima mnogo više, kako sam spomenuo već u po- 
pisu, n. pr. od roda Acrocephalus i drugih; ipak ih nijesam za- 
bilježio zato, što ih nijesam točno prepoznao. Ima naime dosta 
ptica, koje može motritelj u lijetu, po glasu i u drugim okolno- 
stima lako razlikovati; ali ima opet i takih, koje su između sebe 
tako slične, da ih ne možeš ni iz blizine raspoznati. Među ove 
spadaju n. pr. zastupnici rodova: Acrocephalus, Phylloscopus, 
Totanus, Gallinago, Querquedula i drugih, za koje se može 
nešto sigurno reći istom onda, ako ih motritelj ima u rukama, 
a to nije uvijek moguće. 

Zato sam smatrao probitačnijim, ovake vrste u ovom po- 
pisu posvema mimoići. 


Oblik zemlje. 
II. dio. Srednii viiek. 


Napisao Dr. Hinko pl. Hranilović. 


Do danas našlo se je malo istraživaoca, koji bi svoji rad 
posvetili geografiji srednjeg vijeka a osobito razvitku ove zna- 
nosti u početnim stoljećima ovog vijeka. Znanstveni radenici za- 
nimahu se pretežno oko onih perioda, u kojima se očituje ži- 
vahno napredovanje znanstvenog shvaćanja i koje znatno proši- 
ruju krug poznatih zemalja. To se pako ne smije očekivati za 
vrijeme propasti rimskog carstva. U ovo doba evala je jedina 
teologija a prirodne znanosti bijahu ko suvišne posve zanemarene. 

Pretresemo li dakle i glede našeg pitanja kršćansku litera- 
turu srednjeg vijeka, to se nesmijemo nadati bogatijoj berbi; ne 
smijemo očekivali duhovitih nazora, koji bi nam nas problem 
pokazali u novom svjetlu. Zadovoljit ćemo se, ako nam uspije 
pokazati, koje karike vežu znanost staroga vijeka sa suvremenim 
shvaćanjem. 

Posao ovaj je — radi oskudice znanstvenih pomagača! — 
težak, te iziskuje potanko pretresivanje samih izvora, jer iz preo- 


! Osim izvora, koji su na odnosnim mjestima spomenuti, služe za ovdje 
obrađenu dobu slijedeća djela općenitog sadržaja: Allzog, Grundriss der Patro- 
logie oder der älteren christlichen Literaturgeschichte. Freiburg, 1588. 4. ed. — 
Berger, Geschichte der wissenschaftlichen Erdkunde der Griechen. Leipzig, 


1887.—93. — Cantor, Vorlesungen iù. d. Geschichte der Mathematik. Leipzig, 
1894. — Cantor, Mathematische Beiträge zum (ulturleben der Völker. Halle, 


1863. — Cantor, Graeco-indische Studien. Zeitschrift f. Math. u. Phys. XXI. B. 

— Diestel, Geschichte des alten Testamentes in d. christl. Kirche. Jena, 1869. 

— Delambre, Hist. de l’astronomie du moyen äge. Paris, 1819. — Dilthey, 

Einleitung in d. Geisteswissenschaften. Leipzig, 1883. — H. v. Eicken, Geschichte 
* 


52 2 


bilnog gradiva, koje nerazredeno počiva u krilu opsežne litera- 
ture, kojom je baš za naše pitanje rodila doba crkvenih otaca 
pa sholasta, treba oprezno birati kamen, kojim ćemo podignuti 
našu zgradu. 

Hladna objektivnost, kojim se je stari vijek trudio oko 


u. System der mittelalterlichen Weltanschauung. Stuttgart, 1887. — Ersch- 
Gruber, Allg. Encyclopiidie. — Ebert, Allgemeine Geschichte der Literatur d. 
Mittelalters. Leipzig, 1874. — Fessler, Institutiones patrologicae. Innsbruck, 
1859./61. — Forbiger, Handbuch der alten Geographie. Leipzig, 1842. — Günther, 
Die Kosmographischen Anschauungen des Mittelalters. Deut. Rundschau f. G. 
u. Stat. Wien, 1882. — Günther, Studien z. Gesch. d. math. u. physikal. Geo- 
graphie. Halle, 1879. — Günther, Ziele u. Resultate der neueren mathem.-hist. 
Forschung. Erlangen, 1876. — Günther, Gesch. d. mathem. Unterrichtes im 
deutsch. Mittelalter bis 1525. Berlin, 1887. — Huber, Die Philosophie. der 
Kirchenväter. München, 1854. — Herzog, Real-Eneyclop. f. protestant. Theo- 
logie. — Jourdain, Gesch. d. aristotelischen Schriften im Mittelalter. Halle, 1831. 
— Lelewel, Geographie du moyen äge. Bruxelles, 1852. — Müllenhoff, Deutsche 
Alterthumskunde ed. Rodiger. Berlin, 1895. — Midler, Gesch. der Himmels- 
kunde von der ältesten bis auf d. neueste Zeit. Braunschweig, 1873. — Migne, 


Cursus completus Patrologiae. Paris; od g. 1843. dalje. — Maxima Bibliotheca 
veterum Patrum et antiq. seriptorum ecclesiasticorum. Lyon, 1677. — Corpus 
script- ecclesiastic. latinorum. Izdaje Becka Akademija. — Gallandi, Bibl. vet. 
Patrum antiquorumque script. eccles. Venezia, 1765. — B. de Montfaucon, 
Collectio nova Patrum et script. Graecorum. Paris, 1706. — Nirschl, Lehrbuch 


der Patrologie u. Patristik. Mainz, 1881./5. — Nourry, Apparatus ad biblioth. 
maximam veterum patrum et antiquiss morum ecel. scriptorum. Paris, 1715. — 
Öttinger, Die Vorstellungen der alten Griechen und Römer v. d. Erde als 
Himmelskörper. Freiburg, 1850. — Poole, Illustrations of the history of me- 
dieval thought. London, 1884. — Peschel, Geschichte der Erdkunde. — Poggen- 
dorff, Biograph. — lit. Handwörterb. z. Gesch. d. exakten Wissenschaften. 
Leipzig, 1863. — Reuter, Gesch. d. religios. Aufklärung i. Mittelalter v. Ende 
d. 8. b. z. Anfang d. 14. Jahrh. Berlin, 1875. — Ritter, Gesch. d. Philosophie. 
Hamburg, 1847. — Schneid, Aristoteles i. d. Scholastik. Eichstätt, 1875. — 
Stöckl, Gesch. d. Philosophie d. patristischen Zeit, Würzburg, 1858. — Specht, 
Gesch. d. Unterrichtswessens i. Deutschl. v. d. ält. Zeiten b. z. Mitte d. 13. 
Jahrh. Stuttgart, 1885. — Schiaparelli-Cortze, Die Vorläufer d. Kopernikus im 
Alterthum. Leipzig, 1876. — Schäfer, Entwickelung d. Ansichten d. Alterthums 
ü. Gestalt u. Grösse d. Erde. Insterburg, 1868. — Sedillot, Materiaux pour 
servir a l’ histoire comparće de sciences mathém. chez les Grecs et les Orien- 
taux. Paris, 1845. — Tannery, Recherches sur l’ histoire de l’astronomie an- 
cienne. Paris, 1893. — Welter u. Wetzel, Lexikon. — Wattenbach, Deutschlands 
Geschichtsquellen i. Mittelalter. Berlin, 1885. — Wolf, Gesch. d. Astronomie. 
München, 1877. — Windelband, Gesch. d. neueren Philosophie. Leipzig, 1878. 
— Zöckler, Gesch. d. Beziehungen zw. Theologie u. Naturwiss. Gütersloh, 1877. 


3 DJ 


ispitivanja znanstvenih problema, nestaje, čim se primitemo 
srednjemu. 

Borba između napredujućeg kršćanstva pa propadajudeg 
poganstva odsjeva u svim proizvodima literature. Klasički živalj 
je iznemogao, klonuo, aa znanost njegova — izgubiv svoj ugled 
— je propala. Nova se znanost razvija na vjerskom temelju, 
ograničena i oskudna al jedina u onom vijeku krvi i ubijstva. 
Ova nova znanost, u cijelom svom shvaćanju prožeta vjerskim 
obzirima, udari i na geografiju žig božje objave. 

Nas zanima ta nova znanost tek od 4. vijeka, jer u pri- 
jašnim vijekovima zapremahu objava i vjerska spekulacija tako 
duševni život, da je sve zamareno zaostalo, što nije izravno ili 
neizravno sa spasom duše u savezu bilo. Tek četvrti vijek upire 
opet oči u svjetske predmete, jer se je počimalo uviditi, da nji- 
hovo razumjevanje znatno potpomaže tumačenje i obranu biblije. 
— Pojavi prirode nađoše bar u toliko obzira, u koliko su služili 
kao dokazala za istinitost biblijskih tvrdnja i kao sredstva za 
proslavu one osnove, kojom je božja providnost stvorila našu 
zemlju. 

Na ovom temelju osniva se i geografska literatura, što ne 
samo u spisima crkvenih otaca, koji vjeru i znanost u svojim 
djelima spojiše, nego i u djelima čisto naučnog značaja svugdje 
izbija. 

Za primjer nam može služiti kosmografija neznanog Rave- 
naćana iz sedmog vijeka, koji svoj opis svijeta hvalospjevom 
Gospodinu (Quam magnificenta sunt opera tua, Domine! omnia 
in sapientia fecisti) počinje, a Isusovom pomoći — Christo nos 
iuvante — nastavlja i svršava. 

Cijelo shvaćanje prirode bijaše osnovano na vjerskim nau- 
kama te se cjepidlačarski svađaše s njima u sklad, a jer je cijela 
narav djelo božje, to nema mjesta objektivnom ispitivanju pri- 
rodnih pojava. Ovo bi ispitivanje i izlišno bilo, jer samo vjera i 
objava bijahu poglavna sredstva za spoznavanje istine te prou- 
čavanja prirodnih pojava. 

Znanstveno istraživanje samo od sebe nema vrijednosti, a 
zadaća mu može samo ta biti, da vodi do vjere, do spoznavanja 
kršćanske nauke. Ako je znanost dovela do te cijeli, zadovoljila 
je svojoj zadaći, jer kako Tertulijan kaže: Cum credimus ; 
nihil desideramus ultra credere. To bijaše okvir, unutar kojega 


54 4 


se je kretalo znanstveno istraZivanje, koje — u suglasju sa ovdje 
istaknutim općenitim naukama — nije išlo za tim, da upozna 
i rastumači zakone, koji vežu prirodne pojave, pa uvjete o ko- 
jima ovisi njihov postanak, razvitak i postojanje, već se je time 
zadovoljavalo, da nađe u vjerskim naukama ruho, u koje se je 
skučio svaki pojav prirode. Srednji bo vijek nije naginjao na to, 
da pronađe one tanke niti, koje željeznom karikom kauzalne sveze 
vežu nedogledni niz prirodnih fenomena i da neumornim proma- 
tranjem pojedinih dogođaja izvede zakon, kojemu se svi pokora- 
vaju. On je rađe dokazivao nego istraživao. 


Naravna posljedica ovih nazora bijaše, da prirodne nauke 
— a među njima i geografija — nijesu uživale velikog ugleda. 
Znatan napredak već bijaše, kada izađoše kosmografi sa svojim 
opisima univerza, jer je time bar geografska građa — koja je 
bila prije zagušena i utonula u obilju vjerskih spisa — došla do 
samostalna oblika, ma da je i tu jošte morala služiti najodličniju 
znanost ove dobe — teologiju.! 


Daljnje uspješno napredovanje geografske znanosti nalazimo 
u ono doba, kada su nosioci plemenite arapske kulture otvorili 
Evropi nov vidik, upoznav ju sa davno zaboravljenim djelima 
grčke znanosti a napose sa Aristotelovim i Ptolomejivim spisima. 
Najodličniji dusi Evrope latiše se sada posla, da najvećim na- 
porom nadomjeste ono, što su prije njih vijekovi zanemarili, i 
da se opet dovinu one vedre visine, s koje su prvaci grčke zna- 
nosti gledali svijet i zakone, po kojima se kreće. Za geografiju 


! Ne smijemo toga radi baš odviše osudivati crkvene pisce one dobe, jer 
nijesu ni sa drugim znanostima iznimke u tom pogledu pravili. Naš sud bili će 
još blaži, kad se sjetimo, da imade i danas neukih teoretičara, koji u geografiji 
— znajući o njoj malo više do li njenog imena — nazrijevaju neku služavku 
odlične historičke nauke: geografija imade pravo na eksistenciju samo u to- 
liko, u koliko unapređuje historička istraživanja te razjašnjuje nauke povjesti. 
Krivo ovo shvaćanje potiče iz nepoznavanja one znanosti, koju hoće degradirati 
na čast uslužne pomagačice historije, koja imade marljivo sakupljati gradivo, 
da se njime povjest u svoje — a to su nekakove više i odličnije — svrhe po- 
služi. Mi se možemo tješiti, da se je znala geografija u srednjem vijeku otresti 
tutorstva teologije a ta bijaše kud i kamo moćnija od današnje historije — 
a da je i danas odavna se osovila na snažne svoje noge i podigla svoja krila, 
koja su ju daleko iznijela iznad onog stanovišta nedorasle pomagačice, na koje 
ju smještaju samo oni, koji su za nekoliko decenija zaostali za današnjim raz- 


vitkom ove discipline. 


5 99 


vječne si zasluge stekoše Albertus Magnus, biskup regensburski, 
veliki učitelj slavnog Tome Akvinskog, pa glasoviti franjevac 
Roger Baco, prvaci 13. vijeka. Oni objeručke prihvaćaju Aristo- 
telovu nauku o obliku zemlje, te nastoje, da ju još i bolje pot- 
krijepe. 

Vijek renesance ne dvoji ni najmanje o kugloličnom obliku 
zemlje te Dante na primjer u svojem javnom predavanju De 
forma et situ aquae et terrae govori o zemaljskoj kugli kao o 
davno poznatoj i priznatoj stvari. 

Al na tom stanovištu osta znanost dosta dugo. Što je Ari- 
stotele naučao o obliku zemlje, to je još i dugo iza otkrivenja 
Amerike ostalo nepromijenjeno i neupotpunjeno. Tek početak iz- 
ravnog mjerenja zemaljske kugle bio je znatan korak napred te 
je time poznavanje zemaljskog lika postalo temeljitije i opsežnije. 
Sav srednji vijek bijahu prirodoslovne znanosti u Evropi a s njima 
i geografija, pod strogim tutorstvom dvih duševnih velesila, koje 
još i danas — ako im je i neograničena moć srednjeg vijeka 
znatno klonula — zamašno utječu na sve ljudske prilike: Te 
velesile jesu Biblija, nikla na azijskom tlu, i grčka znanost, u 
kojoj se je duh zapada dovinuo do najviših visina. Pod dojmom 
tih vlasti — koje se u početku otimlju za neograničenim gos- 
podstvom nad dusima — srednji je vijek zaboravio samostalno 
misliti te je tek novi vijek u modernoj kulturi stopio ih u har- 
moničnu cjelinu. Kršćanstvo i grčka znanost čine sada sponu, 
koja jakim vezom sjedinjuje sve narode svijeta; uzajamno nji- 
hovo djelovanje rodilo je najplemenitijim plodom čovječjeg uma, 
a to je slobodna znanost. 

Najbliža mi je zadaća, da predočim utjecaj Biblije i sta- 
rine na razvitak problema o obliku zemlje u srednjem vijeku. 


I. Oblik zemlje u kršćanskoj znanosti. 


Na drugom sam mjestu! pokušao pokazati, koje faze je 
nauka o obliku zemlje kod Grka i Rimljana prošla. Iza Aristo- 
tela tek osamljeni pojedinci se usudiše — ovamo spadaju dosjetlivi 
Lukretij pa Tacit — da podvoje o kugloličnom obliku zemlje. 


1 cf. Oblik zemlje. I. Dio. Stari vijek. K. VIII. Glasnika hrv. naravoslov. 
društva u Zagrebu. 1896. 


56 6 


Unatoč velikog ugleda, sto ga je Biblija uživala. ipak probijahu 
nauke grčkih učenjaka i u sredini prvih crkvenih otaca, a kašnje 
nađoše, istina ne bez znatnog otpora, sveudilj rastuće uvaženje. 

Na mnogim mjestima nalazimo nastojanje, da se riječi 
Biblije dovedu u sklad sa klasičnim naukama, ma da se i cijelo 
znanstveno shvaćanje na početku srednjeg vijeka protivi duhu 
klasičnih pisaca. Često naglašena oprijeka između kršćanske i 
klasične nauke nije imalo u sebi dosta snage, e bi se kršćanski 
pisci mogli posvema oteti silnomu dojmu stare znanosti. Poje- 
dine zasade bijahu se tako raširile, bijahu tako priznate, da se 
je gotovo zaboravilo odakle su ishodile. U borbi proti poganskoj 
znanosti često znanstveni borioci nijesu ni opazili, da je vlastito 
njihovo oružje poteklo iz bogate riznice grčkog i rimskog znanja. 

Strastvena borba, u kojoj je glede našega problema pred- 
njačio Kosmas Indikopleustes, jenjavala je te naskoro gledamo 
učenog Izidora, biskupa sevilskog, kako brani kaluđerima zanimanje 
oko latinske literature, jer uz proučavanje Virgilijevih spisa za- 
boraviše Bibliju. Crkveni vci sami, spominjem Augustina i Basi- 
lija, preporučahu toplo proučavanje klasične literature, jer su u 
njoj nazrijevali spretnu pripravu za bibličke nauke. Snažni raz- 
vitak znanosti u doba Karla Velikog znatno je unaprijedio prou- 
čavanje stare literature te u savezu s time posvećivaše učeni 
Dicuil posebno djelo našemu problemu. 

Učenjaci do skora uvidiše, da znanje nakrcano u latinskim 
spisima, osobito u prirodoslovnim znanostima proučavanju Biblije 
koristi. Sredovječni geografi ili — kako bi ih bolje zvali — kosmo- 
grafi proučavahu marljivo spise Martijana Kapelle, Plinija, Solina, 
Seneke pa Makrobija. Do 12. vijeka crpe pisci svoje znanje po- 
glavno iz latinskih spisa, jer je grčki jezik zapadu gotovo ne- 
poznat bio. Tek od 12. vijeka dalje otvaraju se zapadnom svijetu 
opet vrata grčke znanosti. Djelomice vlastitim radom a još više 
posredovanjem Arapa, koji počam od dobe križarskih vojna u 
uzanu svezu sa evropskim znanosti dolaze, proučavaju učenjaci 
Aristotelova djela. 

Davno pako već prije 13. vijeka, od kada se računa utjecaj 
Aristotelov na nauku o obliku zemlje u zapadnim krajevima, 
nalazimo kod istočnih kršćanskih pisaca, kamo ubrajamo Gregora 
iz Nise, Vasilija Velikog pa Ivana Filopona, jasne tragove Aristo- 
telove nauke. 


4 97 


Da se je pako zapadni svijet upoznao sa Aristotelom, imade 
osobito zahvaliti posredovanju duhovitog Hohenstaufovca Fri- 
drika II., koji je arapski prijevod Aristotelovih spisa dao prevesti 
na latinski. Na skoro jesu nazori o obliku zemlje, koje je Aristo- 
tele iznio. poznati cijelom učenom svijetu. Osim Aristotela, koji 
se je smatrao prvim znanstvenim autoritetom, uvažen bijaše oso- 
bito Ptolomej. Njegovo djelo Meyel) ovvračig utjecalo je sve do 
novog vijeka veoma znatno na razvitak našega problema. I ovo 
djelo je preko Arapa dospjelo na zapad, gdje je od prije postojao 
latinski prijevod Boetijev. Pošto taj prijevod nije gotovo nigdje 
poznat bio, to je tek prijevod Gerhardov raširio poznavanje Pto- 
lomejeva djela.! 

Klasična nauka o okrugloj zemlji nije se slagala sa Biblijom. 
Podaci Biblije o obliku zemlje dosta su mršavi, te nigdje ne na- 
lazimo opsežnije tumačenje, nu ipak možemo razabrati, da joj je 
zemlja plosan kotur. 

Kakav pako oblik je taj kotur imao, kaže nam Jeremija: 
On je stvorio krug svijeta i rasprostro nebo. a Jesaja* kaže, da 
Bog stoluje nad krugom zemaljskim, nad kojim je rasprostro 
nebo kao tanku kožu; zemlju je pako udesio kao kuću, u kojoj 
se stanuje. Središte“ zemaljskog kruga bijaše židovska zemlja sa 
Jerusalimom, kao što bijaše Rim za Rimljana ,Pupak svijeta“. 
Utjecaj Biblije pokazuju sredovječne geografske karte, koje često 
imadu oblik kruga, kojemu je najodličnija točka središte sa Jeru- 
salimom.? 

Krug svijeta bijaše naokolo ograničen vodom,“ tu bijaše 
kraj svijeta, do kuda čovječje oko još nije doprlo, jer nitko nije 
izmjerio, kako je zemlja duga a koliko široka.“ To sam Bog 
znade, koji šalje svoj blijesak do kraja svijeta." Sa grčkim nazo- 


1 Al Mamun dao je Ptolomeja prevesti na arapski, a taj spis preveo je 
Gerhard po nalogu cara Fridrika II. na latinski jezik. 

* Jeremija 10, 12. 

5 40, 22. 

4 Hezekija 5, 5. 6. 

5 Tako n. pr. vidimo u glasovitoj, tek nedavno pronađenoj Mappa mundi 
u Ebsdorfu iz 13. vijeka, da je Jerusalem zlatno središte svjetskog kruga, kog 
Isus obuhvaća. 

5 Job 26, 10. Posebnog imena za tu vodu Biblija nema. 

" Job 38, 5. 18. 

8 Job 37, 3. 


58 8 


rima se podudara biblijsko shvaéanje o poloZaju zemlje u svjetskom 
prostoru. Job! kaže, da je Gospodin zemlju objesio o ničemu, nu 
daljnje izvode iz ovog zaključka u Bibliji ne nalazimo, dapače 
nalazimo mjesta, koja tomu upravo protuslove. U samoj knjizi 
Jobovoj* obara se prva tvrdnja, gdje se pita, na čemu li stoje 
noge zemlje, a tko joj je položio temelj kamen. Isto tako ne 
odgovara misli o prosto lebdećoj zemlji izreka iz Psalama:* On 
je smjestio kopno nad vodama. 

Na ovom temelju je kršćanska kosmografija do osmog vijeka 
sagradila svoju nauku o obliku zemlje, trudeći se s jedne strane, 
da odbije pogansku nauku o okrugloj zemlji, a s druge strane, 
da biblijske navode znanstveno i uglavi. 

Cijeli niz pisaca se bavi ovim pitanjem osobito ondje, gdje 
treba Genezu komentirati. 

Pronicavi um grčkih filozofa došao je spekulativnim putem 
do svjetskoga sustava, kojemu je sunce središte. Zametak ove 
nauke nalazimo kod Pitagore, dalje ju je razvio i svojim moćnim 
ugledom podupro Plato a Aristarh iz Samosa“ pa Seleukus* joj 
podaše konačni oblik. Potonji je dapače kušao, da znanstveno 
dokaže gibanje zemaljske kugle. U srednjem vijeku ipak znatno 
prevagne nauka, da je zemlja središte našeg sustava. To je bolje 
odgovaralo vjerskom shvaćanju o svrsi i zvanju ljudskog roda, 
a znanstveno uporište našlo je ovo mišljenje u Ptolomejevom 
geocentričnom sustavu.“ 

U heliocentričkom sustavu nema mjesta plosnoj zemlji, kako 
ju Biblija opisuje; zato su i crkveni oci, a uz njih kršćanski 
učenjaci pristalice Ptolomejeva sustava. 


A) Kršćanska literatura do IX. vijeka. 


Literatura do 9. vijeka može se u dva odsjeka dijeliti. Prvi 
odsjek zaprema patristička literatura, koja siže do početka sedmog 


N He 

2.38, 6. 

8 136, 6. 

4 U trećem vijeku pr. Is. 

5 S, Ruge, Der Chaldäer Selkeukos. Dresden, 1865. 

6 G. V. Schiaparelli, Sui precursori di Copernico nell’ antichita. Mem. del 
Istituto Lombardo di scienze. Vol XII. Milano, 1873. 


9 59 


odnosno do sredine osmog vijeka; drugi pako odsjek nam poka- 
zuje, kako novija nauka o okruglom obliku zemlje istiskuje sta- 
riju i kako konačno posvuda prevlada. 

Kršćanska znanost prvih vijekova nije bila ograničena na 
Evropu, već je isto tako cvala u Aziji, gdje su Aleksandrija pa 
Antiokija garišta znanstvenog rada. 

U Aleksandriji! našla je grčka znanost novu domovinu te je 
znatno utjecala na znanstveno mišljenje prvih kršćanskih vije- 
kova. Duboka spekulacija grčkih filozofa navađala je svojim 
moćnim primjerom crkvene učitelje na slične puteve u tuma- 
čenju Biblije. Origenes (185.—254. g.). glavni predstavnik ovih 
učitelja, nam pokazuje, kako se je u Aleksandriji riječ Biblije 
tumačila u alegoričnom smislu. Cijela povjest stvaranja zemlje 
bijaše ovim tumačima Biblije samo jedna velika alegorija; toga 
radi u njihovim djelima ne trebamo ni tražiti tumačenje onih 
prirodnih nauka, koje se bave oblikom zemlje. 

Protivnici pjesničkog idealizma Aleksandrinaca jesu prista- 
lice sirske škole,? koji u Bibliji slog za slogom razglabaju, da 
realističnom oštrinom nađu doslovni smisao svakoj izreci. Istina, 
da su Sirci spali u protivnu pogrješku te plitkim racionalizmom 
htjeli rukopipatelno dokazati, kako se svaka riječ Biblije slaže 
sa naravnim odnošajima prirode, al ta baš njihova slaba strana 
nama je najmilija, jer su nam njihove bibličke eksegeze sačuvale 
obilnu građu. 

Od azijskih učenjaka — ako taj naziv mnogi i nezaslužuju 
— kojima je Antiokija središte, spominjem slijedeće, koji su nam 
u svojim spisima sačuvali tada priznate nazore o obliku zemlje. 

Zastupnici antiohenske škole jesu hronološkim redom: Jefrem 
Sirac,* koji je živeo između 306. i 379., Diodor! iz Tarsa do 


! Guerike, De schola, quae Alexandriae floruit. Halle, 1824. — Rede- 
penning, Origines. Bonn, 1841. 

? Hornung, Schola Antiochena. Neustadt, 1864. — Hergenröther, Die 
antiochenische Schule u. ihre Bedeutung auf exegetischem Gebiet. Würzburg, 
1866. — Kihn, Die Bedeutung der antiocheniscben Schule auf exegetischem 
Gebiete. Weisenburg, 1866. 

3 Benedictus - Assemann. Ephraemi opp. syriaca. 1737.—43. 3 sv. — 
Uhlemann, Ephrim des Syrers Ansichten vom Paradiese. Zeitschr. f. hist. Theo- 
logie I. 1882. ed. Ilgen. — Uhlemann, Ephräms Ansichten von der Schöpfung. 
Ibid. III. 1883. 

4 Semisch u. Herzog o. c. II. 


60 10 


g. 394., Ivan Hrizostom! 347.—407. g., Teodor? iz Mopsuestije do 
g. 428., Severijan iz Gabale umro oko g. 407. pa Teodoret? iz 
Kire izmedu 390. i 458. g. — Sircima pripadaju takoder Kosmas 
Indikopleustes, koji je pisao za Justinijana, pa Jakov iz Edese, 
koji već size u osmi vijek (633.—708.). 

Jefrem Sirac ubraja se među najodličnije predstavnike an- 
tiohenske škole. Kao tumač Biblije obradio je sirski tekst iz 
drugog vijeka (Pešito) te je svojim — često slobodnim — ko- 
mentarom znatno utjecao na svoje suvremenike i nasljednike.“ 
Nu opsežna djela ovog učenjaka podavaju nam samo slabe građe. 
Zemlja mu je plosan kotur, koji se prema sjeveru ustrmljuje, a 
prema jugu snizuje. Na sjevernom kraju dižu se dvije silne kri- 
stalne gore. Ove su gore i kašnijim piscima dobro došle, da 
njima tumače ophod sunca oko zemlje. Iza tih gora naime sa- 
kriva se noći sunce te na njihovom rubu iz jutra opet osvane. 
Oko nastavane zemlje stere se ogromni Okean, u kojem nijedan 
stvor ne živi, koji nijedna ptica preletiti nije kadra,5 jer kao zid 
dijeli svijet od raja. Stare grčke priče o nepreglednom Okeanu, 
koji pun strahota čovjeku neda, da mu tajne otkrije, našle su u 
kršćanskom srednjem vijeku ma da su ih i sami Grci pod konac 
bili napustili, vatrene branitelje, a med ove spadaju i sirski 
učenjaci. 

O nauci Diodorovoj slabo smo obavješteni po Fotiju”, al 
nam je ipak jasno, da otvoreno pristaje uz nauku o plosnom 
obliku zemlje a u savezu s time, da poriče i sferični oblik neba. 


Ivan Hrizostom, na glasu radi svoje literarne plodnosti i 
velike učenosti, odlučno zabacuje kretanje zemlje, njen kuglolični 
oblik i svedenost neba,? 


1 Neander, I, Chysostomus u. d. Kirche in dessen Zeitalter, besonders 
des Orients. 1848. — Förster, Chrysostomus u. sein Verhältnis zur antioch. 
Schule. Gotha, 1869. 2 

2 Specht, Der exegetišche Standpunkt d. Theodor v. Mopsuestia. München, 


1871. — Kihn, Th. v. Mopsuestia u. Junilius Africanus als Exegeten. Freiburg 1880. 
3 Specht o. c. — Izvori se nalaze u velikom Migneovom djelu. 
4 Prema velikoj važnosti njegovih djela — komentari geneze i govori o 
raju — bavio se je njima cijeli niz učenjaka. 
5 Ephr. opp. syr. I. p. 121. 
5 Ibid. 


? Migne T. 103. 
8 Migne T. V. 


11 61 


Tek kod Severijana iz Gabale nalazimo opseZniji opis zemlje 
te nam njegovi točniji podaci razjasnjuju one odlomke, koje o 
obliku zemlje kod njegovih prethodnika nalazimo. 

U svojim homilijama o stvaranju svijeta opisuje nam Se- 
verijan oblik neba, držeći se pri tom gori spomenute Jesajine izrijeke 
o nebeskom šatoru, pa dnevni put sunca, koje se kreće iznad 
plosnog kotura naše zemlje. 


Nebo i zemlja jesu dijelovi kuće: Svod je nama vidljivo 
nebo, nad kojim se nalaze vode, što ih geneza spominje a David 
tako è sto citira, tlo je pako naša zemlja.! Ove vode jesu u svim 
spisima eksegeta stalna sastavina svijetske zgrade, a Severijan 
nam tumači, da su zato na nebeskom zaleđu smještena, da nebi 
žar sunca zapalio nebeski svod.? 


Po tome ne mijenja ni nebo ni zemlja svoj položaj, kao 
što se ni dijelovi kuće ne miču. 


Kuglolični oblik zemlje i neba Severijan odlučno zabacuje,? 
kao izmišljotinu filozofskih danguba, kojima nitko neće vjerovati, 
jer prorok govori: Qui statuit coelum sicut fornicem, et extendit 
illud vellut tabernaculum.* 


Oblik zemlje nam dalje razjasnjuje Severijan tijekom sunca. 
Kada bi se mislilo — kao što su Grci učili — da se sunce noći 
ispod zemlje vraća k istoku onda bi morali svijetsku zgradu 
onamo proširiti. To bi pako protuslovilo nauci proroka, koji kažu, 
da nebo i zemlja jesu orgraničeni (coelum initium et finem ha- 
bere). — Sunce ne ispinje se na istoku već odanle izlazi, a 
poslije zahoda ono se svraća uz sjeverni rub zemlje kao iza 
kakvog zida opet prema istoku. 

Za potkrijepu ovog nazora, koji je nedvojbeno baština iz 


! Fecit Deus coelum superius, de quo David: Coelum coeli Domino 
(Psal. 113, 16.) Olud vero quasi supremum tabulatum est. Ac quemadmodum 
in domo duarum contignationum intercedit tabulatum medium: sie et Dominus 
mundum ereans seu domum, medium tabulatum posuit hoc coelum, et supra 
illum aquas. Ideo ait David: Qui tegis aquis superiara ejus. Migne, Patrologiae 
cursus. Series graeca 56. Severiani oratio 1. 

“Oral: 

8 Oratio III. 

4 Jesaja 40, 22. 

° Oratio III, 


62 12 


klasične dobe, Severijan navada mjesto iz Geneze,! gdje se kaže 
O fhuos &E7A9ev En tv yijv, zat Awr oijkJev eig Iyyog. Salamon 
prodekaé mu je pako izvor, iz kojeg on vadi nauku o noénom 
putu sunca.? 

Jošte opširnije nego Severijan predočuje nam Kosmas Indo- 
plovacš nauku svog vremena o obliku zemlje. Velikom ljubavi 
zabavlja se on, kritikujuti uz to i nauku klasičnih pisaca o 
kugloličnom obliku zemlje, oko pretresivanja ovog problema te 
nam na široko priča, opetujući po više puta svoje tvrdnje, kako 
nema dvojbe, da je zemlja plosan kotur. 

U kojem tonu je Kosmas svoje protivnike kritikovao, poka- 
zati će sljedeći navodi iz njegovih spisa. ,Ti ljudi, — kaže — 
koji su načičkani svjetskom mudrosti i puni pouzdanja u svoje 
tlapnje, da poznavaju oblik i veličinu svijeta, smiju se svetomu 
pismu, držeći ga za bajku, a nazivlju Mojsiju, proroke, gospo- 
dina Hrista i apostole blebetušama i zanesenjacima. Ozbiljnim 
licem, kao da sva mudrost ostalog svijeta iza njih daleko za- 
ostaje, tvrde, da je nebo kugli slično i da se u krugu giblje. U 
ispraznom brbljanju i svjetskom prevejanosti pokušavaju, da po- 
moći geometrijskih nauka i astronomskih računa izvedu položaj 
i oblik zemlje iz pojava kod pomrčanja sunca i mjeseca; vara- 
jući sebe i druge, tvrde, da se ti pojavi drugim oblikom (nego 
kugle) zemlje protumačiti ne bi mogli“. Jošte malo dalje pošao 
je ljubezni Laktancij, koji sve pristalice nauke o kugličnom obliku 
zemlje blunama nazivlje. 

Kako se iz ovog kratkog izvatka njegove Topografije vidi, 
Kosmas je shvaćanjem svojim daleko zaostao iza duhovitih pi- 
saca sirske škole, nu ipak mu imademo zahvaliti, da je njegova 


119.28 
2 Oritur et oceidit sol. Oriens pergit ad austrum, et circuit ad boream : 
eireuit eircumeundo, et in loco suo oritur. Eccl. 1. 5. — O klasičnom izvoru 


ovih nazora F. Homer Il. VII. 421. Odis. III. 1, 2; IX. 558. Slični se podaci 
nalaze kod Anaksimena, Ajshila, Mimnerma iz Kolofona pa Stesihora. Nema 
ovdje mjesta, da se rasplete pitanje, u koliko je baš ova izrijeka Salamonova u 
Septuaginti valjano prevedena. 

8 Kosmas Aleksandrinac proputovao je daleke krajeve Azije i Afrike kao 
trgovac. Kašnje kaluđer bavio se je znanstvenim radom, u kojem pokazuje op- 
sežno poznavanje klasične literature. Veći dio njegovih radnja se je izgubio, al mu 
sačuvano je dosta opsežno i — što nama mnogo vrijedi — veoma detajlirano, 


13 63 


rječitost tako svestrano predočila nauku o obliku zemlje, da 
nigdje ne trebamo dvoumiti o tome, što on misli. — Njegova 
Topographia christiana je najpotpunije djelo geografske litera- 
ture one dobe. Kao što su sve pristalice sirske škole, tako je i 
Kosmas odlučni protivnik one nauke, koja uči, da je zemlja 
kugla. Velikim znanstvenim aparatom on se trudi, da biblijsku 
nauku o obliku zemlje kao jedinu istinitu predoči, a gdje ga re- 
zultati grčke znanosti sile na priznavanje, tamo ih gleda po mo- 
gućnosti što sićušnjijima da predstavi. Tako kaže: ,Koji od 
grčkih mudraca, dal Sokrate ili Pitagora, Plato ili Aristotele bio 
je kadar izreći proročanstva o uskrsnuću mrtvih ili o nebeskom 
carstvu, koje je čovjeku otvoreno? Ako su svjetskim svojim 
znanjem i računom Sto istinitog porekli, kao što su na primjer 
pomrčanja sunca i mjeseca, to odatle nije nitko crpio nikakve 
koristi, već obratno, vodilo je to samo do opsjenjivanja“. 

Istina, da njegova znanstvena kritika duboko baš ne siže, 
a kako i njegova lakovjernost predaleko ide, svjedoči nam nje- 
govo pripovjedanje o prijelazu Izraelićana preko Crvenog mora. 
Oslanjajući se o Pavla Orosija, spominje Kosmas, da se kod 
mjesta Clysma jošte vide vagaši izraelskih kola.! 


Glede oblika zemlje donaša on obilje dokaza iz Biblije, te 
ju on prispodablja sa kućom. Nauka o kugloličnom obliku nije 
ni kod Starih bez prigovora bila, jer ju i Ksenofan iz Kolofona 
zabacuje.” Originalna je u njega misao, da je šator zavjeta, što 
ga je Mojsija* prema božjoj zapovjedi uredio, prilika cijelog svi- 
jeta. — Odatle on izvađa potanke podatke o veličini i rasezanju 
zemlje. 


Zemlja imade dugoljasti oblik, nad njom se kao kupola ka- 
kove zgrade stere nebo, koje počiva na rubu zemlje. Ovi se ru- 
bovi izdižu kao zidovi na istočnom i zapadnom kraju zemlje, te 
se dotiču neba. Južna i sjeverna stranica jesu dulje nego li za- 
padna i istočna. Najdolnji dio je zemlja, koja priliči kubusu; nad 
ovim kubusom ispinje se nebo, a nad nebom su smještene vode, 
što ih Biblija spominje. Kopno optječe ocean naokolo, a njega 
prebroditi, nije smrtnim dosuđeno. Na istočnom kraju kopna je 


1 Topographia 1. V. 194. 
* Topographia 1. II. 149. 
3 Topographia 1. I. 129. sq. 


64 | 14 


Ciniea (Kitaj) i tu svršava naša zemlja. Kosmas se ipak nije za- 
dovoljio ovim približnim oznakama, već je kušao, da tačno odredi 
rasezanje kopna.! 

Kada bi tko užincem put iz skrajnjeg istoka do Gadesa iz- 
mjerio, našao bi 12000 milja ili 400 postaja ukupno. Kada bi 
putnik iz Cinice (ZCvučae) išao prema zapadu, prošao bi preko 
Indije i Baktrije do Perzije 150 postaja (4500 milja). Perzija op- 
siže 80 postaja, iz Niziba do Seleucije je 13 postaja; odavde do 
Rima pa kroz Galiju i Iberiju imade do obale oceana do Gadesa 
više no 150 postaja. To daje ukupno oko 400 postaja za rase- 
zanje kopna od istoka do zapada. Širina pako kopna iznaša samo 
polovinu. Od Hiperborejaca, koji stanuju na skrajnjem sje- 
veru, do Bizanta ima samo 50 postaja, a isto je toliko odavde 
do Aleksandrije. Iz Aleksandrije do brskuta Nilovih ima 30, a 
isto toliko odavde do Aksuma; iz Aksuma do Sasa, koji je 
skrajnji predjel Etiopije te sa oceanom graniči. imade oko 50 
postaja. Po tome iznaša širina zemlje, kao što i Biblija veli, po- 
lovinu njezine dužine ili oko 200 postaja. 

Zemlja pa i nebo uređeno je onako, kao što je bio na- 
mješten jevrejski šator zavjeta, koji je prilika svemira. Svaka sit- 
nica ovog hrama imade u kosmosu svoj pralik. Nutarnji prostor 
hrama je gornje nebo, a vanjski odjel je prilika zemlje. Sedmo- 
kraki svijećnjak predočuje sunce i sedam dana u tjednu, a hlje- 
bovi na stolu označuju dvanaest mjeseci godine. 

Dnevni i noćni luk sunca tumači Kosmos time, što je plosna 
zemlja na sjevernom svom kraju uzvišena. Iza ove visine sunce 
noći od zapada preko oceana kreće prema istoku, gdje opet izlazi. 

Ovo su poglavne crte ove nauke istočnih kršćana, koji za- 
stupaju i brane mnijenje o plosnoj zemlji. Utjecaj njihov bio je 
i na zapadu veoma velik. te se je u kasnije doba križao sa utje- 
cajem Arapa, koji su svojim putem došli do veoma zanimivih 
rezultata o ispitivanju oblika zemlje. 

Naprijed je kazano, da se literatura kršćanska može do 9. 
vijeka dijeliti a dva odsjeka: U prvome vlada nauka o kotu- 
rastom obliku zemlje, u drugom pako prevlada nazor, da je 
zemlja kugla. 


! Topographia 1. I. 138. 


15 65 


Red onih, koji zastupaju prvu nauku, ovdje nije ni iz da- 
leka iscrpljen, al kad na umu držimo, da nazori, koje sam kod 
Severijana pa Kosme spomenuo, uz neznatne varijante se svaki 
puta opetuju, onda bi i suvisno bilo, da ih posebice i podrob- 
nije sve nabrojimo. 

Naporedo sa naukom o plosnom obliku zemlje teée druga 
nauka, koja tvrdi, da je zemlja kugla. Ove dvije protivne si 
nauke nalazile su kroz pet vijekova gorljivih branitelja te se za 
cijelo ovo vrijeme ne može kazati, koja li je nauka ugledom 
svojim prevagnula, dok nije potonja u 9. vijeku stekla toliko 
priznanje, da ne nalazimo više nijednog uvaženijeg geografa — 
ili bolje da kažemo — kosmografa, koji bi pristajao uz gore ocr- 
tanu nauku Siraca. Nauka o kugloličnom obliku zemlje razvi se 
u kršćanskoj crkvi na istoku pod Aristotelovim utjecajem te su 
njezini predstavnici — pristalice kapadokijske škole — svojim 
shvaćanjem prirodnih pojava daleko nadvisili Sirce. Kao glavne 
predstavnike ove nauke spominjem Vasilija velikog! (330.—379.), 
njegovog brata Gregora? iz Nise pa aleksandrijskog učenjaka 
Ivana Filipona? iz šestog vijeka. 

Zastupnici nauke o plosnoj zemlji naučahu, da je zemaljski 
kotur temelj i središte svemira, oko kojeg se sve kreće. Utjecaj 
Biblije je prouzročio, da se nitko nije dovinuo misli, da se to 
središte imade izvan zemlje tražiti. 


Ovomu utjecaju nijesu se ni oni oteli, koji su naučali, da 
je zemlja kugla. Geocentrički sustav svemira bijaše temelj Aristo- 
telove kosmologije a ostade to također i sredovječnim kršćanskim 
učenjacima, koji su baš u Aristotelu nalazili poglavni autoritet 
za istinitost svoje nauke. 


Aristoteleva nauka u obliku zemlje na kratko bijaše sljedeća. 


1 ‘Quiliar Feis čšanueoov. Humboldt u velike hvali oštroumlje Vasi- 
lijevo u svom Kosmu II. 29. 

2 ’Anokoyntızös neot Tijg ččunućoov. Migne Series gr. T. 44. F. Weiss: 
Die grossen Kappadokier. Braunsberg, 1872. — Klose, Basilius der Grosse nach 
seinem Leben u. seiner Lehre. Stralsund, 1835. — Migne o. c. S. graec. T. 44. 
sadržaje njegovo djelo ’.AroZoyetizòs meoì Tijg ESanneoov. 

® Ovog oštrog poznavaoca klasične literature snađe anatema šestog općeg 
crkvenog sakora, ma da je naglašivao pretežnost Biblije nad djelima starih 
grčkih pisaca. Samostalni taj duh duboko je proniknuo pojave prirode te je da- 
pače zakone prostog pada istraživao. 


5 


66 16 


Cestice, iz kojih je zemlja slozena, nalaze svoje medusobno 
ravnotežje tek u obliku kugle; sve pako čestice sastavljaju četiri 
elementa: vatru, zrak, vodu i zemlju, od kojih je svemir složen. 
Namještenje u svemiru i međusobni položaj elemenata ovisi o 
njihovoj težini: laglji se dižu gore, a teži padaju prema središtu. 
Zemlja je najteži elemenat te će po tom zapremiti sredinu, a oko 
nje redati ce se laglji elementi kao ljuske u lukovici. Prema 
tomu će ravnotežje elemenata bili jedino moguće na zemlji, koja 
imade oblik kugle. 

Ova spekulacija je temelj, na kojemu Vasilij, njegov brat 
Gregor pa Ivan Filipon prihvatiše nauku o okruglom obliku 
zemlje te ju pronicavim oštroumljem — oslobodiv se plitke zor- 
nosti prirodnih pojava, koja je mnoge navađala, da su iz pri- 
vidnog izgleda obzorišta zaključili, kako je zemlja plosan kolur 
— doveli u sklad sa naukom Biblije, iz koje su pristalice nauke 
o plosnoj zemlji vadili sebi poglavno oružje, kojim su autoritet 
svoje nauke branili. 

Zemlja bijaše —- učaše Ivan! — u početku pokrita vodom. 
To je i sam Mojsija tvrdio, kada je kazao, da je zemlja bila 
nevidljiva. Voda je pako mogla zemlju tek onda podjednako pri- 
krivati, ako je sferična oblika, jer bi inače voda oljecala pa na 
jednoj se strani sakupljala. Drugo uporište svoje nauke nalazi 
Ivan u riječima Jobovim, gdje se kaže: Bog ovjesi zemlju o ni- 
čemu,“ jer te rijeći imadu samo onda smisla, ako zemlju uzim- 
ljemo kao kuglu, u kojoj čestice podjednako te'e prama središtu, 
Na zemlji dakle nema nigdje ni u gori ni dolje, već oko središta 
smješteni su dijelovi naokolo prema njihovoj težini. 

Da sada pako bacimo pogled na zapad, kakovi li su ovdje 
nazori vladali o obliku zemlje. 

Kao na istoku tako je i na zapadu tek polagano se udo- 
mila nauka o kugloliénoj zemlji, nu pri tom se primjećuje, da 
je ta nauka laglje stekla ugleda u Evropi nego li u istočnim 
krajevima. 

Od zapadnih pisaca ove periode imademo spomenuti Lak- 


! Comentariorum in Mosaic :m mundi ereationem libri semptem ed. Cor- 
derius. Beč, 1630. 
2 Job 267, 


17 67 


tancija! (f 330), milanskog biskupa Ambrozija® (397), Dalma- 
tinca Jeronima? iz Stridona (331—420), sv. Augustina,* Izidora 
Španjolca“ iz sedmog vijeka, glasovitog Bedu® (673—735), Hra- 
bana Maura," bezimenog geografa Ravenacanina* pa škotskog 
monaka Dicuila, koji na dvoru Karla Velikog boravio. 


Kao što se istočni učenjaci raziđoše u dva protivna tabora, 
tako predstavljaju i ovi zapadni pisci s jedne strane nauku o 
zemlji na biblijskom temelju, a s druge nauku o kugli zemaljskoj. 

Prvima je Biblija podloga, iz koje izvađaju svoje spekula- 
cije, ali pri tom ipak ostadoše većma na realnom tlu nego li 
istočni pisci, u kojima bujna mašta čudne prikaze stvara. 


Laktancij® je klasično naobraženi branitelj kršćanske nauke, 
koji se ne ograničuje na tumačenje biblijskih navoda o obliku 
zemlje, već kritički raščinja Bibliji protivnu nauku o okrugloj 
zemlji. Ta se nauka njemu osniva na opsjeni, koja je potekla iz 
prividno svedenog oblika neba i dnevnog tijeka sunca. Pošto su 
ljudi gledali, kako sunce od istoka prema zapadu obilazi ne- 
beskim svodom a nijesu si znali protumačiti, kako se noći od za- 
pada vraća k ishodu svome, to su smislili varavu nauku, da je 


1 Laktancij napisao je sedam knjiga Institutionum divinarum, u kojima 
kršćansku vjeru proslavljuje kao najvišu istinu. Gorljivi taj neprijatelj Starih 
ipak se poslužuje djelima Seneke, Cicera itd. 

? Hexaemeron 1. VII. Migne o. c. Series lat. T. 14. 

8 Migne o. c. Series lat. T. 22.— 30. Liber hebreicarum quaestionum in 
Genesin. 

4 Migne o. c. Series lat. T. 34. De (Genesi ad literam 1. XII. — De Ge- 
nesi ad literam imperfectus. — De Genesi contra Manichaeos 1. II. — De civi- 
tate Dei 1. XXII. 

5 O ovom piscu raspravljaju: Dressel, De Isidori Originum fontibus. 
Göttingen, 1874., pa Wattenbach o. c. I. — Za nas imadu važnost od Isidirovih 
spisa: Liber de natura rerum ed. Becker. Berlin, 1857. — i: Originum s. Ety- 
mologiarum 1. XX. ed. Arevalo. Roma, 1801. 

5 Opuscula scientifica de natura rerum. ed. Giles. Londini, 1843. — F. 
Werner, Beda der Ehrwürdige u. seine Zeit. Wien, 1875. 

7 Migne o. c. Series lat: T. 107. 

8 Ravennatis Anonymi cosmographia. ep. Pinder-Parthey. Berol. 1860. — 
Parthey, Die Erdansicht d. Geographen von Ravenna. Monatsber. d. Akad. d. 
Wiss. Berlin, 1859. — Schweder, Uber die Weltkarte d. Kosmographen v. Ra- 


venna. Kiel, 1886. — Literatura o Ravenaćaninu veoma je opsežna te su se 
Mommsen, Müllenhoff, Rossi i Gutsehmid šnjime u novije doba bavili. 
® o. c. 1. II. — Laktancija spominje već Kopernik kao protivnika. 


* 


68 18 


nebeski svod sveden a zemlja okrugla. Nebo pako nije svedeno, 
veé njegov ogromni oblik u tome vara ljudsko oko, a ni zemlja 
nije kugla, jer tada bi morala imati na svojoj nama protivnoj 
strani isto obličje kao u nas, moralo bi također biti i antipoda. 
A to je, kako se iz Biblije znade, posve nemoguće. Zemlja dakle, 
zaključuje Laktancij, može samo oblik plosna kotura imati, što 
je jedino u skladu sa biblijskom naukom. 


Ambrozij! već poznaje nauku o okrugloj zemlji, al ju tek 
iznaša kao tuđe mnijenje, koje u sebi sadržaje mnogo dvojbenog. 
Ambroziju blizu stoji sv. Augustin? sa svojim shvaćanjem. Ovaj 
prosvjetleni um, koji je na teološkom polju prvak, u kojega se 
kašnji vijekovi ugledavaju, ipak se nije znao otresti biblijske tra- 
dicije te mu često smalakšu krila njegovog poletnog duha, kad 
segne na polje prirodnih pojava, koje teškom mukom sa bi- 
blijskom naukom u sklad dovađa. 


Sv. Augustin ne zabacuje posvema nauku o okrugloj zemlji, 
al često ostavlja pitanje rađe neriješeno, nego da se sa Biblijom 
kosi, jer što Biblija kaže, svakako i nedvojbeno je istinito. Na 
posljetku kuša, da grčku nauku o obliku zemlje strpa pod jednu 
kapu sa navodima Biblije. Ako Biblija s jedne strane nebo na- 
zivlje kožom a i komorom, to se može ipak pomišljati, da je i 
koža okrugla oblika, a komora pako svedena, kao što to grčka 
nauka traži. Ovo posredujuće stanovište velikog ovog duha u 
ovom prijepornom pitanju ne odgovara onoj odrješitosti, koju 
nam na tolikim mjestima svojih oštroumnih djela posvjedočuje. 
Nu o'atle nam ipak biva jasno, kako se je na zapadu već za 
njegovo vrijeme pojavila nužda, da se zadovolji sve jače izbija- 
jućim zahtjevima znanstvenog shvaćanja prirodnih pojava. 

Ovaj zahtjev nalazi u velikog učitelja Izidora? iz Seville 
potpuno priznanje, jer nebo smatra kuglom, a u sredini svemira 
nalazi se zemlja, koja je opet kugla, jer su joj sve točke njene 
površine podjednako udaljene od nebeskog svoda. 

Opsežnije razlaže nauku o obliku zemlje Beda Venerabilis,* 
koji je u svojem glasovitom djelu ,De natura rerum“ tomu pi- 


1 14. 160. 

2 Migne 34. 270. sq. 
5 One TIV; 1744; 
S pao: KAVI. 


19 69 


tanju posvetio cijelo jedno poglavlje, kojemu je upravo i naslov 
da je zemlja kugla. — Ono popustanje prema novoj nauci, koje 
je sv. Augustin pokazao, urodilo je kasnije dobrim plodom, jer 
što sv. Augustin, toliki autoritet u crkvenim i vjerskim prije- 
pornim pitanjima, nije trebao zabaciti, smjeli su njegovi nasljed- 
nici bez prigovora također prigrliti. 

Usljed toga nalazimo kod Bede nauku o kugli zemlje onako 
predočenu i dokazanu, kao što je to Aristotele činio. Razmještaj 
vode i suhog kopna u svemiru je takav, da čine njegovo središte, 
a zvijezde sjeverne polutke jedino možemo viditi, jer one južnog 
neba nam sakriva svedenost zemaljske kugle. Ovaj potonji pojav 
je Bedi neoboriv dokaz, da zemlja zaista čini kuglu a ne plosni 
kotur. 

Na posljetku hoću još da spomenem jedno od onih rijetkih 
djela, koja se u ranijem srednjem vijeku bave isključivo geogra- 
fijom. To je Dikuilova knjiga Liber de mensura orbis terrae. 
Istina, da Dikuil nije baš čovjek svoje glave, već se rado oslanja 
o tuđi autoritet, pa kada njegovo djelce — tako ga danas zo- 
vemo, a u svoje doba bijaše znanstvena knjiga najtežeg kalibra 
— prolistamo, to na svakoj stranici nalazimo: tako kaže Plinij, 
to nam javlja Julij Solinus, tako nam priča Izidor iz Seville; za 
to ipak imade to djelce i danas velike historične važnosti, jer 
nam u jednu ruku pokazuje, kako se je na dvoru Karla Velikog, 
koji je bio ne samo političko središte nego i garište zapadne na- 
učnosti, gojila klasična nauka i prihvaćali njeni rezultati, a u 
drugu ruku, jer nam u kompendijoznom obliku predstavlja sakup- 
ljenu geografsku znanost one dobe, tako da nas svojim oblikom 
i sadržajem sjeća onih mrskih i suhoparnih naučnih pomagala, 
koja su još u nedavnoj prošlosti činila geografiju najomraženijom 
disciplinom naše nastave. Poglavna važnost Dikuilova stoji u 
tome, što nam iznaša obilje točnih topografskih podataka i mjere 
o rasezanju zemalja. Sa spekulacijama o postanku mora, o sa- 
vezu izvora i rijeka sa morem, koji odsjek fiziéne geografije bi- 
jaše mezimče sredovječnih kosmografa, pa i o obliku zemlje 
Dikuil se nebavi, te nam naprosto kaže svoje mnijenje: Idem 
post pauca dicit: latitudo autem terrae a meridiano situ ad 
septentriones dimidio ferme minor colligitur trigies atque ter et 
XLVIH., simplicita milia passuum. Quo palam fit, quantum et 
hine vapor abstulerit et illine liquor. Neque enim deesse terris 


70 20 


arbitror aut non esse globi formam, sed in habitabilia utrimque 
incomperta esse.! 

Tako je i na zapadu u 9. vijeku borba u obliku zemlje do- 
vršena. Dikuil više ne bije mučni boj sa navodima Biblije, već 
na širokom temelju klasične znanosti — ma da ne crpi iz prvih 
izvora, jer mu grčka literatura nije pristupna — podiže zgradu, 
kojoj je gradivo prikupljeno na samoj zemlji, kako ju svojima 
očima gledamo; kamen po kamen brižljivo slaže, a nigdje mu 
nema suvišna nakita poletnih spekulacija ili filozofskog mudro- 
vanja, već priprosto kao moderni prirodoslovac nam ispriča ono, 
što na licu zemlje zaista i čita. 


B) Slike zemlje u kršćanskom srednjem vijeku. 


Kartografsko predočivanje zemlje započinje u Evropi dosta 
rano. Ovaj početak je Anaksimandar (611.—547 a. Chr.) učinio 
u Grčkoj, potaknut valjda po svom učitelju Talesu, za koga kažu, 
da je svoju naobrazbu u Egiptu stekao. Tako vidimo, da i ova 
grana geografije lozu svoju vuče iz grčke znanosti, a ona opet 
koristila se je stečevinama istočnih učenjaka. 

Iza prvog Anaksimandrovog pokusa slijede radnje Eudoksa, 
Dekejarha, Eratostena, koji je prvi kušao sliku svedene zemlje 
prikazivati na ravnini karte prema pravilima geometrije, pa Hi- 
parha, Marina i Ptolomeja, koji je pronašao nove i to izvrsne 
metode geografske projekcije. 

Ovim putem išli su i Rimljani dalje, al ovi zanemariše uz 
obilje topografičkih potankosti na svojim kartama stečevine grčke 
geometrije, tako da su nam njihove karte kao n. pr. glasovita 
Tabula Peutingeriana tek slikovite predodžbe topografickih odno- 
šaja u praktične svrhe, al nijesu geografske karte po grčkom ni 
po našem smislu riječi. Slaba i nesamostalna znanost srednjeg 
vijeka rađe je oponašala te rimske karte, jer nije bila kadra do- 
vinuti se Ptolomejeve visine. 

Sredovječne karte, koje su danas štampom pristupne, dugo 
vremena predočuju zemlju kao plosan kotur bez projekcije pa 
geometrijskih crta, i to još i tad, kad je iza 9. vijeka nauka o 
okrugloj zemlji već odavna bila stekla opće priznanje. O najsa- 


lò. ec. p. 18 


DA Th 


vršenijoj pako slici zemlje, o globima, imademo tek spomena za 
vrijeme Karla Velikog. 

Krates iz Malosa, Hiparhov suvremenik, spominje se kao 
prvi, koji je sagradio globus, a Strabo nam već podaje pravila, 
po kojima se imadu globi sastavljati. 

Kada je sa propasti zapadno-rimske države izgubila se ta- 
kođer i temeljna nauka klasične znanosti, da je zemlja naime 
kugla, te ju nadomještala nauka o plosnom koturu ili — kako je 
Kosma Indikopleust učio — o koturu, koji se prema sjeveru u 
silne gore izdiže, tad nije ni potrebe bilo, da se zemlja prikaže 
globima. Tek za velikog učitelja Bedu smijemo nagovještati, pošto 
je on prvi uskrisio na zapadu Ptolomejevo djelo, da su mu globi 
rabili. U ono doba, kada je znanost našla po samostanima svoja 
najviša pjestovališta, spadali su globi već među stalne rekvizite 
geografske zbirke, te se je Notker Labeo u St. Gallenu kod geo- 
grafske obuke služio globom. 

Prekoračimo li hronološku među ove raspravice sižuć u 10. 
vijek, to nalazimo papu Silvestra (prije kao biskup Gerbert zvan) 
već kao konslruktora globa. 


IL Arapi. 
A) Arapska nauka o obliku zemlje. 


Naša slika o spoznavanju oblika zemlje bila bi u velike ne- 
dostatna, da se ne sjetimo Arapa. 

Arapska je znanost jednakom nepristranosti crpila kao iz 
zapadne tako i iz istočne kulture svoje nauke. Astronomička nauka 
Arapa, a po tome i nauka o obliku zemlje, osnivala se je u 
prvom redu na indijskim stečevinama.! Nu odma pri početku 
razvitka mlade arapske znanosti nestaje indijski utjecaj te ustupa 
pred moćnim ugledom Ptolomejevim. Na dvoru kalifa Al Man- 
sura (oko 770. p. Chr.), koji je prvi od arapskih vladara znanost 
izdašno potpomagao, sakupe se astronomi i matematičari, koji su 
indijski Sind-hind pretočili u žile arapske znanosti. Al Mansurov 


! Reinaud, Memoire sur l’ Inde. Paris, 1849. — Boncampagni, Intorno 
all’ opera d’ Albiruni sull’ India. Bull. delle sc. mat. e fis. T. U. — Hankel, Zur 
Gesch. d. Mathemat. i. Alt. u, Mittelalter. Leipzig, 1874. 


72 22 


nasljednik, duhoviti Abdala al Mamun, nastojao je, da svojemu 
narodu otvori vrata gréke znanosti. Ovo nastojanje podiglo je 
arapsku znanost do tolike visine, da je zapadnu za nekoliko vije- 
kova pretekla. Veliki ovaj vladar je osim toga proveo jedan 
pothvat, koji je po naš problem od najveće važnosti. Sto su se 
evropski učenjaci tek osam stotine godina kasnije usudili poku- 
Sati, izveli su Arapi već za vrijeme, kad su Germani se jošte 
klanjaH svojim poganskim bogovima, a to je mjerenje meridijana. 

Dok je još sva evropska znanost oskudno životarila, hra- 
neći se mršavim ostancima rimske kulture, već su se Arapi u 
geografiji dovinuli do pothvata, koji se i danas ubraja među 
najteže zadaće moderne znanosti: da se oblik zemlje odredi ne- 
posrednim mjerenjem same zemlje. 

Izvještaj o ovom mjerenju sačuvao nam je odlični dvorski 
astronom Ibn Ibunis.! Polag Kalifove zapovjedi otputiše se iz 
palmirenske nizine dva učenjaka, od kojih jedan pođe prema sje- 
veru a drugi prema jugu, da u smjeru meridijana ustanove ve- 
ličinu jednog stupnja. Da se dobivena veličina od 57 arapskih 
milja i strogo ustanovi, poduzmu dva zbora mjernika drugo ve- 
liko mjerenje u nizini Sindžaru. U ovoj nizini sjeverno uz Kufrat 
izmjere iz nova jedan meridijanski stupanj te se napokon nje- 
gova veličina ustanovi sa 56.666 arapskih milja. 

Ovo mjerenje imade tim veću važnost, što nam o njemu 
napisa izvještaj i Alfraganus (Mohamed ben Kalin al Fergani), 
jedan od najglasovitijih astronoma Arapa, čije je djelo u Regio- 
montanovu prijevodu i na zapadu opravdano uživalo najveći 
ugled. On nam kaže: Invenimus igitur per hoc, quod portio 
unius gradus circuli ex rotunditate terrae sit 56 milliarium, et 
duarum terciarum unius milliarii per milliarium, quod est 4000 
cubitorum per gradus aequales, secundum quod sollicite probatum 
est in diebus Almehon, et convenerunt super probationem ejus 
sapientes plures numero.” 


1 Ibn Ibunisovo djelo O velikoj tabli Hakemovića nalazi se u Notices et 
extraits des manuscrits de la bibliothèque nationale et autres bibliothèques. 
T. VII. Paris, 1804. 

? cf. Peschel o. c. p. 121 sq. — Cassini - Kordenbusch, Vom Ursprung, 
Fortgang u. Aufnahme der Sternkunde u. deren Nutzen in d. Erdbeschreibung 
u. Schiffahrt, Nürnberg, 1771. — Steinschneider, Vite di matematici Arabi tratte 
da un’opera inedita di Bernardo Baldi con note. Roma, 1864. — D' Arrest 


23 73 


Ovim mjerenjem su Arapi tadanje zapadne učenjake da- 
leko pretekli. U to doba naime je prvi smioni Virgili;, biskup 
solnogradski, pokušao dokazati, da imade antipoda i time u 
šire krugove rasturiti nauku o kugloličnom obliku zemlje, što 
je papu Zahariju navelo, da ga najoštrije osudi. Kada su dakle 
na zapadu još najviši autoriteti osuđivali namisao, da bi moglo 
antipoda biti, več se late Arapi posla, da zemaljsku kuglu mate- 
matičkim putem odrede. — Ne ćemo im zamjeriti, da tu nijesu 
odma došli do posve pouzdana rezultata. Oba naime mjerenja 
podadoše razne veličine za jedan stupanj meridijana; prvo mje- 
renje dalo je 57 milja, a drugo 56:25. — Iz ovih podataka se je 
konačno računom odredila veličina jednog stupnja sa 56:6 arapskih 
milja. Ovaj je broj prouzročio mnogo muke učenim glavama. 


Prema ovom mjerenju uzimahu Arapi, da opseg cijele 
zemlje iznaša 30,400 arapskih milja. Da si taj broj protumačimo, 
trebamo s jedne strane na umu držati, da aparati, kojima se 
poslužiše arapski mjernici, nebi odgovarali našim zahtjevima, a 
s druge strane nije nam veličina arapske milje dosta točno 
poznata. 

Mi sada znademo, da su se Arapi za određivanje polne vi- 
sine na kraju svog malenog luka služiti starim gnomonom.! Po- 
griješku pako gnomona je tek Ibn Junis, arapski astronom, 200 
godina kasnije protumačio. 

Škakljiva točka je osim toga arapska milja, koja je tek ne- 
davno približno određena. Istina, zna se, da jedna arapska milja 
imade 4000 crnih rifa. U Egiptu našlo se je riješenje te zago- 
netke. Taj je rif još sada zabilježen na nilometru na otoku Rodi. 
Jordan, po mjerenju, koje nije baš posve pouzdano, odredio je 
veličinu tog rifa sa 52:18 cm, a po tome milju sa 2:0872 km. 
Peschel uzimao je po Böckhovim istraživanjima veličinu rifa sa 
94:07 em. Jedan meridijanski stupanj bio bi dakle jednak 51:3 
arapskih milja, a ne 56:6. Po Jordanovu računu iznašao bi obod 


Astronom. Nachrichten XX. sv. o Alfraganu. Regiomontanus, Brevis ac peru- 
tilis compilatio, totum id continens, quod ad rudimenta Astronomica est oppor- 


tunum. Norimbergae, 1537. — Maedler o. c. I. 90. — Birnbaum, Grundzüge der 
astronom. Geographie. Leipzig, 1862, 11. sq. — Jordan, Zeitschr. f. Vermessungs- 
kunde 1889., p. 100. sq. — Böckh, Metrologische Untersuchungen p. 251. 


1 O gnomonu ef. Hranilović, Oblik zemlje I. p. 8 sq. Glasnik naravosl. 
društva 1896. 


74 24 


zemlje 42,579 km, kako su Al Mamunovi mjernici nasli. To bi 
istini bilo veoma blizu, jer mi danas po Besselovim ra@unima 
uzimljemo, meridijan da iznasa 40,003423 metara. Nu Peschel 
spominje, da je arapska pogriješka 0*1 cijele veličine iznasala. 
— Bilo i ovako, to ipak Arape ide velika zasluga, da su se latili 
posla, kojemu je zapad tek 509 godina kašnje pristupio. 

Poslje ovog mjerenja naravno je, da je nauka o zemaljskoj 
kugli u Arapa našla samo općenitog priznanja, a u strogo znan- 
stvenom obliku razvio je Alfraganus za to dokaze tako dotje- 
ranom metodom, kakovu i danas u mnogim priručnim knjigama 
na žalost ne nalazimo. 


Najjači dokaz za kugloličnost zemlje nalazi Alfraganus u 
pojavu, da zvijezde neke nestaju. kad u meridijanu mijenjamo 
naše stanovište, a da se opet čas njihovog ishoda i zalaza mi- 
jenja, čim naše stanovište u paraleli promijenimo, te zaključuje: 
Quod terra cum omnibus suis partibus terrestribus et marinis est 
ad instar sphaerae. Item si esset terra plano extensa: non acci- 
deret ei aliquid de hoc quod narramus, et esset ortus syderum 
super universas terrae partes in uno tempore. Et si aliquis abiret. 
in terram inter septemtrionem et meridiem, non oceultaretur ei 
aliquid ex syderibus quae semper apparent, nec appareret ei 
aliquid de his quae semper sunt occulta.! 

Alfraganom dospjeli smo u deveti vijek, koji nam čini među 
ove raspravice, te vidimo, kako je i u Arapa — samo u savrše 
nijem obliku — priznata nauka, da je zemlja kugla. 


B) Arapske slike zemlje. 


Stari prvaci azijske kulture — Indijci pa Kitajei? — imali 
su već u 9. vijeku poslije Isukrsta globa i to zemaljskih i ne- 
beskih. Tako se spominje za kitajskog astronoma Hohing-tijena, 
da je oko g. 450. imao nebeski globus. kojemu je ekvator op- 
sizao više od 4 metara. Na početku osmog vijeka zasnovao je 
I-heng već planetarij. koji je pomoći ure predočivao kretanje 
zvijezda. Za čudo je pako, da Arapi, koji su za rana sa Indijom 
i Kitajem u veoma uzani doticaj bili došli, i koji su bez zazora 


! Regiomontanus 0. c. 3. 
* Delambre, Hist. de l’astronomie ancienne. I. 117. 214, 


25 75 


mnogo toga od Kitajaca i Indijea prigrlili — samo da se spo- 
minju arapske brojke — ipak se nijesu u geografiji koristili pro- 
nalascima ove rukc. Razlog leži moguće u tome, sto Arapi kao 
Semiti nijesu nikada — osim u graditeljstvu — raspolagali ve- 
likom umjetničkom spretnosti. Snaga njihova razvila se je do 
najviše visine na polju znanstvene spekulacije; matematika, geo- 
grafija, pjesniétvo i gramatika u njih su dosegle vrhunac ljudskog 
umjeća, al kad je trebalo ideje zaodjenuti u sliku i priliku, kad 
je trebalo misli naći izraz u plastičnoj predodžbi — onda im je 
sila smalaksala. 

Tomu je moguće jedan uzrok i vjera njihova, koja se sa 
svojom zabranom, da se ljudski oblik umjetnički predoči, stisla 
u uzane granice razvitak plastičnih umjetnosti, tako da se u njih 
slikarstvo i kiparstvo nije ni u čednim počecima moglo razvijati. 

Po tome je i u geografiji njihovoj, koja se je u malema- 
tičkom, horografskom i fizikalnom smjeru krasno razvila, karto- 
grafija najslabija grana.! 

Sa razvitkom geografije u njih nije uporedo stupala gra- 
fička predodžba krajeva — slikama, kao u našim knjigama, go- 
tovo ni nema traga — te je tako kartografija daleko zaostajala. 
Sve arapske karte jesu slabe i nedotjerane, kad ih sravnimo sa 
visinom, na kojoj se je u njih nalazila opisujuća geografija. Tako 
nema nam nigdje spomena, da bi Arapi bili ikada prikazali zemlju 
najsavršenijom njenom prilikom — u slici globusa, ma da je 
nauka o kugloličnosti zemlje, pošto u njih tomu onih moćnih 
vjerskih zaprijeka, kao sto ih u kršćanskom svijetu spomenuh, 
nikada nije bilo, bez velike borbe stekla prevagu a i opće pri- 
znanje. 

U toj točki pretekao je dakle zaostali zapad naprednije 
Arape, jer ako i na zapadu kartografija sama ne rodi dobrim 
slikama zemlje, to su globusi ipak već za rana u sredovječnim 
školama bili važno pomagalo obuke, čim je nauka o kugloličnoj 
zemlji bila nadvladala. 


Time sam dosegnuo granice ove raspravice, u kojoj me je 
vodio naum, da prikažem, kako se je znanost teškim i dalekim 


! Isti glasoviti arapski geografi Ibn Hauqual, Istahri pa Abulfeda nijesu 
marili za matematička pravila koordinatne mreže na kartama. 


76 26 


putem dovinula do jedne temeljne nauke moderne geografije: do 
nauke, da je naša zemlja zaista kugla. Ako i ovaj ocrt nije 
potpun te moguće ne spominje kojeg pregaoca, koji je radom 
svojim također doprinio koji prilog k spoznavanju onih istina, 
kojima se mi danas koristimo i koje nam još i sada — pošto su 
vijekovi protekli od kako su pronađene, ma kako nam danas 
usljed svagdanje njihove porabe sitne i običajne izgledale, — 
potpomažu u velike proučavanje i spoznavanje prirodnih odnosa, 
to ipak prikazuje dovoljnom jasnoćom, da je i u tamnim stolje- 
ćima srednjeg vijeka čovječji rod isto onako kao i danas u 
mučnom nastojanju težio za svjetlom istine. Ma da je to bilo u 
drugom obliku a često i načinom, koji mnogo navađa na mnienje, 
da srednji vijek u opće nema po znanost nikakve važnosti. Pri- 
znati ćemo lasno, da tu dosta zablude i opsjene nalazimo al 
nema li ih i danas? Nijesu oni radenici davno isteklih vijekova 
nama utrli put, po kojemu laglje i sigurnijim korakom dolazimo 
do spoznavanja istine? 

Za to zahvalno primamo ovu baštinu prošle jedne dobe, jer 
iz njenog zametka niknula je silna mod, kojom čovjek danas u 
prirodi vlada. 

Na svršetku neka mi bude dozvoljeno, da primjetim, da će 
treća rasprava predočiti nauku o obliku zemlje od 9. vijeka do 
danas. 

Znanost nije ni tu sustala, već je napredovala sve dalje. 
Pošto je bio oblik kuglolične zemlje uglavljen, pojavi se pitanje, 
kakova li kugla je zemlja? 

To je dovodilo do osvjedočenja, da zemlja kugli samo u 
krupnim svojim crtama priliči, jer je na polovima sploštena. 
Usljed toga ju nazvaše sferoidom. 

Nu podrobnija istraživanja zadnjih decenija pokazivahu, da 
ni taj naziv dosta tačno ne označuje njen lik i da se zemlja 
mora posebnim imenom označiti. Prozvaše ju geoidom. 


Nova grada 
za dubrovačku nomenklaturu i faunu riba. 


Napisao Baldo Kosić. 


Acipenser sturio. L. Storijun. — Prošaste godine (1895.) 
ulovljen je kod Stona veliki primjerak storijuna. Rekoh veliki, 
jer mu težina premašivaše 60 kil. a kod nas su individuji ove 
veličine posve rijetki. Ribar ga je naravno prodavao na komade, 
. a kada ja stigoh na ribaonicu, riba je već bila na omaku, zbog 
česa neću da rečem sa sigurnosti je li primjerak navedene vrsti, 
ali, po svoj prilici, rek bi da jest.! Da su pak i manji primjerci 
neobični u našim vodama, to je poznato, jer dubrovački riblji 
trg dobije jednog ili nijednog u godinu. Meso primjerka o kom 
je govor: bilo je likavo i bez slasti, a to se opazi i u ono par 
primjeraka velikih kojih se spominjem, a koji, cijenim, i ne do- 
pirahu do težine ovog posljednoga.? 

Oxyrhina Spallanzanii, Bp. Kanja, Pas morski. — Sada 
čuješ ovu vrstu nazivati u Dubrovniku i pas morski, morski 
pas. Kako se razumije, to dolazi iz škola, a bolje je neg tali- 
jansko ime kanja. Naravno je pak, da sve ove opasne ribe bez 
razlike isto ovdje zovu. 

Od kada pisah prvi dodatak dubrovačkoj nomenktaturi go- 
dine 1891. (Glasnik hrv. nar. društva) bijahu, u koliko je meni 
poznato, ulovljena dva primjerka, gorerečene vrste. Prvi, go- 
dine 1892., bio je ulovljen od cavtatskih ribara; mlad je bio, te 
istom mjerio 1 m. dulijne. Na drugog se pak namjeri g. (1895.) 


! Prof. G. Kolombatović veli da je A. sturio jedina vrsta storijuna, koja 
žive u spljetskim vodama. (Pesci delle acque di Spalato 1881.) 

* Ove god. 1897. prvijeh ožujka ulovljen je primjerak u našim vodama, 
koji je težio okolo 30 kila. I ovoga ribar proda prije neg ja dođem na ribaonicu. 


78 2 


danom 29./VII. dubrovački parobrod „Bojana“; na ulasku rijeke 
Bojane. Ležaše ta morska životinja na plitkome dnu onih obala 
sasvim nasukana, a pred njom na suhu dva zubaca (Dentex), 
koje. očevidno je, ona zapuši te za njima kao ćorava na kraj se 
nasuće .... Zubaci da se spase proždrle zvijeri, strahom zasliep- 
ljeni, na suho skoče i poginu; morska zvjerka da se čitne ukusnim 
je komadom, proždrlošću zanesena i nedostignuvši ih na kopnu 
ostade ! 

Neobične veličine za nas bio je ovaj primjerak pošto, od 
početka šunke do konca repne gornje peraje, iznosio je iz među 
okomica 3 m. i 12 em. duljine, a do ureza rečene repne peraje 
2 m. 95 em. Ošešarina mu po početku prve hrbatne peraje bješe 
1 m. i SO em. razvitka. Čeljusti pravokutno raztvorene mjere: 
po katetu koji odgovara gornjoj čeljusti, 33 cent., unutrnje vi- 
sine, a po onome donje, 26 cent. duljine. Između grana rečenijeh 
čeljusti, to jest, iz među kosijera, ima bolje od 35 cent. razmaka. 
Ako se ovim mjerama napravi nacrt vidjeće se da u ovo žvalo 
može proći slobodno čovječija glava a možda i ramena malog 
čovjeka. 

Čeljusti su naoružane sa tri reda dugijeh, recimo trou- 
glastih, zuba posve je oštrih bridi, malo svinutijem, i posve šilj- 
kastim vrhom. Na dva mjesta stoje 4 zuba u redu. U čeljustima 
ispod vanjskijeh zuba, a u dotičnim je celama (kućicama) mnogi 
mladi zubi stoje, jedan vrh drugoga, da zamijene prve kada bi 
kojeg nestalo. Prvi ispod vanjskijeh, u celama zubi gotovo su 
potpuna razvitka. oni posljedni, u dnu cela, u rudimentalnom su 
stanju, posve maleni i posve mekahni su, tako da, razvitak zuba 
traje regularno i postaje sve to veći u koliko se oni približuju 
dotičnome vanjskome redu. Najdulji su zubi, kako je poznato, 
sprijeda. Oni doljne čeljusti mjere 4 cm. premda skup najduljili 
bješe dignut možda od mrnara na parobrodu. Zubi pak gornje 
čeljusti iznose 36 mm. najveće duljine. 

Pošto se u Dubrovačkome muzeju čuvaju tri eksemplara 
ove vrsti (muski, ženska i mlado), od ovog posljednjeg primjerka, 
preparirane su same čeljusti, koje dostatno reprezentiraju ovaj 
veliki komad i svjedoče opredjeljenu mu vrstu.! 


1 Oxyrhina Spallanzanii najobičnija biva vrsta kod nas ovih pogibeljnih 
životinja. 


3 79 


Zubatei sto se na suhu pred životinjom nađu težili su 
ukupno, kako mi reću mornari, bolje od 13 k.! 


Sphyrna zygaena, L. Korać, Jaram. — God. 1894. u sep- 
tembru (29.) gosp. N. Hrdalo uhvati i daruje ovome muzeju pri- 
mjerak gore navedene vrste. Između svih eksemplara što mi dođu 
do ruke ovaj je bio najveći; 1 m. 85 em. imao je duljine od po- 
četka glave do svršetka repne peraje, a uhvaćen je bio kod 
Stona. 

Scarus cretensis, Cuv. et Val. — U svojoj građi za dubro- 
vačku nomenklaturu i faunu riba Glasnik hr nar. društva g. IV.) 
naveo sam ovu ribu dodajući, da je cijenim posve rijetku vrstu 
za naše krajeve, i zbilja ja je od onda ne vidjeh više, a u ko- 
liko mi je javno, ni jedan pisac faune Jadranskog mora o njoj 
ne govori. Na novo ću dakle svratiti pažnju strukovnjaka na ovu 
vrstu i na primjerak dubrovačkog muzeja, koji bi bio, po svoj 
prilici, jedini (konstatirani) što se ulovi u Jadranskome zaljevu. 

Canestrini o ovoj vrsti veli: ,č una specie rarissima che 
fino al presente fù trovala presso noi solo in Sicilia“.* Moreau 
u svom djelu „Poissons de la France“ o ovoj vrsti i ne govori, 
ako ne u dodatku kog još nijesam primio. 


Serranus scriba, L. Pijerka; a S. cabrilla, L. je Kanjac. 
— U , Glasniku“ g. 1892. na stranci 307. ispala je na novo štam- 
parna pogreska ,Građe“ za Dubrovačku nomenklaturu riba, po- 
greška koju ja ispravih u prvome ,Dodatku“ rečenoj ,Građi“ 
(Glasnik 1391.); zamijene se, to jest imena ove dvije vrsti 
Serranus naime: S. scriba bi nazvan Kanjac, a S. cabreillu 
Pijerka, dočim ima biti obratno, kao gore. 


Serranus caninus, Val. Kijerna galinača. — Pošto bješe 
štampan prvi dodatak dubrovackoj nomenklaturi (Glasnik g. 1591.) 
uvjerih se napokon da je ,kijerna galinača“ našijeh ribara gore 
navedena vrsta; a također nazvaše i primjerak Plectropoma 
fasciatum, Costa, kog ribari mi donesu za domaće zbirbe. Ovog 
posljednog vidješe prof. A. Costa znameniti italijanski naravo- 


! Kad bijah na koncu ove male radnje Lloydski parobrod Oreste iz- 
vijesti mjesni lučki ured da izvan Lokruma, prekojučer (1./VIl. 1897.), susrete 
morskog psa kome se duljina ravnala po prilici okolo 6 metara. 

2 T. j. Ovo je posve rijetka vrsta koja se do danas kod nas našla 
samo u Siciliji“. 


80 4 


slovac — Ihticlogi kažu, da je P. fasciatum mladi S. alexan- 
drinus; ja vrh toga ne znam što da rečem, jer mi fale dotični 
opisi. Međutijem spomenuću, glede imena, da ribari katkad za- 
mijene kijernu galinaču sa kijernom običnom (S. gigas) kada je 
ova plave boje, kako ne u rijetko bude u mladih individua. Hr- 
batna je peraja u S. caninus sa 11 dračavijeh trakova i 14 me- 
kijeh; (Steind. Icht. Beiträge (XII.); Kolombatović Agg. ai verteb. 
1884.) S. gigas nosi na istoj 11 + 15—16. (Moreau, Canestrini) ; 
a Plectropoma fasciatum, Costa 11. + 16., po našemu eksem- 
plaru, koji sam gore spomenuo. 

Polyprion cernium, Val. — Njeki ribari kada im ukazah 
eksemplar ove vrsti reku mi da kogod zove ovu ribu Divlja 
škrpina! i da je posve rijetka vrsta. Ovo veli i prof. Kolom- 
batović (Pesci delle acque di Spalato. 1881.) a ja sam vidio 
samo jedini eksemplar muzejove zbirke, o kome veé javih u 
svojoj „Gradi“. (Glasnik 1889. str. 8.) Usprkos ovome, jedan će 
mi gospodin (valjan i zanesen, kao dilektanat, za ribarstvo) reći 
prošastog ljeta da, u koliko se sjeća, više puta ulovi u gruškoj 
luci ovu ribu, i obeća, kada je ulovi, svakako mi je donijeti. — 
Čekam da vidim, jeli baš ove vrste ta riba što on, malne za 
stalno, cijeni da jest. ... kada vidim, tada ću i vjerovati! 

Pagellus erythrinus, Cuv. — Osim Arbun čuo sam, ovu 
ribu, zvati Arbul. 


Pagellus bogaraveo, Briinn. — Batoglav, Batokljun. Do- 
taknuo sam bio u svome dodatku (Glasnik g. 1891.) ,Građi dubro- 
vačke nomenklature“ o batoglavu naših ribara, ali pošto nijesam 
imao pri ruci ni jednog primjerka nemogoh ni reći koja je ta 
riba, dapače cijenio sam po opisima da je kakva vrsta Maena. 
Napokon primih njeke eksemplare uhvaćene u gradskoj luci po 
kojim dade mi se da opredijelim rečenu vrstu. Batoglav nije 
obična riba, dajbudi kao njeke druge; niti ćeš je vidjeti ikad u 
množini na ribaonici, katkad po koji primjerak uhvaćen kala- 
mučom iliti omecom, i to, u koliko mi je na znanju, samo u 


spomenutoj luci. — Pagellus mormyrus, Ovčica, svakako je 
običniji, premda se i ova vrsta ne vidi često. 
Dactylopterus volitans, L. — Osim Lastovica velika 


1 U Trstu isto ju zovu: Scarpena selvatica. 


5 81 


(Građa itd. Glasnik 1889.) mjesni ribari ovu vrstu :zovu i Kokot 
arbanaški. 

Scomber scomber, L. Čuo sam starog ribara da male vr- 
nute zove Sire, i to ljeti god 1893., kada bijaše ove male ribe 
mnoštvo u svoj dubrovačkoj okolici. Spomenuti je ribar po pri- 
lici cijenio, da veliki i mali vrnuti pripadaju različitoj vrsti, jer 
mi reče: ovo vam je vrsta ribe koja malo valja, ovo su vam 
Širi; i baš bješe tako, meso im je bilo posve nevaljalo.! Vele 
mi da po Grčkoj koli male toli velike primjerke ove vrste 
zovu Širi. 

Thynnus vulgaris, Cuv. Trup pravi. — Kod Stona u luci 
Ščegljen uhiti prekojučer (11./VIII. 1897.) Antun Tovarac rečen 
Radovan golemi primjerak trupa kog, da svladaju i batima ubiju, 
vidješe on i družina mu ne male muke (tako oni govore), a to- 
liko više jer riba upade u mrežu premda tvrdu (trupara, tonot), 
ipak ne debljine ni čvrstoće pravijeh mreža (tunara) upotreblje- 
nijeh u Sredozemnome moru za ovu vrstu ribe; a sreća bila da 
im posao pođe dobro, da trup ne prokopa mrežu i pobjegne. 

Kako sam rekao, golemi je taj primjerak dajbudi za Du- 
brovnik, najviši sto se je vidio a koliko se spominju stari ljudi 
a, po svjedočanstvu ribara, i što se ulovi u dubrovačksj okolici. 
Ja nijesam vidio višega premda mi vele da se je gdjekad u Dal- 
maciji (n. p. u Kotorskom konalu)? i većijeh ulovilo. 

Evo nekijeh mjera te ribe koje ja snimih pošto bješe ek. 
donesen na ribaonicu: duljina od početka šunke do usada repne 
peraje m. 2.55. — Ošešarina po prvoj hrbatnoj peraji m. 1.73.; 
po drugoj m. 1.11. — Duljina glave od početka šunke do operk. 
ruba m. 0.65. — Dorsalne prve peraje prva draća m. 0.315. 
(gotovo su u ove peraje sve draće izlomjene) a druge dorsalne 
duljina (visina) m. 0.45. — Pektoralna peraja iznosi u duljini 
m. 0.455.; ventralna m. 0.27. — Kaudalna na usadu široka je 
m. 0.20.; svako joj krilo ima bolje od m. 0.51 duljine, a među 
vrsima stoji razmaka priko m. 0.85. — Promjer oka 65 mm. a 

! I ove god. (1897.) lovilo se je ne malo rečene ribe (sve mali primjerci) 
ali pretili i ukusni su bili. 

? God. 1881. u kotorskome konalu, kako mi javi lučki priglednik, ulo- 
više primjerak od 250 k. Vidjevši se riba mrežom okoljena, put obale će se zaletjeli, 
a tu bješe dno pržinavo i plitko, te tako do pola tijela se u pržinu zakopa. Meso 
ovog trupa, po spomenutome gosp. bilo je strahovito pretilo ali bez slasti. 


6 


82 6 


od prednjeg ruba mu do svršetka šunke 25 em. Čitav primjerak 
težio je 227 kil.; bez droba i brenaka 188 k. a sama glava (koju 
uzme dub. muzej) preko 30 k. 

Ribe je gornja strana mrko modrušaste boje, donja srebrn- 
kasta, srebrnkasto siva sitno pjegava; pobočke su sive a i one 
razmijerno pjegave. 

Jošte mjera bilo je da se uzme ali glede svijeta što se sa- 
kupi naokolo ribe dobro je da sam i ovo gorenavedenijeh dobio. 

Odavna od starijeh bokunaša čuo sam govoriti da koliko 
je viši trup da toliko je ukusnijeg mesa; meso ovog trupa ne 
potvrdi ni malo to recimo pravilo pošto bješe nevaljalo, likavo 
i bez slasti. Spomenuti stari bojim se jesu li igda vidjeli ovolikog 
trupa pa tako, kao sada, tako i onda bijahu trupi od 50 do 60 
oka već neobične veličine, premda se je gdjekad ulovio primjerak 
i do 100 oka težine.! Ja cijenim da je ova riba najtečnijeg mesa 
kada joj se težina ravna iz među 40—80 kila, dajbudi u koliko 
mi je poznato, pošto sam imao prilike da kušam meso mladijeh 
a, i ako u rijetko, i velikijeh individua? razne težine. Naravno 
tu vlada i doba godine kada je riba ulovljena, pošto zimi, skom- 
beroida u opće, loše je meso a, kako hoće, več u avgustu trup 
nije slasti koje je maja i junija mjeseca. 


1: U selima okolice do malo nazad, mjerilo se je na oke, bio je kantar, 
a i sada taj kantar je upotrebljen za mjerenje drva itd. 

? Nazad godina u Zatonu uhvate mjesni ribari trupa od preko 100 oka. 
Ja se od toga ne spominjem ; možda da ne stigne na ribaonicu. Spominjem se 
od dva — tri velika individua, ali kojieh težina ne prode 100 k. Meso im ne 
bješe tečno kako od manjih primjeraka, što sam i gori rekao. 

Otac Frano Cetti koji je pisao prošastog vijeka o sardenskijem tunarama 
veli da trup do sto libara, oni ribari zovu skampir (Scampirro, Tonno 
golfitano) trup od zaljeva; da je do 300 lib. polutrup a preko ove mjere 
pravi i dobri trup; dodava da se vidi komada i do 1000, 1800 lib. — Kolika 
bi bila ta „libra“ na račun kila, neznam; opažujem samo da isti Otac Cetti 
veli da se ondje opetuju primjeri izvanredne snage Miluna od Krotone, jer 
mora da je svaki trup (bez glave) odnešen do kuće, gdje se spravlja, na le- 
gjima jednog čovjeka. Biće ti ljudi izvanredne snage, ali sve do nekle, po čemu 
sudim da ta litra ima biti manja od naše (mletačke) litre, kojih je u oci 3!/y. 
100 oka = 350 litara; 1 oka = 1 k. 30 dk., a da su pako ti veliki trupi i 
rijetki. — Čuo sam od pomorskijeh kapetana da se trefi slučaja da se namjeriš na 
ogromne trupe ali i oni kažu da je to posve rijetko... da zabilježiš jedan ili 
dva put u životu! 

5 Prof. Kolombatović u izvješću spljetske velike realke god. 1884 dotak- 
nuje nešto o trupu kratkokrilu Thynnus brachypterus Guv. Val. — Meni 


7 83 


Caranx dentex, Günt. Sirun arbanaski. — Cuo sam 
više puta veljeti o njekoj, od mene nepoznatoj, ribi koju nazi- 
vaše ribari Širun arbanaški dodajući da je neobična vrsta, 
prem da se katkad ulovi premaljeća ili u ljetno doba, ali, uz- 
prkos preporuka i nastojanja da je dobijem, ne primih je neg 
stopro prošaste godine marča mjeseca, i tako napokon izpunih 
želju i osvjedočih se da je spomenuta riba ovdje gore nave- 
dena vrsta. 


U katalogima Jadranskih ribä, Trois-a, Perugia-e, uvršćen 
je ovaj širun pod imenom Selenia luna, CBp. s opaskom ,ra- 
rissima“, dočim u onijem prof. Kolombatovića, što su mi pri 
ruci! ne nalazim ovu vrstu, premda znadem, putem Dra vit. Lo- 
renz-a, da dvorski muzej u Beču čuva lijepi primjerak ove vrsti, 
koji primi iz Spljeta, i koji za nago, kao mislim, tu stigne po 
putu gore spomenutog gosp. profesora. — Ako je ovako kao što 
cijenim, mora biti sigurno da je prof. Kolombatović velio o ovoj 
ribi u kome svom djelu koji mi ne dođe do ruka, zbog česa bio 
sam na prvu u dvojbi: nalazili se, ili ne, ova vrsta u Spljet- 
skijem morima ? 

Opazit mi je ovdje da Dubrovački ribari njekijem neobič- 
nijem ribama dodavaju pridjevak arbanaški, n. p. Kokot ar- 
banaški, Vladika arbanaška (Glasnik 1889.) Ova vrsta o 
kojoj govorimo, i možda još koja druga riba, nosi isti pridjevak, 
cijeneći se, po prilici, da su sve ove ribe ne od našeg mora, neg 
da dolaze sa arbanaškijeh obala, iz južne strane Jadranskog 
mora ; iliti da su ovo osobite vrste koje samo onamo obiluju. 
Uz to opazit je također, recimo tačnost, kojom če ribar opredije- 
liti katkad porodicu iliti rod različite ribe, premda je rijetka i u 
formi se razlikuje; naime, u ovome slučaju: pod Triglidae spa- 
daju Trigla (obični kokoti) i Dactylopterus; a on će vrstu 


nije poznato jeli kadgod bila ova vrsta ulovljena u Jadranskome moru. Razli- 
kovala bi se od pravoga trupa u tome da, osvem prsnog oklopa koji bi bio 
manji, kraća bi joj, na razlog duljine tijela, bila pektoralna peraja, te od toga 
karaktera joj ime. — Po Moreau rečena peraja u ovoj vrsti iznosi !/g do 1/7 
dio cijeli duljine ribe, dočim u običnog trupa sadrži joj se duljina 5'/2 do 6%/4 
najviše. — U našemu trupu o kome gori je bilo govora, rećena peraja sadrži 
se malo bolje od pet puta i po (5.60 od početka šunke do usada repne peraje). 

1 Gosp. prof. Kolombatović pošlje njekoliko svojih zanimivih radnja du- 
brovačkom muzeju, na čemu mi je dužnost da ovom prigodom javno zahvalim 

* 


84 8 


D. volitans nazvati, osim Lastovica velika, Kokot arba- 
naški! U porodici Julis stoji J. turcica; on će ju zvati Vla- 
dika kao što zove sve Julis, dodajući: arbanaška. Napokon ovog 
Siruna (Carana dentex) koji po mnogijem ithiolozima, roda je 
običnog širuna (Carana trachurus), premda se u obliku posve 
od njega razlikuje, osim u karakterističnoj pobočnoj crti, zvati 
će ga baš širun ali kao rijetkoj ribi, iliti za razlog, kog sam 
gori dotaknuo, nametnuće: arbanaški. 

Trutta... Salamun. — U prvome dodatku Građi za du- 
brovačku nomenklaturu i riblju faunu! govorim, između ostaloga 
o truti (salamunu) što se katkad ulovi u našoj Rijeci (Ombla),? 
te poslije poduljeg opisa primjerka što mi onda bješe pri ruci 
(jedini što do mene dođe) zaključim da bi se taj primjerak, 
u koliko mogu suditi, mogao smatrati vrste Trutla adriatica, 
Kol., jer da mu se karakteri tačnije slažu s rečenom Kolombato- 
vić-evom trutom neg li s onijem što Moreau nada za 7. marina, 
Duham.? 

Prof. Katurić u svojoj vrijednoj radnji (IIpuneciu K mpoyua- 
Baby IIpupoje. beorpax 1596.)* mnije da bi Kolombatović-eva 
Vranjička truta mogla biti prije slatkovodena neg li morska truta, 
a i možda baš dalmatinska vrsta Salmo (Trutta) obtusirostris, 
Heck., te iza toga se bavi nještoji o spomenutoj mojoj radnji 
istaknuvši mnijenje da, po svoj prilici, po mom opisu ribe, i 
riječka truta bilo bi da pripada istoj vrsti.? 

1 Glasnik g. VI. Broj 1—5. 

A Op."citstrn 213: 

5 Op. cit.:str. 213. 

* Javno zahvaljujem prof. Katurić-u đe mi pošlje tu svoju radnju, posve 
interesantnu. 

5 Prof. Katurić vodi kao absolutnu zubnu formulu stražnog dijela rala 
trute (naslonjen dakako na njekoliko, možda primjeraka što prouči i na razna 
ihtiološka djela) naime: u trute morske jedan red zuba na žalu, a u slatkovo- 
dene dva. (IIpımeeun itd. str. 84—85.) Ja, onda djelom Canestrini-a i Moreau-a 
a preda mnom gdje po ovom drugome, u prvu od rečenijeh vrsti jedan je red 
zuba na ralu, ali: „assez irreguliere* a u druge dva reda, ali slučajno da može 
biti i jedan, a pako bez jedne prigode da vidim i usporedim spomenule vrste, 
nijesam se usudio da uzmem to tako, dapače ni u tome poslu vidio čisto, (kako 
mislim, da ne vidi čisto ni prof. Kolombatović u Vranačkoj pastrvi, za svoje 
mnogo dobre razloge!), premda u opisu riječkoga primjerka ne propustim taj 
karakteristični raspored zuba na zadnjem dijelu rala. — Obratno paka onome 


9 85 


U ovom posljednome mnijenju slažem se potpuno s Katu- 
rićem, dapače velim, da, ako je Kolombatovié-eva truta vrsta 
slatkovodena, bila paka jedna ili druga dalmatinskijeh vrsti (po 
Canestrini-u 7. obtusirostris, Heck.; T. dentex, Heck.)! tada je 
zaisto i ona naša riječka; a uprav da rečem, ondašnja moja ras- 
pravica težila je, u glavnome, više na to, neg na drugo da do- 
kaže, to jest, sličnost između moje i Kolombatović-eve trute, te 
radi toga nastojao sam što bistrije da opišem ribu pa neka sude 
strukovnjaci, kako onda i rekoh.? 

Unaprijed spomenuta moja raspravica, u većini je naslo- 
njena (kako rekoh u noti iste rasprave*) na ono što mi moj pri- 
jatelj, koji bješe za nekoliko godina u Rijeci, reče vrh trute što 
bi se ulovila nekada (posve u rijetko) među ondašnijem drve- 
nijem zatvorima kotline vrela; truta, koja po njegovomu mnijenju 
razlikovala bi se od one uhićene gdjekad u gornjoj rijeci, radi 
Cesa on je nazove Pastrva* ne Salamun kako obično ribari 
imenuju riječku trutu, kako bješe rečeno. — Ulovi li se sada 
kadgod u kotlini izvora truta, nije mi poznato: znam samo da 
je u rijetko koji primjerak ,Salamuna“ donesen iz gornje rijeke, 
koji možda i ne dopre do ribaonice, tako da dva primjerka uhi- 
cena po viesti istijeh ribara ove godine ne dođu do mene us- 
prkos molbama i preporukama. A da se ne namjerih na rečene 
primjerke to više žalim, jer onaj primjerak o komu sam govorio 
u svojoj raspravici pogine ima već čeliri godine;* paka bi bio 


što g. Katurić sudi, malu važnost sam mogao dati boji ribe pošto bješe gotovo 
pokvarena (zbog česa možda i pogine), a svak znade da se u mrtvoj ribi boja 
promijeni, isplavi, u višem broju slučaja, dapače odjekad i iščezne, navlaš kada 
kvarenje započne; a premda mnogo puta i boje odlučuju, ipak nije da se samo 
na njih naslonis! 

1 Mimogrede, koncem raspravice gori spomenute (Glas. itd. str. 214.) u 
noti bijahu navedene kao karakterislične boje tijeh riba, tako da na prvi pogled 
recimo, bilo b
Internet Archive Audio

Featured

Top

Images

Featured

Top

Software

Featured

Top

Texts

Featured

Top

Video

Featured

Top

Mobile Apps

Browser Extensions

Archive-It Subscription

Save Page Now

Full text of "Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga drutva"

See other formats
